Gradska Kronika.

Prilog našemu listu. — Naši velešt. pred-
brojnici skupa sa dauašnjim brojem primit će i
»Opis slike Sabor kralja Tomislava držan u
Spljetu god. 925, naslikao C. Medović. Opisao
Ch. Segvić.

Veliki požar. — Odavna nije naš grad za-
tekla nesreća, da u njemu bukne toliki požar, ka-
kono prošle srijede. Požar je buknuo u jutru oko
6 i po sati u štali gosp. Nika Srinčića; njeke o-
sobe pripovijedaju, da su vonj gorenja ćule već u
utorak kasno na večer. Moguće da je to bio po-
četak, jer u jutru je skoro na jedan gut svom
žestinom planula. Uz štalu je planuo i jedan
magazin. Mnoštvo dasaka i sijena što je tu
stalo spremljeno, učini, da je vatra silnom žesti-
nom u plamenima sukljala za kakovih 30 metara
u vis. Dvijema, trima susjednim kućama, koje je
plamen lizao brzo im isprži zidove, te se moralo
na vrat na nos iznosit robu iz kuća na ulicu. Po-
moć je stigla ne baš brzo; najprvo od gragjan-
stva pak od vojnika u gradu, a zatim i od domo-
branstva. Na silu vode i zemlje koju su nabaci:
vali iz dva susjedna vrta uspije za malo vremena
ugušit žestinu vatre. Potpuno se ugasilo tek po
podne. Kako se vatra porodila, nepoznato je. Ljud-
ske žrtve nije bilo. Steta je velika koliko za g.
Srinčića, toliko osobito za susjednu jednu kuću,
kojoj nije manje od vatre naškodilo žurno isbaca-
nje pokućstva na ulicu. Zalosno je to u istinu;
ni prije uije bogato stala, ali sad je baš unesre-
ćena ni kriva ni dužna. Još ćemo kazat, da osje-
gurano nije bilo ništa, te sva šteta pada na vlasnike.

Najbolje se ovom prigodom uvidjelo, kolika je
potreba u gradu od jednoga vatrogasnoga druš-
tva. Prije svega, što ovako obično kasno dogje
pomoć, a kad dogje naravno ne umije se gasit,
niti se pozna elemenat, tako da se počini stvari
i škode bez potrebe, što jedno vatrogasno druš-
tvo ne bi počinilo. A naiviša je pak nesreća, što
ovako, svjetina, koja iznosi iz kuća, da spašava
počini sila škode, a bude i gorega. Radi toga pre-
poručamo našoj općini, da uzme stvar u ruke i
da osnuje jedno vatrogasno društvo u gradu
Prava je sramota što jedan Dubrovnik nema ta-
kvoga društva. Ponovno s toga najtoplije prepo-
ručamo — više je vrijeme!

Prigodom požara. — Čujemo, da je uz
štalu g. Srinčića koja se upalila još jedan maga-
zin petrolja, koji je srećom ostao sačuvan od va-
tre. A da se upalilo petrolje? Kolika li se nesre-
ća mogla purodit. Čudimo se, kako je moguće do-
zvoljavati tako opasni materijal podržavati u gra-
du. Molimo političku oblast da razvidi po gradu,
jer ima i na drugim mjestima petrolja, i da to či-
ni iznijet van grada. Takogje čujemo da u duća-
nu gosp. Serragli nalazi se ne mala količina pra-
ha; a opet uz onoliko raznih spirita, što se drži
za prodaju, da se porodi vatra, nesreća golema.
Do koga je, nek se brine.

Odlazak domobranaca na godišnje velike
vježbe, ovoga puta u Krivošije, slijedio je jučer
na 5 ura po podne.

Redari. — Što čine naši redari ? Bog zna.
Najgora nevolja, što su većina njih vrlo mladi lju-
di — pa rijet bi, da im sabljica dobro dolazi !
Čeljad se tuže po gradu. A i malo više čistoće na
njekim mjestima, ne bi škodilo. Prošetali se go-
spodin komesar kad i kad, da razvidi i uredi što
treba? Mnoga mjesta svjedoče, da ga vide vrlo,
vrlo rijetko.

