_Br. 37. URVEGNA HRVATS List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Otprav- mištvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem i a w kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- ni, na p0 godine 5 kruad, sa inozemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj | yi, 2 stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 15 Septembra 1900. Pretplata i sto asi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje u & dopisi šalju se Oredništvu. ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. oglase, pi no, zahvale i ost. se 20 hel. po retku, a oglasi koji se he Sežnja po pogodbi i uz razmj pust. E * pisi se ne vraćaju. Listove n e ne prima ni uredništvo ni uprava Prvi hrvatski katolički kongres. Zagreb, prijestolnica svijeh Hrvata, već koji dan prije iskitio se sav hrvatskijem trubojnicama, da tim znakom pozdravlja goste iz svojijeh pokraji- na. I na nadvojvodskom dvoru lepršale su uz kra- ljevsku do četiri hrvatske zastave. A gosta je do- lazilo na kongres: iz Hrvatske i Slavonije, Dal- macije, Bosne i Hercegovine, Istre, Trsta i Pri- morja i Slovenske. — Dakle iz svijeh hrvatskijeh zemalja! Svečanost može se rijeti počne, kad je stigao u Zagreb, u ponedjeljak u jutro na 3 tek. biskup Stros- majer, koji bude velikim oduševljenjem dočekan. Po podne istoga dana bili su učesnici na svečanom sazivu Duha Svetoga u prvostolnoj crkvi; zatim krenuše u dvoranu , Hrvatskog Sokola“. Dvorana, najljepše iskićena, dupkum se napuni svijeta. Do- lazak Strosmajera pozdraviše gromkim klicanjem : » Zivio“! Na glavnom mjestu dvorane stajao je hrvatski episkopat: jubilarac biskup Strosmajer, nadbiskup Štadler; biskupi: Nakić iz Spljeta, Marčelić iz Dubrovnika, Gogler i Krapac iz Za- greba, Voršak iz Djakova, Drvhobecky iz Križev- ca, Maurović iz Senja, Mahnić iz Krka, te sloven- ski knez biskup iz Ljubljane. Poimence ćemo još spomenut, da je iz Istre bio tu prof Spinčić, kan. Oršić, dr. Kozulić i još do trideset dičnijeh Istra- na pod vodstvom Dinka Vitezića. Lijepom broju Slovenaca stajaše na čelu slov. nar. zastupnik Povše. Hrvatskijeh zastupnika združene opozi- cije bijaše takogje velik broj. Najprvi uze riječ Dr. Juraj Vrbanić starosta »Hrv. Sokola“ da pozdravi učesnike i da im pre- da dvoranu društva na uporabu, u ruke presjedni- ka središnjeg odbora, biskupu Pavlu Gugleru. Bi- skup presjednik zahvali gostima i gragjanstvu na njihovom mnaogobrojnom odazivu i nastojanju da kongres što sjajnije uspije; zatim predloži, što bu- de radosno primljeno, da &se izabere jedan odbor, koji će poći po preuzv. gosp. nadbiskupa Posil.- vića. Iza toga je aklamacijom izabran za presje- dnika kongresa presvj. g. grof Miroslav Kulmer; za podpresjednike gg. dr. Kosto Vojnović, dr. Bresztyensky i kan. Oršić, te četiri tajuika. — Presjednik grof Kulmer se zahvali na iskazanoj počasti i reče: što god bude u njegovijem silama, da je voljan učiniti za dobrobit i spas hrvatskog naroda. Za tim se čekalo nadbiskupa Posilovića, koji doskoro dogje u pratnji odbora i proglasi kongres otvorenim, pozdravivši takogje sve pri- sutne sa , Hvaljen Isus.“ Njegov pozdravni govor posve kršćanskog značaja, bavio se o današnjem društvenom stanju. Na kraju saopći kako je od sv. Oca Pape primio vlastoručno pismo, od 15 pr. mj. u kome mu nalaže, da se u Njegovo ime za- hvali mnogobrojnim tisućama hrvatske mladeži, koja ga se sjetila u ovoj svečanoj godini vanred- nim darom, koji ga je veoma obradovao, tako da ga još i sada imade uvijek uza se. (Živio papal). Govor dovrti riječima: U Bošje ime proglasujem prvi hrvatski katolički sastanak otvorenim. \(Ži- vio nadbiskup !). Za njim uzima riječ presjednik grof Kulmer. Govori o kongresu. Ovaj je bio potrebit da se stane na ustuk vjerskom indiforentizmu, koji se počeo širit megju našijem narodom, a koji je od rodnog života. Srestva, reče, nije zvan da nabra- ja, kojima bi se mogle izliječiti štetne posljedice u hrvatskom narodu — ili zbog mlohavosti u vje- ri ili zbog vjerskog indiferentizma ; ali: bila ta srestva koja mu drago, ona neće bit od velike koristi za cijeli narod, ne budu li provedena su- stavno, ne bude li sav naš javni i privatni život tražio najveći oslon na onijem uzvišenijem nače- lima, što ih uči kršćanstvo u opće, a katolička vjera napose. Na ovoj podlozi počiva ovaj naš sastanak. Nadalje reče, da je uvjeren da će rad kongresa bit dičan i častan za katoličku crkvu, a koristan za hrvatski narod, tim više je uvjeren, što vidi na okupu i hrvatske biskupe. Oni će svo- jim umom i svojom spremom potpomagati nas da dogjemo čim prije do cilja, pa kako mam je taj cilj zajednički sa braćom Slovencima, to mu je o- sobito milo, što može i njih pozdraviti na ovom sastanku. (Frenetično klicanje: Živjeli Slovenci !). Završi govor sazivijajuć Boga, da milostivo bla- gosovi ovaj sastanak, Za ćim predloži slijedeće brzojave i rezolucije prihvaćene bez rasprave : Uzoritomu gospodinu kardinalu Rampolli u Rimu. Hrvati katolici, sabrani na I. hrvatskom ka- toličkom sastanku, da na izmjeni dvaju vijekova iskažu što dostojniji poklon kralju svih vijekova Isusu Kristu, mole Vasu Uzoritost, da Njegovo- me na zemlji vidljivom namjestoiku, slavno wvla- dajućemu Leonu XIII, Hrvatima vazda prijazno naklonjenu, izraziti blagoizvolite najsmjerniji po- klon uz vruća želju, da velike misli, koje je sve- ta njegova ruka toli obilato za cijeloga vijeka si- jala, donesu crkvi Božjoj i svemu čovječanstvu pa i narodu hrvatskomu onaj plod, što ga veliko srce njegovo zamišlja, moli podjedno apostolski blagoslov za sebe i cijeli hrvatski narod. Presjednik I. hrv. kat. sastanka. Njeg. ce. i kr. apošt. Veličanstvu kralju Franji Josipu I. Hrvati katolici, sabrani iz svih hrvatskih kra- jeva na L hrvatskom katoličkom sastanku, da vi- jećaju o životnim pitanjima današnjega društva, kako bi budućaost predzigja kršćanstva odgova- rala sjajuoj prošlosti onih, koji na Cetinu staviše hrvatsku krunu na glavu visokih predja Vašega Veličanstva, prinose u svoj smjernosti Vašemu Veličanatvu izražaj svoje nepokulebive podaničke vjernosti, kakovom se vazda odlikovao Hrvat. Presjednik I. hrv. kat. sastanka. I. Rezolucija. Hrvati katolici sagupljeni na prvom katolič- kom sastanku tvrdo uvjereni, kako je sv. Ocu pa- pi kao glavi katoličke crkve potreban poseban samo njemu pripadajući teritorij, da bude kao potpuni suveren mogao neovisno i bez svake za- preke vršiti svoju apostolsku služba, izjavljuju, da od svoga uvjerenja ni u napredak odustati ne će, moleći Svevišnjega, da On to uskori, II, Rezolucija. Zahvaljujući