Drugo

 

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- I
ništvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem
u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu & poštom : na godinu 10 kru-
n4, na po godine 5 krun&, sa inosemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj | giq,

stoji 20 hel.

Graja na škole.

U najzadnje doba dva dalmatinska lista:
Jedinstvo“ i samozvani ,Dubrovnik“, prvi organ
vladajuće hrv. narodne stranke, drugi useljenijeh
hrišćana u ovome gradu i pijonir crnogorskih pre-
tenzija i utopija u južnoj Dalmaciji i Hercegovi-
ni, podigoše kuku i motiku proti našim srednjim
školama. Po njihovim riječima u tom radu imaju
pred očima najplemenitiji cilj: da se poprave ško-
le, dotično školska vlast i učiteljsko osoblje, ka-
ko će se u svakom pogledu bolje odgajat mladež,
dakle u jednu riječ, da koriste narodu!

Daleko da bi smo mi išli sada branit, što
oni napadaju; naprotiv, priznati će mo, da imade
skorih i neposrednih uzroka u njekoliko; ali ipak
ta plemenština nije drugo no šuplja obrazina, sa-
mo ružna i odurna hipokrizija.

Samozvani ,Dubrovnik“ je podigao tužbe i
roni krokodilske suze nad uspijehom konačnih is-
pita na ovoj ženskoj preparandiji — a sve za
pusto dobro naroda! Ali kad je god. 1895 bila
ona famozna srpska propaganda pod gosp Škari-
com na ovoj ginwmaziji i kad su u tu svrhu naro-
čito sastavljeni srpski odbori, vodili mladež
po igrama i na užine i plaćali im jestit i piti
a gosp. ravnatelj ni da bi uhom maknuo, i , Du-
brovnik“ je takogje mramorkom šutio, i ako se
tim baš iz temelja kvarilo mladića i budućeg čo-
vjeka. Što je njemu stalo do toga: neka se mla-
dić pokvari, neka i propadne u |gimnaziji — ali
samo neka bude Srb. Tako da dan danas vidimo
u gradu njeke mladićke, koji bi sada bili u višoj
gimnaziji, dočim evo kubure i gube se kao prosti
pisarčići. To unesrećenje svoje budućnosti imaju
zahvalit jedino srpskoj propagandi pod Škaricom !
— A kamo li za dobro mladeži i naroda! ,Dub-
rovnik“ je uhvatio samo zgodu te prevrćanjem
nastoji da što bolje zamuti, nadajući se u mutnu
štogod ulovit. Kad bi se i na ovoj preparanodiji
razvila jedna srpska propaganda, pa da sve učeni-
ce propapadnu, samo kad bi kao srpkinje izlazile,
on bi opet šutio, — naravno, samo za to da
pe pokvari posao, dočim bi najragje obasuo taku
školu i teske profesore pohvalam, što bi mu ljep-
še na um pale. Dakle kume Risto nije ni taj tvoj
bizantinizam toliko dubok, koliko ti misliš — ra-
zumije ga se jadan! Ali znaj dobro i to, da su
prestala ona vremena, kad ste pomoću vašijeh u-
ližica i parasita na visokim mjestima mogli činit
što ste htjeli — Hrvati smo i hoćemo da ostane-
mo Hrvati i mi i naša djeca! Ako ovo kogod ne
razumije — mi bi smo mu to već lako ra-
stumačili !

A sada, da pregjemo na skladno i dobromi-
sleće Antonijevo ,Jedinstvo“.

Ko je pomljivije čitao onaj list u zadnje vri-
jeme, opazio je bez sumoje, kako nješto radikal.
nije piše prema slavnoj vladi; kad i kad rekao
bi, da je kakav oposicijonalni list. Dapače zna se
alle volte i činit zaplijenit. Muogi gledaju, i čini
im nekakvog utiska, ali većina ih se od srca smi-
je toj plitkoj mudruliji. A zar nije u istinu smi-
ješao vidjeti gdje se organ jedne stranke nješto
prposi vladi, kad cije'a stranka joj svugdje i u
svemu sa fiat voluntas tua odgovara. Ili je lju-
dima oko Jedinstva“ palo na um da ovakav po-

