Br. 45.

 

CRVENA HRVATSKA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i
utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvu.
Ko ne vrati li:t, kad mu pretplata mine, smatra se da je

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Otprav- |
mištou lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem | |
u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 poštom:

na, na po godine 5
stoji 20 hel.

___ U DUBROVNIKU 10 Notembn: 1900.

krun&, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj

 

na godinu 10 kru- | sto polugodište.
Za oglase, priopćeno,
više puta tua. pe

Rukopisi se

Godina X.

 

 

predbrojen i za doša-

zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se
pogodbi i uz razmjerni popust.
s vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

Izbori.

Dalmacija i Istra — dvije zemlje, koje danas
najvećma zanimaju hrvatski narod. I u jednoj i
u drugoj vodi se izborna borba za istu narodnost,
za ista načela, za ista prava. A ipak koje li ra-
zlikosti! Borba naše braće Hrvata u Istri odu-
ševljava, napunja te ponosom! Hrvati i Slovenci
u Istri sada se pretvoriše u pravu ratujuću voj-
sku, u kojoj su dva vogie Dr. Laginja i prof. Spin-
čić; njih sve ljubi, sve ih sluša. Sazivlju se sa-
staoci i skupštine u svim glavnijim mjestima zem-
lje; govori se, raspravlja se. Narod sluša živu ri-
ječ svojih zastupnika, njihove razloge i upute;
druži se s njima i razgovara, čuje pjihove izjave
i svojim očima vidi njihovu hrvatsku svijest i ro-
doljubnost, njihovu radinost i požrtvovnost, za
njega — za narod. Na taj način on dobije živu
i vijernu sliku čovjeka, koji ga zastupa i brani
njegova prava.

Sutra kad progju izbori, te ako nesreća htje-
de, da u koju tešku kušnju zapane, on se živo
sjeća svojih ljudi i spominje sve zgode i časove,
u kojima im je, da tako rečemo, u dušu pronik -
nuo, te čvrsto i pouzdano uza njih stoji, a tim i
sim ne malaksaje.

S druge strane takim radom za narodnu stvar,
u narodu se raspiri svijest, i ponos, i on videć
svoje ponajbolje sinove, gdje za nj toli požrtvov-
no i muževno rade, steče volje da i sim radi i
bori se za svoju narodnost, a steče i političkog
razbora i ozbiljnog mišljenja. U kratko, tako se
odgaja narod i on, ako i lagano, ali stalnim kora-
kom naprijed kreće k svome cilju.

Kakav će posljedak biti ove oduševljene bor-
be naše braće u lstri, to se ue da predvigjati.
Do izbora još njekoliko ima, a njihovi neprijatelji
talijanaši upregnuše sve sile i latiše se svih sre-
stava da ih prignječe. Poznata je njihova deviza
tar tutto“, koje se odlučiše držati u idućim iz-
borima samo da pobijede. Najveći dio svojih sila
ulagaju za izbor V. kurije, jer taj pred svijetom
prestavlja narodnost u većini. Hrvati u toj kuriji
kandidiraju D.ra Laginju. Tu je glavni megdan,
Da je pravice i poštene borbe sa strane talijana-
ša, taj zastupnik bio bi već od prije Hrvat i ovog
bi puta Laginji bila sigurna pobjeda, jer u lstri
ima do 80000 Hrvata i Slovenaca, više no tali-
janaša. Ali gdje su potpore od vlada, koli pokra-
jinske talijanaške, toli bećke, koja je s talijana-
šim, jer su joj u parlameutu pokorne sluge ; a gdje
su novci ,Lege“, ,Societa politica“, i — neka se
niječe koliko hoće, jer se nijekat mora — samo-
ga društva ,Dante Alighieri“, te bezbroj drugih
nepravednih i nepoštenih srestava, kojim služe
proti Hrvatima: osar futlo/ Ne ustručavaju se
dapače niti od izdajstva i prevare. U ovu im svrhu
najbolje služi poznati zloglasni Krstić, koji od natrag
malo počeo je opet izdavati svoj list ,Prava na-
ša sloga“. Inače siromah, ovih je dana pun novaca.
On ima zadaću, da pod formom i imenom Hrvata,
Slavena i Istranina radi megju našim narodom na
najnedostojniji način za talijanaše, Kristić jei prije
jednom njima tako pomogao u Labinju.

