Br. 45. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvu. Ko ne vrati li:t, kad mu pretplata mine, smatra se da je List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Otprav- | mištou lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem | | u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 poštom: na, na po godine 5 stoji 20 hel. ___ U DUBROVNIKU 10 Notembn: 1900. krun&, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj na godinu 10 kru- | sto polugodište. Za oglase, priopćeno, više puta tua. pe Rukopisi se Godina X. predbrojen i za doša- zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se pogodbi i uz razmjerni popust. s vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Izbori. Dalmacija i Istra — dvije zemlje, koje danas najvećma zanimaju hrvatski narod. I u jednoj i u drugoj vodi se izborna borba za istu narodnost, za ista načela, za ista prava. A ipak koje li ra- zlikosti! Borba naše braće Hrvata u Istri odu- ševljava, napunja te ponosom! Hrvati i Slovenci u Istri sada se pretvoriše u pravu ratujuću voj- sku, u kojoj su dva vogie Dr. Laginja i prof. Spin- čić; njih sve ljubi, sve ih sluša. Sazivlju se sa- staoci i skupštine u svim glavnijim mjestima zem- lje; govori se, raspravlja se. Narod sluša živu ri- ječ svojih zastupnika, njihove razloge i upute; druži se s njima i razgovara, čuje pjihove izjave i svojim očima vidi njihovu hrvatsku svijest i ro- doljubnost, njihovu radinost i požrtvovnost, za njega — za narod. Na taj način on dobije živu i vijernu sliku čovjeka, koji ga zastupa i brani njegova prava. Sutra kad progju izbori, te ako nesreća htje- de, da u koju tešku kušnju zapane, on se živo sjeća svojih ljudi i spominje sve zgode i časove, u kojima im je, da tako rečemo, u dušu pronik - nuo, te čvrsto i pouzdano uza njih stoji, a tim i sim ne malaksaje. S druge strane takim radom za narodnu stvar, u narodu se raspiri svijest, i ponos, i on videć svoje ponajbolje sinove, gdje za nj toli požrtvov- no i muževno rade, steče volje da i sim radi i bori se za svoju narodnost, a steče i političkog razbora i ozbiljnog mišljenja. U kratko, tako se odgaja narod i on, ako i lagano, ali stalnim kora- kom naprijed kreće k svome cilju. Kakav će posljedak biti ove oduševljene bor- be naše braće u lstri, to se ue da predvigjati. Do izbora još njekoliko ima, a njihovi neprijatelji talijanaši upregnuše sve sile i latiše se svih sre- stava da ih prignječe. Poznata je njihova deviza tar tutto“, koje se odlučiše držati u idućim iz- borima samo da pobijede. Najveći dio svojih sila ulagaju za izbor V. kurije, jer taj pred svijetom prestavlja narodnost u većini. Hrvati u toj kuriji kandidiraju D.ra Laginju. Tu je glavni megdan, Da je pravice i poštene borbe sa strane talijana- ša, taj zastupnik bio bi već od prije Hrvat i ovog bi puta Laginji bila sigurna pobjeda, jer u lstri ima do 80000 Hrvata i Slovenaca, više no tali- janaša. Ali gdje su potpore od vlada, koli pokra- jinske talijanaške, toli bećke, koja je s talijana- šim, jer su joj u parlameutu pokorne sluge ; a gdje su novci ,Lege“, ,Societa politica“, i — neka se niječe koliko hoće, jer se nijekat mora — samo- ga društva ,Dante Alighieri“, te bezbroj drugih nepravednih i nepoštenih srestava, kojim služe proti Hrvatima: osar futlo/ Ne ustručavaju se dapače niti od izdajstva i prevare. U ovu im svrhu najbolje služi poznati zloglasni Krstić, koji od natrag malo počeo je opet izdavati svoj list ,Prava na- ša sloga“. Inače siromah, ovih je dana pun novaca. On ima zadaću, da pod formom i imenom Hrvata, Slavena i Istranina radi megju našim narodom na najnedostojniji način za talijanaše, Kristić jei prije jednom njima tako pomogao u Labinju. Iz ovoga što kazasmo može se imat jedna blijeda pomisao o navali talijanaša proti Hrvati- ma. Ako dakle pravica ne pobijedi, već nadvlada talijansko nasilje, niko se tume mne će sačudit, i Moralna pobjeda u najpotpunijem sjaju na strani je naše braće! 1 Hrvati u Istri mogu bit uvjere- ni, da će u borbi za svoja narodna prava prije i- li poslije stić do pravedne pobjede. Ako sa izborne borbe u Istri svratimo po- gled na naše izbore u Dalmaciji — kolike li raz- like! Amo se u nas vode izbori, kao da se rije- šavaju kakva diplomatska pitanja, tako hladno i mrtvo : privatoim dopišivanjem i novinarskim član- cima. Na ovo kao da čujemo odma odgovor: kom- promis! Nije kompromis kriv ni najmanje, nego je kriva valjda najvećma naša ćud. Nama se u Dalmaciji uklonio mač, što no riječ, s više glave | će. Po ondašnjem kompromisu službeni kandidat srpske stranke za vanjske općine u Boki bio je Dr. Rade Kvekić. Nu većina srpskijeh birača ni- je htjela da znade za njegovu kandidaturu. Kaže- mo većina srpskijeh birača i to su uprav bili bi- rači općine: Budvauske, Ercegaovske, Paštrović<e i Risansk*. Bokeške hrvatske birače kompromes nije vezao, i s toga su im bile slobodne ruke. Ah bila je želja da izagje Kvekić i toga radi i- mali smo onda čast vidjeti amo zastupnika Vuko- vića pa kašnje famoznoga Zoru, koji dogjoše nebi vii nas sklonuli da glasujemo za Kvekića. Nu bilo je sve uzaludno. Tad je b&auo L. 'Tomanović u- i zapustili smo se. Zar mi imamo pokazat života | rednik ,Glasa Crnogorca“ sa Cetinja, otišao u Ri- i energije samo ako se borimo proti narodnjaci- ma? Ako smo uklonili tu borbu kompromi- som, nije za to da smijemo sve napustit. Na- protiv sada su nam slobodnije ruke. Pravaši di- ljem cijele Dalmacije prigodom ovih izbora, mo- gu agitirat megju narodom, koliko proti sistemu, za sjedinjenje, toliko proti srbima i autonomaši- ma. Ko ih u tome priječi? Možda bi se gdje o- prla politička vlast — toliko bolje. Mogle bi se san, Hercegaovi it. d. pa se je dogodilo, ono što nam je još dobro u pameti. Cetinje, mita i izdaja osigurala je Kvekiću većinu srpskih birača dok su se hrvatski birači ustegli. Tako je Kvekić i- mao za se 27 birača, a protukandidat general Mi- trović 24 birača. Od g. 1897 do danas već su tri godine pro- | šle, i u ovo vrijeme Dr. Rade svojim držanjem i sazivat narodne skupštine, aa kojim bi se raspra- / vljalo, razgovaralo i dogovaralo, ako će te baš i ; o kompromesu, a gdje su druga pitanja u koja je upleten naš narod, pa in ultima i saborski rad naših zastupnika, Koliko li su samo 0 tome go- vorili hrvatski zastupuici u Istri! Takva djelatnost i ako nam nije — sada potrebita za mandate, od ve- like bi koristi bila za bugjenje i širenje hrvatske svijesti u narodu i utvrgjivanje pravaških naćela. Naši neprijatelji srbi i autonomaši ne sustaju u uavaljivanju na nas, ako ne možda svakim danom to žešćim silam nastavljaju; za to se svak vara ko misli, da