Gradska Kronika. Prilog našemu listu. — Naši velešt. pred- brojnici skupa sa dauašnjim brojem primit će i »Opis slike Sabor kralja Tomislava držan u Spljetu god. 925, naslikao C. Medović. Opisao Ch. Segvić. Veliki požar. — Odavna nije naš grad za- tekla nesreća, da u njemu bukne toliki požar, ka- kono prošle srijede. Požar je buknuo u jutru oko 6 i po sati u štali gosp. Nika Srinčića; njeke o- sobe pripovijedaju, da su vonj gorenja ćule već u utorak kasno na večer. Moguće da je to bio po- četak, jer u jutru je skoro na jedan gut svom žestinom planula. Uz štalu je planuo i jedan magazin. Mnoštvo dasaka i sijena što je tu stalo spremljeno, učini, da je vatra silnom žesti- nom u plamenima sukljala za kakovih 30 metara u vis. Dvijema, trima susjednim kućama, koje je plamen lizao brzo im isprži zidove, te se moralo na vrat na nos iznosit robu iz kuća na ulicu. Po- moć je stigla ne baš brzo; najprvo od gragjan- stva pak od vojnika u gradu, a zatim i od domo- branstva. Na silu vode i zemlje koju su nabaci: vali iz dva susjedna vrta uspije za malo vremena ugušit žestinu vatre. Potpuno se ugasilo tek po podne. Kako se vatra porodila, nepoznato je. Ljud- ske žrtve nije bilo. Steta je velika koliko za g. Srinčića, toliko osobito za susjednu jednu kuću, kojoj nije manje od vatre naškodilo žurno isbaca- nje pokućstva na ulicu. Zalosno je to u istinu; ni prije uije bogato stala, ali sad je baš unesre- ćena ni kriva ni dužna. Još ćemo kazat, da osje- gurano nije bilo ništa, te sva šteta pada na vlasnike. Najbolje se ovom prigodom uvidjelo, kolika je potreba u gradu od jednoga vatrogasnoga druš- tva. Prije svega, što ovako obično kasno dogje pomoć, a kad dogje naravno ne umije se gasit, niti se pozna elemenat, tako da se počini stvari i škode bez potrebe, što jedno vatrogasno druš- tvo ne bi počinilo. A naiviša je pak nesreća, što ovako, svjetina, koja iznosi iz kuća, da spašava počini sila škode, a bude i gorega. Radi toga pre- poručamo našoj općini, da uzme stvar u ruke i da osnuje jedno vatrogasno društvo u gradu Prava je sramota što jedan Dubrovnik nema ta- kvoga društva. Ponovno s toga najtoplije prepo- ručamo — više je vrijeme! Prigodom požara. — Čujemo, da je uz štalu g. Srinčića koja se upalila još jedan maga- zin petrolja, koji je srećom ostao sačuvan od va- tre. A da se upalilo petrolje? Kolika li se nesre- ća mogla purodit. Čudimo se, kako je moguće do- zvoljavati tako opasni materijal podržavati u gra- du. Molimo političku oblast da razvidi po gradu, jer ima i na drugim mjestima petrolja, i da to či- ni iznijet van grada. Takogje čujemo da u duća- nu gosp. Serragli nalazi se ne mala količina pra- ha; a opet uz onoliko raznih spirita, što se drži za prodaju, da se porodi vatra, nesreća golema. Do koga je, nek se brine. Odlazak domobranaca na godišnje velike vježbe, ovoga puta u Krivošije, slijedio je jučer na 5 ura po podne. Redari. — Što čine naši redari ? Bog zna. Najgora nevolja, što su većina njih vrlo mladi lju- di — pa rijet bi, da im sabljica dobro dolazi ! Čeljad se tuže po gradu. A i malo više čistoće na njekim mjestima, ne bi škodilo. Prošetali se go- spodin komesar kad i kad, da razvidi i uredi što treba? Mnoga mjesta svjedoče, da ga vide vrlo, vrlo rijetko. Protest. — Prečasni