1. Bezuvjetno edobrenje željezničkih pruga što ih Ugarska zahtijeva. To je normaloa željeznička pruga iz Šamca u Doboi i produljenje pruge Do- boj-Sarajevo do Sandžakata. 2 Željeznička pruga od Bugojna do Aržana, koju zahtijeva austrijska vlada neće bit istodobno gragjena sa prugama, što ih zahtijeva Ugarska. 3 Gradnja ove željezničke pruge ugovorom je osigurana uz stanoviti rok, kad se imade započeti sa radnjom. Taj rok mora biti tako odregjen, da se sa izvedenjem ove pruge uzmogne odma započeti, čim bude gradnja željezničke pruge od Spljeta do Aržana dogoto- vljena u toliko, da ije gradoju priključne pruge Aržano-Bugojno potrebna. Domaće vijesti. Hrvatski sabor bit će sazvan polovicom tek. mj. Predložit će mu se proračun i osnova o produljenju finauc. nagode na godinu dan&. U pro- ljeću bit će sazvan te će mu se predložiti zakon o komasaciji, o odvjetničkom i bilježničkom redu i zakon o preustrojstvu oružzištva. Izborni kompromis. — U subotu dne 3 tek. mj. potpisan je izborni kompromis izmegju nar. hrvatske stranke i stranke prava. U bitnosti obnovljen je izborni kompromis god 1897. Stran- ci prava osjegurana su tri izborna kotara i pot- puna sloboda akcije proti t. z. srbima, u slučaju da narodna-hrvatska stranka sklopi kompromis i sa srpskom strankom. Jubilej Čitaonice na Rijeci. — Jubilej Riječke čitaonice, koji je proslavila prošle subote, ispao je veoma lijepo i na opće zadovoljstvo. Na banketu je bilo do 84 učesnika, megju njima i načelnik Rijeke g. Valenčić, te je, kad su počele nazdravice, i on nazdravio, kao načelnik, čitaonici, tome lijepome i naprednome društvu, saželivši joj iz svega srca da žive, raste i napreduje ! Upravi je stiglo mnoštvo čestitaka i brzojavka iz ostalih hrvatskih zemalja. Epilog hrvatskoj izložbi u Parizu — Dr. Hinković je pod ovim naslovom priopćio čla- nak u ,Agramer Tagblattu“ u kom i opet ističe, kako je Hrvatska na Pariškoj izložbi bila sasvim zapostavljena od Magijara, i silesija njenog prika- zano čisto magjarskim, i za to sjajno i dično dje- lo da mora platit do 400.000 kruna. Jadni narode! Srpski popovi. — U Lici u Vrebcu onoma- dne su srpski popovi i učitelji na krv izmlatili jednoga pravoslavnog krojača — što se vjenčao jednom katolikinjom, jer on kao pravi srbin (po vjeri) ne bi smio imat za ženu šokicu. U tom masreglovanju nestalo je nesretniku 894 kr. Kro- jač je svećenike i učitelje prijavio sudu. Provala u Hercegovinu. — ,N. Viener Tagblatt“ dobiva iz Mostara vijest, da su na her.- crnogorskoj granici, crnogorski vojnici napali je- dnu austro-ugarsku vojnu patrolu. Dne 26 pr. mj. prolazila je patrola kraj Kazanaca u blizini As- tovca i tu je napadnuta od crnogorskih vojnika, koji su bili prešli granicu. Akoprem se je austro- EEL] — = = = == = === Poni» Mislio sam rajen, da si višnje biće Što je s neba časom zalutalo amo : Više te ne ljubljah, ja te obožavah..... Mislit neznah više no sanjariti samo. Sjećaš li se, Ado, u svome snatrenju Ko autom klekoh tvoja pred koljena Tvoj srebrni posmjeh zamnio je zrakom I glavicu prigou moja na ramena? Ipak dslje sanjah, samo čuh težinu Što me k zemlji svija, ali slatkog trha!, Mišljah da sam Atlas što svjet c'jeli nosi