vić; tajnik g. Montan Slavijo: blagajnik g. Luka
Petrović i knjižničar g. Josip Franović. — U sre-
tan čas!

Politika i rad. — Pod ovim naslovom izi-
šlo je u ,Obzoru“ nekoliko vrlo lijepih članaka,
u kojim se dokazivalo, da se rad na ekonomskom
polju ne smije lučiti od narodne politike. Napisao
ih je dr. Ivan Zahar. Ovi su članci sabrani u jed-
nu brošuricu, te se mogu dobiti u Dioničkoj koji-
žari u Zagrebu.

Buna u Sarajevu. — Prigodom Sultanova
jubileja bilo je u Sarajevu velike pobune, koje ne
mogaše da uguši redarstvo i oružništvo, pak je
sudjelovala i vojska. — Buntovnici, koji se opri-
ješe naredbi, da ne razsvijetljuju svoje kuće bija-
hu većinom iz nižih gragjanskih muhamedanskih
slojeva, te su kako se čini, radili iz vlastite i-
nicijative.

 

Gradska Kronika.

Gosp. Juraj Carić otputovao nam je danas
u Kotor, gdje je bio imenovan upraviteljem nau-
tičke škole. U svom dugogodišajem boravku me-
gju nama stekao je g. Carić, kano privatna o080-
ba, srdačnu simpatiju i počitanje Dubrovčana.
Njegovi dojakošnji učenici spominjaće ga se dugo
kano vješta i vrijedna učitelja, blage i ljupke, a
ne pedantične i okrutne naravi. Njegovi prijatelji
sjećaće se iskrenog i vijernog čovjeka, u društvu
duhovitog veseljaka. Hrvati pak, poznavali ga jali
ne poznavali ga lično, ne mogu na ino, a da ne
goje harnosti prama gosp. Cariću, kome Dalma-
cija veoma duguje u pogledu pohrvaćenja nauti-
čkijeh školi Kauo osobni prijatelji g. Carića, ža-
limo njegov odlazak, a s druge se strane opet ra-
dujemo radi nove časti koja ga je zapala, nada-
juć se čvrsto. da će u tom — donjekle više ne-
zavisnom položaju — koristiti domovini i školi.

Na mjesto upravitelja pri ovdješnjoj nautičkoj
školi imenovan je g., Didolić, dosadašnji upravi-
telj iste škole u Kotoru. Gosp. Didolića pretekao
je kod nas dobar glas vrijedna, pitoma i patrijo-
tična čovjeka. Dobar nam došao |!

Imenovanje. — Gospodin Mato Stojković
mnogogodišnji učitelj gragjanske škole u Dubrov-
niku, sin ponosne hrvatske Makarske, imenovan
je ravnateljem mjesne muške pučke i gragjanske
škole. Srdačno čestitamo !

Odlikovanje. — Naš kralj je dozvolio, da
velezaslužni dobrotvor u Dubrovniku, velešt. gos-
podin Inje Amerling smije primiti i nosit križ re-

da Sv. Groba. Radujemo se!

4 Kap. Niko Vodopić. — U ponedjeljak
na 3 tek. mnogobrojm prijatelji i znaoci duboko
rastuženi otprate na vječno počivalište kap. Nika
Vodvpića, staroga dubrovčanina, brata blagopok.
biskupa dubrovačkoga da. Mata Vodopića, pozna-
toga hrvatskoga književnika. Kap. Niko bio je o-
duševljeni pristaša hrvatske stranke u Dubrovni-
ku i muogogodišnji općinski prisjednik prijašnje
hrvatske općine. Radi starosti nije se htio primi-
ti nikakve općinske časti u novoj općini. Pokoj-
nik bolovao je već od duže vremena na mnozi i
napokon morade podleći krutoj bolesti. U gradu
nije duše bez razlike stranaka, koje se nije živo
kosnula njegova smrt. Blag i dobar, u razgovoru
vrlo prijazan i duhovit, čovjek kristalnog zoačaja
bio je od onijeh dubrovčana, staroga kova. P ijatelja
le imao mnogo a u dubrovačkoj ,Čitaonici“ svakoga.

krugu prijatelja u ,Čitaonici“ od kad mu je
umro blagopok. brat biskup, bilo mu je i najsla-
gje utočište od svoje samoće. Njih se njegova
smrt i veoma tesko kosnula i ,Čitaonica“ mu is-
kaže lijepo zadnju počast.

