druživo spojeno sa sjajem i čašću kraljevine Čes- ke, na domaćem tlu. Budite Vi uz Vašega viso- koga suprugs, njeg. ce. i kr. Visost, zaštitnica, za- govornica i oslon domovine i naroda. Primite Vi, visoka gosnogjo poklonstvo i izraz odanosti čes- kih gospogja, koje obradovane najvećom radosti nad sklopljenim vezom ljubavi, žele Vama, da Vas prati božji blagoslov i najveća sreća megju čes- kim ljuhećim srcima. — Marija Srb, žena praškog načelnika, Božena Skarda, supruga narodnog za- stupnika i presjednika mlado-českoga eksekutiv- noga odbora, Otilija Herold, žena nar. zastupnika. Ovo se zove narodna svijest! Ovake bi nama trebalo! Matica Hrvatska obdržavati će svoju ovo- godišnju redovitu glavnu skupštinu u nedjelju 22 srpnja 1900 u 10 sati prije podne u svojim druš- tvenim prostorijama (Matičina ulica br. 2., razi zemlje) sa sliedećim dnevnim redom: 1. Govor predsjednika; 2 Godišnje izvješće tajnika i bla- gajnika; 3. Rasprava o raznim predlozima odbora i članova ,Matice“; i 4. Izbor u smislu $ 18 druš- ' tvenih pravila: petorice odbornika Ovakih nam se hoće! Zagrepčanin g. Eu- duard Prister pristupivši ,Društvu hrvatskih knji- ževnika“ kao prvi zakladnik, darovao mu je 1000 kruna. Ovakih nam se hoće! Hrvat u tugjini. — Karlovčanin g. Mirko Seljan, koji je guverner jedne cijele pokrajine u Abisiniji, imenovan je od cara Menelika ,Cheva- lier officier de croix Salamon“, što je za Abisini- ju najveća odlika, te se može dati jednome koji nije vladarske kuće. Novi list. — Hrv. pedagoško-književni zbor u Zagrebu izdavati će počevši od 1. rujaa o. g. poseban ilustrovani list za dom, koji će izlaziti u mjesečnim svescima od 3-4 arka u formatu WAS vota“ sa dva stupca i sa omotom za oglase. Ci- jena listu još nije odregjena. Čitamo u ,Novom L.“: Pripovijedaju nam njeki dalmatinski posjednici, da su se i oni bili svojedobno s velikim veseljem odazvali pozivu vla- de, te svoje najbolje proizvode u krasno uregje- nim uzorcima poslali na <. k. Dalmatinsko na- mjesništvo u Zadar, a da ih ista otpremi na izlož- bu u Paris, u austrijski paviljon. Doznaju sada ti isti poslanici, da od svega toga što su spravili, ništa u Paris poslano nije, nego da još leži u Zadru u kakovim magazinima na namjesništvu strpano i zaboravljeno. Zbilja noOčinska“ je ta na- ša dalmatinska vlada — baš za poslat je na iz- ložbu u Paris! Gradska Kronika. Općinska sjednica. — U zadnji četvrtak poslije podne na 5 ura Općinsko Vijeće držalo je sjednicu. Sjednicu otvori načelnik, te najprije re- če, da ima čast javit slavnom Općinskom Vijeću, da ga je otrag njekoliko dana pri sprovodu nje- govoga blagopok. druga nar. zastupnika i presjed- nika dalm. sabora dra. Gaje F. Bulata ta čast zapala te je zastupao Općinu Dubrovačku. U kratko is- takne velike zaeluge blagopokojnika za uarodnu stvar u Dalmaciji, te pozove slavno Vijeće, da sku- pa š njime klikne triput: Slava Bulatu! Za tim se prešlo na dnevni red sjednice, ko- ji je sastojao od 5 točaka 1a točka bila je odobrenje potrošnih računi god. 1899. Svi ukupni prihodi u godini 1899 iz- našaju 129 04154 for., dok svi ukupni rashodi iz- našaju 125,702.08. for.; pravi i raspoloživi preti- čak u blagajni iznosio je dne %*',, 1899 3 339 46 for. Kad se imalo preći na glasovanje za odo- brenje konačnih računa, digne se vijećnik g. Gi. Margaretić te zamoli načelnika za razjašnjenje, koliko je u istinu prijašnja opć. uprava ostavila u gotovu i rašpoloživu novcu u opć. blagajni, bu- dući je čitao po novinam, da ta svota iznaša do 26-30 tisuća for, dok po konačnom računu on tako ogromne svote novca ne može da nagje. Načeluik na to potanko razjasni što je i kako je. (O tome razjašnjenju govorimo na drugom mjestu našega lista). Za tim su bili jednoglasno odobreni konač. računi svih odlomaka po napose, ukupni čitave općine. 9 a. Ovlaštenje kupovine nekretnini na Gornjem Konalu, za skloniti umobolnike. Načelnik po za- ključku Upraviteljstva stavlja predlog, da se u tu svrhu kupi kućiština poviše Gruža, kod SRE koja se može imati za 800-900 for., pak da će se posije pokriti i urediti, Nakon kratke rasprave ijeće jednoglasno ovlasti Upraaiteljstvo da kupi tu kućištinu. 