Protest. — Prečasni Kaptol ove stolne cr-
kve sa cijelim dubrovačkim svećenstvom upravio
je g. dum Juri Biankioi zahvalnicu, za njegov
govor držan u saboru Dalmatinskom u obranu sve-
Čenstva proti napadajim zastupnika prof. Zore.
Takogje upravio je drugu zahvalnicu, prof don
Josipu Cariću, za znamenitu njegovu kritiku, u
kojoj tako učeno prosudi famozno ,Objavljenje“
Milivoja Strahinića. Mislimo da će i druga zahval-
nica biti tiskana, prva je već u ,Nar. Listu“,

Tuže nam se da u kafani ,Zora“ na putu

godine. Na Poljani će svirat hrvatska dubrovač-
, ka glazba.
| Izazivanja. — Prošle subote prigodom kra-
ljeve 70-godišnjice, najprije je udarala pred Dvo-
rom srpska glazba Imala je svoj program dovršit
u 8$ i ustupit mjesta hrv. glazbi; tako je bilo u-
govoreno s obje strane. Srpska je glazba dovršila
svoj program u 8%,. Kad je naša počela, srpska
joj opet na ušima zasvira jedan marš, kojim se
onda uputila oko grada. Nakon malo vremena dok
je hrvatska udarala, srpska provali kroz Vauleti-
ćevu poljanu pred Dvor udarajući ,rado ide“ i
vikom za njom marširajuće fukare  Gragjanstvo
oko hrvatske glazbe na to ponovno besramno i-
zazivanje plane uvrijegjeno i moramo zahvalit u-
mjerenijim gragjanima, što te večeri nije došlo do
izgreda. Srbi su tu provalu navlaš učinili, te mno-
gi od njih imali su i debele batine. I to je još
bilo na dan kraljeve 17 god., a u jutro su pre-
stavništva njihovih društava . . . . Neka se sra-
me. Molimo i zahtijevamo od naše općine, da na-
stoji energično stati na put tim besramnim i
pogibeljnim izazivanjima, bijesne samozvane sr-
badije, koja se od njekoliko vremena u gradu po-
navljaju. Ovoliko za danas.

Po kompromesu! — Njeki dan ove sed-
mice srpska muzika je udarala na večer pred Lu-
žom. Kad izvrši program ode preko grada udara-
jući ,rado ide“, za njom se potezalo nješto mla-
gjarije od kojih dva reda su sačinjavali autono-
mašići i puljizi!! Opažamo nuzgredno, da ih je bi-
lo njekijeh iz Tommazeova konvikta u Zadru. I
tamo se dakle propagira za kompromes. Neka
braće !

»Dubrovniku“ i ,,Dalmati“, — Oba ste
graknuli kao da ste se dogovorili. Prigodom sve-
čanosti sv. Roka nije hrv. glazbi dano niti novčića.
Hrvatske zastave nijesu nikomu smetale, budući
su njima sama susjedna čeljad rado okitila prozo-
re. Ne mislimo da je velezaslužunom dobrotvoru
gosp. loji Amerlingu valjalo prije pitat Fabrisa,
Geruna i ,Dalm.“ dopisnika, smijeli darovat cr-
kvici kip Sv. Roka ili ne. Gospar, pa učinio kako
ga bila volja: gragjanstvo mu ne može nego za-
hvalit na lijepom i velikodušnom daru. ,Dub.“ se
i ,Dalmata“ ljuti.

Deset puta stotinu = dvadeset po naj-
novijoj Fabrisevoj matematici. Čudo! je |' zbilja
pomjer.o pameću, il ga ideja fiksa poklopila, jadi
ga znali. Svakako pogodio što se za rana Moćni-
ka okanio, te se Orlandom uortačio. Svaka ptica
svome jatu, a Orlando se pust u brojeve razu-
mije, ko, m ...... u kantar. Buči, bukalo; neš'
ti nas zaglušit. Satyr će ti obdan i obnoć aku-
stičnim rogom na uhu trubit, da su deset puta
stotinu — hiljadu sve lijepih i zgoljoih Hrvata,
koji slušajuć njihovu hrvatsku glazbu u hrvat-
skom Dubrovniku razlogom plijeskaju te izraito
odobravaju, a grohotom se smiju na pamphletno
sviranje tvoje srpsko-puljiske muzike :

PGigia col borinetto“
»Srbin će u vojnike“ , ....

Nuti va u istinu zgode! Sada su upravo do-
ba od burinića. Aj, lijepi Autune, punudi se za
torbača pobratimu Orlandu, o kojemu kažu, da
izvrsno gagja lovinu srebrnim zrnjem. Istinu ćeš
tu na oči vidjet, ali istinu ne ćeš ipak kazati, na-
lik onoj sobarici, koja je mogla svašta vidjeti i
nevidjeti, slušati i neslušati. Poema obenudi.