 

 

U DUBROVNIKU 4 Avgusta 1900.

sto polugodište.
a oglase, priopćeno

stupak, barem pred prostim pukom, kušaju para-
lizirat sa nekakvim oponiranjem u svome organu.
Kukavne komedije !

nJedinstvo“ se tuži na pokrajinskoga nad-
zornika gosp. Zavadlala. Naš je list, već kad je
predstojalo imenovanje za ovu službu rekao svo-
ju, učinio je dakle sve što je mogao. Ali kad se
ljudi koje ,Jedinstvo“ zastupa, tuže — konstati-
ramo samo fakat — na gosp. Zavadlala, kad bi
i njima toliko drago bilo, da je na to mjesto i-
menovan jedan naš domaći čovjek, Hrvat rodo-
ljub, pitamo ih, a ko je kriv da se to nije posti-
glo ? Oni isti, i niko drugi nego oni. Jer da su,
kad je predsijalo imenovanje, poslužili se svojim
pravom, kao viadajuća stranka, ali odvažao i odluč-
no, da takav čovjek bude postavljen na čelo na-
šim srednjim zavodima, uspijeh im sigurno ne bi
falio. Jer valja znat, da su to ipak mrvice u po-
stulatima našega naroda, a ovih — moramo priz-
nat — postignu, ako se energično zauzmu!

»Jedinstvo“ se tuži na gosp. Strčlla, ako se
dobro sjećamo, i priznat ćemo, ima pravo. I zad-
njem uspijehu na ovoj žeaskoj preparandiji, kako
čujemo. on je kriv, premda podli ,Dubrovnik“ ni
da bi slovca protiv njega Ali pitamo i tu: ko je
kriv da nad nižim školama imamo jednoga Strčl-
la? A ko, nego vladajuća stranka u Dalmaciji ?!
Jer, što je učinila, da na tu službu dogje jedan
naš vrijedan čovjek, koji će i osjećat, kako osje-
ća ona mladež, koja mu je povjerena, a ne sada-
nji nadzornik? Ništa; naprotiv, ako nije ovoga
još i preporučila. Jer poznato je u cijeloj Dalma-
ciji, da sjeverno-dalmatinska nsrodnjačka gospoda
ni u ovim stvarima ne polaze sa pogleda narodnog i
hrvatskog interesa, nego ličnih prijateljstva.

Organ vladajuće stranke napada na gosp.
Kosss, ravnatelja spljetske gimnazije i potpuno
pravo ima, i svak se na njega u svakom pogledu
tuži. Ali ta gimnazija je imala ravnatelja, da bo-
ljega nije joj mogao dati cijeli hrvatski narod. Su-
višno bi bilo, da mi ovdje i alova potrošimo, 0
tome, ko je i što je gosp. Frano Bulić, Treba sa-
mo čut one koji su pod njim kao gjaci učili, kad
vam što pričaju o svojoj gimnaziji, koga mu dra-
go, bez iznimke, bio Hrvat, bio autonomaš !

Pa ipak gosp. Frana Bulića, nema više na
spljetskoj gimnaziji. A kriva je tome uz autono-
maše i tamošnja narodnjačka klika. Za odmjenu,
dala je austrijska vlada toj kliki jednoga — Kos-
sa! Barem da se onda vladajuća stranka potre-
bito pobrinula, da na spljetsku gimnaziju postavi
čovjeka, što vrijednijeg, čovjeka našega, domaće-
ga! Ne, ni to, Nego sada ustaje organ te strenke
i tuži se, protestira i oponira vladi što zapostavlja
domaći elemenat; sada on napada na Kosa. Sa-
da je kasno gospodo, prije je valjalo radit, kad
je još bilo na vrijeme, ali radit kako Hrvati i pa-
trioti | Jer sadanja ta oposicija ,dJedinstva“ nije
drugo no žalosna komedija i opsjenjivanje.

