Br. 24. U DUBROVNIKU 16 Junjia 1090. Godina X. CRVENA HRVATSKA asi plaćaju se npruvi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i ivi, a dopisi salju se Uredništva. o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- , zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- Pretplata i mištvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruu4, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- ste pebaedika. ni, na p0 godine 5 kruni, za inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj | giže u postagrčk,_0 Za ia“ vraćaju. Ldgtevo potresbicae ne prima ni uredništvo ni uprava stoji 20 hel. VANNNANAASNNRENANAA + Dr. Gajo Bulat. Dne 9 t. mj. preminu naglo u Beču, pred- sjednik Dalmatinskoga sabora, Dr. Gajo Bulat. Ova je vijest došla naglo i nenadano a pro- budila je u pokrajini različitih osjećaja — jer je pokojnik imao i mnogo štovatelja i mnogo pro- tivnika — ali se svakog Hrvata bolno dojmila. Dr. Gajo Bulat najzadnji vogja narodne hr- vatske stranke bio je protivnik onih načela, koje ispovijeda ,Crvena Hrvatska“ i u velikoj borbi, koju ovamo vodimo za opstanak i pobjedu hrvat- ske stvari; često se dogodilo te se je rad Dra. Bulata ne samo razilazio, nego i sukobio sa na- šim radom, i stranka prava je često imala razlo- ga, da se na nj teško potuži; — ali sada pri o- tvorenoj raci, ne bi tužbama bilo mjesta. — Sa njegovom smrću isčeznula je sa našeg političkog obzorja jedna od najmarkantaoijih lično- sti naše zemlje — a hrvatska narodna stranka izgubila je u njem svoj najači stup u srednjoj Dalmaciji. — Dr. Bulat bio je svakako izvanredna pojava u našem političkom životu, a potomstvo će najbolje suditi koliko je njegov rad bio zem- lji koristan. Prije nego što je stupio na političko popriš- te, pretekao ga bijaše glas odlična odvjetnika; i da mu je bilo do materijalne koristi, on se ne bi nikad bio dao na politiku. Ali je Dr. Bulat imao većih ambicija; htio je da se istakne, htio da na- rodu koristi i žrtvova sve dobiti svoje odvjet- ničke pisarne. Još prije nego što je i bio biran zastupni- kom, sam, kao prosti vojnik stao je jurišati ma Bajamontija da ga sruši, & 5 njim i autonomašku Splitsku općinu. Bilo je to godine 1872. Prema tomu, njegov pristup u stranku kao aktivan voj- nik, nosio je narodu nadu i obećanje na jednu va- žnu stečevinu. Odmah pri prvom koraku njegova je individualuost izbijala na površinu; & odgojen u duhu talijanskog preporoda, nosio je sa sobom gvu onu energičnu ustrajnost kojom su se tali- janski patrioti borili za svoju domovinu. — Poteš- koće su bile velike, ogromne i njegova 80 zami- sao mnogim činila neizvedivom. I zaista, Baja- monti je bio tada u Spljetu neograničeni gospo- dar situacije; štovan i ljubljen od svojih pristaša u pokrajini, bio je u varošim gotovo obožavan, tako da je mnoga varošanka gorila svjećicu pred njegovom slikom i molila. Teško je to bilo aruši- ti takova protivnika, & tim teže što je taj protiv- nik imao i moćnih saveznika i visokih prijatelja. Ali Bulat ne izmakou ni onda kad uvidi da mu je i život u pogibli; on je nastavljao svoj rad i onda kad su se na Hrvate u Spljetu svaki Čas ponavljali juriši razdražene svjetine, poput onoga na stan Dra. K. Vojnovića, koji se bio usudio iz- vjesiti hrvatsku trobojnicu i kojemu su pak kaš- nje njeki Hrvati uopće a narodna stranka napose odgovorili nezahvalnošću. Slaba strana Bajamontijeva, bile su fioanci- jalne neprilike, do kojih je nepojaljivom lakoum - nošću bio doveo društvo ,Associazione Dalmati- ca“, sebe, općinu i mnoge svoje pristaše, koji su ga pošljednji, uz rijetki koji izuzetak, nečuvenim samoprijegorom branili i onda kad su znali da ih je upropastio. — Bulat žilav, okretan, ustrajan i neuplašiv, brojevima, računima i paragrafima u ruci posjećivao je svaku sjednicu društva ,A88. Dalm.“ i dožezivao nerede u upravi. Ali u druš- tvu, u kojim je Bajamonti imao veliku većinu, svi su Bulatovi dokazi bili uzaludni; nu on je putem štampe iznosio na vidjelo i svoje račune i račune Bajamontijeve i izvodio zaključke, koji su malo po malo uzdrmali Bajamontijevim položajem. Kad Bulat godine 1876 bi za prvi put iza- bran u pokrajinski sabor, on nastavi u Zadru svo- je juriše na Bajamontijeve nerede u upravi druš- tva ,Ass. Dalm.