Jedini je prisjednik Dr. Ivanić bio tome protivan. Izgredi proti vojnicima bili se Rodića silno doj- mili, a ništa manje i mjerodavnih krugova u Be- ču. Rodić bio sklon raspustu, ali htio je pretečno imati odobrenje Beča. Antonietti se povratio sa kupelji, baš dva tri dana prije no što odobrenje stiglo. Nije bilo kud kamo te se morao prilagodi- ti. Nu od aana, od kad je odobrenje stiglo, do samoga raspusta prošlo je ipak nešto vremena. U dekretu raspusta namjesništvo kaže, da, budu- ći bilo od zemaljskoga odbora obaviješteno o fi- nancijalnim neredima općine, i izgredima koji se postojano ponavljaju, raspušća općinu. Očevidna je bila namjera vlade, ili Antoniettia, da svu od- govornost svali na zemaljski odbor. Kad je pak god. 1881 dva puna dana trajala rasprava 0 ra&- pustu općine, Antonietti, vladin povjerenik, mije ni riječi proslovio. Proti Bajamovtiu Messiu, Bot- teriu govorili su Bulat i Klaić; ali vladin povje- renik, Dr. Antonietti, koji je bio prvi zvan, da opravda raspust, jer je, hoćeš, ne ćeš, vlada op- ćinu raspustila, mramorkom je šutio. Tako stvar stoji. Bulat je naravno za nju znao, te dok je či- tava zemlja bila uzrujana, kad je Antonietti malo mjeseci poslije toga otpušten, budući uz to došao Jovanović, Bulatu to nije bilo žao. Puk. Klaić, koji je u prosugjivanju ljudi, bio ako ne optimi- stičan, a to blagostiv; koji je u politici rado o- praštao; koji na osobiti način Znao čuvati uspo- menu prvih boraca, i cijenio njihove zasluge ; ko- ji je poznavao kakova je to sila Antonietti, te bi ga rado ponovno bio privlačio u javni život, bio je god. 1885 upitao Bulata, kako bi to bilo, da se Antonietti kandidira u kotaru veleposjednika. Bulat se je tome najodlučnije usprotivio i Klaić je popustio da stvar padne. Ja pripovijedam, dok se ne ću upuštati u razlaganja, jer bi me to odviše daleko povelo, & opeta ne bi bilo u suglasju sa svrhom ovoga član- ka. Nu odmah upada u oči, da je Antonietti pro- sugjivao položaj prama tomu, kakova je onda bi- la narodna stranka. On nije računao na suslijednu njenu evoluciju. Spljetska je općina došla u na- rodne ruke; ali time nije vlada prama stranci postala nemoćnom. Dogodilo se protivno. O drugoj netačnosti neću da na dugo govo- rim. Reći ću samo da je prvi hrvatski načelnik spljetske općine poslije izbora od god. 1882, bio Dr. Rendić. Dr. Bulat biran je prvim presjedoi- kom; a ostalim prisjednicima bili su: Dr. Taceo- ni, Dr. Kamber, P. Katalinić, M. Protić i I. Ma- tošić. Uprava je dakle zbilja bila birana. Dr. Ren- dić je bio izabran načelnikom, jer se je mislilo da se mora splječanin birati; a opeta on je radi svoga baraktera bio čovjek lijepa ugleda. Ne znam bili tako stvar bila, da je Antonietti bio još na vladi. Vlada je pri izborima uklonila svoju ruku milosnicu sa autonomaške stranke, i tim je na- rodna stranka pobijedila. Zakon se je najstrože vršio. Tumačenje biti će bilo gdjegod odviše do- slovno; ali se zakon nije prekršio; tako bi bilo PODLISTAK. Pariška izložba. — Kako je pozoato na Pariškoj izložbi naša Banovina po pravu, kao po- sebna država u ovoj monarhiji morala je imati i svoj posebni