podružnice Lege, ustrajaju talijanske škole, svake godine silne prinose kupe za Legu. Nu, ne samo da su oni u Dalmaciji napregli sve sile da ovdje šire i učvršenju talijanstvo, nego su u tom radu izdašno potpomagani i od prekojadranske kralje- vine. Javna je tajna, da je ovomašnja Lega nazio- nale ništa drugo no velika podružnika propaga- torskog društva ,Dante Alighieri,“ kome prinose poklanjuju u Italiji, počamši od samoga kralja pa svi ostali. Na taj način nije Legi bilo teško kroz vrlo kratko vrijeme osnovat u čisto hrvatskim mjestima do tri talijanske škole. Nego pomoć iz Italije ne dolazi im samo ni u novcu, već, što još više vrijedi, u narodnom talijanskom elementu. U ovo zadnje doba ne malo naroda iz Italije se seli u Dalmaciju, navlastito puljizi. Navestit ćemo ov- dje samo Dubrovnik, kao grad, u kom su ta- lijanaši najslabiji u pokrajini. Ovi su, da ne na- pominjemo drugo, tu skoro osnovali svoje radni- čko društvo ,ll progresso.“ Društvo broji preko stotine članova, a od ovih do osamdeset puljiza. Broj puljiza ne prestano raste; a do koje vrije- me, kako čujemo, Dubrovnik će imat i lijansku školu. Na ovaj način kreće naprijed ta- lijanaški pokret uzduž cijele Dalmacije. Sada do duše ne cijenimo, da osvaja zemljišta — ali ga za to pripravlja, a valja znat, da se ovo tek počelo! Ne smije se propusti i ne spomenut, da su ova dva elementa, srpski i talijanaški, u jurišanju na Hrvate po sve složni, kao što i to, da svoj razvitak gdjegod mogu megjusobno potpomažu. Što ćemo mi u Dalmaciji dočekat do jedno 50 godina ako stvari badu ovako teći kao sada, neka si svak za sebe pomišlja. Ali nama se čini, da bi Dalmacija vrlo lako mogla doživjet gospo- stvo vlaha i talijanaša, samo kud i kamo čvršće, nego li je bilo ono samih talijanaša \natrag 50 godina; jer ito se ne smije ni časa s umaa smet- nut, da austrijska vlada, kao što Srbima, isto ta- ko i njihovim saveznicima u svemu na ruku ide, radi čega uzdržava talijanske škole, a vidjeli smo, | da bi i novih rado ustrajala, te i talijanski jezik u uredima, kao što i Namjesništvo i dalmatinski sabor u najtalijanskijem gradu pokrajine, u Zadru. Gospostvo Srbi i talijanaša u Dalmaciji, znači propast Hrvatstvu u ovoj zemlji, znači da je Dal- macija za Hrvatsku jednom za uvijek izgubljena. Do se ta pogibelj ostrani, stoji do onih koji i danas vladaju sa pokrajinom, dakle do narodne stranke ; a pravaška stranka činit što uzmože, ka- kva je danas pritisnuta. a.6g Jula 1900. 3.eg Jula bijahu primljeni od sv. Oca Lava XIII. Hrvati katolici na saslušaj. Taj će dan za nas Hrvate nezaboravan ostati. Namjesnik Isusov, nasljednik sv. Petra, prima osobite sinove svetoga Petra, Hrvate na sasluša ju ovoj svetoj godini. I treba nami posebnoga, naročitoga blagoslova sve- toga oca Pape Leona XIII. u ovo o sudno doba. Velim o sudno doba. Poslije gorostasne pedeset godišnje borbe mi Hrvati kao da smo sustali. Do- duše ne bi bilo ni čudo, jer teške smo prošli ja- dikovce klance. Dušmana na pretek. Ne samo da nam tugjin Magjar, Nijemac i Talijan priječi na- predak: nego što je najgore imade i domaćih iz- roda po hrvatskim krajevima, što hrvatskih što srpskih; kojim je hrvatska misao, hrvatski napre- dak trn u oku. Da napomenemo samo onu bruku i sramotu, što ju čine Srbi po svim srpskim no- vinam, a i po magjarskim na nas Hrvate radi sa- rajevske hrvatske slave. Kao da se pomamiše! A ludovi ne vide, da će ta hrvatska slava ponajviše njima dobro doći: jer gdje je sta dobiti tu su Srbi prvi, i znadu se kod korita prvi naći. Naše hrvatsko primorje nazivaju Magjari, magjarskim, Srbi, srpskim. Podijeliše si naše svite. nam je i na što smo spali. I kad pouzdanja u se i u Svevišnjega : ne trebali, da se pouzdajemo ; kad najgori dušmani, saveznici Ma- ta- | mom drži on drži i sa Isukrstom, koga Rim štiti njega štiti i Isukrst. To pravom je ustvrdio naš vrli upravo apo- štolski Biskup u svojoj