Pak htjedoh te nosit do bližnjega vrha! Al kada me rajski poljubac orosi Iz svojih se trgoh mitoloških sana. — Oh što cjelov nije učiniti kadar, Kad ga željno srčeš s ljubljenih usana ? — Zelena je lipa ko u znak zaštite Širila nad nama svoje tamne grane (Bogodana lipo sveg) si ti talizman — Naše pjesme kažu — bila za Slavjane). Sjedosmo pod lipu, šum zaplovi lišćem KO otajstven šapat, kO ljubavna pjesma, Mučasmo mramorkom al u srcim' našim Romonile note, bistre kao česma. Zvečni zuj se zvona zatalasa do nas KO prelestan odjek uebeskoga glasa Digosmo se hrlo, zatrčasmo voljko Do crkvice male, drevne Svetog Spasa. Zaškripnuše stara već sagojila vrata I ugjosmo lako jedva čujnim krokom Pred oltarom starim klekosmo pobožno I molismo Višajeg harnošću dubokom. Ruku tvoju nježno na srce privinuh : »Plamu našem, Bože, podaj blagoslova“ ,.,. Sve je tiho bilo, samo zvon gzazveči, Valja da to bio jek Njegovih slova. (nastaviće 86). ugarska patrola sastojala samo iz pet momaka, upustila se je odma u boj sa pretežnijim Urno- gorcima, tako žestoko, da je natjerala Crnogorce u bii+g. Na crnogorskoj strani pao je jedan po- ručnik i jedan desetnik. O ces. i kr. patrole ra- njena su dva momka i to jedan kuudakom, pošto je bilo došlo i do šaka. Crnogorci ponesoše so0- bom svoje mrtvace. Ces. i kr. patrola zaplijenila je nješto oružja. Ovaj je dogagiaj pobudio siluo uzbugjenje u Mostaru. = mm m Gradska Kronika. Profesuri na našoj gimnaziji. — Na na- šoj gimnaziji ima 5 profesura srba i katekista i 2 autonomaša to ih je osan, jedan Slovenac, je- dan prof. Hrvat, tri suplenta, upravitelj i kateki- sta. Neka sada sudi svak je li pokr. škol. Vijeće pravedoo dodijelilo profesorsko osoblje našoj gi- moaziji. na kojoj 4/5 učenika, jesu djeca hrvat- skijeh roditelja. Ovakijeh nepravica ne može se vidjet nego samo u nas u Dalmaciji. Ali uzalud, propagaodu srpsko-talijansku ne ćemo trpjet na ovoj gimnaziji megju našom hrvatskom djecom, pa makar što se dogodilo. Hrvati smo i hoćemo da i paša djeca ostanu Hrvati. Njekoliko roditelja. Za društvo Sv. Ćirila i Metoda. — U pHrvatskoj Radn. Zadruzi“ prigodom zadnjeg ple- sa u veselu društvu dopriniješe za družbu Sv. Ć. i M.: F. Radovani 3 kr., I. Volarić 5. J. Oniski- jević 1, M. Lui 2, I. Ivančić 1, F. Obršter 1 kr. Osim toga sakupilo se drugih prinosa 239 kr. — Iz D. Hrasna primismo 7 kr, sakupio ih u veselom društvu župljanin Sp. Dubrovačka hrvatska glazba svirala je u srijedu ove sedmice na večer pred Sv. Vlahom jedan birani program. Sa nasladom kažemo da se je izvedba programa svakome dopala, tako te se je vidjelo za udaranja pojedinih komada mnoštvo svijeta gdje stojećke sluša, što inače kod nas ri- jetko biva. Naprijed tako ! Zadnji ,,Dubrovnik“ hoće da dokaže pro- tivnost Hrvatske Dalmaciji, tim što je Osječka trgovačka komora izjavila se proti željeznici Spljet- Bagojno To je sramotno, dostojno jedino srba, jer to stanovište je uzela jedino ta komora; ali valja znati, da su tamo ne samo magjaroni, nego uprav Magijari i Nijemci, i da je to grad ne ma- nje odnarogjen nego li je Rijeka. A ,Dubr.