paviljon. Magjari koji uvijek gledaju, da je prikažu kao njima podregjenu zemlju, i o0- vom prigodom presirali su na vladu u Banovini, da svoj odjel smjesti u njihov magjarski; to im je na žalost i uspjelo. Uz opstojeće prilike u vla- di u Banovini, nije se tome za čudit. Sve neod- visno hrvatsko novinstvo protestovalo je proti toj poi prava, ponosa i interesa Banovine. Ipak olikogod su Magjari htjeli sakrit i naškodit lr- vatskoj ona se i u tom tijesnom i nepravednom položaju lijepo proslavila i prodičila pred svije- Dokazom su brojne pohvale francuske kriti- tom. ke i mnoge joj e nagrade. -Qd svega Hrvatsku su na izložbi prosla- vili najbolje njezini umjetnici. Uvaženi list da je i Antonietti ostao na vladi; ali uz jedan u- vjet: Da Bulat bude načelnikom. On je htio, da ge stvari zovu svojim imenom. Kad već jednom općina mora biti u narodnim rukama, neka joj na čelu bude vogja stranke, da se ukloni moguć- nost, da stranka eventualno stupi u opoziciju, ili da vladi prkosi, a da ljudi općine ne budu za to odgovorni. Stranka se je morala sasvim sa opći- nom istojetovati i obratno. U ostalom ista se svr- ha postizavala i time, što je Dr. Bulat biran pr- vim prisjednikom. Ko je malo poznavao okolnosti, shvaćao je odma da dr. Rendić i dr. Bulat, onaj načelnik, a ovaj prvi prisjednik ne će moći na dugo stajati jedan uz drugoga. Njeke krize u stran- ci pospiješile su ovaj proces, do kojega se je mo- ralo doći. Narav ovoga članka ne dopušta da se o njima potanje bavim. To stoji, da god. 1885 niti je Reudić već bio načelnik, niti Kamber i Tac- coni već bili prisjednici. Svi se bijahu odrekli. Dok je interregnum trajao i Bulat kao prvi prisjednik vodio upravu, pali su izbori za carevinsko vijeće. Gosp. Borčić znao je upotrebiti iznimno stanje, u kome se onda nalazila stranka u Spljetu i poteš- koće s kojim se je imao borit Dr. Bulat, da se nametne za carevinsko vijeće. Poslije obavljenih političkih izbora, moralo se ispuniti ispražnjeno mjesto načelnika i ona dvaju prisjednika. I vod- stvo stranke u Zadru uvidjelo je nuždu da Bulat bude biran načelnikom. I tako bi izabran. Kad se je radilo o izboru prisjednika niko nije htio da se primi. Na taj način Morpurgo je postao član upraviteljstva. Ovako stoje stvari. Primite izraz moga počitanja. Najodaniji Zagreb 6/8 1900. Dinko Politeo. Naši Dopisi. Vrgorac, 20 Avgusta 1900. Na 17. tekućeg odijelio se je od nas vrli Dr. Ferri bivši sudbeni pristav. Ko i što je bio kod nas Dr. Ferri i kojeg je poštovanja uživao najbolji je dokaz ono saučešće na času njegovog odlaska. Sve što je u varošu otmenijeg zajedno sa činovnicima mjesta pohitalo je da mu na od- lasku stisnu junačku desnicu, a Hrvatska Čitaoni- ca u počast dala je da mužari gruvaju sa stare gradine. — Za D.rom Ferrom, možemo vas uvje- riti, žali cijela Vrgorska krajina, jer u dvije godi- ne njegova boravka megju ovim narodom, znao je prisvojiti svačije srce, a osobito ono prostog seljaka s kojim se je rado i svakom zgodom raz- govarao, kao da ih je jedna majka gojila i dojila, a pri tome čitao bi na krajišniku izražaj nekog osobitog poštovanja što ga posi prama čestitom