predici na blagdan sv. Petra i Pavla: da nije Rima, da nije sv. Stolice, da nije rimo-katoličanstva ; ne bi bilo više ni vje- re u Boga čovjeka, našega Premiloga Spasitelja | Isukrsta. Vidimo i sami na kako su niske grane spale sekte luterske, a valjda nismo s uma smet- nuli, kako i grčko-istočnjaci naročito naši Srbi, kako velim prepisuju luteranske auktore; samo da zataje svoju drevnu katoličku prošlost. Zato i ne ima na svijetu te vjere, koja bi se mogla podičiti ovakovim veličajnimi, zanosnim vjerskim prizorima: kojim se eto sada diči pred čitavim svijetom naša rimo-katoličanska crkva. sa svih krajeva svijeta romaju katolici u Rim, obila- ze crkve, ispovjedaju se, svoga duhovnoga oca darivaju, te mu celivaju posvećenu desnicu, radu- | ju se što mogu ugledati tu staračku svetačku pri- | kazu. Ta sam sveti otac Leo XIII je velebna, , veleumna pojava u našem vijeku. A da nije na- : mjestnik Božji na zemlji, da nije nasljednik sv. Petra, da nije vrhovna glava one crkve, kojoj je obećao sam Gospodin Isukrst: kako je ni vrata paklenska neće nadvladati; šta bi ih velim vuklo sa svijeh strana svijeta, i to sa najudaljenijih kao | što i najbližjih, iz zabitnih kao što i iz velikih | gradova u Rim?.. Dan danas svijet ne voli ni vlasti ni ugle- da, svijet ne voli ni koga poštovati, ni koga slu- šati: pa ipak Rim je u tom iznimka. Naš sv. o- tac u Rimu više uživa ugleda i poštovanja u svi- jetu, nego li i najveći vladar. Znak one moći i | vlasti, koju je sv. Petar dobio iz ruku samoga : Božanskoga Spasitelja. Toj božanskoj moći, toj | božanskoj vlasti, tomu božanskomu ugledu pošli su se pokloniti i Hrvati. Hrvati dobro znadu, da ! katolički narodi ne izumiru, ni veliki ni mali: kao , da je i njima ujedno sa katoličanstvom obećano | živjeti ća do konca svijeta. Ali i narod katolički | treba, da se i odlikuje krijepostima i vrlinama kršćanskima. Samo tako će i zavrijediti Božju o- branu, pomoć i milost. i Mi smo i uvjereni kako će do jedan Hrvat | na današnji dan duhom se prenijeti u Vatikan, te zajedno sa onim odabranicima hrvatskim posluš- , kivati besjedam veleumnoga Starca Svetoga Oca. | Ta on progovara u ime Spasitelja, on imade rije- či vječnoga života: pa moramo mi svi katolici hrvatski iz dna duše naše hrvatske reći: a kud da idemo od Tebe Sveti oče, Ti imadeš riječi vječnoga života, kroz Tvoja usta progovara Spa- sitelj svijeta. Veseli nas, što u ovako svečanom zanosnom času nagjoše se u Rimu sa Hrvatima iz raznih krajeva krvatskih i dubrovački Hrvati. Naši hr- vatski hodočasnici krenuše u Rim iz Zagreba i i Dubrovnika. To su dva hrvatska grada, kojim se mi Hrvati ponosimo. To su gradovi, koji su oču- vali hrvatsku slobodu i u najgora vremena. Kato- lički su to bili hrvatski gradovi, koji su vijerni bili Rimu uvijek, koji se nikad kolebali nijesu na koju bi stranu. Za to ih je i Spasitelj svijeta o- čuvao slobode. Neka drugi slušaju kojekakve rasfratrice Vu- ličeviće, smušene Strahiniće ; mi znamo Hrvati na čemu smo. Tebe se stolico Petrova zaboravit ne ćemo ni sada ni do vijeka. Eto na koje misli dogjosmo, pomišljajući u duhu, zaneseni vjerom praotaca hrvatskih na da- | našnji presretni dan za nas Hrvate. Možemo samo dragomu ocu nebeskomu zahvaliti, što i mi kao katolički Hrvati možemo biti dionici veličajne svjetske vjerske katoličke slave u Rimu ; jer ćemo ujedno dionici biti i milosti, koju će predoaijeti ta sveta godina. Jer ako je Spasitelj isvijeta obećao dvojici, trojici, koji se sakupe te mole u njegovo Presve- to Ime: što će on istom udijeliti milosti tvlikim, koje se u Njegovo Ime sakupljaju u Rimu; da javno posvjedoče pred čitavim svijetom živu vje- ru u Spasitelja svijeta. Catholicus. Naši dopisi. Skradin, 80 Juna. Ustupite gosp. Uredniče malko prostora u cijenjenoj našoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ da se uvidi dokle zloba, zanešenjaštvo t, zv. srba dopire. O slučaju, koji