je ostranjen od nas pogubai mač. Vrijeme izbora najzgodnije je za ovu agita- cijonu političku borbu; svi narodi i pokrajine u monarhiji: upotrebljuju u tu svrhu nastajne izbore te nemojmo da na našu veliku štetu Dalmacija i u tome bude zemlja iznimaka ! Izmegju bokeškijeh Srba. Kotor, 3 Novembra. Od kad je ono austrijska policija stvorila u nas Srbe, odtad malo po malo sri naši pravoslav- ni postadoše ovejani Srbi. A pošto je u Boki sa- da dvostruk broj pravoslavnih, po tomu : Srba, ta srpska većina mora vavijek predvlagjivati manji- nu, koja je ostala vijerna hrvatskoj zastavi, onoj zastavi pod kojom se njekad okupljahu da se bo- re za hrvatska prava rame uz rame i Gjurović i Ljubiša, Tripković i Vojnović, Verona i Petrano- vić it. d. — svi svijesni katolici i pravoslavni, ' koji svojom glavom mišljahu, a ne puštahu se gsa- vagjati od plaćenika, Nu prošla su ona vremena i bujimo se hoće li se slična više ikad povratiti. Sad je nama računati s onim što je sada, U Boki je dakle dvije trećine pravoslavnih, koje ćemo eto kad hoću i mi zvati; Srbima Ne- ka im bude! Nema dakle ni govora da izbor u vanjskim općinama za carevinsko vijeće neće ispasti u srp- skom smislu. Većina je većina. Nu usprkos tome ovog puta, ako nas svi znaci ne varaju, bit će vi- še konfuzije nego li je bila ona godine 1897. Sijećat će se štovani čitaoci bruke, koja se je sbila g. 1897 pri izborima sa carevinsko vije- | radom (!) u bečkom parlamentu protiv sebe je uzgojio još jaču opoziciju. Uz to je još nadošla brošura g. llije Račete, koja ga je posve raskrin- kala, sa svim onim izjavama šestorice bokeških srpskih zastupnika! Rrgjava mu se doista piše ! ' Predvigjajuć tu, kako smo Vas obavijestili, nazad dana, Dr. Kvekić bio je došao amo iz Trsta, da preporuča svoju kandidaturu. Govorio je i s nje- kim našim uglednim osobama, ali će bit razu- MD 6... — Naši Srbi držali su više sastanaka o izbori- ma i koliko čujemo velika je većina protiv kan- didature Dr. Kvekića. Istina je, medeni Gjuro za- govara ovu kaadidaturu, ali je istina i to da su svi ugledniji — neodvisniji Srbi uvjereni da ovo zagovaranje nije pa mije iskreno. Lukavi Gjuro htio bi nešto u mutnu za sebe loviti! E poznamo se! Nije uzalud onomadae primio njeku poruku. Mi sve zaamo, Rek bi da će kandidirat i general Mitrović, nu nema nade da bi on mogao osigurat za se u današnjim okolaostima ni birače svog mjesta Pa- štrovića. Najviše izgleda imade da će prodrijeti kan- didatura Dr. V. Trojanovića. Za njegovu su kan- didaturu svi neodvisni bokeški Srbi, svi velimo o- sim Budve i Paštrovića (koji su za Kvekića), aii o neodvisnosti Srba u Budvi i u Paštrovića mo- gli bi dosta toga pričati, kad bi smo samo htjeli. S našeg gledišta reći ćemo pravo, nami je malo stalo hoće li bit biran Petar ili Pavao; Sr- bin jedan — Srbin drugi! Ali kao Bokelji voljeli bi da bude biran zastupnikom onaj, koji će vrši- ti svoje zastupničke dužnosti i naštojat da mu zastupnički rad bude u čemu god, barem koliko- goć koristovat Boki, koja na žalost danomice ma- terialno propada. Naši Srbi i pitanje sloge. (ls Boke). Svaki koji čita ,Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“ doći će do uvjerenja da naši Srbi čeznu za slo- po- sa gom, za združenjem s braćom Hrvatima. Ali lako ! To piše Dubrovnik“ i Srp, Glas“ i to 0»