gospodinu Bogu i sv. Stolici, što je Hrvatima već u davnini dano te u najno- vije doba okružnicom ,Grande munus“ i odlukom sv. zbora za obrede od 22, augusta 1900, pritna- ta povlastica, da mogu službu Božju obavljati u svom staroslovenskom jeziku i staroslovenskom pismu, prvi hrvatski katolički sastanak drži, da je | nam hrvatskom pogubnijeh posljedica u svakoj grani našega na- ; ova povlastica, napose u današnje doba vevma nuždna i po vjera i po crkvu megju Hrvatima te s toga izjavljuje vruću svoju želju i pouzdanu nadu, da će se taj dragocjeni amanet dobrotom svete Stolice ne samo uzdržati nego i proširiti. Za ovijem se imalo zaključit sjednicu, kad a- li javi se hrvatski mecena Strosmajer, da želi go- vorit. Reče da je zbog starosti isprva mislio ne doći na sastanak, jer je dalek put i jer ima da ovoga tjedna proslavi svoj jubilej, dočim će koncem ovoga ili početkom drugoga mjeseca poći u Rim i to na zapovijed pape. Ali se opet predomislio, jer je put u Rim odviše dalek a on odviše star — pa Bog zna hoćemo li se više vidjeti. Zato je eto došao amo. (Burno klicanje: Živio Stromajer ). Zatim je u kratko govorio o svećenicima, o crkvi — koja valja da bude slobodna ; pak, o ženi, kao čla- nu ljudskog društva. Blago si ga reče, narodima, ko- ji imaju takove žene i takove majke — kojima je ljepota i divota otsjev nutarnjeg sjaja, čistoće i dobrote! Na koncu želi da ovaj sastanak što o- bilatiji plod donese na spas svete matere crvke i na spas naroda hrvatskoga. Kad dovrši govorit nasta u dvorani silno klicanje. Čim se ovo sleglo oslovi jubilarca nadbiskup Posilović krasnom be- sjedom. Preuzvišeni gospodine ! reče Bog Vam je dao mnoge darove, ali Vi ih ko onaj u evan- gjelju sluga božji obraćate pa čast i sreću naroda Hrvatskoga. Iskaže mu hvalu što je na kongresu, i želju, da svoj jubilej, svečanost, kakova se u hrvatskom narodu nije možda nigda slavila, oba- vi zdrav, krepak, Bogu mio i narodu drag! O- pet nasta bura klicanja i odobravanja. Zatim presjednik zaključi ovu prvu svečanu sjednicu i javi da će sutra u utorak na 8 sati u jutro započeti rad sekcija u dvoranam hrv. sve- učilišta, a po podne u 5 i po da će se držati druga svečana sjednica hr. kat. kongresa. Sekcija je bilo četiri. U 1. sekciji govorili su Dr. Kosta Vojnović o , Katoličkom života“, i Dr. Krešimir Kvaternik o ,Karitativoijem društvima“. U 2, sekciji: Dr. Šandor pl. Bresstienszky o ,Od- nošaju crkve prema državi“ i Dr, Ivan Ružić 6 »Katoličkoj štampi“. U 3. sekciji: Dr. Juraj Vr- banić o ,Socijalnom pitanju“ i don Frano Ivani. šević o ,Sevskim i štedovnim predujmovnim bla- gajnam“, U 4. sekciji su govorili: Dr. Turić 0 »Pučkoj školi“; Dr. Luka Jelić o ,Crkvenoj u- mjetnosti“ i Dr. Jakov Čuka o Lijepoj knjizi“, U ovijem sekcijama se govorilo i raspravljalo, te bi se najposlije stvorile rezolucije, koje su doti- čni izvjestitelji iznijeli i obrazložili u plenarnijem sjednicama kongresa, koji ih je tad bez raspra- ve primio. Druga svečana sjednica hrv. kat. kongresa držana je u utorak po podne, Prvi usme riječ slovenski zastupnik Povše, koji megju inim reče: Mila braćo Hrvati! Nalo- ženo mi je, da vas pozdravim u ime onoga naro- da, koji & Vama jednako ćuti. Vaša krv — Naša krv! (Burno odobravanje). Ista nas je mati rodila