»Presjednik Becker“ novi parobrod na-
šega društva ,Napried“ boravio je prošlu nedje-
lju za prvi put pred Dubrovnikom. Posjetilo ga
mnogo čeljadi iz grada. Parobrod je lijep i zgo-
dan, samo da je ono imena promijenit. Istoga je
dana na večer otputovao za Rijeku. Sreća s njim !

Pohvalno: Prigodom smrti društvenog čla-
na ,Hrvacke Radničke Zadruge“ Miha Dominko-
vić-a bi udijeljeno u fvad bolesnih radnika istog
društva od slijedeće gospode:

Arsenslić A. kr. — 40; Basor S. kr. 2 —;
Bogdanović V. kr. 1 —; Brbora M. kr. 1 —; Bog-
dan L. kr. 1 —; Bratina V kr. 1—; Batinić I.
kr. — 40; COvietanić N. kr. 1<—; Čakelja kr.
1—; Č. M. kr. 1 —; Drobnić H kr. 2—; G M.

 

e m m s —_—

 

Dubrovački parobrodi. — Balkan na
putu iz Poti za Trst, krcat rudom. — Gundulić
krca kam. uglien u New -Castle za Trst. — Beatrice
iskrcava rudu u Auversi. — Presjednik Becker is-
krcava kam. ugalj na Rijeci. — Napried krca ži-
to u Braili za Napulj. — FPrasattus na putu iz
Pole za Braila krcat žitom. — Istok u Glasgowu

 

krca kam. ugalj za Al j ou
Glasgowu.

T ži se e er

so nje sa po-

raz ea ulazom, ko

po
gućaosti na Pilama. Ponude pod ,V.“ na uredni-
štvo ,Crvene Hrvatske“.

Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Legaš li ti Ivo kadgod ,Dalmatu“ ?

Ivo, — Raro kad. A što?

Vlaho. — Juče mi je neko pripovijedo, da tega u ,,Dal-
mati“ ima, što ćeš pitat, dei funerali a Ragusa za
kralja Umberta.

Ivo. — A, diavolo, to ti se neko naburlo; nema jadan ni
slova, kako ćeš da bude, kad se amo nije niko ni
skoumponjo.

Vlaho, — Ma za rijet pravo nijesam mu ni ja vjerovo,
nego jopet ne bi se bio zakleo da nije istina — znam
da su oni kapači svašta. A reci mi baš kad smo na
ovemu, što hoće rijet, da nije bilo nimeno bokunić
mise? E pure ima ovdi puljiza, kako u pulji,

Ivo, — E una questione di diplomazia.

Vlaho. — Kakva diplomacija, ne šokaj jadam. U Zadru i
Triješću činili su bulikana s tijem korotom i fone-
ralima. Pa nuti, i naši su poslali raprezentanta u Rim
Frana Svilokosa, anzi colla corona, a u gradu niko
ništa. Tu entrava nešto sigurno konsuo. X vero, pu-
ljizima je deveta za to, ma naši, sangue puro, diza-
provavaju. Čuo sam, da se gospogja Gjigja pomamila :
che č una vergogoa per gli autonomi di Ragusa, che
si dovevano celebrare i funerali i što ti ja znam.

Ivo. — A konsuo: duro, duro?! Ewo ti kako stoji kve-
stijon. Ja, u koliko se intendim, stojim dalla parte
del console, i davan mu pravo, On ragjona ovako : ja
bi bio organizo puljize, i u činio festu.

Vlaho, — Kakvu festu, bogati!

Ivo. — Voglio dire, korot, misu ecc., ma ja, kako se sad
promijenulo, konsuo sam samo di titolo, ma in fatto
sam dipendente od onega u Zadru, io non posso fare
da se solo. A oni mi iz Zadra ne naregjiva ništa,
dunque ja nijesam mogo ni učinit ništa.

Vlaho. — Kad je tako ima pravo; ja sam anche za nje-
ga. Ma poi, che gente, ti u Zadru? Ne ordinat mu
ništa! nego mu ovaku ofrakat. Per altro znaš nijesam
ja ui zno za tu stvar od konsulata. Lascia stare, ma
Abele nije mirito taku — č un' ingiustizia e grossa,

Ivo. — Pušti jadan dobro mu stoji, frako ih je i on, a
za to što nije više konsuo, žo mi ga je, si. Nego
zbogom, ja ti idem.