3. točka dnev. reda je izbor seoskih časti Gruža-Lapada i Župe. Izabrano je jednoglasno za te časti 44 osobe. 4a. Redarstveni zaključak glede javnog ogla- šivanja. Pu tome zaključku, koji je Vijeće jedno- glasno odobrilo, mora se unap vati na željeznim tablama, koje su naročito u tu svrhu im mjestima Ko prekrši ovu i biti će kažalca Gobum od 30 kruna, do tično zatvorom. 5.a. Nagrade redarima i služinčadi za g. 1890. Vijeće je za tu svrhu jednoglasno ovlastilo Upra- vitegistvo, da po običaju razdijeli svotu od 260 f. Za ovim sjednica, nakon što je sat i po trajala. bude zaključena. Hodočašće. — Jutros povratiše se naši ho- dočasnici iz Rima. Ispiti zrelosti. — Danas na večer će do- vršiti ispiti zrelosti na c. k. ženskom preparan- diju; a došastoga petka početi će ispiti zrelosti na mjesuom velikom gimnaziju. Notizenblatt br. 13, radošću raznježilo a jarošću razgorilo rodoljubno srce mladoga »Bewer- bera“, te se pust, tobože iz pokrajine, prijavio 17 broju Fabrisova ,Dubrovnika“ u pokrajini. Eh, jadan, drag mu je zlatni širit i sjajne zvijezdice, mila mu je sabljica i činovnički klobuk ; ne prigovara zahtjevu potpunoga poznavanja in erstem Glied“ njemačkog jezika, (ta on ga je bolau od majke isisao....); al jadi debeli! iza njemačkoga, talijanskoga. onaj bečki Notizenblatt bezobrazno zahtjeva, sakrlot, još i hrvatski.... škandal!... da je barem srpski, ... srpska vero, ili srpsko-njemački !... No ipak kažu, dass der junge serbische Bewerber sein Gesuch in deut- seher Sprache eingebracht hat. — Prosit. Hrvatska Dubrovačka Glazba svirala je dne 12 tek. u 8 sati pred ,Lužom“ slijedeći program : 1) Wagner: ,Car Fraojo Josip 1“, koračnica. 2) F. Mendelsoln: B. Svečana Koračnica iz San ljetne noći.“ 3) Parma: Intermezzo iz Opere Xe- nia“. 4) Meyerber: ,Hugonotti“. Potpourri. 5) O- tahal: ,Phonograf“ — Koračnica. Natječaj na nagradu od 50 kruna. — Jedna osoba, koja se meda imenovati, obećava nagradu od 50 kruna pjesniku, koji bi, bilo u hr- vatskomu, talijanskomu ili u latinskomu jeziku sa- stavio distih o novoj česmi. Distih mora bit pre- dan uredništvu ,Crvene Hrvatske“ do 20 tek. Imena natjecatelja ostat će nepoznata. Tajni od- bor trijuh lica procijenit će taj rad i odrediti komu će nagrada, koja se nalazi predana na uredništvu. Pohvalno. — Prigodom smrti Nika Disecco udijeliše mjesnom dječjem zakloništu c. k. Poštar- ski i Brzojavni činovnisi kr. 37.60 h. Dubrovački Parobrodi. — Balkan na pu- tu iz Grčke za Trst, krcat rudom. — Gundulić krca rudu u Grčkoj za Eoglešku. — Beatrice na putu iz Trsta za Peti, prazan. — Napried iskr- cava u Marsilji. — Prazattus iskrcava u Cardifu, gdje će se nakrcat kam. ugljom za Trst. — Har- tiugton na putu iz New-Castle za Trst, sa kam. ugljom. — Istok na odlasku u Mlecima za Gr- čku prazan. Završna. — Pri zaključku lista doznajemo, da je puljiško društvo ,Il Progresso“ držalo sje- dnicu da izabere svoga barjaktara, 7 alfiere. Prvi je za tu čast bio predložen jedan Nijemac, ovdje u gradu u pensiji. Ali su se tome junački oprli puljizi sa na čelu im Dr. Seralji, izjavivši, da bi bilo najkorisnije i najčasnije za društvo, da se izabere jedan dubrovčanin. Na njihov predlog bude je- dnoglasno, velikim etuzijazmnom izabran za ba- rjaktara, 7 alfiere del ,Progresso“ Niko , Patria“, detto : ,fort' in gamba.“ U toka Dubrovačkoj Hrvatskoj Glazbi Koja nas posjeti svojim posjetom U Mline, dne 17 Lipnja 1900, U ime bratske ljubavi i zahvalnosti Hrvatski joj se narod iz Župe Najsrdačnije zahvaljuje i kliče: K cvijeću braćo, amo bliže ! Ter sipljimo, u ime Boga!... Jer nam sada, glazba stiže, Čast i ponos roda svoga. Roda svoga Hrvatskoga, Kojeg slava svukud siže, A najviše čas' ovoga, Kad se vapaj, k nebu diže: Dobra došla, glazbo mila Mnogo ljeta, sretna bila; U često se, k nam' navrati, Jer smo braća, sve Hrvati; Hrvatska nas majk' rodila I hrvatskim ml'jekom zadojila ! seljak, župljanin. *) Slučajno sakasnilo. Op, Ur. Priopćeno.