u tim našim zemljama još i magjarizaciju, Te bu- duće magjarizacije n+maju Hrvati u Bosni da se ozbiljuo boje, ali ipak ne smije se je uzet ni po- sve na laku ruku. Ova izjava g. Kallay-a želimo neka bude dobro došla hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, jer ovako, ako ništa zna, što mu njegovi dušmani namjenjuju, te može odma uvi- djet, što mu je radit, da mu pomrsi račune. Ko- liko muhamedanci, toliko katolici tamo, moraju bit na čistu, da im treba više no išta drugoga, sloge, čvrate sloge pod zajedničkim hrvatskim i- menom i milim hrvatskim barjakom. Ne raspiri- vat nigda ono što bi ih moglo zavadit, nego tra- žit uvijek, što će ih čvršće združit i složit. Ako , se kad dogodi kakav neugodan slučaj, ne treba krivit sve muhamedance, dotično sve katolike; jer nije nipošto pravedno, a mnogo, silno je objema škodno, budući je i jednijem i drugijem spas sa- mo u megjusobnoj slozi i ljubavi. Dva dogogjaja. Ovih dana vidio je naš narod, ako i ne ve- lika, a ono ipak dva radosna i utješljiva dogogjaja. Prvi se zbio u hrvatskoj koaliranoj opozici- ji. Kako već javismo dr. Bogoslav Mažuranić po- ložio je svoj mandat narodnog zastupnika. Taj slučaj f4&m o sebi, a osobito način kako je bio prouzrokovan, veoma su tužne pojave. Ali, kako što no se kaže, da svako zlo ne dogje da škodi, . tako se baš dogodilo i sa ostavkom d.ra Mažura- nića. Ova je porodila posljedice, koje možemo sl- bodno nazvati radosnim i utješljivim dogogjajem. Na glas o ostavci trznuo se je svaki pravi Hrvat, a neprijatelji hrvatstva koliko vanjski, to- liko dičui poglavica čistih obradovali su se u ve- like, nadajući se da će ista bit težak udarac za hrvatsku opoziciju, kojoj bi oni tolikom radošću pjevali opijelo. Ali su se barem ovaj put ljuto prevarili. Jer ostavka d.ra Mažuranića ne samo, da nije škodila opoziciji, nego joj mnogo koristila, Odgovori, jedan d.ra Mazzure u ,Obzoru“, a dru- gi Brestyenskoga u ,Hrv. Dom.“ na ostavku, _ pak sa sviju strans, toliko novio& koliko privat- mike, izražaji priznanja i vruće želje, d.ru Mažu- raniću da se opet primi saborskoga rada, a nada sve pak mnogobrojni iskazi povjerenja iz njego- vog kotara i zahtjevi da svoju ostavku povuče, j:sno i neoborivo su opet dokazali, da je opozicija to čvršća i složeija, da je narod uza nju, i da nečasne spletke i atentati dotičnijeh ljudi ne mogu više uspijevat. Ovo je zbilja i važno i utješljivo. Drugi dogagiaj se odigrao u austrijskoj de- , legaciji u Budimpešti, a to je govor slovenskog _ delegata g. Vencajz-a. Ovaj vrijedni Slovenac nije cijenio da njego- ve riječi ,ne mogu imat upliva,“ nego je otvore- no govorio, kako što govore pravi rodoljubi, kad zastupaju svoj narod. Trojni savez je oštro kriti- zirao. radi njegovog zlokobnog utjecaja na prilike u hrvatskim i slovenskim zemljama: radi širenja njemštive, talijanštine, te materijalnog zapuštenja u tim zemljama, što putiče jedino iz politike troj- nog saveza Nadalje je, što je nas Hrvate najviše obradovalo, istaknuo nuždu, da se sve hrvatske i slovenske zemlje, koje su već i u prošlosti bile dijelom hrvatske države, sjedine u jednu samo- stalnu državnn skupinu, ne samo s toga, što bi se mogle tako razviti slobodno u narodnom i kul- turnom i ekonomskom pogledu, nego što i sami interesi monarhije zahtijevaju takovo jedinstvo, koje bi bilo najčvršća tvrgja ptoti svim tvgjin- skim elementima, proti svakom iredentizmu. Ovo je radosan i važan dogogjaj, jer je tim sam naš brat Slovenac ponovno pred čitavom E- uropom potvrdio svezu i uzajamnost Hrvata i Slo- venaca, te istakao nužnost sa oba naroda ostva- renja hrvatskog programa, programa stranke Pra- va. Evala mu! Kad je u prošlim delegacijam, Slovenac g Ferjančić u tom istom smislu govorio, Srbi su bi- li graknuli na nj, a govorili da je srećom jedini koji tako javno propovijeda hrvatski program — ali €to sada i g. Vencajza! Slike iz srpske propagande. Kotor, 30 Maja. Naš dopis