Kaptol ove stolne cr- kve sa cijelim dubrovačkim svećenstvom upravio je g. dum Juri Biankioi zahvalnicu, za njegov govor držan u saboru Dalmatinskom u obranu sve- Čenstva proti napadajim zastupnika prof. Zore. Takogje upravio je drugu zahvalnicu, prof don Josipu Cariću, za znamenitu njegovu kritiku, u kojoj tako učeno prosudi famozno ,Objavljenje“ Milivoja Strahinića. Mislimo da će i druga zahval- nica biti tiskana, prva je već u ,Nar. Listu“, Tuže nam se da u kafani ,Zora“ na putu godine. Na Poljani će svirat hrvatska dubrovač- , ka glazba. | Izazivanja. — Prošle subote prigodom kra- ljeve 70-godišnjice, najprije je udarala pred Dvo- rom srpska glazba Imala je svoj program dovršit u 8$ i ustupit mjesta hrv. glazbi; tako je bilo u- govoreno s obje strane. Srpska je glazba dovršila svoj program u 8%,. Kad je naša počela, srpska joj opet na ušima zasvira jedan marš, kojim se onda uputila oko grada. Nakon malo vremena dok je hrvatska udarala, srpska provali kroz Vauleti- ćevu poljanu pred Dvor udarajući ,rado ide“ i vikom za njom marširajuće fukare Gragjanstvo oko hrvatske glazbe na to ponovno besramno i- zazivanje plane uvrijegjeno i moramo zahvalit u- mjerenijim gragjanima, što te večeri nije došlo do izgreda. Srbi su tu provalu navlaš učinili, te mno- gi od njih imali su i debele batine. I to je još bilo na dan kraljeve 17 god., a u jutro su pre- stavništva njihovih društava . . . . Neka se sra- me. Molimo i zahtijevamo od naše općine, da na- stoji energično stati na put tim besramnim i pogibeljnim izazivanjima, bijesne samozvane sr- badije, koja se od njekoliko vremena u gradu po- navljaju. Ovoliko za danas. Po kompromesu! — Njeki dan ove sed- mice srpska muzika je udarala na večer pred Lu- žom. Kad izvrši program ode preko grada udara- jući ,rado ide“, za njom se potezalo nješto mla- gjarije od kojih dva reda su sačinjavali autono- mašići i puljizi!! Opažamo nuzgredno, da ih je bi- lo njekijeh iz Tommazeova konvikta u Zadru. I tamo se dakle propagira za kompromes. Neka braće ! »Dubrovniku“ i ,,Dalmati“, — Oba ste graknuli kao da ste se dogovorili. Prigodom sve- čanosti sv. Roka nije hrv. glazbi dano niti novčića. Hrvatske zastave nijesu nikomu smetale, budući su njima sama susjedna čeljad rado okitila prozo- re. Ne mislimo da je velezaslužunom dobrotvoru gosp. loji Amerlingu valjalo prije pitat Fabrisa, Geruna i ,Dalm.“ dopisnika, smijeli darovat cr- kvici kip Sv. Roka ili ne. Gospar, pa učinio kako ga bila volja: gragjanstvo mu ne može nego za- hvalit na lijepom i velikodušnom daru. ,Dub.“ se i ,Dalmata“ ljuti. Deset puta stotinu = dvadeset po naj- novijoj Fabrisevoj matematici. Čudo! je |' zbilja pomjer.o pameću, il ga ideja fiksa poklopila, jadi ga znali. Svakako pogodio što se za rana Moćni- ka okanio, te se Orlandom uortačio. Svaka ptica svome jatu, a Orlando se pust u brojeve razu- mije, ko, m ...... u kantar. Buči, bukalo; neš' ti nas zaglušit. Satyr će ti obdan i obnoć aku- stičnim rogom na uhu trubit, da su deset puta stotinu — hiljadu sve lijepih i zgoljoih Hrvata, koji slušajuć njihovu hrvatsku glazbu u hrvat- skom Dubrovniku razlogom plijeskaju te izraito odobravaju, a grohotom se smiju na pamphletno sviranje tvoje srpsko-puljiske muzike : PGigia col