“ i Splitske općine. Za neko vri- jeme Dalmatinski sabor bi pretvoren u splitsku gradsku vijećnicu. Sami su Bolatovi privrženici na to prigovarali i žamorili, ali se on na te prigo- vore nije osvrtao; napokon izvojšti god. 1879 i to, da je pitanje splitsko postalo pitanjem cijele hrvatske stranke. Uza sva okapanja što ih je narodna stranka imala s Jovanovićem, bude mapokon god. 1882 raspuštena splitska općina. Fri novim izborima Bulat bi biran načeloikom; prvim hrvatskim na- čelnikom preporogjenoga Splita. Sila Bajamonti- jeva, koja je za 17 godina držala Split otugjen svome narodu, bila je, njegovom zaslugom, za u- vijek skršena, uništena. Ako Bulat nije pobrao sve plodove svoga energičnoga rada u Splitu, raz- log valja tražiti u njegovu temperamentu, koji od popularaosti kao da je sazirao. Još god. 1879 bio je izabran zastupnikom u carevinsko vijeće, baš prigodom onih izbora kad je srpska stranka pružila bila pomoć autonomaš- koj da sruši Klaića. Bulat razvi odmah svoju dje- latnost na korist pohrvaćenja ureda. Njegovim nastojanjem bi preinačen $ 25 gragjanskog po- stupnika — lez Bulat —; tom preinakom bi utrt put našemu jeziku u sudbenu upravu; & do ua- ših je odvjetnika ako nijesu bolji plodovi te pre- inake. — Bulat, koji u mladjim svojim godinama nije jezika ni poznavao, nauči ga slovnicom u ru- ci i postane mu, u svojem političkom radu, jedan oa najodlučnijih zatočnika. Spjetska željeznica i pohrvaćenje pokrajinske uprave bili su glavni ci- ljevi njegova djelovanja. Nikad nije pustio s vi- dika ove dvije glavne tačke svoga programa; ni- je ih pustio s vida ni onda kad je vidio da mu je taktika izložena prigovorima. A osobito mu je pak bilo do toga stalo, da se hrvatskom jeziku u pokrajini izvojsti mjesto, koje ga ide. 1 hrvatsko spljetsko kazalište niklo je s istoga razloga i u istu svrhu. Nije birao sredstva tek da autonomaš- ka stranka ne dogje do mandata na carevinsko vijeće. Uništiti stranku koja se protivi razvitku jezika, sagraditi spljetsku željeznicu, bilo je alfa i omega njegove politike. Sva je druga pitanja 9- vim podregjivao. Odatle i dobar dio onih trve- nja izmegju hrvatskih stranaka, kao što i One napetosti i u samim ličaim odnošajima, koja je često dovodila do razdraženosti i gorčine. Dr. Gajo Bulat ostavlja za sobom veliku prazninu — takova prazninu koju nije lasno is- puniti. Ma koliko se u načelima i taktici rasila- EEE === = => rz zr =—=—== zili, sve će hrvatske stranke spominjati počita- njem i njegovo ime i njegovu uspomenu. Bila mu laka hrvatska zemlja | Hrvatsko slavlje u Sarajevu. Silno i veličanstveno je bilo; oduševljenje neopisivo. Dneve 2 i 3 juna 1900 svi Hrvati, & nada sve naša ponosna Bosna ne će i ne može zaboravit, jer to su dani kad je ona za prvi put tako impozantno pred čitavim svijetom manifesti- rala svoj hrvatski, narodni karakter. Na 2 tek. po podne najprije su prispjeli u Sa- rajevo gosti iz Banovine i pričekani neopisivim o0- duševljem i klicanjem ,živili Hrvati“! ,Živila Hr- vatska“ ! Za tim svi skupa i gosti i gragjanstvo, nakon malo vremena, dočekaše izletnike iz Dal- macije. Oduševljenje koje su izazvali naši dalma- tinci u crvenim kapam, spljetska muzika te 50 mostarkinja u narodnoj nošnji, članica hrvatskog ,Hrvoje“ bilo je i još silnije i veličanstvenije. Kad se sve stišalo oslovi goste hrvatskom dobro- došlicom presjednik ,Trebevića“ Dr. Mandić; a njemu opet odvrati presjednik saveza hrv. pjeva- čkih g. Milao Krešić, Oba govornika poprati grom- ki , Živila Hrvatska“, a pjevači zapjevaše ,Glas- na Jasna“. Za tim digue glas starina Hrvat nar. zastupnik i načelnik Spljeta g. Milić. ,Sa žalova“ reče , Dalmacije, koljevke hrvatske kraljevine, kao načeloik najstarijeg hrvatskog grada pozdravljam Vas srdačno. Došli smo radosno k Vašem slavlju jer nas veže misao hrvatska, jer smo znali da do- lazimo na srca bratska. Došli smo da Vam iska- žemo svoju naklonost i da Vam zasvjedočimo, da ćemo radit da postanemo jedan narod — pra- vi narod !* Njegov govor bude pozdravljen siloim klica- njem, a spljetska glazba zasvira nlijepa naša“. Za tim u svečanoj povorci svi gosti i odaslanstva raznih društava, do 59 njih, suviše sva sarajevska društva i 28 hrvatskih zastava slijegjeni od ka- kvih 10.000 gragjanstva krenu prema društvenom domu. Tu ostave zastave, a zatim se razigjoše. Na večer opet sakupljena društva prirede bakljadu sa 700 lampiova, te u povorci odu pred stan bar, Appela rodom iz Banovine, i njemu, kao zastu- paiku Nj. Vel. prirede serenadu. Na oslov pre- sjednika ,Trebevića“ preuzv. gosp. odvrati nje- koliko srdačnih riječi. Zatim čitava povorka kre- ne pod stan kume presv. gospogje Kengjelićke, gdje pjevači otpjevaju dvije pjesme. Drugoga dana slijedila je predaja zastave, pred društvenim domom, gdje je za to bilo sve lijepo i svečano prijavljeao i porazmješćeno. Po- što je došla kuma, izreče presjednik društva go- vor u kom istakne znamenitost momenta i čina koji se ima obavit, te zamoli milostive gospogje darovateljice, da izvole predati zastavu. Na taj poziv gospogja Olga Grahor reče : lo su nas Hrvatice iz Zagreba, da Vam u -Sara- jevo donesemo sestrinski dar — rvatski barjak hrvatskom pjevačkom draštvu , 4“.u.