ćemo pripovjedit, znamo da će vi- zantinci lažim i podvalam, u čemu im sva snaga i uzdanje, na Hrvate navalit. Evo slučaja. Na Pe- trovdan obično skradinski katolici idu u Polaču. Ove godine, jer u jutro bilo mutno vrijeme, ode ih nekoliko u 3-4 kočije poslije podne, gdje na- gjoše sakupljene okolne župnike odlične franjevce. Po obavljenoj službi i kratke bratske zabave u 7 sati uputiše se preko Mostina u Skradin. Svak miran, svak veseo, niko na zlo ne misli niti znade za povratak t. zv. srba sa Kosova. Na Mostinam se ustavljamo, da se po običaju odmorimo. Tu na- lazimo već nakostrušene srbe sa Dr. Bancem, koji je za naš prolazak znao i neplemenitom namje- rom isčekivao. Čim iz kočija, mahom se nas ne- koliko zaputi kući Bože Bielića. Banac odmah za nami, gdje posla nikakva nije imao. Čim na vrh stuba došao, a naši na slaru bili srdito izdire se: platz, platz. Naši mu uljudno put učinili; pošao nap:ed dva koraka, okrenuv se opet divljački i- zazivlje; što vam je teško? Odmah uvidismo što se tu sprema; jasno nam bilo da Banac hoće da na nas juriša. Čestiti gosp. Ive Marun opominje D.ra Ban- ca na skladnije ponašanje. Dosta bilo to da se Banac, komu bijes i vatra iz očiju vrcala, više ne smiruje. Rulja razjarenih t. z. srba oružanih od- mah pritrča. Već se ništa ne razumi. Naši mirni i tim smjelim nasrtajem smeteni, opominju da se kane izaziva i uvrijeda, da se oni nijesu došli bo- riti. Banac zgodan položaj za gadni naum izabrao. Srbi oko njega, hrišćansko selo tu, naši bez oru- žja i zapleća, pak to junačinu Banca ohrabrilo da se na nevine hrvate i katoličko svećenstvo obori, najgadnijim, najsramotnijim uvrijedam i rječetinam, koje bi se stidila izgovarati izgubljena kakva že- netina s puta. Šake i oružje njihovo uvijek nam pod nosom bilo. Milost je božja htjela i zamijer- na trijezmenost naših da se do pokolja nije došlo. Dr. Banac neprestano ko bjesomučan psuje, pso- sti riga, prijeti samokresom u ruci: tko me kri- vo pogleda oborit ću ga. Bahati Banac ponosit 8 Kosovske veliko-srpske slave gdje ga zbog go- ropadnog govora proti Hrvatim na ruševinam, ko- jih zaželio da se podigne Lazarevo carstvo po sajmu ga ko Krnjevala nosili, na Mostinam tra- žio nered i smutnju da se uzmogne žrtvom i mu- čenikom za srpstvo proglasiti. Da se izbjegne krvoproliću i neredim pri- pravljenim i otpočetim po Dr. Bancu, naši u ko- čije te ravno u Skradin. Fanatizam i neodijeljivi drug Vinko Lozić Bancu mira ne da. Hoće mu se još komedija. Eto ga kočijom za nami. Na Vaća- nim nas sustiže, diže se na noge i samokresom prijeti. Naši ga sažaljenjem gledali i neodgovarali. Eto u Skradin nas i njega oko 11 ure, Da uzbu- ni pospano gradjanstvo, i nas bezdušao usumnjiči udri da se viče da ga je neko napao. Pred Hr- vatskom čitaonicom, ko zvijer grabežljiva samo- kresom u ruci pozivao Hrvate, Jaku Šupuka da će im on pokazati? Je li vrag u tovara. Cijelo mu ono vrijeme pakao u pogledu, u riječim, u kretanju. Onoga se vidjelo nije. Job bi sam ono- mu izazivu, onomu grozaovmu prizoru odolio. Do čega ovaj nemirnjak misli doći? Uvijek prijeti, pak upozorujemo vlasti da nad njim bdiju. Zlob- nu namjeru svoja amošnji srbi s ovim izvadjaju da nemirim, neredim osumnjiče, ocrne Hrvate i Općinu i do kakve skrajnosti dovedu, da se uz- mognu opet korita dovinut. Nu jer kod nas vlada razbor, želja za mirom, radom i napredkom kru- to će se prevariti. Hrvati na braniku, Orašac, 4 Srpnja. U broju neobićnih i ugodnih dana za ovu ubavo mjesto, ili bolje, kako ga u više prigoda mnogi nazvaše ,vis poljanom,“ ima se zabilježiti najugodnijim onaj dneva 2. t. m. t j. Svečanost Pohoda Bi Dj. M. ili kako ju naš narod naživlje Gospa od Orašća. Ove godine rečena svečanost ispala je sa vi- šim slavljem nego li prošastih godina. Ranim jutrom nastojanjem Općine, sve glav- nije kuće okitiše se sagovima i zastavama. Op- ćinski dom sav ge slio u hrvatsku trobojnicu ;