o ,srpskoj propagandi“ uzdrmao je živcima g. prof. Midžora, tim više što ga je i g pokrajinski nadzornik, kad je bio u službenom pohodu, barem govore pohvalio (?!). Koliko je i- stina zna on, učiteljski zbor i gosp. nadzornik, Kako pako postoji onaj blaženi $ 19 poslio je ispravik da sebe opere (!) a mas opovrgne (?). Toga radi mi ga pozivljemo, da opovrgne: 1. jeli istina da je, kod romana, najprije spomenuo Ignjatovića, | Miličevića, Lazarevića, koji su pravoslavni Srbi, a zatim Tomića, Gjalskoga i... Šenou Valja znati, da u Hrvatskoj Čitanci za V. i VI gim. str. 139. Najprije je spomenut Šenoa pa Tomić i Gjalski a najzadnji Ilanjatović; o Lazareviću ne ima ni spomene, a Miličević tek u zaporci na kraju kon- ca! Zašto dakle spominjat one Srbe i to najprvo kad ih u knjizi nema; a Šenou koji je na prvom mjestu u knjizi ostavit ga na zadnje i samo aa- I pomenut, kao i ostale Hrvate? 2. Jeli ili nije is- i tina, da nije spomenuo , Zlatarevo Zlato“. u knji- ! z zi je ulomak? 3. Jeli istina ili nije, kod lirskog ! pjesništva, da je najprije spomenuo Jovanovića, ! Sundečića, Jakšića, Branka Radičevića Srbe pra- ! voslavne, a Preradovića valjalo da ga sjete učeni- t ci, te ga tako najposlijednjeg spomenuo. Dočim | na str. 166 ,Hrv. Čit.“ na prvom mjestu ima St. ! Vraza, kojega on nije niti najzadnjeg spomenuo, zatim Preradović zatim Jovanović i Jakšić, dok o | ostalim Srbima me ima ni riječi. Zašto :h dakle spominjat i to na prvom mjestu a Hrvate izosta- vljat? 4. Jeli ili nije istina, kod dramatskog pje- sničtva, da je najprije spomenuo Demetra pa od- mah Jakšića, Kostića, Tripkovića, Matiju Bana a najposlije Bogovića, Jurkovića, Markovića a To- mića izostavio, dočim u ,Hrv. Čit. str. 210 stoji ; Demeter, Bogović, Matija Ban, Jaoko Jurković, Franjo Marković. Eugen Tomić, Ilija Okruglić, u starom izdanju a u novom još imade Tresić i Vojnović o kojima nije ni riječi spomenuo. Zašto dakle spominjati tolike Srbe, koji nijesu u kojizi i to na prvom mjestu, a Hrvate koji su prvi u /' knjizi, posljednje ih napominjat, a njeke mukom ; Zašto tri komada, što su u knjizi o | mimoići ?... drami Preradovića iz ,Marka Kraljevića“, Marko- vića iz ,Karla Dračkog“ i Trnskoga iz ,Sina pu- stinje“ nije rekao da se pročitaju. U Preradovića ne znamo što mu je smetalo, al u Markovića zna- | mo. Na str. 222 ima, ,Lacković“ veli: U prijatelj- skom, hrvatskom domu“ ; str. 224 ,Jelisava“ ve- ! li: Zar niesi satriet Madžara mog'o, Hrvatskoj iz- vojštit slobodu ? — ma str. 225 ,Lacković“ veli: Izduben ja sam kamen : u njem žižak ne gori dru- goj svetinji do jednoj: Slobodi hrvatskoj ; str. 226 »Jelisava“ zbori: a domovinu Daj meni svoju, Hr- vatsku daj meni; & Lacković“ opet: Uzljubit narod hrvatski; itd. — Opet ne znamo što mu je smetalo u Trnskoga, u ulomku kojega hrvatsko / ime nije spomenuto, jer je to prevod. 5. Jeli isti- na pako, da je naredio ,Mejrimu“ M. Bana, koja je pisana ćirilicom i koja se čita u školi preko njegovog sata u VI. razredu. — 6. Jeli istina da je u V raz. naredio da kupe ,Sjetvu i Vršidbu“ J. Sundečića? — 8. Jeli istina da je učenik V. raz. citirao Preradovića ,Nevolja gola, najbolja škola“ a on mu opazio da je to narodna riječ, — 9. Jeli istina, ili nije, da u I. raz. gimo. gdje ta- kogjer predava hrvatski, u Hrvat. Čit.“ ima pje- sma ,Mornarska“ od Iv. Trnskoga, str. 169, te da je je dao naučit na pamet od početka do ,Raduj mo se oj“, t. j. prvu polovicu, & drugu polovicu izpustio u kojoj se nalazi ,Hrvat lagjom krmit zna“, i ,Hrvat tude sreća ište.