trobojnicu na velikom štapu, a glazbari i narod

stvu u Knin tužbu: ,da općina guli siromašni na-
uzastopce za njime. Počesestao vjere mi znoj, ali
!

rod“. Čovjek ne može vjerovat, da su kadri slu-
žit se ovakijem srestvima da ocrne Hrvate!

Drniška je općina tužila na sud te pošte-
njake. Sud je osudio kalugjera Kukolja na 300
kr. globe i vogju tamošnjijeh s. zv. Srba ma 1
mjesec tamnice.

Na brzojavci poglavarstvu bilo je potpisano
crkveno tutorstvo, t. j. presjednik i 12 vijećnika.
Tekom rasprave ustanovilo se, da su samo dva
potpisa autentična: kaluglera i vogje, a svi osta-
li mistificirani.

Lijepa je baš ta naša bratija!

U ostalom, zar ne sliči ovaj ,časni“ atentat
na drnišku općinu, onome samozvanoga , Dubrov-
nika“ na dubrovačku, lažima da naša hrvatska op-
ćina raspolaže u blagajni sa 26-30.000 for.? Neka
čitaoci sude.

nije zsto zarijedilo veselje. Hihoće se, smije se,
puca se, kliče se, ko da ideš po nevjestu. Evo
nas napokon na domaku gvozdene ceste. Postali
opet, da se okrijepimo, a pod nama otvorio se
panorama, da ti suze veselnice navru od zadovolj-
stva. Lijepo li je konavosko polje.“ Komu da se
ne otme iz grudi ovaj usklik, odraz unutarnjega
zadovoljstva i zanosa ? Bogatsvo i bajnost priro-
de srasla, priljubila se ljepotom i strajnošću kra-
snih konavoka i konavljana; tako da je jedno
drugim pravi pendant

Oči požudno pasu po ovom viliskom predje-
lu, a neznaš čemu bi se najviše zadivio. Zelenilo
se na okolo stere u svim mogućim gradacijame,
kao zasijava bijele se selašca, na raznim brežulj-
cima strše male bijele bjelcate crkvice, kao ču-
vari ovog Elena, a pod tobom spružilo se pusto
konavosko polje, ravno da misliš, to je zeleni pro-
strti sag. Kao dno slike viri Jadran, a do tebe
prelijevaju se srebrni glasovi konavočica. Sunce
žari, žeže, da ti debeli znoj kaplje, kao da hoće
da te sjeti, da je i ono tu, pa da se i njemu za-
diviš. Spontana padaju ti na um ona dva narodna

Naši dopisi.
Perast, 20 avgusta.
Sedamdesetgodišnjica rogjenja Nj. Ap. Veli-
čanstva našeg Premilostivog Vladara, bila je pro-
slavljena u Perastu na najsvećaniji oačin. U oči

mmm

sku himnu. Zaorili ,živio“ zakucale čaše. Sada za-
redale druge birane napitnice, Kako smo se uprav
gospodski pogostili ustajemo, da se spremamo na
put. Glazba obilazi selo a za njom se niže uz li-
tice niz litice duga nedogledna povorka Ganuti
se zahvaljujemo gg. inžinirima i poduzetnicima,
koji darežljivosti i pregorom nijesu štedili ni tru-
da a niti... svoje kese. Ore se ,Zbogom“, , Ži-
vio“, ,Do vidova“ a zatim — svaki svojoj kući.

Cetinje, u Avgustu.

Saletio me tu neki dan u Kotoru znanac
Crnogorac, da se popnem s njim ,na slobodna
Brda“. Ne bilo me teško privoljeti, jer i oaako
besposlen, te ti se ja & mojim znancem jednog da-
n« udvezoh na Cetinje. Sto sve vidjeh i čuh u
prijestonici knjaza-pjesnika, ne ću da vam danas
opisujem. Jedno ću samo da napomenem Ovdje
je mnoštvo sve nekakvih vojvoda, senatora, bri-
gadijera, oficira; kršni ljudi u zlatom navezenim
dolamama, ali sve puka sirotinja. U Crnoj Gori
nema pard. Od nekoliko mjeseca ni vojnik ni či-
novnik ne prima platu. Kupuje se i prodaje sve
na vjeresiju: ,Guspodar će platiti“ kaže ti svak:
od vojvode do perjanika. Knjaz Nikica misli —
tako ćukaju po Cetinju, — povratiti Avstriji ono
što nije bilo isplaćeno u poštarskom prometu, te
dok prikupi potrebne pare, obustavio je platu i
činovnicima i vojnicima! Knjaz ima, kako se go-
vori, nekoliko milijuna forinta na londonskoj ban-