mužu kakov je Dr. Ferri. Naponase zaslužio je počasti od naše Hrvatske Čitaonice kojoj je do- prinio k otvorenju i kojoj je prvim presjednikom bio. Ali uz hiljade drugih, djelo radi kojeg se je zahvalio na sudskoj službi, priteže na se osobitu pažaju neumrle slave, pri kojemu djelu nije ni po- mislio na sopstveni interes pored onoga sveukup- »Bih li smio reći da je po mojem maenju naj- važnija tačka u ugarskom odijelu, tačka, kojoj se svaki dan gledaoci vraćaju, mala polovina dvorane odregjene Hrvatskoj i Slavoniji, ili da se bolje i- zrazimo odregjen malom skupu umjetni&a, koji bi se mogao nazvati Zagrebačkom školom, po imenu njihovog zajedničkog prebivalista, po centru nji- hovog rada? Nigdje drugdje u cijeloj prostrano- sti velikog Palais nebi se našlo, ja mislim sku- pljeno u tako malom prostoru zejednicu radnja, odrazujućih se takovom intensivnosću svjetlosti, i izrazujućih takovu strast, takovu plamnost — sit venia verbo — kolorita. Može, da se komu više ili manje svidi preosebujna vizija slikara, njihova osobita izradba, njihove težaje istodobao preideal- ne i doista brutalae, ali se, mnijem, mora prizna- ti iskrenost ove umjetaosti, i mora se sasvim pod- vrći njihovoj privlačivosti. A to je alfa i omega u slikarstvu“ i vjere mi, ja jos mislim, da je to glavnija stvar što se mora zahtijevati. Od hrvat- skih umjetnika, koji pokazuje, da ima najviše plo- uosti, najviše majstorije, koga možemo smatrati začetnikom, ako ne glavom škole, to je f Vlaho Bukovac, učenik Cabanelov. — Do to nije moguće! — Tako je, kako imam čast da vam ka- žem. Dali ako nije nikad sljedbeništvo bilo toliko autentično, nikad takogjer u moralnom ledu tako bijeločano pobiveno evo prigode d& ju spo- uomo |_2:a0-0i Go Gala, no D9d i. Gpotosun, iz- hladnoće slikara francuskoga (Caba- nelaj u žestini kista, i plamnim koloracijama J- nog naroda. Zahvalio se, boreć se za najmiliji i najsvetiji amanet biva za hrvatski jezik, da bu- de zapremao mjesto, koje mu ni temeljite ni nika- kove ustanove prava ne poriću: Pomišljajuć da se je tu, gdje se je kosilo s njegovim položajem ta- kom astrajnošću i lavski borio, što tek sada mo- že da od njega očekuje hrvatski narod u Dalma- ciji! I ovom prigodom ponavljamo naš srdačni po- klik: Živio Dr. Ferri, a Tvoj primjer bio zrcalom kako se je boriti i kako žrtvovati za svetinje i pravice našeg mukotrpnog naroda! sretao Ti bi- lo D.re Gjuro na novoj stazi u radu za hrvatski narod! To ti želimo iskreno mi Vrgorčani i Tvo- ji krajišnici koje si ljubio i kojima najljepše us- pomene ostavio! 4 8 Pogled po svijetu. Ugarska. — Magjari su prošle sedmice pro- slavili devetstogodišnjicu svoga prelaza na katoličku vjeru. Ta slava bila je veoma skromna. Magjarska vlada nije slavu odredila, a nije ni učestvovala u njoj. Magjarski liberali bojal su se, da ne bi tim dali maha katoličkoj stranci. Kina. — Savezna vojska pod vrsnim ruskim ge- neralom Linevićem na 17 tek. ušla je u Pekin, zau- zela ga i oslobodila poslanike. Kineška carica je pobjegla s pratnjom iz grada. Kineška vlada radi sada oko uputa i pregovora sa vlastima za sklo- pljenje mira. Engleško-burski