_ Br. 43. m iči s ....5. = ——__————_— CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- | nji aj at | utažljivi, a dopisi šalju se Uredništvu. ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem U DUBROVNIKU 27 Oktobra 1900. u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište. na, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi, Pojedini broj više stoji 20 hel. Hrvatska seljačka banka u Zagrebu. Hrvatski katolički kongres u Zagrebu počeo već nositi lijepa ploda našemu narodu, i to u pr- vom redu hrvatskom seljaku. U našoj hrvatskoj prijestolnici naime ovih dana ustrojiše po rezolu- ciji rečenog kongresa Hrvatsku seljačku banku. Glavni zadatak ove banke jest, da hrvatski se- ljački stalež opskrbljuje jeftinom vjeresijom, da podiže seljačke vjeresijske zadruge, i da već op- stojeće takove zavode snabdijeva potrebitim zaj- movima, e da mogu uspješno djelovati. Prema tome ova nova banka bit će, tako re- kuć, središte, jali ti matica svim hrvatskim vjere- sijskim zavodima. Korisnije i potrebitije stvari teško se moglo osnovati. Kod nas Hrvata već zna- mo kako stoji naš seljak: zlo. Doduše nije tako baš samo kod nas; kod srba seljaku je i još go- re, nadasve u Crnojgori, gdje je ljuta nevolja sve pritisla, a vladavina joj valjano pomaže. Pak i u Srbiji malo je bolje. Nu svak se za sebe misli, te će i Hrvati za svoj narod. Kako god već bilo drugome, našemu je seljaku zlo i teško. Nema novaca. Ove dvije riječi izrazuju sve; u tome je uzrok najvećem dijelu nevolje u opće, a napose pak seljačke. Seljak žive jedino od zemlje, ali o- va traži mnogo troškova, inače slabo što daje. A odakle njemu novci? Kad kada i bude ih, i čo- vjek lijepo obradi zemlju, nu ako ipak ne rodu, jali plod uništi nevrijeme, eto nevolje i gore, jer nema proizvoda, a lišio se i gotovine. Što može tad učinit? Ništa drugo no nabavit si novca na vjeresiju, inače sasvim propade. I to još ne bi bilo veliko zlo, kad bi mogao naći poštena i du- ševna čovjeka, koji će mu posudit novca jedinom namjerom, da mu pomogue. Ali taki su rijetki, vrlo rijetki. Dok zna svak, da se seljaku ponajvi- še daje na vjeresiju, ne da mu se pomogne, nego da ga se izmuze i tim upropasti. Dotični gospo- din vjerovnik ima na umu, kako će zagospodovati imanjem dužnika, pa ga u tu svrhu koliko može bolje odire. Ako pak ne cilja na to, & ono ide za tim, da seljaka spravi pod svoju volju i vlast, da ga učini ovisnim o sebi. Osobito naši narodni neprijatelji odlikiju se tom težnjom, kad hrvatskom seljaku posugjuju novea. Koliko li bi naša braća Hr- vati u Istri bolje stali, koliko li bi više hrvatskih općina bilo, da nije te tiranije, koja Hrvatu za- branjuje radit, kako što mu nalažu narodnosne dužnosti. Nu ne ssmo u lstri, nego i u Dalmaciji, Banovini, u opće svuda, vjerovnik, protivne ua- rodnosti, gleda kako će bolje hrvatskog seljaka izrabit protiv Hrvatstva. Ovim i stotinam drugim nevoljama našega seljačtva, nema niti može biti drugog lijeka već jeftin i pošten kredit. Taj može dobit jedino od vjeresijskih zavoda. Od ovih su najzgodniji 1 naj- korisniji, oni uregjeni po Raifeisenovom sistemu, kojih danas na tisuće ima po cijeloj Europi me- gju seljačtvom. Ali i za ustrojit jednu Raifeiseno- vu udrugu treba naravno imat novca, i ako ne mnogo, a treba imat i čovjeka, koji se razumije u posao, te koji će zadrugu ustrojit i uredit, Ove dvije činjenice od silne su zapreke širenju tih se- ljačkih vjeresijskih zavoda. U mnogim bi mjesti- ma