sretnog dana slavljenje zvona i pucanje mužara
navijestivalo je pučanstvu znamenitu svečanost, a
jutrom 18 tek. vas Perast osvanuo je u sv: čanom
ruhu. Na 9 sati bila je služba Božja u grčko-is-
točnoj crkvi, a na 10 u našoj nadžupnoj crkvi
Sv. Nikole. Prisustvovahu mjesne vlasti, školska
djeca i mnogo naroda; svi uzdizahu Svevišnjemu
vruće molbe, da narodima uzdrži čila i pot-
puno zdrava još za mnoga ljeta predobrog
Otca Frana Josipa I. U večer naši tambu-
raški diletanti u počast ovog presretnog goda da-

stiha: Gledo bih te, da me ti ne gledaš, | ci, te bi mogao i od tole da povrati ono nekoli-
Gledo bih te, ali ti mi ne daš j ko stotina hiljada, ali je on mudar, ne će u to
Iz ovoga motrenja trže te ratna lozinka: dalje. | da dira. Pjesnik, a ovako praktičan! A kamo li

Budi dalje! Iza dobrog, prilično teškog hoda evo _ Velikosrpski program i balkansko carstvo!

i : i Ljetina po Crnoj Gori, nade je da će biti
nas na pragu manjeg tunela (dug je 20 m.) Mo- Jet p ) i :
raš da se zadiviš energiji i pothvatu ljudskom. dobra, ali se amo tome ne vesele, jer kažu: Gos-

i _ dar će povisiti poreze. Bijedna sirotinja!
U živom kamenu otvoriti put, nad kojim opet | ER E u)

D iše. iek.
stere se živi kamen. Iz početka neka hojazan sa- o zgode više Yoric
pinje svakoga. ,Od sto glasa, glasa čuti nije.“ U

u <

 

 

Pogled po svijetu.

kradu se duge sjene, koje ti ulijevaju u srce ne-

će odobravanje. Vas je grad bio rasvijetljen, kao ku tjeskobu. Ušla i glazba, odigrajući, ali u onoj

što i otočić Bl. Gospe od Škrpjela i onaj Sv. Ju-
rja. Na plokati pak Sv. Nikole, po odredbi naše
revne i u svakom pogledu zaslužne općine palile
su se umjetne vatre.

Dubrovnik, 19 augusta.

(Svečani otvor tunela u Mihanićima.) ,Lije- Zatim grabimo istim putem natrag, i evo nas

pa naša domovino“ zaigrala dubrovačka Hrvatska / u drugi tunel, koji je muogo veći (450 m.). Ulaz
Glazba na dohvatu Mihanića, a kao odjek naše | okićen zelenilom i zastavama. Utisak je ovdje kud
bimne, kao da cijela konavoska priroda osjeća za- | i kamo veći. Kad smo iza duga hoda ugledali sun-
nos i prelast ove pjesme, zaorili, zagrmjeli, za- | ce, bilo nam je, kao da smo na život došli, a tim
maijeli zrakom hitci pušaka, maškula i mina. | više što ugledasmo dimeće se tanjire. Posjedosmo
Krasne konavoke, strojni konavljani sjatili se da / za stolove. Sad se upravo razvila živahna zabava.
dočekaju Glazbu. Kuće, brdašca, okitila se hrvat- | Glazba nas veseli svojim melodijama, konavočice
skim trobojnicama koje ponosno vijore i lepršaju | u bjelini nam razigravaju srce. Kao da nas je sve
zrakom. Slavilo se, upravo na dan Kraljeva ro-  obašla neka električna struja, svi smo veseli, svi
gjendana otvor dvaju tunela! Glazbari se malo o- se smijemo. Diže se nadinžinir g. Bucksbaum i
krijepili pak brusi pete i penjaj se do gore. Per | napija biranim riječima našem sijedome Kralju;

espera ad astra! Golijat Konavljanin nosi veliku | a na to glazba odigra carevku i našu milu hrvat-
GRESERAESESNSENSSSNENDSTENNNNNI SNES EESENSSENNSTNNNSNISSDNNNENNSNSSNNNINNN
kao što govori Tommaseo — izazivijajuća smrt
i život, nego je prosti izlijev časovite i pune ob-
mapi koristi, koja še unišćuje entuzijazmom hra-
pjenim od krijeposti i od ljubavi spram domovine,

ir vatriaeque impendere vitam

Nec sibi sed toti gentium se credere mundo.

