rila i Metoda dne $ tek. mj. zavidnom svećanos- ću. U oči toga dana, u suton, naša hrvatska ,Ko- torska Glasba“ navijesti sutrašuju svečanost pred Hrvatskim Radničkim Društvom Napredak“, ko- je se je stavilo na čelo ovoj domaćoj svečanosti, odatle se uputi oko grada svirajuć hrvatske ko- račnice i praćena narodom. — Osvanu željeni dan slavenskih zatočnika! Vrijeme se upriličilo, kao i ono, da hoće biti dionikom narodnog vese- lja. Glazba pozdravlja grad, da im najavi, da je svečanost započela. Gragjanstvo 8e spravlja, da dočeka Muljane i već je na obali. U odregjeno vrijeme glazba sa upraviteljstvom Hrv. R. Druš- tva Napredak“ izlazi na obalu u susret Muljani- ma, koji se otiskuju od mulske obale u lagjama, koje predvodi hrvatska trobojnica , Hrvatskog Pje- vačkog Društva Zvonimir“. Glazba u taj mah zas- vira ,Oj Hrvati“ ; mužari izasuše vatru, a lagje se megjutim dotisle do kotorske obale. Presjednik Napredka“ Čiko oslovi dobrodošlicom članove Zvonimira“, koji su svi sa hrvatskom kokardom. Odatle svi skupa idu u grad do »Napredka“ a | predvodi ih glazba svirajuć vesele naše koračnice, ' med kojima je vrijedna spomene nova koračnica »Napredka“, koju je sastavio vrijedni i daroviti učitelj joj gosp. R. Bagatella, a tako se dopala općinstvu, da se je isti dan, iza kako se je prvi ! put 7 tek. u večer otsvirala, svuda po gradu glas- no pjevala. Na 10 sati pr. p. uputiše se ,Napre- dak“ i ,Zvonimir“ pod svojim društvenim svile- nim barjacima, hrvatskim trobojnicama, koje nose kršni barjaktari Kramažić i Janković, koje slijedi neprekidna povorka članova 8 hrvatskim kokar- dama na prsima i preko prsa, u kojoj je vidjeti zastupnike akademičkih hrvatskih društava iz Be- ča i Graca; sve pako predvodi glazba & prati si- lan narod do crkve sv. Klare, gdje se cijelo to mnoštvo naroda slegne, da sluša sv. Misu, koju u Trojci, pred slikam svetih apoštola Ćirila i Me- toda, otsluži preč. kanonik župnik I. Radimiri uz divno i skladno pjevanje ,Hrv. Pjev. Druš- tva Zvonimira“ iz Mula. Svršivši to glazba, sa zastavama, društvima i narodom obilazi veselo grad, a zatim se društva zgrnu u » Napredak“, na častbinu, gdje se redaju nazdravice popraćene svi- ranjem glazbe i usklicim živio“. Najposlije, oko puklo podne, povrati se ,Zvonimir“ sa svojim čla- novima na Muo ispraćen još bolje nego dopraćen. Po podne naša vrijedna nHrv. Glazba“ ot- svira svoj birani program pred »Napredkom“, gdje je bio sakupljen Xotor sa svojom okolicom, uz burno odobravanje svakog pojedinog komada i željno ponavljanje radi majstorskog proizvagjanja kajda. Kad je noć spustila svoju crnu tminu raz- svijetli se cijeli Trg rasvjetom. a Napredak“ uz kojeg se je i ,Hrvatski Dom“ opoštenio, planu vas u živom oguju, u kojem vidiš napisani ,Sla- PODLISTAK. MISTIFIKACIJA. (Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.) V Nema dvojbe, da će pokolenja poznije znati isto cijeniti našega neumrloga vogju i učitelja i njegovu spasonosnu nauku. Nama Hrvatim bez razlike stališa i stranaka, nameće se u ovomu kri- tičnomu času samo jedna jedita dužaost: da na- stojimo proniknuti u oauku Starčevićevu, prouča- vajući njegova djela, da zasađimo njegov nauk u i pamet. Da, to nam je jedini, pravi putokaz u današnjemu kaosu! Ne služe se uzalud Slavo- srbi svih mogućih dlaka i paklom, samo da uni- šte Starčevićanstvo. Tia ko se ne sjeća, kad nas zvahu petrolerci, anarkisti i natražnjaci ? Komu nije poznato, kako infamna pera rigaju svoju žuč egovu nauku i misao, na Starčevićanstvo, jer lada nije prijazna Star- nauci. 1 to je dobar dokaz, da su nje- ici na pravomu i spasonosnomu putu, Hrvatske ne obaziru ne a, ne ugibaju va Slavenskim Apoštolima“ a malo niže vidiš o- kićenu njihovu sliku. Taj prizor uz bengal'čne va- tre trajao je do kasne ure noći; kad se gragjan- stvo zasićeno srcem, očima i ušima razigje svo- jim kućama, u svemu i po svemu zadovoljno. Nje- ga slijedi naša neumorna glazba, dok on no- seć prozračne mjehuriće s grbom Hrvatske kliče : živjela Hrvatska! živjela hrvatska Boka. Tako svrši ova domaća svečanost na čast i diku svih kotorskih Hrvata a najviše ,Hrvatskog Napredka“, što i sami izletnici braća Hrvati iz kršne Herce- govine i Bosne ponosne, priznadoše i potvrdiše, nek mu bude to okrepom u daljnjem radu, a mi mu kličemo: vivat, crescat, floreat , Hrvatsko Rad- ničko Društvo Napredak“! Lovćenski Hrvat. Doli kod Stona, početkom Jula (O sv. poslanstvu). Po želji našega presvi- jetloga i prepoštovanoga dijocezanskoga biskupa d.ra Marčelića, bili su ovdje megju nami M. P. Oci Dominikanci Angjeo M. Miškov i Angjelko Orlaodini u sv. poslanstvu od dana 25 Junija do 1 Julija. Ovi dnevi bili su po nas u istinu vrlo lijepi; svi smo hrlili u sv. crkvu, kao na pir, da čujemo njihove spasonosne propovijedi, koje će nam ostati usagjene u pameti i u srcu do na- še smrti. A što da rečemo o njihovoj marljivosti i nepogodnostima u vrijeme ovoga sv. poslanstva ? Oni nijesu štedili truda ni umora samo da ugo- de i jednoj stranki i drugoj ove prostrane župe, hodeći redom u crkvu od Doli i u crkvu maticu. koja je daleko po sata od župničke crkve, sve na slavu Božiju i za korist našijeh duša; i za to neka im bude od svijeh nas najsrdačnija hvala, sa najvrućom našom željom, da ih uzbudemo opet do malo vremena imati megju nami, i da se opet uzbudemo nasladiti s njihovijem spasonosnijem paukama. Srdačna uaša hvala i velečasnomu gosp. dn. Mihu Frankoviću župniku od Smokovljani, koji nije mario podnijeti umora, dolazeći po ovoj žegi ovdje megju nas, da izmijeni našega bolestno- ga župnika, od Boga mu plata! Ko napokon da može iskazati našu žalost, kad je trebovalo rastaviti se od velevrijednijeh i dobrijeh otac& Dominikanac&? Zvona zazvoniše u znak njihova putovanja, svak, mlado i staro, muš- ko i žensko, u jedan čas nagje se u crkvi, da primi njihov poslijednji sv. blagoslov, ter sa bar- jacima i zastavama dopratismo ih do obale, žele- ći svak, da im poljubi ruku i sv. križ; kad se u- krcaše u splavčicu za otputovati put Banića, svak im nazva zadnji zbogom ; ali ko da nam zaustavi tugu i žalost za ovakijem vrlijem i dobrijem oci- ma? Bog vas poživio i pratio vas njegov sv. bla- diti za ujedinjenje, samostalnost i slobodu Hrvat- ske. Takova nam borba podaje Titanovu snagu, te smo više nego li sjegurni u uspjeh. Budućnost je naša | Djelo Staroga, to je ono neusahljivo, pravo i zdravo vrelo, iz kojega nam je krijepiti dušu i tijelo s nadom u bolju sretniju budućnost, koja nam je neizbježiva budemo li se ravnali po nje- govoj nauci. Da su Srbi naša prava, iskrena braća, oni bi složao zašli pod hrvatskom zastavom sa bra- ćom Hrvatima u borbu za naše sveto i neoskvr- njeno pravo. Kad bi oni to učinili, kao što bi morao biti njihov cilj, izvršili bi svoju dužnost, kao sinovi Hrvatske. Megjutim, da je to njihova dužnost, to nam kaže dr. Ante Starčević: ,Bit će čitateljah, koji će nas upitati: kako možemo me- dju Hervate brojiti Serblje i Slovence? Evo u kratko našega odgovara. Medju našimi čitatelji bit će ih barem nekoliko, koji znadu ovo, što će- mo napomenut, Tomu nije još ni sto godiuah, odkako Slavoserbi, ljudi Rusie i Austrie, nastoje, da ime serbsko včine narodnim imenom. Još nije ni četrdeset godinah, odkako su počeli to ime nametjati Cernogorcem.; U našemu narodu, medju Macedoniom i Nemačkom, osim Slavoserbah, nit- ko nesmatra to ime narodnim. Kroz osam veko- vah, što nam knjižtvo teče, nema ni traga serb- skoj narodnosti, nema serbskoga knjižtva ni serb- ske narodne povesti. Do ruskoga cara Petra I. nije se znalo nigde, ni u Gerčkoj, za veru, koja je danas poznana pod imenom ,iztočne pravoslav- ne“. Do tada iztočna cerkva ostade kod svojih starinskih obredah i sceniaše, da ima prigovorah proti stanovitim cerkvenim zborom i njihovim za- ključkom. Nu ona mije nikada zaključila štogod goslov gdje god išli, i dao vam sreću da se opet megju nas povratite. Doljani. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Položaj u Austriji te- če i dosle bez važnijih dogogjaja, neizvjesno. Par- lamenat bi se imao sastati ove jeseni. Česi me- gjutim nastoje da pučkim skupštinam uzdrže u- vijek svu budnost u narodu. Do sada su držali dvije take skupštine. Česki konservativni velepo- sjed u svojoj posljednjoj sjednici izjavio je — desauviravši tako potpuno protivne glasine |— da i nadalje uz mladočesku stranku ustraje u borbi za prava českoga naroda. Kina. — U zadnje doba u Pekinu svu je vlast uzurpirao jedan maogiurac princ Taan. Sa- da u borbi boksera, koja se u istinu pretvorila u rat cijele Kine protiv Europe, bore se i do 30.000 muhamedanaca, koji svojom okrutnošću nadilaze sve druge. Po zadnjim vijestima vodi se najjači boj oko grada Tientsina. Kinezi imaju po sve moderno oružje; topovima ciljaju veoma vješto i tačno. Pod Tientsinom ih ima ogromna masa; 75.000 ljudi sa 100 topova. Uz to jedna vijest kaže, da toj vojsci ide u pomoć jedan kineski ge- neral sa 100.000 vojske. Od velevlasti pristaju uz predlog Engleške, da se Japanu dade nalog svladati rat, ltalija, A- merička Unija i Austrija; a protive se tome pre- dlogu Rusija i uz nju Francuska ; Njemačka kao da se još nije odlačila, ali ipak šalje tamo veli- ku silu i pomorsku i kopnenu. Japan će do malo dana iskrcat 23 000 vojnika i 5.000 konjanika. Domaće vijesti. Razdor u Srpskoj stranci. — Na sami Vidovdan na Kosovu u sjevernoj Dalmaciji, gdje se Srbi bjehu sakupili, na proslavu, došlo je me- gju njima do neprijateljskih iskaza. Dok čitamo po novinam da se Dr. Kvekvić misli povući sa po- htičkoga poprišta. Tako isto dr. Baljak, koji bi se nastanio u Beču. Za hrvatski jezik. — Čitamo u ,Novom Listu“ da tamošnji agenat na Rijeci naše ,Dw- brovačke Plovitbe“ upravo nemilosrdno zapostavlja naš jezik i našu čeljad. Molimo slavnu Upravu » Dubrovačke Plovitbe“ da razvidi što je ta stvar. Trebalo bi nam još i to, da nam pukne glas, da trijebimo domaće a uvagjamo tugjinštinu — & zbog jednoga fanatika talijanaša ! Česke gospogje vjerenici prijestolona- sljednika. — 'Iri odličue česke gospogje posla- le su prošle nedjelje 1. tek. u Konopište ovaj br- zojav: U ime hiljada i hiljada českih žena poz- dravljamo Vas, Visoka Gospogjo, kao kćerku sta- re slavenske česke porodice, čije je ime neraz- protivna onim zaključkom, nego i tu ostade kod starinskoga. Ove prave iztočne cerkve biaše u stanovita vremena, nemalo sve pučanstvo naše iz- točne i iztočno-severne domovine, Oko polovice XIV. veka i nadalje opaziti je, da se nekakovo nestalno pučanstvo carstva turskoga povlači po hervatskih pokrajina Turske, Toga je pučanstva prebegnulo izpod Turčina i nastanilo se u današ- nje naše medje naprama Turskoj, u dolnjemu Sa- vo-Dravju iu susjednoj Ungarii. U onoga pučanstva biaše ni jedne kerstjanske vere, ter je amo prim- ljeno pod uvetom, da primi kerstjanstvo. Oao se pučaostvo i samo zvalo Albapezi, Raci, Vlasi, Ger- ci, Iliri, svakako samo ne Serbi. Primiv kerstjan- sku veru, kakovu je našlo kod domaćega pučan- stva hervatskoga, ono je pučanstvo tako ženidba- mi pomešalo, ono se je tako pohervatilo, da da- nas po onih krajih ima plemenah jedae i druge vere, bez da možeš razabrati jednoga čoveka od drugoga. ,Hervatski jezik, još u XVI. vieku biaše ta- ko u snazi, da biaše domaći u dvoru carigrad- skom: poslanici Ferdinaoda I. u supor žapovedi da govore njemački ne mogo$& na ino, nego kod gulejmana velikoga govoriti hervatski. Isusovci primiše se da iz crkve bace hrvatski jezik. *) +. ) Borba, koja se je vodila iz u a goljice, i njezinih dušmana, i nie a a da ovdje o njoj potanko pišem, Medju takove zabiljei- ti nam je i Isusovce, djelom kojih isnenarodiše se sjeme- nište Zmajević u Zadru i ono u Priku kod Omiša, i Mi- linovićevim ,crticam o slovenskoj liturgiji“ na str, 115. nalazimo slijedeće riječi Isusovca Josipa Mickoczia : ,Sae- culi XVI, initio in Dioecesi quoque Zagabriensi sacerdo- tes glagolitae non deerant, lili defecerunt postea, quum societas Jesu Zagabriae alibique ludos litterarios,“ —