već odavna uživali blagodati takvog zavoda, l opisi se ne v; da su imali čovjeka, koji će im ga ustrojit, jali potrebiti novac bar za u početak. Ustrojenjem ove hrvatske seljačke banke u Zagrebu te su za- prijeke sa svim ostranjene. Banka će na želju seljaka, koju pak nije teško javit joj u Zagreb, poslat čovjeka, koji će zadrugu orgabizirat, te će joj i sa zajmovima u susret doći, da se podigne i ojača. Ne rijetko, koja zemljoradnička zadruga zapne i ne može da napreduje, jali i u pravo ra- sulo dogje i nema ko će je spasit. Seljačka banka u Zagrebu će u pomoć priteć uputami i zajmo- vima, neka opet uspješno djeluje na dobrobit hr- vatskih zemljoradnika i gospodara. U tom smislu djelokrug hrvatske seljačke ban- ke obuhvatat će sve hrvatske zemlje. Hrvatski se- ljaci iz kraj Bosne i Hercegovine, naše Dalmacije i Istre, moći će sa prostim dopisivanjem stupit u saobraćaj sa bankom u Zagrebu i uredit svoje e- konomsko stanje. Tim će načinom hrvatsko se- ljačtvo bit usko spojeno sa Bankom, a po tom i sa mjestom njezinog sjedišta, sa Zagrebom. Te sveze i neprestano i živo općenje i dopišivanje sa kankom dotično sa Zagrebom uvriježivat će u i- sto doba ideju jedinstva Hrvatskog naroda, i ako tu ideju dobre shvaćaju po svim našim zemljama, ali ovako će se i još bolje učvrstit. Zagreb naša prijestolnica, postat će hrvatskom seljačtvu fak- tično središtem ekonomske organizacije i napret- ka, dok mu je do sada bio samo moralnim sre- dištem. To je osobito potrebito, jer poznato je, da svaka prijestolnica, ako će da čvrsto uza se priveže svoj narod, ne može to nikad postić, ako mu nije šredištem i materijalnoga života. Do sa- da Zagreb to nije bio svim Hrvatima, ali ustro- jenjem ove banke čini se orijaški korak k tome. Tako Hrvatska seljačka banka u Zagrebu osim što će materijalno a i moralno, podizat i unapre- gjivat hrvatsko seljačtvo, u isto će doba pretva- rat u djelo velebnu ideju — ideju jedinstva hrvatskog naroda ! U neprilici. U ovo zadnje doba naša ,braća* srbi našli se u ne maloj neprilici: kako imaju napadat nas Hrvate ? Od prije prikazivali su nas kao prijate- lje Magjara i Nijemaca, dapaće prave propagato- re magjaro-nijemštine na Balkanu. Tome zvonje- nju po srpskim novinam ni kraja ni konca. Uza- lud je bilo polemisati i pitat da pokažu barem jedno mjesto, gdje se Hrvati ,bratime“ sa tim ne- prijateljima Slavenstva, koji su u isto doba i ne- prijatelji Hrvatstva, jer u hrvatskim zemljama Slavenstvo je Hrvatstvo ; uzalud im je bilo izno- sit da su baš oni, koji se ,bratime“ i sa Talija- nima u Dalmaciji i sa Magjarima i Nijemcima u Banovini. Sve to nije moglo koristiti; ,braća“ i nadalje gonili svoj crni posao prama nama, ,odva- žao i neustrašivo“! Takovo pisanje bilo je odre- gjeno u taktici srpske ,politike“, A srbi se čvr- sto drže opredijeljene taktike, tako da je, — ezem- pli causa — kako piše ,Srpski Glas“, jedan od njegovih pregjašnjih urednika bio protjeran što je samo malo sabrazdio u taktici. Zanimivo bi bilo zuati u čemu je ta pogreška sastojala, Pa ipak premda se oni tako savjesno taktike drže u zadnje doba, ko da ga vjetar zameo, ne- stade po njihovim listovima gore pomenutog $a- | Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća uta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. raćaju. Listove nefi rane ne prima ni uredništvo ni uprava. Godina X. —mmlfstttstremm=ttetttrmattrmntfinasszrnntsadttienmummntmnmžmnsms€Č€ČrCur»NENpIijeejeJNIeEPNERSNIEISSNS smatra se