Iz ovoga što kazasmo može se imat jedna
blijeda pomisao o navali talijanaša proti Hrvati-
ma. Ako dakle pravica ne pobijedi, već nadvlada

talijansko nasilje, niko se tume mne će sačudit,

i

Moralna pobjeda u najpotpunijem sjaju na strani
je naše braće! 1 Hrvati u Istri mogu bit uvjere-
ni, da će u borbi za svoja narodna prava prije i-
li poslije stić do pravedne pobjede.

Ako sa izborne borbe u Istri svratimo po-
gled na naše izbore u Dalmaciji — kolike li raz-
like! Amo se u nas vode izbori, kao da se rije-
šavaju kakva diplomatska pitanja, tako hladno i
mrtvo : privatoim dopišivanjem i novinarskim član-
cima. Na ovo kao da čujemo odma odgovor: kom-
promis! Nije kompromis kriv ni najmanje, nego
je kriva valjda najvećma naša ćud. Nama se u
Dalmaciji uklonio mač, što no riječ, s više glave |

će. Po ondašnjem kompromisu službeni kandidat
srpske stranke za vanjske općine u Boki bio je
Dr. Rade Kvekić. Nu većina srpskijeh birača ni-
je htjela da znade za njegovu kandidaturu. Kaže-
mo većina srpskijeh birača i to su uprav bili bi-
rači općine: Budvauske, Ercegaovske, Paštrović<e
i Risansk*. Bokeške hrvatske birače kompromes
nije vezao, i s toga su im bile slobodne ruke.
Ah bila je želja da izagje Kvekić i toga radi i-
mali smo onda čast vidjeti amo zastupnika Vuko-
vića pa kašnje famoznoga Zoru, koji dogjoše nebi
vii nas sklonuli da glasujemo za Kvekića. Nu bilo
je sve uzaludno. Tad je b&auo L. 'Tomanović u-

i zapustili smo se. Zar mi imamo pokazat života | rednik ,Glasa Crnogorca“ sa Cetinja, otišao u Ri-

i energije samo ako se borimo proti narodnjaci-
ma? Ako smo uklonili tu borbu kompromi-
som, nije za to da smijemo sve napustit. Na-
protiv sada su nam slobodnije ruke. Pravaši di-
ljem cijele Dalmacije prigodom ovih izbora, mo-
gu agitirat megju narodom, koliko proti sistemu,
za sjedinjenje, toliko proti srbima i autonomaši-
ma. Ko ih u tome priječi? Možda bi se gdje o-
prla politička vlast — toliko bolje. Mogle bi se

san, Hercegaovi it. d. pa se je dogodilo, ono što
nam je još dobro u pameti. Cetinje, mita i izdaja
osigurala je Kvekiću većinu srpskih birača dok
su se hrvatski birači ustegli. Tako je Kvekić i-
mao za se 27 birača, a protukandidat general Mi-
trović 24 birača.

Od g. 1897 do danas već su tri godine pro-

| šle, i u ovo vrijeme Dr. Rade svojim držanjem i

sazivat narodne skupštine, aa kojim bi se raspra- /

vljalo, razgovaralo i dogovaralo, ako će te baš i ;
o kompromesu, a gdje su druga pitanja u koja je
upleten naš narod, pa in ultima i saborski rad
naših zastupnika, Koliko li su samo 0 tome go-
vorili hrvatski zastupuici u Istri! Takva djelatnost
i ako nam nije — sada potrebita za mandate, od ve-
like bi koristi bila za bugjenje i širenje hrvatske
svijesti u narodu i utvrgjivanje pravaških naćela.
Naši neprijatelji srbi i autonomaši ne sustaju u
uavaljivanju na nas, ako ne možda svakim danom
to žešćim silam nastavljaju; za to se svak vara
ko misli, da je ostranjen od nas pogubai mač.

