Br. 28. CRVENA HRVATSK i plaćaj List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- a dopisi šalju se mištvu lista: na godinu kruni 9, na p0 godine 450 kruva, sa Dubrovnik sa donašanjem | ! u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište. na, na po godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 14 Jola 1900. Pretplata i Godina X. u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su Uredništvu. list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- riopćeno, sahvale i ost. plaća se 30 hel. po retku, a oglasi koji se Za oglase. p više tiskaj pogodbi i us razmjerni popust. Rukopisi vraćaju. Listovo NE na prima ni uredništvo ni uprava. w e e Cisti“. »Hrvatska Kruna“, ili, bolje rekuć, časni dn. Ivo Prodan baš revno tjera svoj posao. Od godi- na natrag ne ćeš u njegovu listu naći drugo, i- zim napadanja na hrvatske stranke, a u prvom redu na pravašku. Tom odurnom za svakoga tri- jeznijega čovjeka, a za prostiji narod upravo po- gubnom pisanijom puni on do šest, do osam stu- paca u svakom broju svoga lista. Njemu za sva- koga Hrvata služi samo jedno mjerilo, a to je — frankovština. Ako je taj i taj frankovac, dosta je: on je Hrvat, on je rodoljub, on je značaj. Ako li nije frankovac, za Prodana on nije ni Hrvat, ne- go slavosrb i izdajica domovine, lopov pravi, s to- ga udri po njemu, omrazi, omrči ga pred naro- dom, u jednu riječ uništi ga, da mu nema traga. Razborit se čovjek pravom u čudu pita: sto mu je, što misli on postić tim bogumrskim djelom? Misli li širit frankovštinu ? Ali gdje je kad ko vidio, da se jedna poštena(!) stranka širi na taj način! Dobra u istinu svjedočba, kako je ,čista“ i patriotična ta ,čista“ stranka, kad se ona može širit jedino tako, da njezini vogje nastoje na sve moguće načine potkopat prije pomajzaslužnije i najbolje pravaše, a ujedno i Hrvate, cijelog na- šeg naroda, te proračunanim napadanjem sijati megju narod smutnje, nezadovoljstvo i neslogu. Zaista ,čisti“ i pravi rodoljubi su taki ljudi — a dabome i mudri i veoma fini političari! — Ili se pak časni dn. Ivo Prodan svojom pisanijom u »Hrvatskoj Kruni“ misli dokopati toliko željenoga mandata na hrvatskom saboru u Zadru? Ovo je po svoj prilici prije nego išta drugo. Pa za to dakle treba Prodanu prije potkopat i Biankina, Trumbića i druge zaslužne pravaše u Dalmaciji! Ne samo; ali treba napadnut i osumnjičit pred ci- jelim narodom čitav jedan grad, najveći i najhr- vatskiji u Dalmaciji, grad Spljet, koji pravaškoj stranci u pokrajini obećaje dati najjači kontinge- nat vrsnijeh sila, koji je već i danas središte sve- ga hrvatstva u Dalmaciji! To napadanje na prvake stranke prava u Dalmaciji, a osobito na grad Spljet po nas je naj- opasnije danas, što ga se u opće može smislit, Tako je istina, da je i srpski ,Dubrovnik“, koji niti drugo misli, niti se za drugo štampava, nego da uspiriva mržnju i neslogu megju nama Hrvati- ma, odma u narednomu broju posvetio čitav u- vodni članak napadanju — poput Prodana — na prvake naše stranke a osobito opadanju Spljećana. Zbilja žalosuo je vidjeti, da se srestva, kojijem Prodan misli postić svoj cilj, u dlaku slažu sa onijem srpskoga lista —a za njegovu dobro poz- natu svrhu. Časni do. Ivo, kao pravi rodoljub, morao bi se čuvati-kao kuge, od take pisanije, take po- gubne otrovi za narod, koja i njemu samome ni- je do dana današnjega donijela nikakve koristi. Ako li on možda ne računa u svoju čast i sla- vu, što ga njekolicina nezrele djece, i ljudi, nje- gove ćudi, drži za svoga prvaka i vogju u Dalmaciji | Nama pravašima u Dalmaciji nada sve treba sloge. Od nesretnoga razdora u Banovini, koji je sin izraelov počinio, a u Dalmaciju prenio sveće- nik Prodan, stranka prava je izgubila i pretrpila više nego li od svih napadaja bilo od Srbs, tali- janaša ili vladinovaca. I dandanas od podržavanja toga razdora, a onakom pisanijom u ,Hrv. Kr.