“ da je pravedao, bio bi donio, da se najžešće govori- ! lo proti našoj željeznici u Peštanskom saboru, & govorio je baš pravoslavni srbin Gjurković. Dakle Srbi, Magjari i Nijemci uvijek složai proti Hr- vatima ! Epigram što bi se mogao uklesati podno nove česme pa Pilama: Varaš se, misliš li, da sam ja, gledaoče, Dubravka') nježna : simbol slobode ona je i svježe čednosti tip, Poletna genija n'jesam ja kćerka nit gojenče krasno: nad blatom genij bo visoko podiže let.*?) Što dakle predstavljam, pitaš me ? — Bezstidnu uma slobodu, drzki čednosti ukor: umjeća rak-ranu tu. !) Govori se, da se htjelo onim grupom ilustrovati Gun dulićevu dramu ,Dubravka“, — % Svrha umjeća, kako zdraviji estetičari shvataju, jest oplemeniti duh i potisnuti um k višim idealima. Idealista. Op. Ur. Primismo ovaj epigram od jednog našeg velč, prijatelja s molbom da ga uvrstimo u list. Želju mu eto is- punismo. Naziv: hrvatski jezik. — Zadnji broj mjesnog klepetala, organa došljaka vlaške i puljiške ruke, kaže da je stara dubrovačka repu- blika nazivala svoj jezik srpskim. U Dubrovniku se narodni jezik u prostom govoru nazivao najo- bičnije naški, a kud književnika većinom sloven- ski. Ali nema ni jednoga knjiševnika dubrovačko- ga, koji je ikad svoj jezik nazvao srpskim. Na- protiv bilo je dubrovačkih književnika, koji su svoj jezik čisto i bistro nazivali hrvatskim! Megju tijem spomeuut će mo: pjesnika dubro- vačkoga Nikolu Nalješkovića, pjesnika duhrovač- koga Dominika Zlatarića, književnika dubrovač- koga Bernandina Pavlovića, franjevca, it.d. Kako je bilo za republike, tako-je i poslije njezinog pada do dana današnjega. Narodni se jezik e najobičnije naški, po nješto i slo- vinski, ali je isto tako domaći i naziv hrvatski, te ga se i kod najprostijeg dubrovsčkoga puka i seljaka mnogo čuje. Naziv naški se upotrebljava kao lokalni, dočim hrvatski se upotrebljava kao kao generični naziv, njim sn hoće da nazaači ge- nus, (rod) našega jezika. Zato ako upitaš prosto- ga dubrovačkoga seljake, kojim om govori, odgovorit će naški, a upitaj ga dalje, koji je to naški jesik odgovorit će ti hrvacki Ako unatoč svijem ovijem činjenicama sa- mozvani ,Dubrovnik“, kaže da se u Dubrovuiku naš jezik nazivao sr, pskim, i da ovome nazivu ima EE gradu, mora se zaključit, da če- oko toga lista rabe njeku osobitu vrat povije» sti i logjike — što se u prostom govori lažima i opsjenjivanjem. Ali na tu o vu“ povijest i logjiku ne može se niko obazirat, a najmanje pak učeni ljudi, kao što su profesori gimnazija, nego će i nadalje, kao što i moraju, svoj jezik nazivat hrvatskim, držeći se povijes hrvatske, kojoj pripadaju cni sigurno četiri peti- ne gjak& na našem gimnaziju, &a ne će se štat zastrašit od šake doseljenih vlašića i črno- gorčića i njihovih plaćenika. P. S. Učeniku VI. razr. K. doušniku srpske štamparije. poručujemo, da i nadalje nastavlja svoj časni posao, jer u tome se valja iz malena valja- no vježbat ako će da sutra potpuno uspije. »Ne ćemo kompromisa“. — To je naslov jednome članku u zadnjem broju ,Dubrovnika“. Poslala ga je omladina. Tim je člankom ta gro- mopućateljna , srpska“ omladina objelodanila svo- je stanovište prigodom nastajućih izbora, i dala riječ da ona ne će kompromisa sa ,narodno-hr- vatskom“ strankom. Ako u te omladine