skom krugu, kad se v6seo vraćao doma sa jedne
pučke zabave!

Naslijedit će ga na prijestolju sin mu jedi-
nac, Viktor Emenuel III. Njemu je sada 31 godi-
na; oženjen je sa Crnogorskom knjaginjicom Elenom.

Kakvoj budućnosti ovaj krali ide u susret,
Bg sam zna, ali stupa na prijestolj pod zlokob-
nim auspicijima.

 

Naši Dopisi.
Ston, 29 Julija.

Kako veliki uzvišeni čini naše sv. katoličke
Isusove vjere silno drmaju kršćanskim grudima i
peizkazanim čustvom radosti i zadovoljstva opaja-
ju kršćanska srca, to se ja moglo danas, ovdi kod
nas, ponajbolje opaziti. T& kako i ne bi, kada je
danas vrijedni mladi frsnievac, a čestiti sin ovog
hrvatskog mjesta, vlč O Vjekoslav Kresić naj-
svečanije a za prvi put stupao do Isusova oltara,
da svoje srce k nebu digne, da za nas na oltar
svojom riječi snimljena B ga-čovjeka moli, da nad
nas svoju desnicu pruži i prvi nam put sv. bla-
gosov podijeli. Ne, ovaj sveti, radosni čin, ova
znamenita svečanost nemogaše, a da ne potrese
svačije srce, da svakoga na veselje ne pobudi.

Već od nekoliko dana prije, veseli glas zvo-
na franjevačke crkve navještao je puku, da se pri-
bliža taj radosni dan, kojega i onako svak nestr-
pljivo čekaše. Pod samu večer u oči svečanosti
na glas zvona oglasi se i gruvanje iz mužara, a
nakon toga slijedila je razvjeta uz paljenje raznovr-
sve umjetničke vatre. Opće oduševljenje. opća ra-
dost već se je tada čitala na svačijem licu; dru-
go se nije željelo, neg da što prije svane željeni
dan. Ovaj napokon stiane i skoro prije no njegovo
svijetlo do nas dopre, vas je Ston u moru vese-
lja i zadovoljstva plivao: Njegovu veselju, pjego-
voj sreći slatko se smiješile naše mile hrvatske
trobojnice, što no su veselo lepršale po prozori-
ma i ulicama njegovim. Oko 10 sati lijepa kita
jednog i drugog klera pod crkvenim barjakom a
uz pucanje mužara krene iz franjevačke crkve put
svečareva stana, da ga svečano do crkve doprate.
Do suza ganut uputi se odatle mladi svećenik u
sredini svojih sijedih roditelja. Pred njim je stu-
palo dvanaest djevojčica u bjelini sjajno odjeve-
nih a cvijećem okićenim svijećama u ruci. Uz
preč. kan. dn. A. Liepopili, mn. p. O. A. Kazila-
ri i našeg preć. nadžupnika pratilo ga je ostalo
svećenstvo i lijepa kita njegove svojte i prijate-
lja. Stignuv u Crkvu sv. Nikole, mladomisnik pri-
mi darove svijeća, a nakon toga odma započne
svečanu sv. Misu uz asistenciju svojeg provincija-
m. p. Kazilari i dvaju svojih kolega 0. E. Usko-
kovića i O. L. Glumca. Preko sv. Mise preč. D.
A. Liepopili, istaknuv znamenitost općeg nam da-
našnjeg veselja, pozoatom svojom rječitosti dirlji-
vo oslovi mladog svećenika, da se je mnogom su -
za na licu pokazala. Za čitave službe božije sva-
čije oko pumnjivo i oduševljenjem pratilo je mla-
domisnika, koji je pobožno i ganutim srcem pre-
kazivao nekrvnu golgotsku žrtvu. Najpotresniji bi-
jaše čas, kad suzom radosnicom orošenim licem
stupiše do oltara njegovi starci roditelji, da iz po-
svećene ruke svojega sina prime presveto Isusovo
Tijelo. Ganutljiv uprav to bijaše čin, ne samo za
sretne roditelje i još sretnijeg sina, neg za sve,
koji prisutai bijahu. — Poslije sv. Miše, pošto
svak redom poljubi posvećenu svečarovu ruku,
čitava povorka krene k njegovoj kući, kamo je je-
dno tridesetak pozvanika čekao sjajan svbet. Pre-
ko objeda redale se neprekidno nazdravice sve-
ćaru, njegovim roditeljima, pak fran). redo, Crkvi
i domovini. Nazdravice bijahu popraćene veselim