*) Dopisnik ,Dalmatov“, koji rek bi io sebi ime, pošto se sam nazivlje Don y a kako je poznato više je puta nomen-omen, hoće da po svaki način uzvelića ovdašnjeg ja, maestra Strino, ako se pod NEVA i pologeta velikog maestra, t. j. onaj, koji je iza prestave Stabat Mater istog maestra, toliko o is- tome kazao, da se nije stidio prispodobit ga jed- nom Peroziju, ... e se non ridi... Iza don Polentone bio namjerio na mog prijatelja, a duboko u Pava Matijevića, koji ga je kao šibom oparen; osokoliše kojih talijanskih učitelja, koji likanu Strinu bili, te stao da opet blebeta pod i- menom don Polentona. Pošto i mene tiće, to neka znade isti, brovački Rossini, da od svih onih firma, za mene samo dvije imadu neku vrijednost, a to su meni poznata imena gg. Bossi i Rota, ali na žalost mo- ram kazati, da niti Bossi je Bossi niti Rota je Rota, kad su mogli odobriti Strinovu kompoziciju a uz nju le ottave parallele i glasovite fuge o ko- jijem je već bilo pisano. Na druge se potpise i ne osvrćem jer su to većinom ljudi čija slava ne prekoračuje mjesto gdje se nalaze. Znam samo da je veleučeni gosp. M.o Ravasio o kojemu je Stri- no bio isti pisao, da mu nije dostojan di luccicar lo scarpe, što je i pogodio, sasvim naprosto od- bio Strinovu radnju, a meni je i nadalje poznato što je isti veleučeni gosp. Ravasio kazao o istoj. Za prof Fischofa u Beču, kojega se dobro sje- ćam kao bivši pitomac bečkog &onservatorija, znam da je profesor glasovira a ne kompozicije Sasvim tim ne nalazim sud pomenutog profesora toli la- skavim, da se je imao na svijetlo iznijeti, Jer s jedne strane drži našeg mjesnog velikana po- četnikom, dočim je isti već sijeda glava, kojemu je zenit svoje slave bio njegov Stabat Mater, s dru- ge strane kaže mu isti profesor da je grehota da se gubi u Dubrovniku, a to mu i ja kažem; ona- kov sommo da pogje u Beč, dobio bi na tamoš- njem konservatoriju odmah katedru di professore di Mandolino, pošto znam da takova katedra ta- mo još ne opstoji, ili bolje katedru kao profesor glazbene povijesti, jer zbilja čovjek koji je mene hotio da pouči u povijesti tim što je glasovitog glazbenika Oca Mattei koji je umro god. 1825, uskrsuuo je da se u Februaru god. 1841 nagje u Bologni prigodom prve predstave Rossinieva Sta- bat Mater, takov povjestničar i zaslužuje da bude profesorom povijesti. Neka znade dalje don Polen- tone da se ja ne stidim što me nazivlje ex Semi- naristom. Sjemeništu zahvaljujem vas moj uzgoj te se tijem dičim, osim toga dragi don Polentone ja sam i absolvirani Teolog bečke Almae Matris Rudolphinae, što je malo više nego prosti ex Se- minarista. Na druge se ije don Polentona i ne osvrćem, znam da hvala Bogu imam još toli- ko kriterija, da mogu sudit dali što vrijedi ili ne, te će za mene il Capolavoro del sommo Strino in barba a tutti i professori di ptetnei» armo- nia ed ocarina ostati vazda Ting? Tangl kompo- zicija. Uvjeren da kad bi se talijanašem priznao, bio bi i ja un sommo, što je za me absurdum. Obećajem don Polentonu da ću odsad u naprijed sa ,Dalmatovim“ dopisima činit ono što i pame- tniji od mene rade. & *) Za članke gornjim naslovom uredništvo ne pri- ma A < ' RINGRAZIAMENTO. Gli addolorati sottoscritti, profonda- mente commossi dalle pietose dimostrazio- ni di affettuosa amicizia ricevute nell' oc- casione della morte del loro carissimo ma- rito e padre Nicozoe ĐiISECEO I. R. Commissario Distrettualo i, r. tributano a tutti gli+ amici e conoscenti le loro pil sentite grazie, assicurandoli che d' ogni loro prestazione serberanno viva memeria, siccome di atti che torna- rono di generoso conforto agli addolorati loro cuori: Pilu speciale riconoscenza de- vono poi alla Siguora Nicoletta Gisia, al Molto Rev. Parroco Don Giovanni Ferran- ti, e ai Sigoori Impiegati Postali-Telegra- fici, le cui dimostrazioni di affetto & di stima verso il defunto, & verso tutta la di lui famiglia, obbligarono loro i sotto- seritti di perenne senso di ammirasione e di riconoscenss, Ragusa, li 10. Luglio 1900, La Vedova od i figli Diseeco.