Br. 98. GRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU 9 Junija 1900. Godina X. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- Pretplata i oglasi plaćaju se upram ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su s meštvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n&, na po godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. Polutanska politika. Kao što zasluga ide tako zvane Srbe u Du- brovniku, da su se opet podigli pa noge talijanaši, isto tako glavna zasluga ide narodnjačku stranku da su se Srbi u Dalmaciji ovako ojačali. Srpska propaganda danas širi krila preko cijele Dalmaci- je; nema mjesta gdje Srbi ne zavire pohlepnijem okom, da svade, da zamute i da se — uvriježe. Istina, reći će nam se, ima tu svoje prste i Crna Gora. Razumijemo; otamo dobivaju oni jake po- moći, jer knjaževina ima svoje ideje i osaove gle- de Dalmacije i Hercegovine i ona se njih neće o- dreći. Kako to posve jasno očituje i prošli broj »Glasa Crnogorca“ u svom uvodnom članku. Ali ipak ma kolikugod oni otamo pomoć dobijali, ne bi se mogli ovako širit, jer napokon ono je jedna država, a ovo je druga, što mnogo znači. Ta srp- ska propaganda glavne koristi crpe iz narodnja- čke politike. Nego za ljubav istine i pravice, moramo od- ma izjavit, da se pod tom riječi ,narodnjačka po- litika“ ne smiju shvatiti svi, što i danas, ako i formalno, pripadaju narodnoj stranci. Ima ih koji dobro vide zle plodove te politike. Ovu vodi, kazat ćemo odma, gosp. G. Bulat i uski krug gospode oko njega. Gospodinu je Bu- latu stalo do Hrvatstva koliko i nama do pancel- tizma. Treba li tek dokaživat ? Dosta bi bilo sje- tit se na progonstva proti pravašima. Ali ne ćemo se na to osvrtat, kao što ni na to, da je dana- šoja njegova politika i družine mu prenježna šti- ćenica vlade. Hoćemo samo da se u kratko po- zabavimo sa držanjem g. Bulata na mjestima i u doba, kad je riječ 0 bitnim interesima hrvatsko- ga naroda. Kad god se radi o sjedinjenju, on mu se sa svojom družinom uvijek pokaže zakletim protiv- vnikom i odbija ga sa ,zgodnim časom“ i ako zna dobro da je ovo najvruća želja Hrvata u Dalma- ciji i najpreča naša potreba. A ovih dana čulo se glasova sa kompetentaijeh mjesta, a i vidjelo zna- kova, koji jasno dokazuju, da je nješto u stvari, kao da se radi o njekom drugom sjedinjenju Dal- macije, na ime, sa Bosnom i Hercegovinom. Gosp. Bulat zna vrlo dobro, o tom ne sumnjamo, koliko bi to sjedinjenje bilo kobno za nas Hrvate. Jer teško da bi nas gora nesreća mogla snaći, nego da u današnjijem našijem prilikama izgubimo još i težište zajedničko i da dobijemo i drugo: jedni Zagreb, a drugi Sarajevo. Autagonizam bi se me- gju ta dva težišta odma porodio, to je odviše ja- sno svakome, osobito kad se uzme u obzir megju- sobni razmjer u kom bi se nalazili pripadnici k Sa- rajevu, gledom na stranke i na vjere. Tad bismo tek bili razdijeljeni kako treba — na slobodno raspoloženje Nijemcima i Magjarima. Jer niti bi im se mogla opirat Banovina, samo o sebi, a još manje grupa oko Sarajeva. Sve ovo gosp. Bulat dobro shvaća, a ipak, dok se, regbi, o ovom sje- dinjenju danas radi, on se i ne čuje, premda je glava vladajuće stranke u Dalmaciji. Na protiv njegov organ ,Jedinstvo“ simpatizira i raduje se ako i podmuklo tome sjedinjenju, te nastoji, da ga puku što maoje pogibeljnijem prikaže. Ili je o- vo možda ono obećano