borinetto“ »Srbin će u vojnike“ , .... Nuti va u istinu zgode! Sada su upravo do- ba od burinića. Aj, lijepi Autune, punudi se za torbača pobratimu Orlandu, o kojemu kažu, da izvrsno gagja lovinu srebrnim zrnjem. Istinu ćeš tu na oči vidjet, ali istinu ne ćeš ipak kazati, na- lik onoj sobarici, koja je mogla svašta vidjeti i nevidjeti, slušati i neslušati. Poema obenudi. »Presjednik Becker“ novi parobrod na- šega društva ,Napried“ boravio je prošlu nedje- lju za prvi put pred Dubrovnikom. Posjetilo ga mnogo čeljadi iz grada. Parobrod je lijep i zgo- dan, samo da je ono imena promijenit. Istoga je dana na večer otputovao za Rijeku. Sreća s njim ! Pohvalno: Prigodom smrti društvenog čla- na ,Hrvacke Radničke Zadruge“ Miha Dominko- vić-a bi udijeljeno u fvad bolesnih radnika istog društva od slijedeće gospode: Arsenslić A. kr. — 40; Basor S. kr. 2 —; Bogdanović V. kr. 1 —; Brbora M. kr. 1 —; Bog- dan L. kr. 1 —; Bratina V kr. 1—; Batinić I. kr. — 40; COvietanić N. kr. 1<—; Čakelja kr. 1—; Č. M. kr. 1 —; Drobnić H kr. 2—; G M. e m m s —_— Dubrovački parobrodi. — Balkan na putu iz Poti za Trst, krcat rudom. — Gundulić krca kam. uglien u New -Castle za Trst. — Beatrice iskrcava rudu u Auversi. — Presjednik Becker is- krcava kam. ugalj na Rijeci. — Napried krca ži- to u Braili za Napulj. — FPrasattus na putu iz Pole za Braila krcat žitom. — Istok u Glasgowu krca kam. ugalj za Al j ou Glasgowu. T ži se e er so nje sa po- raz ea ulazom, ko po gućaosti na Pilama. Ponude pod ,V.“ na uredni- štvo ,Crvene Hrvatske“. Diskoras na Poljani. Vlaho. — Legaš li ti Ivo kadgod ,Dalmatu“ ? Ivo, — Raro kad. A što? Vlaho. — Juče mi je neko pripovijedo, da tega u ,,Dal- mati“ ima, što ćeš pitat, dei funerali a Ragusa za kralja Umberta. Ivo. — A, diavolo, to ti se neko naburlo; nema jadan ni slova, kako ćeš da bude, kad se amo nije niko ni skoumponjo. Vlaho, — Ma za rijet pravo nijesam mu ni ja vjerovo, nego jopet ne bi se bio zakleo da nije istina — znam da su oni kapači svašta. A reci mi baš kad smo na ovemu, što hoće rijet, da nije bilo nimeno bokunić mise? E pure ima ovdi puljiza, kako u pulji, Ivo, — E una questione di diplomazia. Vlaho. — Kakva diplomacija, ne šokaj jadam. U Zadru i Triješću činili su bulikana s tijem korotom i fone- ralima. Pa nuti, i naši su poslali raprezentanta u Rim Frana Svilokosa, anzi colla corona, a u gradu niko ništa. Tu entrava nešto sigurno konsuo. X vero, pu- ljizima je deveta za to, ma naši, sangue puro, diza- provavaju. Čuo sam, da se gospogja Gjigja pomamila : che č una vergogoa per gli autonomi di Ragusa, che si dovevano celebrare i funerali i što ti ja znam. Ivo. — A konsuo: duro, duro?! Ewo ti kako stoji kve- stijon. Ja, u koliko se intendim, stojim dalla parte del console, i davan mu pravo, On ragjona ovako : ja bi bio organizo puljize, i u činio festu. Vlaho, — Kakvu festu, bogati! Ivo. — Voglio dire, korot, misu ecc., ma ja, kako se sad promijenulo, konsuo sam samo di titolo, ma in fatto sam dipendente od onega u Zadru, io non posso fare da se solo. A oni mi iz Zadra ne naregjiva ništa, dunque ja nijesam mogo ni učinit ništa. Vlaho. — Kad je tako ima pravo; ja sam anche za nje- ga. Ma poi, che gente, ti u Zadru? Ne ordinat mu ništa! nego mu ovaku ofrakat. Per