da je predbrojen i za doša- se 20 hel. po retku, a oglasi koji se ENSENSENNEEENNNNEENSNNENNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNSNNNENM moznog pisanja proti Hrvatima. Stvar zbilja nije za vjerovati — ali je istina. Što nije moglo uči- nit ispravljanje i pobijanje više manje svih hrvat- skih novina, učiniše srbi, rijet bi, sami od sebe. U najzadnje vrijeme hrvatski narod dao je takih manifestacija svoje narodne svijesti i narodnog je- dinstva i želje da bude ono, što je i prije bio — da bude narod i država, da ih njegovi dušmani ni- jesu ni mogli ni smjeli mukom mimoići. Ne samo, ali te su manifestacije odjekle i po cijeloj Euro- pi, a Nijemci i Magjari spraviše hrvatskom naro- du takih ,komplimeuata“, koji su i odviše jasno pokazali, kako 0 nama misle i u kakvom smo me- gjusobnom odnošaju. Te stvari sklonuše napokon i naše srpčiće, da uvide, e je i odviše ludo htjeti prikazivati Hr- vate kao pionire tugjinštine, dok već svak vidi da su joj najzakletiji dušmani — i u svom domu ne slomivi pobornici svojih svetinja i svojih prava. Uvigješe da pisanijom po toj taktici, ne postižu a ma baš ništa, nego uzalud troše papir i crnilo. Za to, kako rekosmo, te je pisanije nestalo. Ali sad su u velikoj neprilici, kakve se taktike imaju uhvatit u napadanju na nas. Dogodilo im se ka- ko brodu na pučini, kad padne vjetar, a valovi navale sa svih strana, te se ne zna ni što će, ni kako će, Svaki piše, kako bolje zna. Njeki nas da- pače pokušaše prikaživati onim, što su oni, naime sa protu državnim težnjama. Do ove su formule došli tim, što su htjeli našu borbu proti nijem- stvu i magjarstvu u našim zemljama izvrnuti i predočit kao borbu proti samoj državi. Pošteno, baš po srpski! Kad tu borbu neće da priznaju, onda nas prikažuju slugama i pijonirima nijem- stva i magjarstva, a kad je priznaju, onda kažu da je proti državi! Tako će valjda bit u srpskoj taktici. U ostalom nije to ništa novo: našu bra- ću na sjeveru monarhije, Čehe, koji vode kud i kamo žešću borbu proti nijemstvu, a za svoju do- movinu, već od vremena nastoji ih se uprav zbog te borbe prikazat kao protudržavni elemenat. Ali ti puzavci ništa ne naudiše českom narodu. Rijet bi doduše da su i sami srbi uvjereni o potpunoj bezuspješnosti tako besmislenog posla proti Hr- vatima, te se i pisanija rijetko nalazi u tome ,duhu“, To vrludanje naše ,braće“ u biranju taktike, kako će nas uspješnije napadat, traje sveudilj i ko zna, kako i kad će prestat. Ipak već do sada prevladava u srpskim novinam jedna vrst pisani- je. Ova ide za tim, da, prikažuje Hrvatstvo ,če- dom“ klerikalizma, i katolicizma Možda je najve- ći prestavnik ove teudencije mjesno glasilo crno- gorske propagande. Hoće li ista prevladati kod svih srpskih novina i kod ostalih srpskih ,poli- tičkih auktoriteta“, te po tome bit proglašena političkom taktikom i bit kodificirana — to sa sada još ni oni sami ne znaju. Valja će još po- čekat malo, dok se nešto orijentiraju. Ako se do- godi da prihvate svi tu taktiku, tad će se čitat po njihovim novinama taka silesija finih i dugih ras- lagaoja, kako su klerikalizam i katolicizam stvorili i porodili Hrvatstvo i Hevate, , jedino na svoju kocist* a ,protiv Slavenstva na Balkanu“ — da se čisto bo- jimo ne će li naše samosvane srbe katolike na- pokon uvjerit, da su oni, budući takogje katolici, uprav isrodi katolicisma — ,filii aborti“, inače da bi i oni bili Hrvati, te neki sbilja preći u Hr- vate, a neki u brišćane. Vidjećemo |