“, ; stranci pravaškoj u Dalmaciji prijeti viša po- gibelj, nego li od išta drugoga. Posljedice toga, teške i žalosne, svak vidi po cijeloj pokra- jini a najskorija budućnost donijeti će ih i još gorijeh. Kad bi samo časni Prodan odrekao se ovo- ga razdora, le nastojao, da se pravaška stranka i opet složi i ujedini, vidio bi odma, kako sve na bolje kreće; kad bi on mješte ovakom pisanijom smutnju i mržnju sijat megju narod, stanuo, kako pravi svećenik, propovijedat ljubav i širit megju- sobno povjerenje, manje bi nam se trebalo bojat za uspjeh stranke. Ali dn. Ivu govoriti o tome znači isto, što propovijedati kineški: on ima u glavi svoju, koja je starija od cijele Hrvatske i hrvatskoga naroda, i on će radit da taj svoj cilj provede, pa makar za to moralo nestat i svijeh nas i naše domovine. Taki su eto ti ljudi! w e e Citaj! Vrijeme je stara poštenjačina, što rek bi po- lako ide, ali ipak brzo dogje, i svakoga po zaslu- zi naplati. Kad su Srbi i autonomi ono natrag deset godina pretvaranjem i obećavanjem postigli, da zavaraju jedan dio puka dubrovačkoga i da zagospoduju našom općinom, misljeh su oni: evo nas; ko će protiv nas! Mi držimo u šaci cijeli Dubrovnik ! Ali ipak nije prošlo dugo vremena, i ono im je jednu do druge činilo povući sve po- sljedice svoga neopravdanoga i nedostojnoga po- stupka. Značaj dubrovačkoga gragjanstva — zoa- čaj eminentno hrvatski, listom je ustao proti to- ga tugjega i njemu silom i prevarom nametnuto- ga srpstva i talijanaštva i zbaci ga junački od sebe, unatoč svijem nasiljima nametnika. Maoogi su natrag deset godina opsjenuti, misljeli možda, da su ti Srbi i autonomi onda u pravu bili, ali evo vrijeme od samijeh deset ljeta jasno je sva- kome pokazalo, da srpstvo i autonomaštvo nema nikakvoga prava u Dubrovniku, i da je svoju de- setgodišnju vlast bilo prevarom i nasiljem privre- meno samo uzurpiralo. Kako su radili onda, tako rade i dandanas, što vijerno i jasno ilustrira slijedeći dogogjaj. Organ tijeh useljenijeh Srba i talijanaša u našem gradu samozvani , Dubrovnik“, okolo kojega su ljudi, koji su kroz deset godina stajali «4 srp- sko-autonomaškoj opć. upravi, radi čega je njemu vrlo dobro posnato stanje opć. blagajne, već od natrag njekoliko mjeseca javno publicira, da je u općinskoj blagajni srpsko-autonomaška uprava o- stavila gotova i raspoloživa novca do 26 000 for, i više. Ko je pročitao tu vijest te uz to nuasgre- dne, tendecijozne primjetbe — a ovo su dapače i njeke druge novine preštampale — promislio je odma u sebi: kako je ta prijašnja opć. uprava bila štedišna, a eto ova sadašnja će taj novac si- gurno rastepati. A za tim su baš i hodili pošte- ni (I) ,Dubrovnik“ i čeljad oko njega, kad su do- tične vijesti publicirali. Ali vrijeme dogje brzo i veoma brzo da 1u to djelo našijeh samozvanijeh Srba svjetlosti unese i pokaže istinu. Na općinskoj sjednici dne 12 tek. načelnik Dr. Pero Čingrija dao je Opć. Vijeća vrhu goto- va novca u reservnom fondu ostavljenoga jod pri- jašnje srpsko-autonomaške općine slijedeće raz- jašnjenje : Dne 2/7 1899 Srpsko-autonomaška općina ostavila je u gotovu (!ll) novcu . £. 1811232 uloženo na dobit . . 14372 skupa dakle ne 26:000 f., kako govori ,D “ nego . . f. 32 484 324 Ali od ovoga ukupnoga iznosa treba eskorporira- ti, jer pripadaju: 1. Općinskom baštinstvu f 6 54187; 2. Privatnim ostavam =, 15969 3. tugjim zakladam » 1363171 4. Amerlingovoj česmi /, 457110 5. Općinskom groblju =, 472441|i 6. Odboru za željeznicu Sarajevo-Dubrovnik =, 2:520 7. za isplatu odrezaka !, 1899 opć. obveznica , 4827 8. za isplatu Blagom Djelu , 4650 29 357.254 ostaje f 3-127 07 kojim se još podmirilo, jer su za tu svrhu uloženi bili pa dobit nasljednicima Svi- lokosa za XIV.-godišnju a- mortizaciju, dne %*% , 1899 750. Dakle u reservnom fondu wo preostaje samih ft. 237707 Ipak pošteni ,Dubrovnik“ u 19 br. ov. god. kaže doslovce: ,... da nije prošla srpsko-auto- nomna općinika uprava ostavila u reservnom fon- du, u gotovu (1!!!) novcu, više ad 26.000 for., ne bi se kongre3 (novinarski) u Dubrovniku dr- žao. Što će se kongres držati, treba biti zahvalni (!) prošloj srpsko-autonomnoj upravi (!!) i njesinom reservnom fondu (!!!).“ A kad tamo u reservnom fondu u gotovu novcu samih 2'377 for. i 7. nč.! Dakle pošteni srpski list i ljudi oko njega uve- ćali su tai reservni fond ništa manje nego za 24.000 for. A ko je živ, čitajući gore citiranu jest, kao što još i druge, mogao samo časkom posumnjati, da bi se šta slična pod njom moglo kriti?! Jer nije to tek kakva svotica, — 24.000 su čitav kapital! Ko je mogao pomisljet, da su prvaci samozvanijeh Srba u Dubrovniku kadri se poslužit takijem lažima, da opsjene neupućeni svi- jet, i da naškode hrvatskoj stranci u Dubrovni- ku! Čovjeku je skoro nemoguće tv vjerovat — & ipak je eto sama sušta činjenica. Takijem se dakle srestvima samosvani Srbi u Dubrovniku služe, da šire svoje srpstvo i da se i opet domognu općine dubrovačke! + i čega su kadri ljudi oko samozvanoga srpskoga