altro znaš nijesam ja ui zno za tu stvar od konsulata. Lascia stare, ma Abele nije mirito taku — č un' ingiustizia e grossa, Ivo. — Pušti jadan dobro mu stoji, frako ih je i on, a za to što nije više konsuo, žo mi ga je, si. Nego zbogom, ja ti idem. Vlaho. — I meni ga je za to žo. Do vigjenja. END EREREBČNJT Aa JAVNA ZAHVALA. U velikoj žalosti, koja nas zadesi gu- bitkom neprežaljenog našeg pokojnika , Mia ĐoMINKOVIĆ-A pučkog učitelja kojega nam nemila smrt otrže na 18 ov. mj. u 20. god. života, poslije teške i duge bolesti, dužnost nam je, ovim putem, za- hvaliti, svim prijateljima i poznanicima, a isto tako i rodbini, te nas svi u preteš- koj tuzi tješijahu. Vječna hvala pokojnikovim kolegama, koji ga se svakim danom sjećahu, te su ga u ljutoj boljetici pobadjali i tješili, a napokon se na grobu onako prijateljski milim pokojnikom oprostiše, Jednaka hva- la gosp. Franu Dr. Trosiću, koji se svoj- ski zauzimao i noći i dfnom, da nam mi- log pokojnika iz čeljusti smrti otme; te M. P. O. Čirilu Duhoviću, koji je očin. skom ljubavi pokojnika tješio i melem mu duši davao sve do zadnjeg čaas. Takogjer zahvaljujemo ,Hrvatskoj Radničkoj Zadru- od Gruža noću traju vike i galame do preko po- O i vi od Sla sadi naši todelja?? Nok ELK E kt 1; Klaić M. kr + Miho Dominković vrijedni mladić, tek | Krželj P. kr. 3 —; Kovačević G. F. kr. 2 —; Kre- dovršeni pučki učitelj, nakon teške bolesti pre- spi A. kr, 1 —; Katičić P. kr. 1 —; Korf N. kr. minuo je na 18. tek. U ponedjeljak mu je bio lijep sprovod Kako Hrvata i svoga člana pratila ga je i ,Hrvatska Rad Zadruga“ te mnogi nje- govi drugovi i prijatelji, Na grobu mu je učitelj g. Gatić izrekao zadnji oprost. Laka mu zemlja! Mogla se dogodit nesreća — U četvrtak poslije podne hodila kola iz Gruža, krcata, Koči- jaš je spavao. Kad kola naljegnu niz Pile, budu- ći odvit krik, navale letjet niz dolje na sav mah. Da ne bilo kočijaša Brunska, koji je zausta- vio kola, nesreće ne bi bilo falilo. A i Bru- sko odlaci, da nije i životom platio, dok je ipak ozlegjen dosta teško. Redara na1avno pije bilo. Večera Akademičara. — Večeras u 8 sati u Hotel de la Ville“ hrvatski dubrovačk gkademićari činit će svoju večeru, kako svake — 40; K. J. kr. 1 —; Ljepopili Dum A, kr. 1 —; Mitller I. kr, 2 —; Miletić A. kr. 1 --; nić I, kr, 1 —; Mandolfo Dr. S. kr. 2 —; Obra- dović M. kr, 1 —; Orepić P. I. kr. 1 —; Papa Š. kr. 1 —; Pupica L. kr. — 40; Pijevac I. kr. 1 —; Poković A. kr. 1 —; Pata V. kr. — 40; kr. 5 —; Supilo I. kr, 1 —; Stjepović L kr. — 40; Šutić A. kr. 1 —; Tedeschi D. kr, 1 —; Vidak [. kr. 3 —; Vlahović S. kr 1 —; Vučetić 8. kr. 1 —; Vuletić G. kr. 1 —; Ukupno Kruna 53,40; ma kojem prinosu Uprava ,Hrvacke Radničke Zadru- ge“ najsrdačnije zahvaljuje. — U ovaj primjer ugle- dali i drugi. — Prigodom smrti gospogje Jele Uzaović bi dijeljeno povjereastvu u uhar siromaha od g. B. Pilata kruna 20. Mustahi- | Regjo V. | avne Dobrotvornosti na gi“ i ,Hrvatskoj Glazbi“, te svojim sudje- lovanjem sprovod uveličaše; a napokon svim, koji nas se u nesreći sjetiše, te nam svoje sažaljenje pismeno ili brzojavno i- Napokon zahvaljujemo cijelom gradjan- stvu, koje je milog pokojnika do vječnog stana dopratilo. Neka Bog svakome sto- struko u dobru odvrati! U u D