ima ha- raktera, ona će svoju riječ i održat. Ona ne će kompromisa, jer su oni proti načelu srpske na- rodne(!!) stranke, i jer je uvjerena iz prošlosti i sadanjeg položaja te stranke. da su joj slični kom- promisi uvijek škodili, kao što će joj škodit i o- vaj. Tim kompromisima stvara se trgovačka stran- ka. Njima je ideal neodvisnost i samostalnost srpske stranke Oni (omladinci) ne će da budu (putem kompromisa) grobari srpske časti, i njima je ponuda narodne stranke krvava uvrijeda. Ovaj članak je ušao u list pod moraš, što se najbolje vidi odma u početku, gdje je tako zagriž- ljiv o uredništvo. Tu se kaže na primjer, da je ovaj list (Dubr.“) progovorio o izborima, na na- čin, koji je iznenadio sve poznavaoce i prijatelje »Primorskog“ srpstva; da uvjeravanje njegovo, da će primorski srbi primit kompromis izgleda z preuranjeno i neovlašteno, da oni vjeruju, da ima srba, koji žele kompromis; ali im je samo to taj- na kako je došlo do toga, da im se , Dubr.“ gra- di tumačem. Ove su zaušnce dabome paprene. Tužna Fabrisa! Nakon članka uredništvo je madodalo svoju primjetbu, u kojoj priznaje da su ti kompromisi trgovački. Da za što se izjavilo za kompromis, pitat će kogod? Za to, što je sa ovijem kompro- misima geschaft uprav krasan: dobija se jedan mandat; i suviše kako je govorio ,Dubr.“ u član- ku Izbori: vladina stranka sklapa kompromis sa srbima. Najbolja prigoda za prikazat se da nijesu antidinastičari! No rijet bi kao da je u- rednik uvidio e se vele istrčao sa tim vladina, te bez potrebe i koristi otkrio karte, s toga bi htio da se sada post festum povuče, za to u prošlom broju, nema nigdje više ono vladina, nego se ka- že da Hrvati (narodno-hrvatska stranka) sklapa- ju ili nugjaju kompromis Srbima. Ali jednom re- čeno, rečeno! Po ovome, kako se vidi, barem se g. Fabrisu ne može poreč da je čovjek stalne odluke ! Lega nazionale filijalka je iredentnog tali- janskova društva , Dante Alighieri“. Ko još ne vjeruje, neka čita Pasquale Villari-a govor u ,An- tologia italiana“, svezak 693 o. g. Evviva Daote! pred kipom velikog Fiorea- tinca će do malo u hrvatskomu Zadru ,gl Italia- ni ancor soggetti all Austria, kako ih Villari zo- ve, gromorno vikati: evviva |' Italia, m.... ai Croati. I pravo je (Il) Junaci su, lavovi, divovi : gin grazia della Zecca Fiorentina“, Biju se ko pod Visom, da ne dadu varvarim Hrvatima u njihove talijanske škole, crkve, opći- ne, sela..... Oj Villari, Villari, dogji u ovu ne- spašenu hrvatsku Dalmaciju, te li ma ciglo jedno talijansko selo, ti ori Sr sk! ducaton Diskoras na Poljani. Vlaho. — Jesi li vidio što govori ,Dubrovnik“; da će počet publikavat biografije profosura Hrvat& na gji- naziju ? Ivo. — Jesam. Ma mi je #0, što ne će bit komplete, kad ne će publikat i one ed profesura srba. Vlaho. — Ne straši se, te će publikat naši. Ivo. — Benissimo! Tako ćemo imat okazijoni prolegat i biografiju ex suplenta urednika Fabrisa detto spižma, Vlaho — Ne razumijem. Ivo. — E, una parola un poco dura, za razumjet je lijepo, valjalo bi da Fabris publika u ,Dubrovniku* — svo- ju fotografiju. Frano Supilo izda Vlaho Kolez odgovorni Tipografija 9. Pretnera u Dubrovniku. Odjela sirove svile 630