Iza svoje smrti ostavio je jednoj staroj služ-
benici blagopokojnoga mu brata 1000 for, i plo-
douživanje glavnice od 5000 f. koja će nakon nje-
zine smrti pripastit njegovoj svojti; drugoj služ-
benici f. 300.; Bolnici Autoninskoj f, 300; fondu
za siromašne pomorce f. 300; crkvi na Lopudu
f. 100; za mise f. 300.

Vječni pokoj kapetanu Niku !

Brzojav biskupu Strosmajeru, prigodom
njegova Jubileja pedesetgodišnjice biskupovanja,
Biskup Josip Strossmajer

Djakovo.
Hrvatska radnička Zadruga, pridružujuć svo-
je srdačne čestitke tolikijem mnogobrojnijem, pred
othraniteljem hrvatskoga naroda puna počitanja
smijerno se klanja.
Uprava.

Sretno se povestili! — Ove sedmice su
se povratili u Dubrovnik sa hrvatskog kat. sastan-
ka u Zagrebu, dotično slavlja u Djakovu, gg.: presv.
biskup dr. Marčelić, dn. Frano Danko, da. Mato
Vi+hašić i Leopold Š:lje, Prečasni gosp. kan. dn.
A'tun Ljepopili povratio se sa hrv, kat, sastanka

koji daa prije.

+ Na 80 jula preminuo je u Šan Francisco
u Americi, čestit Hrvat, Antun Spiletak, sin di-
čnoga župljanina Hrvata Stjepa Spiletka. Pokoj-
nik je dugo bolovao. Onamošnji Hrvati prirediše
mu sjajan sprovod. Laka mu zemlja! Rastuženoj
obitelii u Župi naše duboko saučešće!

Dnevni red za sjednicu Općinskog Vijeća,
koja će se držati danas u 4 sata poslije podne.
1. Odobrenje natpisa na Amerling-ovoj česmi.
. Imenovanje općinskog blagajnika.
Imenovanje upravitelja općinske pisarne.
Imenovanje općinskog pisara.
Imenovanje općinskog poslužaika.
Imenovanje općinskog čauša od Župe.
Imenovanje čuvara općinskog groblja.
Imecovanje općinskog kučkodera.
Molbenica br. 4043 upravnog odbora , Dje-
čjeg Zakloništa“.
Doplata troška za uregjenje zemljišta na
Taboru.
Naknadni izbor blagajničkog odbora za te-
kuću godinu.
Izbor novog mrtvozorca za parokiju od
Mliv4 u Župi.
Nakaadni izbor seoskog glavara od Solini.
Molbenica Špira Radovani Br. 3768.
Odobrenje zakupa klaorine.
Odobrenje kupovine zemljišta na Gornjem
Konalu.
17. Molbe za općinsku pripadnost.
18. Molbe za potporu.

Zaplijena našega lista. — Predprošli broj
našega lista bio je zaplijenjen radi jedue vijesti-
ce tičuće se vladara susjedne državice. Mjesni nje-
zin organ, a putem pera njezinog ministra Luja
Vojnovića — poznaje ga se po stilu — uhvatio
je prigodu da rukoe na nas što može žešće. Mi
ni najmanje ne marimo za ono gadno napadanje,
nu ipak upozorit ćemo ga, da onu vijest mi n'je-
smo isisali iz prsta, nego je preštampali iz ,Hr-

SPDpJSNRE

10.
11.
12.
13.
14.

15.
16.

vatskog Brauika“ — i u našem listu nalazi se
ispod vijesti (,Hrv. Bran.“) — koji je takogje
prošao kroz cenzuru — a vijest ne bila zaplije-
njena !

Gosp. Ministre! Čudnovata je ta Vaša crno-
gorska ministerija — u Dubrovniku !

Mjesni organ utopija knjaza Nikite raz-
brbljao se o hrvatskom katoličkom kongresu sve-
ga 1 svašta. Ooomadne je megiu ostalijem govo-
rio ovako: Ono, (katoličko svećenstvo) mjesto po-
litizovati i graditi kule po zraku, mnogo bi bolje
uradilo, da pazi da svaki svećenik u svome kra-
ju, i bez bučnijeh kongresa vrši svoju dužnost,
Za dokaz tvrdnje evo jednoga užasnoga primjera ;
»Prošlijeh dana dogodio se nemio šlučaj pred
vetrinjskim sudom, u Hrvatskoj. Dječak od dva-
naest godina odgovarao je za ubistvo oca, a snjim
još jedan postanji čovjek. Sudac reći će dječaku:
nZakuni se!“ Dječak muči. ,Ne čuješ, što sam ti
kazao, ili ne znaš?“ — ,Ne znam“, odgovori dje-
čak. — ,Zuaš li se Bogu moliti?“ — ,Ne znam“,
»Pa ni Oče-naš ne znaš?“ — ,Ne znam“, odgo-
vori dječak. Presjednik pokaže raspeće i zapita:
»Sto je ovo?“ Dječak muči. Zatim zapita posta-
rijega čovjeka, koji odgovori: ,To je Isusl“* —
»Kakav Isus?“ zapita presjednik, hotjevši da od-
govori ,raspet.“ — ,Ne znam ja!“ odgovori čo-
vjek. — ,Zaaš li se Bogu moliti ?“ — ,Ne znam!“
— gldeš li u crkva?“ — ,Ne, gospodine!“
»Jesi li bar ikada bio u crkvi?“ — ,Ne, gospo-
dine!“ odgovori postariji čovjek.

Ovaj slučaj, koji se odigrao na petrinjskom
sudu, mjerilo je naobrazbe i morala kod prostoga
naroda. Ouaj dječak, onaj čovjek nijesu osamlje-
ni slučajevi: oni dokazuju da u Hrvatskoj i Sla-
voniji ima predjela, gdje ljudi živu poput životi-
nja. Evo prostrana polja ratobornomu svećenstvu
i razvikanoj hrvatskoj prosvjeti, Ovo Hrvati, pa
bili svećenici bili svjetovnjaci, ne vide, za to go-
tovo i »e mare. Oni sve zapostavljaju hrvatstvu,
kao da će iz toga imena sve blagodati iskrsnuti.“
Priznajemo i mi časni ,Dubrovniće“ da bi se
naše svećenstvo imalo zauzet da istrijebi take zbi-
lja ,užasne“ slučajeve u našem narodu; ali mo-
gao si barem radi pravice i obraza kazat i to da
su onaj dječak i onaj postariji čovjek pred pe-
trinjskim sudom — pravoslavne vjere !!
Pohvalno. —  Njeki pomorski ka i
prijatelji na uspomenu pok. kap. N ka Vodopića
uložiše 100 kruna u fond jubilarne zaklade za po-
četnike u pomorstvu, mješte vijenca.
— Pr.godom smrti Gjive ud. Grgurević udijeli
mjesnom dječjem zakloništa g. M. Tomašević kr. 10
Zg prioonji donja d dubro-
vačkoj povjesti). — Znati, & e-
1 Miji drija m narodna —-
ca po učenju negromancije?
Malta, sutaka, alšta. Poslavića je prošlost, a ne-
gromancija budućaost. Upitaše jedaom gradska
djeca poznatog dubrovačkoga negromanta, da im
vrijednost i korist narodnih poslovica, a
on, zapuhnuo, ko iz mješine, ustama, usadi se u
dubak na sred ulica, takne batinom o tle,

veliki strah i trepet jadnih i golubova, ras-

metne 86 nogama ti Šir, to mahajuć rukom, k4
da ga stršljeni nalijetaju, autobiografijskim pri-
mjerom stao da im dokazuje preimujstvo negro-
maocije nad šupliivom i praznom babarijom sta-
rih poslovica. Patres nostri peccaverunt, zagrmi
on. Stotinu godina uzaludnoga im truda i muke,
te puste dangube, dok iskovaše po koju poslovi-
cu, Čemu, ad quid, koja vam od njih korist, mo-
žete li poslovicom da spasite, što propade, da o-
gradite razoreni Ilium ? Fuit Ilium ? Batalimo po-
slovice, hude varalice. Negromancija rastvara oči
i pamet, te bez naočara i durbina možemo u da-
leku budućnost da gledamo i prorokujemo zdrav-
lje i bogastvo naše, te ostvaranje Dušanovog car-
stva ..... Slušajte : Sjeo ja jednom pred kućom
pod dubom, da hladujem. Otvorim Smilesovu knji-
gu (self-help), od onog latinskog popa Pa.. Pa...
vlinovića na srpski (l) prevedenu, te udri da se
smijem onoj smušenoj poslovici ,radišu bog po-
maže“ .... ,Hvaljen bog, čujem, gdje me neka
baba viče, učiš li knjige starostavne p..., bog
te prosvijetlio !“ A nu, bako, stani i čuj, što ova
knjiga kaže. Uči se iz nje, da ,radišu bog poma-
že,“ da ,u radiše dosta biše, a u štediše jošter
više.“ U strib p... s ludostima, otpovrne mi ba-
ka: Kud smrtnijega radiše i štediše do komšije
Vuka Vukova, a igdje li nevoljnijega i jadnijega ?
Aferim, bako, skočih ja, amo te naviljak sijena i
slame, lažnu knjigu da zapalim ,ad aeternam dam-
nationem.“ I zapalih ončas knjigu. Posestrimio
ja tada od dragosti moju mudru babu. Ja
manat, ona negromancija ..., i vesela srbadija...
ha!.. ha!! Djeca prasnuše u smijeh...! Al im
se smijeh u plač obratio, kad sutradan tricom ih
profesor omrčio, zbog neuragjene domaće mate-
matične zadaće.

Dubrovački Parobrodi. — Gudulić u Tr-
stu iskrcava kam. ugalje. — Balkan u Limioni
krca rudu. — Beatrice na putu iz Northshieldsa
za Trst sa kam. ugljom. — Presj. Becker na pu-
tu iz Rijeke za Brazil, krcat. — Napried na pu-
tu iz Napoli za Ibrailu, prazan. -— Prazattus na
putu iz Braille za Napoli, krcat žitom. — Istok
otputovao na 8/9 iz Glazgo-wa. — Epidauro na
11/9 otputovao iz Glasgow-a — oba nose kam.
ugalj za Alesandriju.

JAVNA ZAHVALA.

Srdačno zahvaljujemo svoj onoj Gospo-
di koja su nam, na bilo koji način, pri-
godom smrti naše premile majke, odnos-
no punice

Gjive udovice Grgurević
rogjena Kusić
pokazali svoje prijateljstvo.
Mokošica, 10 Septembra 1900.

Mare udovica Marinović
rogi. Grgurević
Jako Birimiša, za se i djecu.

 

Frano Supilo izdavatelj.
Vlaho Kelez odgovorni urednik.
Tipografija 0. Pretnera u Dubrovniku.

Svilene bluze # 240.

i skuplje! — 4 metra! — šalje se franko i bez poreza,
Uzorci po volji; isto tako od crne, bijele i šarene ,Hen-
neberg-Svile“ od 45 novč. do fl. 14.65 po metru.

G. Henneberg, Fabrikant svila (e. i
kr. dvor. dob.) Zitrich.

»Ihe Gresham“ .

Englesko osjeguravajuće društvo na život

u Londonu.
Aktiva društva do 81 decembra

 

1897 i i tii ruž 159.947,570.—
resa do 31 decembra 1897 kr, 28 823,375. —
je
U o: 86 ooo AO

police sa glavnicu od . kr. , 67.981,807.91
o eia lici e SE
od imenovanog zasupstva.

stupstvo u Gružu kod
Antuna Ucovića.