i i milozvučnim udaranjem mil.h uam hr-
vatskih pjesama od nasih tamburssa. Spomenut
da se Hrvati i ovom prigodom sjetiše svo-
te na prijedlog vič. g. do. Dan-
se do 24 kr za Društvo sv ćĆi-

s
s

E

i
i

:

u večer istoga dana naši diletanti,
g.gje Made Milovčić, u počast Mlado-
misnika a na uhar oltara presv. Srca Isusova pri-
rediše nam uprav lijepu zabavu sa prestavom , Ru-
žica Garička.“ Opseg lista ne dopušta nam, da
progovorimo o darovitosti, kojom svi u opće &

GR a==—€—mERE.= aa a aaRaRa i = =  _ e >_ a O. D = I u = = u =ll IESIE2Y_ SES Em EEZ SEDE E E EEE. ŽENE CERNE ZLE mr NEERENE ZL nm———

napose neke g.gjice toli svješto odigraše svoju u-
logu. Reći čemo samo, da se je svak pre?adovo-
ljan kući povratio ne žaleći ni najmanje što se je
do 11 sati zadržao u dvorani g. N. Stojanovića.
I ovim se eto završi svečano veselje, što u
svačijem srcu pobudi Mlada Misa O Vj:koslava
Krešića, kojemu još jednom od srca kličemo ; Ži-

vio i sretan nam bio Mladomisniče !
F. U.

Kotor. 17 Jula (zakasnilo).

Done 15 t. mj. bila je ovdje redovita sjedni-
ca našeg općinskog vijeća. Gosp. načeloik Filip
kap. Radoničić ganutljivim riječima javio je vije-
ću smrt blagopok. presj. Zemaljskog Odbora i S.-
bora presv. Dra Gaja Bulata, pozvavši ga da mu
klikne ,Slava“, čemu se svi odazvaše.

Pošto ove godine, na 18 Avgusta spada 70.68
Ni. Apošt. Vel. Ćesara i Kralja našega Frana Jo-
sipa I, red je da Kotor i ovom sretnom prigodom
i vanjskim način posvjedoči svoja nepokolebiva
čustva vjernosti, odanosti i privrženosti, koje go-
ji prama svom Premilostivom Vladara i Gospoda-
ru, stoga gosp. načelnik, potičuć da se priprave
što svečanije proslaviti dan 18 avgusta, pozva vi-
jećnike da odobre potrebite troškove, što bi je-
dnodušno prihvaćeno uz trokratno klicanje živio!
Nj. Ap. Vel. Ćesaru i Kralju Franu Josipu I.

Na istoj sjednici vijeće je glasovalo resolu-
ciju proti obnovljenju vinske klauzole s Italijom.

Kotor. 24 Jula.
»Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“ opisuje nas
bokeške Hrvate kao kakove buntovnike i izaziva-
če, kojim je sve prosto i koje tobož miluje i štiti
policija. Na ovako bezobrazno pisanje mi ne ćemo
odgovarati. već čemo samo dozvati u pamet ,D.“
i ,S. G.“ godine 1848, 1869 i 1882 Ove tri date
puno kažu i naši će nas srpski piskarali razumje-
ti vrlo dobro. Molimo ih s toga da prestanu ona-
kovom pisanijom, da ne budemo prisiljeni dirati

u neke stare rane iz g. 1848, 1869 i 1882!

Kotor, 25 julija.

Amošoji c. k. kanćeliste-legaši izgub/li gla-
vu, a gragjaostvo izgubilo svako ustrpljenje s nji-
ma. Onomadne kančelista Demattei u gostionici
»Lloyd“, koja je bila puna gostiju, na sablazan
iskida grb Hrvatske, svojinu tugiu u tugjoj kući,
na javnom mjestu u prisustvu ce. k, sudca Gjuri-
ća. — Kančelista Sardelić opet, videć na glazbaru
»Kotorske Glazbe“ hrvatske gajtane na prsima,
reče mu: ,come non ti te vergogni portar quella
m....“. — Na poreznom uredu takogjer c. k.
činovnici udarili u talijanštinu, sa strankama hr-
vatskim talijanski opće.