Predstoji evo imenovanje ravnatelja u ovoj
nautičkoj školi. Vidjet ćemo što će se u ovoj stva-
ri učinit. Ili će vladajuća stranka u Dalmaciji pu-
štat, da nam austrijska vlada nametne koga god
po svome ćeifu. Pak će poslije nakon dvije tri
godine ustat ,Jedinstvo“ da protestira, ali daka-
ko i tada šamo organ stranke.

Idimo mi ovako naprijed, poštajući tugjinu,
da nam u kući barata po svojoj volji, & nemojmo

 

izdanje.

Godina X.

A HRVATOMA

Pretplata i i plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
i jivi, a dopisi šalju se Uredništvu.
o ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-

» enja C'ogi._SSAi o 00'DNE po retku, a oglasi koji se
uta tiskaju po pogodbi i uz razmj pe:
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

se odlučno držat naših prava i interesa našega
hrvatskoga uaroda, pak ćemo do malo godina, dok
o sadašnjim vremenima govorit: beata illa tempora !

UMORSTVO
kralja Humberta.

Humbert, drugi kralj mlade ujedinjenje Italije,
sin Viktora Emanuela, i eto umoren od ruke svo-
ga podanika, svoga zemljaka!

U Monzi na 29 pr. mi. u večer, saučestvo-
vao je kralj Humbert razdiobi nagrada kod na-
tječaja gimnasta. Oko 104 sati, poslije dovršene
razdiobe ugje kralj u kočiju sa svojim prvim a-
djutantom Ponziom Vaglia, a iz svjetine im se
približi jedan blijedi, u crno obučeni čovjek, te
iz samokresa ispali u kralja tri hitca. Ovaj se
uspravi na noge, pak odma opet padne u kočiju.

Odatle kočija žurno odnese kralja u ujegov
dvorac. Imadijaše tri rane, a jednu smrtnu, jer
pogogjen u srce. Na 114 sati kralj izdahnu.

Ubojica bi odma uhvaćen, zove se Angelo
Bressi, 32 mu je godine, rodom je toskanac iz
Prata. Sad nastade grozna borba izmegju žaodar-
ma i svjetine. Ovi su Angela nosili na rukama,
a svjetina navaljivaše sa svih strana, da im ga
otme i ssma tu odma rastrga. lpak im uspije
teškom mukom, da dopru do jedne kočije, kamo
ga postave, te odvedu u tamnicu, Mnogi od njih
imagjahu odijela jako razderana,

Na prvu je svjetina misljela da je kralj samo
ranjen, sli kad obazna istinu, ode pod tamnicu i
tu užasno vičuć i proklinjuć zahtijevaše da joj
izruće ubojicu, da ga linča. Jedva načelniku po-
gje za rukom umirit pomamnu mesu.

U tamnici je Augelo bio odma ispitan, i 0-
tvoreno je priznao svoje nedjelo, dapače nekom
radošću i nasladom.

Humbert I. sin je Viktora Emannela II. i
supruge mu Adelaide, austrijske nadvojvotkinje.
Rodio se u Turinu 14 marča 1844. Borio se kao
kapetan u bitci kod Custosze, i odlikovao se. 0-
ženio se god. 1868 sa svojom nećakinjom, Mar-
garetom, kćerju princa Ferdinanda od Savoje. Na-
koa smrti svoga oca bude okrunjen kraljem 9 jan.
god. 1878,na 7 marta iste god. položi pred parla-
mertom kraljevsku zakletvu.

Početkom god. 1883 “pristupio je k Austro-
Njemačkom savezu, i tim formirao trojni saves.

'Tri puta počiniše na nj atentat, Prvi, u Na«.
pulju, njeki Giovanni Passanante god. 1878; pak
natrag tri godišta pred Rimom, Pietro Acciarito,
te napokon ovaj treći, kome i podlegne.

Kralj Humberto bio je. miroljubiv, ustavan
do skrupoloznosti, jedan od najboljih vladalaca,
dobra srca, proniknut očinskom ljubavlju prema
svome narodu i pun najbolje volje da mu koristi
i Italiju podigne dostojnu uz bok drugih velevla-
sti. Kuergijom se slabo pohvalit mogao.
vladao kojim drugim narodom, razumnijim,

ulili

i
:
k