staje na hartiji, samo velimo ma hartiji, jer nji- hovi pristaše, predvogjeni od istih urednika ra- de protivno. Hrvata nema, pa nema. Boka i Dubrovnik je posve srpski kraj ko što i sva Dalmacija. Herceg- Bosna je srpska. Slavonija i sva Banovina je srp- ska. Istra je srpska. U jednu riječ sve je srpsko. Srbi su svi i svuda. Ako se nagje ko hrvatski misli i osjeća, to je plaćenik Beča, podmićenik policije, koja hoće da hrvatstvom izmišljenim prijeći ostvaranje Dušano- va carstva, za kojim teže svi redom Srbi počam od Nikice pa do najprostijeg fakinčeta. Još imadu obraza i smjelosti pisati o slozi sa Hrvatima ! Sloga i bratska ljubav ljepe su riječi; ali koje ostaju same riječi i ništa više. Jer kako se može ozbiljno govoriti sa srpske stranke 0 slozi sa Hrvatima, kad imade dana, kad te Hrvate ne priznaju ni da na svijetu opstoje ? To su pro- ste komedije. Sloga je sveta stvar, i mi iz dna srca čezne- mo za njom, ali nijesmo tako naivni da ćemo re- ći, da se ta sloga izmegju Srba i Hrvata može lako postići. Pače kažemo sa svim teško, dok su Srbi ovakovi, kakvi su dandanas. Srbi najprije valja da priznadu hrvatstvo na- ših zemalja i predjela, te naše hrvatsko državno pravo, koje je jedino sidro spasenja za nas i za svih njih, koji živu u granicama hrv. kraljevine. Tek tada moći će se govoriti o srpsko-hrvat- skom sporazumu, iz kojeg sporazuma, kad bi se bratski postupalo nastala bi sloga. Nu to je vrijeme još mnogo daleko. Srbi vo- le Magjara i Njemca više nego Hrvata, pače je- dnom prigodom Srbin Kvekić je rekao da bi se i sa Turcima sjedinio proti Hrvatima. Dočim da je sreće i više narodnog duba Sr- bi bi radili s nama za ujedinjenje, neodvisnost i globodu svih ovih naših zemalja na temelju i u ime našeg hrvatskog državnog prava, te narodnog načela. A u ujedinjenoj, neodvisnoj i slobodnoj Hrvatskoj dijelili bi sreću s nama. Što bi bilo na- še, bilo bi i njihovo, a što njihovo bilo bi i naše. Ali to današnji srpski prvaci a la Fabris ne će da razume. Vole gubit se u ludim frazama i neslanim lakrdijama, nego li razmišljat o gore ista- knutom, pak se dat na ozbiljan rad. Neka im bude ! Hoće da idu pod ruku sa Talijancima, Njem- cima i Magjarima protiv nas Hrvata. Žao nam je, ali kad hoće neka idu. Nama ne preostaje nego branit se od svih NEEE ESSE SES SES EDO, EPITAFIJ LJUBAVI priopćuje Berislav. (Nastavak. Vidi br. 43. i 44.) Mirno se je dakle s prva razvijala njihova ljubav, mirno barem u spoljašnjim efektima. Pri začetku ljubavi nema traga sumnji, ne opažaju se nedostaci ljubljene osobe, ova biva idejalom, a u idejalu nemože da bude poroka; sve misli, sva čustva zaokupljuje jedna jedina misao, jedna je- dina želja: čuti iz ustiju ljubljene osobe vilinsku harmoniju: ,ljubim te!“ Magične li su ove dvije riječi, kojih sinteza obično začimlje veseljem i posmjehom, a dočimlje očajnim dreseljem i suza- ma. One sastavljaju vječnost blaženstva, epos su čovječanstva; dočaravaju Eden i kao mitološki Letes ćeraju u zaborav sve što nam dušu mori Ko da opiše onaj pjesnički vir, što se kao bujica iz njih r-zlijeva i sipa po svakoj čovječjoj žilici, koji trese čudesnim entuzijazmom i našom dušom i našim tijelom, i kao električna struja provijava svaki atom našeg života! Ove dvije riječi takovim paroksizmom zavladaju onim koji ljubi, da posta- ju normom njegovog života. Svu svoju živost on udešava u skladu s njima, a u zataji ove ljubavi prama svakome drugome, samo oč p noj, ćati takovu neizrecivu slatku peča godni napor, takovu opojnu ali i hadsku ekstazu, takovi, recimo, urogjeni egoizma, da ju osobi; da, ko odava gospodo, koliko općinskih stražara opstoji ovdje u mjestu? samo jedan. Može li taj sami obavljati redovito svu službu po danu i noći? To nije mogu- skog