Ne nadodajemo ni riječi, već čestitam » € k.
kančelistima i poreznim €. k. činovnicima.

Najučtivije zahvaljivamo Jovu na biranim iz-
razima u ,S. G.* br. 26, za Hrvate su prefini,
nek obdari bratiju, njima dolikaju, jer ih je kod
njih i uaučio. Suum cuique. — Neistinu piše kad
veli, da se garda zove ,Kotorska Garda“, već se
zove ,Srpska Garda“, i po tom je općina nije du-
ža& pomoći i po Jovovoj nauci. — Neistina je, da
pomaže općina ,Bokeljsku Mornaricu“, jer joj ni-
je potreba, a da je pomaže, učinila bi svetu du-
žnost. Najprije jer je to blijeda slika slavne bo-
keške prošlosti i neoborivi dokaz hrvatstva u Bo-
ci; drugo, starina od 1000 godina, stariju od Ne-
mabnjića ; treće, što je bokeljsko, to je i kotorsko.
Općina ne pomaže ,Srpiku Muziku“ jer nije ko-
torska, a to je po nauci Jova ,Slavenofila Srba-
kovića“, koji je mal ne ostario, & ne zna da ,Sr-
baković“ ne može bit ,Slavenofil“ već ,Slaven“.
Slažemo se & ,N. L.“ da u ,Srp. Gardi“ i ,Srp.
Muzici“ ima ,Crnogoraca“, dok Jovo ne izne+e
imena prezimena i rodno mjesto članova.

Dopisniku ,Dubrovnika“ br, 28 koji veli da
je sv. Ć'ril izumio ,srpsko pismo“ i bi rišćanin,
nek dokaže da je tako. ,Ne čudimo se dopisniku,
ali se čudimo ćakavcu Fabrisu, da onakve ludo-
sti tiska pod svojom firmom. U slast mu. Člano-
vi Hrvatskog Radničkog Društva Napredak“ naj-
vglednija su kotorska lica i kao takova mogli su
priredit onakvu svečanost na sv. Ćirila i Metoda,
što je rišćanima pamet pomutilo, ako su kadri nek
priredu i oni. Stranka koja se diči s K. Petrovi-
Srbinom radikalcem, koji je suradnik ,Pravog Dal-

k njemu, kad je ovako vruće, ta čakavać korču«
lanin Fabris stavlja ga na uzor. Nek im bude,
Koje će komade svirat naša glazba, to ne ćemo
pitat vlahe. Ako komu smetaju hrvatske koračni-
ce nek Jovo začepi uši, Kotoranima ne smetaju,
a Crnogorci nek idu u Crnugoru, Ramadanović
dat će im za put. — Nije istina, da je bili veći-
na preparandista, koji su došli na sv. Ćirila i Me-
tuda iz Sarajeva Srba, već je bilo preko tri če-
tvrtine Hrvata (muhamedanaca i katolika), a je-
dna rišćana. Ako su naučili onog neskladnog riš-
ćanina pameti dobro su učinili. Nek sudi općin-
stvo: Hrvati preparandiste s kotorskim Hrvatima,
niladeži, nalazili su se zajedno u kafani, te se
veselo zabavljili. Na jednom dogje preparandista
rišćanin megju njih nepozvat. Primiše ga u druš-
tvo. Sad on izvadi bilježaicu i stade bilježiti što
je koji Muhamedanac zborio. Kad su pjevali ,Li-
jepa naša Domovina“ svi su ustali, a on je prko-
sno sjedio. Ni to nije bilo dosta! Kad su svršili
pjevat diže se iza stola i odalečivši se malo, sta-
de prijetiti Muhamedancima : ,platit ćete mi vi
Muhamedanci“, pokazivajuć u zrak bilježaicu. Sad
nek svak sudi jesu li dobro učinili, da su ga sje-
tili pameti i da je u tugjem grada i društvu bio.
Braćo Muhamedanci! pamtite što bi od vas či-
nili, da imaju vlast, amošnji im vlasi odobravaju.
Na raboš i ovu. — Ako ste bili razbijene glave
u oči pravoslavnog Petrovdana“ krivite sami se-
be. Bezobraznost je poć u tugiu varoš, tugju op-
ćinu gdje ,Srba“ ne ima, pa izazivat, pa to bilo
i ispred stana crnogorskog konsula“. To ne ide.
Mislimo da će se i pop Jovo u ovom složiti s na-
ma. Ako nema žandara, pulicije, Mahovca, kad
Hrvati svetkuju blagdane, no ima ih ni kad vlasi
svetkuju u Kotoru; drugo, Hrvati ne idu potajno
na sastanak na Prevlaku, da im se pripovjeda o
velikom srpskom carstvu, koje je bilo i koje će
opet bit — kad popa Jova učine papom u Rimu!

