Br. 29.

CRVENA HRVATSKA

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Oiprav- ; pplećaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

U DUBROVNIKU 21 Jula 1900.

Godina X.

 

mištvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4.50 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem i ut 4 dopis bai žulja. se e pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-
u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto e

n4, na p0 godine 5 kruvd, sa inosemstćo 9 krunA i poštarski troškovi. Pojedini broj više e

stoji 20 hel.

priopćeno, e e rd po retku, a oglasi koji se
NE A I ma sar

l Rukopisi se ne vraćaju. Listove RE ne prima ni uredništvo ni uprava

 

Posl, br. Pr. 3
8

U Ime Njegova Veličanstva Česara!

Ć. K. Sudbeni Dvor Le molbe u Dubrovniku kao
nadležni Sud u tiskovnim poslima, riješavajući o prijedlo-
gu ć. k. Državnog Odvjetništva u Dubrovniku Posl. br.
Ss. 3/00 sudio je:

I. Sadržaj dijela vijesti ,Čitamo u Novom L.“ od
riječi ,Doznaju“ do riječi ,u Paris!“, tiskane pod rubri-
kom ,Domaće Vijesti“ u prvom stupcu treće strane časo-
pisa ,Crvena Hrvatska“ br. 28, koji je izišao u Dubrovni-
ku dne 14 tekućeg mjeseca, pod uredništvom Vlaha Ke-
lez, označuje se prestupkom bunjenja po $ 300. Kz.

I. Potvrgjuje se izvršena zaplijena i zabranjuje se
daljnje raspačavanje naznačenog dijela vijesti, te se nare-
gjuje, da budu uništeni zaplijenjeni primjerci, i oni, koji
bi se unaprijed zaplijeoili i da budu rastavljene dotične
tiskarske ploče, pak suviše, da u listu bude tiskana ova
odluka.

Razlosi.

Jer sadržajem i smjerom dijela vijesti ,Čitamo u
Novom L“, od riječi ,Doznaju sada“ do riječi ,u Paris!“
tiskane u časopisu ,Crvena Hrvatska“ na 14 t. mj. ište
se sa porugivanjem razdražiti druge na mržnju i prezir
protiv Ć. K. Dalmatinskog Namjesništva; bi sugjeno kao
u današnjoj odluci.

Dubrovnik, 18 srpnja 1900
Ivellio.

Na vlasti.

Ništa bolje u politici ne može koristit no
vlast, ali i ništa jače i prije škodit no vlast. Stran-
ka, koja stupi na vladu i zapovijed, ako se pušti
zaslijepit svojim položajem, te se poda nemaru i
neradu, misleći da joj rad nije ni od potrebe, jer
da će je unaprijed sama njezina vlast učvršćivat
i promicat, ne izagje li čim prije iz te opsjene,
njoj je odzvonilo. Dan njezine konačne i posve-
mašnje propasti, pitanje je samo vremena. Jer vlast
ima samo dva svojstva za svoga posjednika, ili
mu koristi ili škodi. Ako je on znade mudro i
energično upotrebit, dobro po njega, u protivnom
slučaju ona će se odma sama okrenut protiv vlas-
nika i uništit će ga. Moglo bi se reći, da se ista
pogreška, jednome koji je na vlasti, osvećuje ba-
rem tri puta pogubnije, nego li onome koji to nije.

Pišući ove retke imamo na umu u prvom
redu naš Dubrovnik i Boku Kotorsku. Amo su
sada Hrvati na posvemašnoj, vlastiaitamo su u
Boci, barem u najvažnijim mjestima I sadržat će
ovu vlast sigurno još za dobar broj godina. Po
tome, možemo kazat, da je sudbina IHrvatstva u
ovim zemljama, budu li etvari teći kao što i da-
nas, dobrim dijelom u našim rukama A dužnost
je naša domovinska, da se mi Hrvati sa moći
kojom danas raspolažemo poslužimo što bolje u
korist otačbine.