Mogu srbi, koji nijesu bašstinili krijeposti
svojih otaca, postostručiti svoj rad i nastojanje,
da ne dogjemo do žudjenoga cilja, ali mi ih se
ne bojimo, nego se sjećamo naše dužnosti. Mi smo
utvrgjena tvrgjava, koja se ne da lahko srušiti,
a na kojoj vije se stijeg slobode i meodvisnosti
Hrvatske, dielo naših slavnih i junmačkih «taca,
bedemovii kršćanstva i slavne i mile nam habs-
burške Dinastije.

Naš je položaj danas ispod svake kritike. To
sami Magjari priznaju. ,Dok u Ugarskoj vlada
podpuna politička sloboda, dotle se u Hrvatskoj
i danas jošte vlada Bachovim patentima i nared-
bama“ %), Magjarski zastupnik Pazmandy kazao
je u budimpeštanskomu saboru: ,Politika hrvat-
ske vlade sastoji u tomu, da silom bajuneti iza-

nego muklu, jednoglasnu buku; a od nje:

» Ireman le spaziose atre caverne
E |V aer cieco a quel romor rimbomba.“

Pri izlazu bivamo opet uprav kraljevskom gosto-

i
doše lijep koncerat na svačije zadovoljstvo i op-

ljubivosti pogošćeni.

i

 

 

PODLISTAK. |

MISTIFIKACIJA.
(Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.)

VI.

Naš opstanak Srbim i s.bofilim kvari sne i
smućuje srdce: ne boje se, da moraju, tjeranjem
sadašnje politike, zaroniti u kaljužu, u kojoj su
već do pasa. Aii i natrag im je težko, te ne zna-
du što bi i kako bi. Medju ovim kukoljim imade
i pšenice : imade ih što uvidjaju, da su pogriješili,

inivši izdaju. Sdruživši se sa magjaronim i ta-
janašim, kojim niti su po ćudi i zaačaju srodni,
morali su logikom činjenice skočiti u isto vrluda-
nje i protulirvatsko komešanje. Za to je nužano,
logično, da se Srbi stope u Banovini sa magjaro-
nim, u Dalmaciji sa talijanašim, da se pretope u
njih i da s njima, kao jedinstvena politička stran-
ka, hajdučkom sebičnošću hrle napred da se bore
proti Hrvatim, da im nijekaju opstanak, da im vri-
Jegiaju najveće i najsvetije svetinje. Oai moraju

 

Pi satosiim sisn, da sa ća slavena | Dok U8iaki alor oso mtapnike, koje pred

jer se, poput njih, ne će da sdruže sa AMN a . S sro
' g gore je e povrijedjenih“ prava.
teljim imena, sjaja i veličine Slavenstva. Hrvatskoj nema slobode "tiska “), niti koje d

ne
Neka Srbi i na dalje tjeraju svoju ,srpsku“, a
po njima slavensku“ politiku, jer će se kad do-

dan ,redde rationem“ i sami raskrinkati; ne-

slobode ..... Zahtjevajmo vlade da Hr-
vatskoj dade potpunu ustanovnu slobodu
banskom vladom.... Ja ne ću da ništa

od na i vi traže ulja za svoje m o politici današnjega bana; ono što huću
svjetnjake koji trnu. , Najbolje se koji se '
zadnji smije“, kaže poslovica, a ja sam prijatelj Re REESE "Sadie

8 , Budapest Naplo* od 5 septembra 1897.