Čudimo se, kad je vlasima zlo, što se svaki
dan u Boku doseljuju, a nijedan ne će, da se iz-
seli u Šašin raj: Srbiju. Hajdete jadi vas ne bili.
Nu, prošla su ona vremena, jel da, u Boci, kad
se o noći živjelo!

Hinc illae lacrimae.
Lovćeuski Hrvat.

Gruda 29/7 1900.

Slavlje je sv. Nedjelje, na Grudi, možemo
reći ove godine počelo već u subotu poslije pod-
ne.  Pukao je glas širom Konavala da će
»Dubr. Hrv. Glazba“ prispijeti na Grudu već u 6
sahata. Sve i mlado i staro, i muško i žensko,
sve se spremilo da ju dočeka, da začuje zvuke
glazbara. Već okolo 54 sahata začula se glazbi,
koja je pred stanom vrle braće Klaić zaigrala o-
miljelu i zanosnu ,Oj Banovci“. Napokon prispje-
la dva omnibusa, a u njima naši vrli glazbari,
Naš vrli načelnik gosp. Mato Mašan Magud s vri-
jednim učiteljem Mladincom na čelu, a za njima
sila naroda ponosno i živo stupaju pred glazbom,
koja obilazi selo igrajuć patriotičae koračnice. U
8 sahata u večer glazba izvagja birani program,
na zadovoljstvo sviju. Osob to se svakoga dojimlje
precizna izradba Zajcova ,Zrinjski“. Cijelo selo
plamsa u bezbroju luči. Prozori, zidovi, ograde
okitile se malenim svijetiljkama a dražesae kona-
voske manjgurice u onim vilioskim odjelima šmi-
gaju, kroče, stupaju veselo i začinjaju ovo rijetko
i bajuo veče svojim srebrnim bihotom; dok pono-
snim konavljanima razigravaju srca milozvuci glaz-
be. Osvanula Negjelja, a glazba obilazi selom
igrajuć.

Kamo upraviš pogled, ugledaš ponosnu pašu
milu hrvatsku trobojnicu, gdje veselo leprša i vi-
jori kao da je svijesna, da je u svojoj kući. Na-
došao čas svete službe božje. Glazba zaigrala. Ni-
je moguće opisati prizor kad naš puk sluša služ-
bu božju. Ona njegova pobožaost, ona zamamaost
njegovog slikovitog odjeli, oni svečani izražaji
koji sijevaju s njegovog lica, voi veličanstveni i
harakteristićni zvuci zvonova, sve ovo takove ti
osjećaje ulijeva u dušu, da razumijes e bi bilo
omalovaženje najljepših prizora u naravi htjeti ih
perom opisati Za svetom službom opet zaigrala
glazba, a zatim nadošao čas da ,uz tu sjed-
neš sofru“. Okolo tri sahata zapoćelv naše narod-
no kolu, a za odmora igrali vrijedni glazbari, O-
kolo 5 sahata glazba je iznova obašla selo igra-
juć, a u 6 izvela program i opet na zadovoljstvo
1 udivljenje sviju. Nadošao čas rastanka. Zaorili
se pozdravi, zalepršali rupci a glazba na
daleko od burnih i veselih ,Živili“ udaljila se.
Malo po malo razišao se i ostali svijet, žalostan
da je tako brzo minula ova svečanost, koja je u
svačigovom srcu ostavila lijepu i neisbrisivu us-

matinca“, & sada u hladu, nek se i ona pridruži  pomenu.