Vlaho. — I meni ga je za to žo. Do vigjenja.

END EREREBČNJT Aa

JAVNA ZAHVALA.
U velikoj žalosti, koja nas zadesi gu-
bitkom neprežaljenog našeg pokojnika

,
Mia ĐoMINKOVIĆ-A
pučkog učitelja
kojega nam nemila smrt otrže na 18 ov.
mj. u 20. god. života, poslije teške i duge
bolesti, dužnost nam je, ovim putem, za-
hvaliti, svim prijateljima i poznanicima,
a isto tako i rodbini, te nas svi u preteš-

koj tuzi tješijahu.

Vječna hvala pokojnikovim kolegama,
koji ga se svakim danom sjećahu, te su
ga u ljutoj boljetici pobadjali i tješili, a
napokon se na grobu onako prijateljski
milim pokojnikom oprostiše, Jednaka hva-
la gosp. Franu Dr. Trosiću, koji se svoj-
ski zauzimao i noći i dfnom, da nam mi-
log pokojnika iz čeljusti smrti otme; te

M. P. O. Čirilu Duhoviću, koji je očin.
skom ljubavi pokojnika tješio i melem mu
duši davao sve do zadnjeg čaas. Takogjer
zahvaljujemo ,Hrvatskoj Radničkoj Zadru-

od Gruža noću traju vike i galame do preko po- O i vi

od Sla sadi naši todelja?? Nok ELK E kt 1; Klaić M. kr
+ Miho Dominković vrijedni mladić, tek | Krželj P. kr. 3 —; Kovačević G. F. kr. 2 —; Kre-

dovršeni pučki učitelj, nakon teške bolesti pre- spi A. kr, 1 —; Katičić P. kr. 1 —; Korf N. kr.

 

minuo je na 18. tek. U ponedjeljak mu je bio
lijep sprovod Kako Hrvata i svoga člana pratila
ga je i ,Hrvatska Rad Zadruga“ te mnogi nje-
govi drugovi i prijatelji, Na grobu mu je učitelj
g. Gatić izrekao zadnji oprost. Laka mu zemlja!
Mogla se dogodit nesreća — U četvrtak
poslije podne hodila kola iz Gruža, krcata, Koči-
jaš je spavao. Kad kola naljegnu niz Pile, budu-
ći odvit krik, navale letjet niz dolje na sav mah.
Da ne bilo kočijaša Brunska, koji je zausta-
vio kola, nesreće ne bi bilo falilo. A i Bru-
sko odlaci, da nije i životom platio, dok je ipak
ozlegjen dosta teško. Redara na1avno pije bilo.
Večera Akademičara. — Večeras u 8
sati u Hotel de la Ville“ hrvatski dubrovačk
gkademićari činit će svoju večeru, kako svake

— 40; K. J. kr. 1 —; Ljepopili Dum A, kr. 1 —;
Mitller I. kr, 2 —; Miletić A. kr. 1 --;
nić I, kr, 1 —; Mandolfo Dr. S. kr. 2 —; Obra-
dović M. kr, 1 —; Orepić P. I. kr. 1 —; Papa Š.
kr. 1 —; Pupica L. kr. — 40; Pijevac I. kr. 1 —;
Poković A. kr. 1 —; Pata V. kr. — 40;
kr. 5 —; Supilo I. kr, 1 —; Stjepović L kr. — 40;
Šutić A. kr. 1 —; Tedeschi D. kr, 1 —; Vidak [.
kr. 3 —; Vlahović S. kr 1 —; Vučetić 8. kr. 1 —;
Vuletić G. kr. 1 —; Ukupno Kruna 53,40; ma
kojem prinosu Uprava ,Hrvacke Radničke Zadru-
ge“ najsrdačnije zahvaljuje. — U ovaj primjer ugle-
dali i drugi.

— Prigodom smrti gospogje Jele Uzaović bi
dijeljeno povjereastvu

 

u
uhar siromaha od g. B. Pilata kruna 20.

Mustahi- |

Regjo V. |

avne Dobrotvornosti na

gi“ i ,Hrvatskoj Glazbi“, te svojim sudje-
lovanjem sprovod uveličaše; a napokon
svim, koji nas se u nesreći sjetiše, te nam
svoje sažaljenje pismeno ili brzojavno i-

Napokon zahvaljujemo cijelom gradjan-
stvu, koje je milog pokojnika do vječnog
stana dopratilo. Neka Bog svakome sto-
struko u dobru odvrati!

U

u
D