Ne smijemo ni časom sustajat niti ikakva

 

- obzira imat, da poštenim srestvima branimo hr-

vatstvo u ovim zemljama. Našega protivnika, sa-
mozvani srpski, hrišćanski elemenat nigdje ni u
čemu nemojmo omalovažavati. Ooi su se danas
istina povukli, ali to je u njekoliko samo  po-
litička taktika. Oni su jaki i dosta jaki i brojem
i novcem i vrsnim ljudima. Gdje su se povukli,
učinili su to, da nam se postave u zasjedu, dok
sveudilj nepreetano i energično rade za svoju
stvar; love svaku i najmanju našu pogrešku i
znaju se dobro okoristiti & njom, i čekaju zgodan
čas, kad će da složno i svim silama gajurišaju
na Da&&

 

To moramo uvijek na umu imat, i pazit
svaki njihov pokret, pa nam ne će nigda na
pamet doć, da rečemo: mi ne marimo za
njih ; mi smo na vladi, naše su općine! Jer ćemo
se brzo uvjerit, da, kad bi smo se držali te po-
litike, i ako su općine sada naše, do pet godina
mogle bi biti njihove.

Mi moramo napregnut sve sile, isto kao da
ništa nemamo, svi složno u borbu proti strancu
nametniku, za naše milo Hrvatstvo; a uspjeh će
nam se podeseterostručiti, jer sada imamo i mo-
ći i srestava. Svaki od nas neka se smatra i bu-
de aktivni vojnik, i neka sam radi, a ne čeka da
drugi rade za njega. Nitko ueka se ne izgovara,
jer u radu za domovinu nema izgovora; sve lične
mreže i zadjevice moraju nestati pred tom  uzvi-
šenom cijelji. Pri svakom radu i poduzeću mora-
mo imati pred očima interese Hrvatstva. Tako su
radili i rade i dandanas narodi, koji su u svakom
pogledu daleko dotjerali. Drugdje n. p. trgovci i te
kakvi su patriote i političari, a kod nas, dignuvši
njeke izgledne iznimke, obično takovi ljudi govo-
re, da se oni ne mogu prtit u politiku, da mora-
ju gledat svoj posao; ili još gore, i politiziraju
samo u vlastite interese. _ -

Upravo čudnovato mudrovanje! Narodi koji
se najvećma bave politikom, danas su ujedno i
najbogatiji na svijetu, kao Eaglezi i Nijemci. U
našoj monarhiji najviše rade za svoju domovinu
Česi i Magjari, i čudo, ne fali im ni moći ni bo-
gastva. Kad tijem i tolikijem drugijem narodima
u velike koristi patriotična politika, nema razlo-
ga, da bi nama škodila. Pregnimo dakle jednom i
mi svi složno. — Ali prvo moramo uočit naš jadni
radnički stalež, kome je najteže, a koji je jedan
od najčvršćih stupova za nesebičnu i rodoljubnu
politiku. Doduše u tom pogledu već se nješto u-
činilo, opstoje radnička društva. Ali to je malo,
ta društva valja obilno potpomagat i unaprediti
ih tako, da mogu, ako ništa, obezbijedit bolesna
i nemoćna radnika. To bi se moglo brzo učinit,
samo malo požrtvovnosti za sada, pak će nakon
toga odma i ploda bit, Kad bi naše hrvatsko rad-
ništvo tako uregjeno bilo, &a uz današnju vlast
što imamo, snažno i brzo bi hrvatska ideja po-
kročila naprijed u ovim zemljama.

Nije ovdje moguće nabrojiti niti dobar dio
od onoga što bi nam trebalo uradit, da po sve
obezbijedimo Hrvatstvo u ovome kraju, i da ga
dovedemo do posvemašnje pobjede, kad eto osim
općini, malo što drugo i imamo.

Ipak moramo još jedno spomenut, a to je:
nastojat uvijek uzdržat svu budnost hrvatske svijesti
u naroda. Danas nam je to vrlo lako vostići, gdje
incijativa i prednjačenje u Hrvatstvu može dolaziti
isa onih mjesta i od onih ljudi što su tu jedino radi
narodne stvari, koji uživaju u narodu sve poštovanje
i ugled. Budnost narodnosne svijesti vrelo je iz ko-
ga potječe svaka plemenita namjera i rad na korist
otačbine; a bez nje ne da _se ništa učinit, Hrvatstvo
s toga uvijek i svagdje ističimo. U svakom našem
činu moramo pokazat, danam je ono prvo na umu.