Vrijeme izbora najzgodnije je za ovu agita-
cijonu političku borbu; svi narodi i pokrajine u
monarhiji: upotrebljuju u tu svrhu nastajne izbore
te nemojmo da na našu veliku štetu Dalmacija i
u tome bude zemlja iznimaka !

 

Izmegju bokeškijeh Srba.

Kotor, 3 Novembra.

Od kad je ono austrijska policija stvorila u
nas Srbe, odtad malo po malo sri naši pravoslav-
ni postadoše ovejani Srbi. A pošto je u Boki sa-
da dvostruk broj pravoslavnih, po tomu : Srba, ta
srpska većina mora vavijek predvlagjivati manji-
nu, koja je ostala vijerna hrvatskoj zastavi, onoj
zastavi pod kojom se njekad okupljahu da se bo-
re za hrvatska prava rame uz rame i Gjurović i
Ljubiša, Tripković i Vojnović, Verona i Petrano-

vić it. d. — svi svijesni katolici i pravoslavni, '

koji svojom glavom mišljahu, a ne puštahu se gsa-
vagjati od plaćenika, Nu prošla su ona vremena
i bujimo se hoće li se slična više ikad povratiti.
Sad je nama računati s onim što je sada,

U Boki je dakle dvije trećine pravoslavnih,

koje ćemo eto kad hoću i mi zvati; Srbima Ne-
ka im bude!

Nema dakle ni govora da izbor u vanjskim
općinama za carevinsko vijeće neće ispasti u srp-
skom smislu. Većina je većina. Nu usprkos tome
ovog puta, ako nas svi znaci ne varaju, bit će vi-
še konfuzije nego li je bila ona godine 1897.

Sijećat će se štovani čitaoci bruke, koja se
je sbila g. 1897 pri izborima sa carevinsko vije-

|

radom (!) u bečkom parlamentu protiv sebe je
uzgojio još jaču opoziciju. Uz to je još nadošla
brošura g. llije Račete, koja ga je posve raskrin-
kala, sa svim onim izjavama šestorice bokeških
srpskih zastupnika! Rrgjava mu se doista piše !
' Predvigjajuć tu, kako smo Vas obavijestili, nazad
dana, Dr. Kvekić bio je došao amo iz Trsta, da
preporuča svoju kandidaturu. Govorio je i s nje-
kim našim uglednim osobama, ali će bit razu-
MD 6... —

Naši Srbi držali su više sastanaka o izbori-
ma i koliko čujemo velika je većina protiv kan-
didature Dr. Kvekića. Istina je, medeni Gjuro za-
govara ovu kaadidaturu, ali je istina i to da su
svi ugledniji — neodvisniji Srbi uvjereni da ovo
zagovaranje nije pa mije iskreno. Lukavi Gjuro
htio bi nešto u mutnu za sebe loviti! E poznamo
se! Nije uzalud onomadae primio njeku poruku.
Mi sve zaamo,

Rek bi da će kandidirat i general Mitrović,
nu nema nade da bi on mogao osigurat za se u
današnjim okolaostima ni birače svog mjesta Pa-
štrovića.

Najviše izgleda imade da će prodrijeti kan-
didatura Dr. V. Trojanovića. Za njegovu su kan-
didaturu svi neodvisni bokeški Srbi, svi velimo o-
sim Budve i Paštrovića (koji su za Kvekića), aii
o neodvisnosti Srba u Budvi i u Paštrovića mo-
gli bi dosta toga pričati, kad bi smo samo htjeli.

S našeg gledišta reći ćemo pravo, nami je
malo stalo hoće li bit biran Petar ili Pavao; Sr-

bin jedan — Srbin drugi! Ali kao Bokelji voljeli
bi da bude biran zastupnikom onaj, koji će vrši-
ti svoje zastupničke dužnosti i naštojat da mu
zastupnički rad bude u čemu god, barem koliko-
goć koristovat Boki, koja na žalost danomice ma-

terialno propada.

 

Naši Srbi i pitanje sloge.
(ls Boke).
Svaki koji čita ,Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“
doći će do uvjerenja da naši Srbi čeznu za slo-
po-

sa
gom, za združenjem s braćom Hrvatima. Ali
lako ! To piše Dubrovnik“ i Srp, Glas“ i to 0»