4) Zahvaljujem g Pazmandy-u na izraz da u pv.
nema slo tiska, No i kako da bude, kada je men
kr. Sudbeni Stol u Ogulinu odlukom 12/3 '99 br. 4053 na
str. LV. ,Hrvatske Zemlje“ sv. I, #

pok, prijestolonasljednika

Tko se je svomu bratu izrodio, tko se ne
NE SEE A MEA zato

ove y
sposoban trajnosti ozbiljna s i hnštešk
se na prvi pogled nije

ijenio riječi blago-

pustom mraku plamsaju pojedine luči. Uz stijene |
'

 

|

!

Austrija. — U Beču su počeli ove sedmice

grobnoj tišini, u oaom zaornom prostora ne čuješ | pregovori min. Korbera sa poglavicama stranaka.

Vlada i opet želi se uvjeriti, da li je obustava česke
opstrukcije moguća, za to bi Česima udijelila nje-
ke pogodnosti, koje se ne tiču jezičnog pitanja.
Od tih pregovora, razumije se, ne će bit poboljša-
nja u položaju. Općenito se misli da će iza tih pre-
govora — ako ne uspiju — slijediti raspust ca-
revinskog vijeća.

Bugarska i Rumunjska. — Odnošaji iz-
megju ove dvije države u najzadnje vrijeme veo-
ma se zaoštrili. Povoda je tome dalo umorstvo
prof. Mihailenau rumunja, u Bukareštu, koje je izvr-
šio bugarin Dimitrov. Ubojica je na sudu izjavio,
da je za umorstvo bio unajmljen od bugarskog
macedonskug komiteta. Mihailenau je bio urednik
časopisa ,Balkanski poluotok“ koji je Bugarima
mnogo smetao u njihovoj propagandi, zbog čega ovi
ga odlučiše maknut s puta. Komitet naravno ni-
ječe svoje sudjelovanje u tom umorstvu. Rumunj-
ska vlada postupa vrlo energično u ovom poslu.
U obim državam vlada veliko uzbugjenje u na-
rodu. Novine pišu da je već došlo do mobilizacije
NEEE SESSSSNSSNENNNSEENDNSENNSSNNINANNJNNANNINNN
nijesu glasovi narvdnoga nezadovoljstva, nego na-
rodne očajnosti“. *)

Ovako je govorio niko drugi, nego magjarski
zastupnik Pazmandy, kad je bio poslau od vlasti-
tih drugova, da proučava situaciju, nakon pozaa-
tih dimostracija proti magjarskoj zastavi za bo-
ravka Nj. .Veličaustva.

Nego dok tako Magjari pravom sude o na-
šemu položaju, za tim ne zaostaju nit inostrane
novine, koje usporegjuju Zagreb sa Mecom. U fran-
cuskomu listu ,La Većritć“ izašlo je niz članaka,
u kojim je bilo uzporegjeno prežalosno stanje
Hrvatske pod magjarakom tiranijom s onim Alza-
cije i Lorene pod njemačkom. ,Zagreb et Metzt
— kaže se tu — nous en ont, fvurni derničre-
ment deuy prćuves ćclatantes“ %),

I žilaviji i bogstiji i moogobrojniji narodi o-
čajnošću gledali bi u svoju budućnost u takovim
vodama. Usuprot nama Hrvatim takov položaj po-
daje Titanovu snagu. Mi si pravom možemo pri-
svojiti riječi kralja Leopolpa na Petra Zrinjsko-
ga 7), da smo sinovi Marta, rogjeni za boj, i vičai
za pobjedu, da kogod ugleda dokaze naše srčano-
sti, posvjedočio bi, da je ponovno oživio Želimir,
uztvrdio bi da u nama veselo živi Krešimir, da je
Zvonimir prenio svoj diadem na nas, dičano po-
tomstvo njegovo. Od Bojane do Triglava, preko
dola preko gora još nije, niti će zamuknuti glas
uaših otaca u saključku odaslanatva hrv. sabora
pred kraljem Karlom IL; Slobodni smo a ne

robovi *).

5) Govor od 15 novembra 1806.
6) ,La Veriti“ od 18% novembra 1806.

7 Pismo je datirano u Beču dno 24 januhra g. 1666.
— Ja sam glavnije tačke istoga naveo u opasci 141. str,
74 i 76 Hrvatske Zemlje“ sv, [.

6) Kukuljević; gJura regni .. ku s, M ste, 106-107,