Radeći ovako činimo dvostruku korist do-
movini: prvo, što unaprijegjujemo Hrvatstvo u 0-
vim zemljama; a drugo što će se i drugi bilo u-
gledat, bilo još energičnije proslijedit u ovakovoj ak -
S. E RE nlijepe naše domo -

vine“, Hrvatske |
Grosz

 

Malo obračuna.

Blagopok. dr. Bulat bio je protivnik načela
stranke prava, jedan od najžešćih, što ih je igda
u Dalmaciji imala. Ipak nakon njegove smrti i za
sprovoda, cijela stranka, a nada sve pjezini pri-
staše u Spljetu, iskazali su mu ne malu počast.
To nekim, ter nekim nikako ne može u glavu.
Po njihovu mnijenju stranka prava u Dalmaciji
morala se je tom prigodom podnijet po sve indi-
ferentno Što bi u istinu bilo izazivno i uvrijedlji-
vo. Ne mari ništa, što su ta čeljad, pišući o Bu-
latu, sama izjavljivala, da se drže one: de mortuis
nil nisi bene! Mi se doduše ni najmanje ne sla-
žemo sa tom masimom, ali kad su je oni sami
proklamirali, nemaju barem iz puke logičnosti,
napadati na pravašku stranku, i ako se i oni na-
zivlju pravašima, što se je nje zbilja i u djelu
držala.

Bulatov sprovod u Spljetu, koji je zbilja bio
veličanstven, dunuo je lijepu ideju narodnjacima
oko spljetskoga ,Jedinstva“, u glavu. Kako dosta
praktični ljudi, a opet s druge strane videći, da
su u zlijem vodama i da se svakim danom ide
na gore, htjeli bi od sprovoda učiniti ne mali ka-
pital. Taj po njima nije bio drugo, no svečano
priznanje i odobrenje Bulatove, dakle politike ci-
jele narodne stranke u ovo zadnje vrijeme

Ništa neistinitije od toga! Istina. jo je živa na-
protiv, da ta stranka i sama potpuno osjeća svo-
je miserabilno stanje, kad si tim načinom traži
pomoći! Neka joj je!

Sprovod blagopok. Bulata bio je velik i im-
pozantan; ali tome je sve drugi razlog i uzrok,
nego li bi ,Jedinstvo“ htjelo da bude.

Bulat je pohrvatio Spljet. Eto u tim trima
riječima je sve. Sva se gotovo pokojnikova slava
sastoji u njima. Teško je i pojmit kolikom silom
djeluju na narod, naročito dalmatinski. Koji drugi
političar mogao bi narodu i veću korist učiniti
više diplomatskim putem, recimo u jezičnom ili
ekonomskom pogledu, ne bi ipak toliko priznanja
i počasti primio, koliko Bulat. Pohrvaćenje Splje-
ta djelo je, koje može svak 'svojim očima vidjeti,
da tako rečemo i rukom opipat. Moglo bi se us-
poredić sa pravom bitkom na bojaom polju. Bitka
je teška i krvava bila; Bulat je odolio svemu i
satreo dušmanina te iznio potpunu pobjedu. Kad
dogje čas, te ga nestane & ovoga svijeta i grob,
njegovo zadnje i vječno počivalište, izduben mu
je tu, na onom istom mjestu, gdje je on tu že-
stoku i nezaboravnu bitku pobijedio. Spomen na"
to djelo a ne drugo privuklo je u Spljet onu broj-
nu i možau vojsku dalmatinskih Hrvata i narod-
njaka i pravaša, na dan sprovoda.

Ali pohrvaćenje Spljeta nema što činit sa
Bulatovom politikom kao vogje narodne stranke.
S toga je upravo drzžovito kad ,Jedinstvo“ hoće,
da prikaže priznanje on: ga ujedno kao priznanje
i te politike. Razumijemo, njegovoj bi stranci do-
bro došao taj kapital. Nu takova radnja nije do-