sjedinjenje sgodma časa ? U tek minulijem delegacijama, kad je došla na dnevni red Bosna i Hercogovina, čuo je dele- ne list kad sto polugodište. više gat gosp. Bulat osobito sa strane Magjara, pa i od samoga gosp. Kallay-a govora i namjera od- nosno ovijeh zemalja da ti krv provri u žilama; a on gosp. Bulat jedini hrvatski delegat iz Austri- je, što radi, je li ustao da protestira, da brani prava naroda, koga de facto zastupa? Da vidi- mo! Oa je o Bosni i Hercegovini rekao: ,da ni ovaj put ne će govorit o političkom pitanju (Bos. i Her.), jer riješenje njegovo zavisi o faktorima, na koje njegove riječi ne bi imale upliva (bravo !). Oa će se ograničit na to, da izreće svoju toplu želju, da što skorije dogje čas, u koji će se bo- sansko hercegovački odnošaji moći raspravljati ot- voreno, a da se time ne naškodi interesima one narodnosti, koja napućuje Bosnu i Hercegovinu, kao i Hrvatsku i Dalmaciju, & čiji se interesi i- deatificiraju sa onima monarhije“, Dakle jedan hr- vatski zastupnik ne će govorit u obranu prava svoga naroda, jer već & priori zna, da njegove ri- ječi me bi imale upliva na odlučujuće faktore! Kako to gosp. Bulate, bili ste nam se udostojali rastumačit putem ,Jedinstva“ ? Žalimo veoma za- što se nijeste pobliže izrazili, što bi se moralo dogodit u onaj ,čas“; isto kako što žalimo da nijeste tačno imenovali, koja to narodnost stanu - je u pomenutim zemljama, jer nijedna se narod- nost ne zove sa ,ona, koja“. Ako se gosp. dele- gat i to bojao izreć, te se usudio samo toplo že- ljeti, ouda je shvatljivo, da njegove riječi ne mogu imat upliva. Ovo što je gosp. Bulat govorio u de- legacijam slaže se potpuno, kako svak vidi sa o- nim što je , Jedinstvo“ pisalo 0 novom sjedinjenju ! Da li je ta danas vladajuća politika u Dal- maciji hrvatska, ne cijenimo da nam još treba do- kaživat. To šaranje i protekcijuniranje, ta servil- na bojazljivost, te sprečavanje svake slobodne hr- vatske svijesti, kroz dugi niz godina dobrano de- moralizuje narod i baca ga u apatičnost, a ovo su najbolje okolnosti za sadašnju srpsku propa- gandu. Današnje, ma i samozvano srpstvo najve- ćim je dijelom plod te politike — danas Bulatove. Pravašku stranku, uz ovakovo stanje, u Dal- maciji čekaju ogromne dužnosti, i samo čvrstom slogom, samoprijegorom i velikom eneržijom mo- ći će ih ispunit; moći će, jer njezin i glas i rad u narodu ima wpliva i velika. Izričito napominje- mo novo ustrojeno ,Hrvatsko Političko Društvo“. Nasrtaji na Hrvatstvo u Dalmaciji, i na Dalmaci- ju samu veliki su; radimo i branimo 86, & ne gu- bimo vremena. Bosanske stvari. U isto ovo vrijeme, bilo u Bosni, bilo o Bo- sni a izvan nje, zgagjaju se stvari vrlo važne, & tako različite megju sobom, e ti se skoro čini ne- moguće, da se tiču jedne te iste zemlje. Kušajmo da ih pojedince nabrojimo. Najpr- vo, naravno, moramo spomenut slavlje u Sarajevu. Nemamo otamo još novina, da bismo mogli doui- jet opis slavlja; ali ne mari, ima i bez toga koja za rijet. Hoće li, neće li, mora ipak svak priznat, da je ovo slavlje poprimilo tolike dimeasije, te je postalo, ne samo opće bosn.hercegovačko, no sve- opće hrvatsko narodno slavlje. Tome su najbolji dokaz siloi gosti is Dalmacije i Hrvatske i Sla- vonije, društva, glazbe, korporacije itd. Sve sko- Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. bi i Baka no noted | itove natrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava dopisi salju se Uredništva. ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- se 20 hel. po retku, a oglasi koji se ro hrvatske novine što nam stižu ovih dana do- nose svoje uvodne članke o slavlju u Sarajevu — 0 inštalaciji hrvatske zastave ,Trebevića“. ,O- svit“ iz Mostara i ,Karlovački Glasnik“ izašli su dapače u svečanom izdanju, sa hrvatskom trobojni- com. U jednu riječ veselje svukud, — ali u #4mom Sarajevu, ili još tačnije, tik izvan ,Trebevića“ uz veselje ima i mnogo nezadovoljstva i nemira. Naši čitatelji će se možda sjećat, da je još 1898 ma- stao spor u društvu ima li se zastava blagosovit ili samo inštalirat. Taj spor niti se izravnao niti se utišao, nego je došlo dotle da je nadbiskup Stadler sa svećenicima i još njekijem od katolika svjetovnjaki, koji su zahtijevali da se barjak bla- gosovi, izstupili iz društva, kad uprava na to ni- je pristala. Uprava sa ostalijem članovima nije bila za blagosov barjaka, namjeravajući tim što više ugoditi mnogijem članovima muhamedanske vjere, koji, kako je poznato, vrlo su osjetljivi u vjerskim stvarima; a poznato je i to da Srbi revno draže mubamedacce proti Hrvatima, a u tu svrhu naj- bolje im služi vjera, te od najmanje ludosti, ili na prosto njihove izmišljotine učine casus belli, i stvaraju čitave katoličke propagande, i križarne jezuvita proti muhamedancima — premda u sve- mu tome ne bude drugo, no pium desiderium Sr- ba, nebi li, dirajući tim muhamedance, što no se kaže u živac, zavadili ih sa Hrvatima. Ali ta im nečasna želja i nadalje ostaje željom; a spor , Tre- bevića“ uhvamo se da neće škodit Hrvatstvu, te želimo da bi se čim prije lijepo i sretno izravnao. Dok se to dogagjalo i dogagja u Sarajevu, u Budimpešti borave bosanske deputacije. Jedna bosansko-hercegovačkih muhamedanaca, koja se tamo od više tjedana nalazi, u namjeri da dobije audijenciju kod kralja, što joj do sad nije bilo dozvoljeno. Kralju bi ta deputacija predala ,šta- tut o uregjenju vjeroispovijesnih odnošaja mu- hamedaraci.“ Druga deputaciia je ona bosansko-hercego- vačkih hrišćana, predvogjena od poznatog srpskog agitatora sarajevskog trgovca i Jeftanovića i mo- starčanina Vojislava Šola. I oni traže audijenciju kod kralja, da isprose crkvenu autonomiju. Ako će se muhamedanci imat što i potužit, Srbi bez dvojbe nemaju, za to ne mogu naći uzroka u od- nošajima njihove vjere u Bosni i Hercegovini, ko- ja uživa tamo potpunu slobodu, kako je to bio onda rekao i sam njihov patrijarha u Carigradu; te su sve tužbe, memoraudumi i deputacije, a ta- ko i ova, samo srpske demostracije, potaknute u stanovite svrhe od njihovih susjeda preko Drige, koliko sa sjevera, toliko sa juga. U isto doba u magjarskoj delegaciji odigrao se je neobičan dogogjaj: Magjari napadoše g. Kal- lay-a, Magjara, zbog uprave u Bosni i Hercego- vini. Magjarski delogat pl. Ernuszt, napao ga je s toga, što da njegova uprava u ovim zemljama malo prins&a interesima Magjara; a osobito pak što su u bosansko-hercegovačkom činovništvu bo zastupani Magjari. G je Kallay-a to ošinulo te se stao i pravdati: da tamo slabo dolaze, ali koji dogju, da svi budu ni, te je na dalje preporučio, neka u naprijed gisri budu više slati svojih sinova u cegovina. Ko zna kakvi su Magjari, ne moše jit da će se mnogi odazvat, a možda i sama de, preporuci Kallay-evoj. Tako bismo mogli