rat. — Burskom generalu De Wetu uspjelo je zarobit 4000 Eagleza i 7 to- pova. Živio! Roberts je morao uslijed toga bježa- ti iz Mideburga. Jesu li ti Eaglezi volovi, što li? da se tako puštaju hvatat od šake ljudi ! Domaće vijesti. Pišu nam iz srednje Dalmacije. — Nakon mnogih uzaludnih sastanaka, još narodnjaci nijesu na čistom. Sa svim njihovim govorenjem da su sjegurni za pobjedu, fakat je da će veliki broj birača stupit pod barjakom stranke prava. Narod- njaci su htjeli izvojštit pobjedu kandidirajući dr. Grgića, nu ovaj poštenjak, koji inače ne odobrava rad spljetskih narodnjaka, otklonio je kandidaturu, premda su ga ćak i mnogim brzojavkam molili, da se primi. U Omišu su medjutim narodnjaci otstupili od borbe, premda se i ovo može još dr- žati za jednu od tolikih ujihovih nedičnih mane- vra. Radosna je činjenica da ima velike nade za našu pobjedu, premda Morpurgova banka a i op- ćina tišti nevoljnog težaka u ovim teškim danima. Dao Bog, da se ne bude ovog puta za ništa raz- vio barjak stranke prava za kojim idu mal da ne svi birači ovog kotara, te nijesu baš za grlo u- hvaćeni od banke. A kamo li plebišiti. Pusti na- rodni novci. Kako ih progone! Dopisnik ,Nar. L.“ iz Kotora javlja, kako je crnogorac llija Radović, rodom iz Njeguša posve lako dobio službu stra- žara na financ. parobrodu ,Split“, kome je su vi- še majka dobro poznata radi kriomčarenja tamo- šnjem carinarskom uredu. Kako i4& bijedne , pro- gone“ | Njemu bi imali odredit službu na kraju u Kotoru, a ne na brodu! Nove knjige. — Primili smo sa zahvalnošću : Objavljenje od Milivoja Strahinića dio ll, snopić 6, 7. — Prijateljsko slovo za novi vijek u go- spodarskom, poljodjelskom, ekonomičnom smislu. Napisao Nik. Bar. Gjonović. Štampano u Dubrov- niku na spisatelja troške, god. 1900. kara ili Danta «u raju, ni isto tako u mekoti tro- jodaoga portraita djece, koji je umjetoik ganatlji- vo nazvao Moje gnijezdo ili dva čovječja lika, je- dan u bijeloj košulji (možda sam umjetaik ?) dru- gi u sjajnoj nošnji gala ugarskoj (čitaj: hrvatskoj) modroj vezeaoj zlatom.“ Evo doslovaog prijevoda, po kojemu eklatan- tao izbija, da je ,great attraction“ u ugarskom paviljonu, mali prostor, gdje su h vatski u- mjetnici izložili svoje slike. lstina je, da su tri magjarska slikara dobila zlatnu kolajau, a od Hr- vata jedini g. Bukovac srebrnu, ali nama nije do materijalooe nagrade, nama je do moralne. G. Bu- kovac, a s njime i njegovi drugovi tim više mora- ju da budu zadovoljui, jer zlatne su kolajne bile ie auspicijama piplomacije izmuzane, a srebrna akovčeva kolajna vrijedi više nego najregji di- amanti, ona je vječiti memento diplomatičke po- vareaosti. Do oficijoznih nagrada neodvisna pu- blika malo drži, glavno je nama kako sudi nepri- strana kritika, a kako ona sudi, evo iznijesmo dokaz. Ministri, skupe večere u Hotelu Continen- tal, zakulisne kabinetske inirigue izmuzaše zlatne kolajne, ali slobodno opće mnijenje javno putem štampe reklo je svoju; &a mi Hrvati možemo i moramo da budemo zadvvoljoi; hrvatski se je na- rod hvala g. Bukovcu i njegovim vrijedoim dru- govima, upravo prodičio. Hvala im ! Jospa.