“ Djeca, i ako malašna, ali su se dosjetila, te g. Midžore, još vrijedi. Mi znamo da ste mislili, kad ste poslali ispravak, ali nek Vam ga svi u- čenici potpišu kao istinitoga. To od Vas zahtjeva- mo. U ostalom mi znamo da krivac i u ovom slu- čaju nije dužan priznati svoju krivicu, sli znamo to, da ovakove primjere ne smije davati učitelj. Žao nam je da se na Vama vrši: causa non bo- na patrocinio pejor fit! Lovćenski Hrvat. (Op. Velec. gosp. dopisniče! Posto, kako i sami vidite. ovoga njekoliko ima, usilovani smo ono drugu ostavit za drugi brvj ili do potrebe. Primite hrvatski pozdrav. Ur.) Naši dopisi. Skradin 30 Maja. Vrtoglavi dopisnik ,Dalmate“, koji se pita- nja izgubljenog srbende Dra Banca uhvatio ko pi- jan plota, pokle se je baš dovoljno & la Vidović nasvirio, ne će još da za pas zadije. Sve se do sada na njegove ekspetoracije nije cijenilo shod- nim osvrtati ni odgovarati, jer se smatralo ispod dostojanstva strauke i ljudi, ta svak zna ko je »Dalmata“ taj izmet novinstva, te se bojati nije da javno mnenje zavesti može; ko je njegov do- pisoik iz Skradina, a ko su ljudi na ikoje se oni blatom nabscuju? Skradinjani niti cijene niti što drže do dopisnika ,Dalmate“ i njegovih prirepi- na, jer je on sa svojim buratinadam, nedosljedno- stim smiješnošću davno proigrao svoju kartu, te dosljedno i njegove ogavne i žučljive dopise, taj plod ugrijane i bolestne mašte sa smijom i sprd- njom čitaju i primaju, pa i njegovi politički jed- : nomišljenici čudom se čude dokle dopire njegova | drzovitost, mržajsa, zaslijepljenost protiv hrvata, | protiv poštenih i neodvisnih ljudi. Himben je i . neiskren nada sve, kad u svojoj pustolovaoj diatri- | bi ne će da označi stanovište svoje i svoje stran- ke, već se krije ćovjekoljubljem, pravičnošću o- branom povrijegjene časti Skradina. Budna li bu- fona! Nek dopisnik očito kaže, da je njemu i nje- govim malobrojnim skutonošam do g, Banca i do u- gleda našega Skradina, ko i do lanjskog snijega. Njima je t. j. vizantincim i autonomasim ova pri- goda, inače bi tražili drugu, dobro došla da se onom finoćom, onom uglagjenošću zadarskih uli- čara obore na hrvatsko općinsko upraviteljstvo, na dičnog i uzornog našeg Opata Presvijetlog Dra Kragića, čašćena, cijenjena, ljubljena od dobrih, | poštenih i neodvisnih katolika mjesta i okolice. Njihovo nisko, trivijalno ponašanje na zadnjoj sjednici opć. Vijeća, njih je u pravom svijetlu po- kszalo, raskrinkalo gnušanjem i prezirom pozdra- vilo. Pa se ipak još onim ponose, čega bi se če- ljad najnižeg uzgoja za vijeke sramila. Mi im to- ga ponosa ni zadovoljstva mutiti nećemo. Bila to kita baš izabrana, nek budu uvjereni da im ona- kova šta unaprijed na um neće pasti da izvedu. Dopisniku ,Dalmate“ nč, nije do ugleda i napred- ka Skradina, jer mu je upravo on svojom pro- verbijalnom pretjeranošću, nesnošljivošću, rovare- polna ugled rušio, sporazum i bratsko zbliženje orio, Oa, upravo on bio je u više zgoda uzrokom | velikih nemira i grdnio prizora. Ovakovi da o u- gledu mjests, njegovom moralnom i materijalnom napretku govore? Bezsmisao, da ne rečem bezo- braznost. Moral i ugled mjesta, grdna je to sati- ra u ustim dopisnikovim. Nije nigda nogom ma- kao, perom zamrčio na korist i ugled skroz za- puštenog mjesta i okolice. Ako je kadkada što re- kao ili bljutava što napisao protiv nesretne t. z. srpske uprave, nije iz ljubavi prama mjestu ili na obranu pogazenog morala, već iz osobne mržoje i prkosa što ga zastupnikom ne biraše. Ima obraza, da se uspješnije niskim uvrijedam nabaci na prvu i najdičaiju osobu mjesta, crkovnog dostojanstve- nika, vapije u pomoć |' estimazione pubblica dei onesti pensanti colla propria testa, koja da bi proti istom bila. Tu njegovu |' estimasione pubd- blica neka nam izvoli kazati ko sastavlja ? Sjegur- no kad bi tako bilo, on su lje u tom broju nebi mogao naći. Nego za ljubav koji su to? Pravi pravcati onesti pensanti colla propria testa u ko- je možemo ubrojiti nekoje dopisnikove poštene političke istomisljenike njega nazivlju: nesrećom skradinskom, nemirnim, lahkoumnim, prevrtljivim čovjekom. O značaju njegovu što bi rekli? Kuka- vica Božv! Huči i buči u zloglasnom , Dalmati“ o otpustu Bančevu, jer u mjestu ne smije i ne mo- že, svak bo mu se u brk smije, da sasvim ne oda svoje siromaštvo, svoju golotinju &. j. nikakav u.