naroda nema za nas življenja, kao Hrvati o | će, dosta bi mu bilo predavati samo razne ure- prije o poslije isčeznut ćemo sa lica zemlje, ne- ! dovne spise. Gdje su oružnici ? U Sustjepanu. Mo- staće nas u njemačko ili magjarsko more. Kad gu li i oni sa onakim malim brojem obavljati re- tih neprijatelja hrvatskog imena, hrvatskog nače- la i hrvatsko našeg opstanka. Bez ujedinjenja, neodvisnosti i slobode hrvat- nestane nas Hrvata nestaće i njih Srba, ali da- | dovito svoju službu? Nikako Zašto se ne uvede jedna oružnička postaja i u Gružu, ali ne sa ma- lim brojem, nego sa višim, tako, da jedni mogu stražariti do ponoći a drugi od ponoći. Gdje je veći broj redara što je obećan Gružu ? Još se ne vidi, ali će se vidjeti onda kad dopre luč do no- kata Znajte gospodo, do koga je, da pučanstvo Gru- ža je mirno, da ono pripada dubrovačkoj općini, da plaća redovito svoj porez i da se nalazi u car- stvu Austrijskomu a ne u Kineškomu, zašto dakle da ima prčdati svaki čas, da mu zlikovci ne po- nesu ono što je stekao teškim trudom, te mu još oduzmu i sami život ? Baš nije pravo. Postavite kako rekoh, straže, jedne do ponoći, a druge od ponoći, tako ćete doskočiti zlikovcima, a ovo pu- čanstvo umiriti. Znajte gospodo, da u Gružu danju se neke kuće zaključavaju od straha, te me ovo sjeća na Naši dopisi. ono doba, kad su moji stari pripovijedali o hajdu- cima u kotaru Boko-kotorskomu, da je svak mo- Kotor, 4 Novembra. rao spavati punom puškom pod glavom i britkim Mi smo na vrijeme javno poručili, da bokeš- ' handžarom, Tako vam je došlo sad vrijeme i kod ki Hrvati neće da znadu podnipošto ni za kandi- | nas u Gružu. Molimo zato stariju vlast, da se što daturu g. Lovra Borčića u južaim gradovima dal- prije pobrine za ovo mirno pučanstvo, jer inače matinskim, ni za onu prof. Luka Zore u izborni- | svi će listom ustati na obranu svoga imetka, te štvu veleporeznika. Nek se uzme u obzir ova po- j u isto doba dokazati njihovo nepovoljno stanje ruka, prije nego li se oglase imena kandidata, jer mira i do samog carskog dvora. Istinković. kašnje neće pomoć ni apel na slogu, ni na diši- AE plinu stranke, ni na kompromes, a da se sklonu U be. 48 a pa i i d j : i ii petoj Ši, u ogoren kokiki Keteki &a gibenje a E. Dordićh i dopisnik iz Škaljara izgovorio je toga toliko, ali ili još gore za L. Zoru. | mi nijesmo tražili od njega ono neslano brbljanje ku ,Jedi 0“ je dje- i Na našu prvu poruku Jedinstvo“ se je dje | nego samo ovo: da iznese imena tijeh škaljar- tinjski indirektno osvrnulo, pa mi stoga ponovno | skijeh srba, o kojijem je glavinjao. A on, mješte ove retke dajemo u javnost, molbom da budu u- da udovolji našem pozivu, mlati bez glave, kao vršteni u prvom broju ,Crvene Hrvatske“ pod | . MA Ku našu odgovornost. | što ptić, koga puste iz kajpice mlati i lijeta na 1z sastanka više bokeških birača. | sve strane. Gruž, 5 Novembra. (Svaštice). Dneva 3 ovog mj. večerom nepo- znati lopovi pokradoše dva dućana ovdje u mje- stu, te bi bili i trećega, da se nije oglasio bližnji susjed. Dućani su na putu, a večer mije bila mr- kla, nego je razsvjetljivaše mjesečina. Kako su se isti usudili na takov čin, to je lako razumjeti ba- rem nami Gružanima, koji posve dobro poznamo kakovu noćou stražu imamo, tako, da je lopovi- | Newe Freie Presse od 6 tek. m. javlja da će se ma podata slobodna ruka na kragju, Recite mi | kompromis sastojati od ovih tačaka : li: on je o svojoj ljubavi uvijek mislio i sustrio, sukljala iz ustiju, a jedva je jedvimice hroptao našnji srpski prvaci to neće da shvate. Neće da razume, da će naša smrt bit i njihova smrt. Nami dakle na preostaje druga nego boriti se proti Srbima, složao kao što proti svim onima, koji nas priječe u borbi za postignuće naših o- pravdanih zahtjeva. Neka bude borba! Ali borba na svu lineju. Ne samo u nas u Boki, u Dubrovniku, već svu- kud. Nu da se mi smo očajno borimo sa Srbima, a da tim istim Srbima Hrvati u Dalmaciji dari- vaju mandate u hrvatskim kotarima (k0 n. p. u šibenskom), to ne ide, i mi bokeški Hrvati to ne možemo nikako shvatiti. Radi toga ovdje javno prosvjedujemo proti tom nerodoljubnom postupanju dobro nam pozna- te spljetske klike. Škaljarski Hrvati. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Na 6 tek. mj. sastalo se je u Budimpešti zajedničko ministarsko vijeće, da vijeća i da stvori odluku glede bosanskih že- ljeznica. Novine su govorile da je imao bit uta- načen kompromis izmegju obiju vlada. Je li bio utanačen taj kompromis i kako, još ne znamo. a ipak je našao toliko moralne snage, da nikome | nejasne riječi Ovaj je njegov napor pospiješio njegovu smrt. Neću da Vam pokažem sve ove njegove rukopise, jer da Vam istinu rečem čuvam ih i pazim ih kao zeaice svojih očiju; oni su za mene ako hoćete i blijede ali žive uspomene mo - ga po nagnućima brata. Za mene je on u njima živ, u njima se zrcali njegova duša, oni su živa slika i prilika cijelog njegovog duševnog života ; vjerujte, mi da nije njih ne bih mogla nikako pre- gorjeti njegovu smrt. Da Vam pružim priliku, da se uvjerite o istinitosti mojih riječi, kazivati ću Vam njegovu pjesmu , Veselo jutro“ : ne pisne ni riječi o njoj; i s toga nije je on ni- ti meni odao. Kasnije, kad ja sama odgonenuh da iubi i kad mi on potvrdi, spomenuh se, da bi, kad bismo se šetali sami uz žal našeg Jadrana, češće sustao, uzdahnuo i pogledao me, kao da je htio, da mi nešto povjeri, ali to je bilo sve; kas- nije protumačih neke epizode, neke pojave, neke zgode, neke enigmatične riječi, te bijahu pravi simptomi njegove ljubavi. Istina on je obično šu- tio, češće bi uo, ali on je po naravi bio malo razgovorljiv, malo ekspansivan; bilo je da- p4, kada bi upravo na silu istisnuo po koju ri- časaka i časaka stao kao kip nepo- mičan; buljio, da nebi ni trenuo trepkama; ko ga nije poznavao, nije mogao niti da nasluti, ka- ko je vrijalo i buktilo u njegovom srcu. Oa je samo papiru povjeravao svoje osjećaje. Svaka je riječ iz njegovog pera uzdah, svaki redak epos nade, očaja; boli, radosti. Ima Vam u njegovim rukopisima pjesama, koje nijesu drugo, nego zdvoj- ni vapsji, a ima pjesama opet, koje su pravi pe- jani. Kritičari, kad bi se dali na njihovo kritiko- vanje, siguroa sam, da bi prosudili da uije sve to brašno iz jedne vreće, a ipak bi se varali. On je pjevao samo kako mu je duša pjevala. U veselim časovima veselo je davorio, a kad bi ga tuga shr- vala gorko je bugario; a skoro sve što je napi- sao plete se okolo njegovih faza u ljubavi sa A- dom. Svi ovi rukopisi moja su svojina, on mi ih smrti; ima Cvjetalo je cvijeće, zujili leptiri Pirkao je zetir kroz zelene liste : Ko dijeve poljub, kao cjelov pjesme ; Žarilo je sunce vrh prirode čiste, S tobom Ado stupah po zelenom gaju, Pred nama se bajni raspucćao Eden Biljisale ptice Amoru gopjevke ; Ja te moljah poljub da mi dadeš meden. Nad nama je svemir kao sag ljubavni U modrini voljko svojim suacem sjao Pod nama je Jadran svoje ljupce valne Hrvatskomu žalu romoneći dio Sve je Ado, cvalo, sve ljubavi sjalo: Ja u tebi motrah kip Vestalke krasne Koja krvčiš tewplom plamteće ljubavi Te plam njeni čuvaš, da se ne ugasne. Struk taj tvoj dostojan dl'jeta Praksitela Skrivala je sn'ježna, vilioska haljina; Tvoje crne plete strujile niz legja KO po zvjjezdnom nebu srebra-mjesečina. Oči tvoje bajne mamljivo su pasle Po krasoti ovog Hrvatskog nam raja; Mučala si d'jevo, pjesme ipak slušah, Božaustvone pjesme buktećih kucaja, ječ, kad bi darova nekoliko dana prije / svoj: