1. Bezuvjetno edobrenje željezničkih pruga što
ih Ugarska zahtijeva. To je normaloa željeznička
pruga iz Šamca u Doboi i produljenje pruge Do-
boj-Sarajevo do Sandžakata. 2 Željeznička pruga
od Bugojna do Aržana, koju zahtijeva austrijska
vlada neće bit istodobno gragjena sa prugama,
što ih zahtijeva Ugarska. 3 Gradnja ove željezničke
pruge ugovorom je osigurana uz stanoviti rok,
kad se imade započeti sa radnjom. Taj rok mora
biti tako odregjen, da se sa izvedenjem ove
pruge uzmogne odma započeti, čim bude gradnja
željezničke pruge od Spljeta do Aržana dogoto-
vljena u toliko, da ije gradoju priključne pruge
Aržano-Bugojno potrebna.

 

Domaće vijesti.

Hrvatski sabor bit će sazvan polovicom
tek. mj. Predložit će mu se proračun i osnova o
produljenju finauc. nagode na godinu dan&. U pro-
ljeću bit će sazvan te će mu se predložiti zakon
o komasaciji, o odvjetničkom i bilježničkom redu
i zakon o preustrojstvu oružzištva.

Izborni kompromis. — U subotu dne 3
tek. mj. potpisan je izborni kompromis izmegju
nar. hrvatske stranke i stranke prava. U bitnosti
obnovljen je izborni kompromis god 1897. Stran-
ci prava osjegurana su tri izborna kotara i pot-
puna sloboda akcije proti t. z. srbima, u slučaju
da narodna-hrvatska stranka sklopi kompromis i
sa srpskom strankom.

Jubilej Čitaonice na Rijeci. — Jubilej
Riječke čitaonice, koji je proslavila prošle subote,
ispao je veoma lijepo i na opće zadovoljstvo. Na
banketu je bilo do 84 učesnika, megju njima i

načelnik Rijeke g. Valenčić, te je, kad su počele
nazdravice, i on nazdravio, kao načelnik, čitaonici,

tome lijepome i naprednome društvu, saželivši joj
iz svega srca da žive, raste i napreduje ! Upravi
je stiglo mnoštvo čestitaka i brzojavka iz ostalih

hrvatskih zemalja.

Epilog hrvatskoj izložbi u Parizu —
Dr. Hinković je pod ovim naslovom priopćio čla-
nak u ,Agramer Tagblattu“ u kom i opet ističe,
kako je Hrvatska na Pariškoj izložbi bila sasvim
zapostavljena od Magijara, i silesija njenog prika-
zano čisto magjarskim, i za to sjajno i dično dje-
lo da mora platit do 400.000 kruna. Jadni narode!

Srpski popovi. — U Lici u Vrebcu onoma-
dne su srpski popovi i učitelji na krv izmlatili
jednoga pravoslavnog krojača — što se vjenčao

jednom katolikinjom, jer on kao pravi srbin (po
vjeri) ne bi smio imat za ženu šokicu. U tom

masreglovanju nestalo je nesretniku 894 kr. Kro-
jač je svećenike i učitelje prijavio sudu.

Provala u Hercegovinu. — ,N. Viener
Tagblatt“ dobiva iz Mostara vijest, da su na her.-
crnogorskoj granici, crnogorski vojnici napali je-
dnu austro-ugarsku vojnu patrolu. Dne 26 pr. mj.
prolazila je patrola kraj Kazanaca u blizini As-
tovca i tu je napadnuta od crnogorskih vojnika,
koji su bili prešli granicu. Akoprem se je austro-
EEL] — = = = == = === Poni»

Mislio sam rajen, da si višnje biće

Što je s neba časom zalutalo amo :

Više te ne ljubljah, ja te obožavah.....

Mislit neznah više no sanjariti samo.

Sjećaš li se, Ado, u svome snatrenju
Ko autom klekoh tvoja pred koljena
Tvoj srebrni posmjeh zamnio je zrakom
I glavicu prigou moja na ramena?

Ipak dslje sanjah, samo čuh težinu

Što me k zemlji svija, ali slatkog trha!,
Mišljah da sam Atlas što svjet c'jeli nosi
Pak htjedoh te nosit do bližnjega vrha!

Al kada me rajski poljubac orosi
Iz svojih se trgoh mitoloških sana.

— Oh što cjelov nije učiniti kadar,
Kad ga željno srčeš s ljubljenih usana ? —

Zelena je lipa ko u znak zaštite

Širila nad nama svoje tamne grane
(Bogodana lipo sveg) si ti talizman —
Naše pjesme kažu — bila za Slavjane).

Sjedosmo pod lipu, šum zaplovi lišćem
KO otajstven šapat, kO ljubavna pjesma,
Mučasmo mramorkom al u srcim' našim
Romonile note, bistre kao česma.

Zvečni zuj se zvona zatalasa do nas
KO prelestan odjek uebeskoga glasa
Digosmo se hrlo, zatrčasmo voljko

Do crkvice male, drevne Svetog Spasa.

Zaškripnuše stara već sagojila vrata

I ugjosmo lako jedva čujnim krokom
Pred oltarom starim klekosmo pobožno
I molismo Višajeg harnošću dubokom.

Ruku tvoju nježno na srce privinuh :

»Plamu našem, Bože, podaj blagoslova“ ,.,.
Sve je tiho bilo, samo zvon gzazveči,

Valja da to bio jek Njegovih slova.
(nastaviće 86).

ugarska patrola sastojala samo iz pet momaka,
upustila se je odma u boj sa pretežnijim Urno-
gorcima, tako žestoko, da je natjerala Crnogorce
u bii+g. Na crnogorskoj strani pao je jedan po-
ručnik i jedan desetnik. O ces. i kr. patrole ra-
njena su dva momka i to jedan kuudakom, pošto
je bilo došlo i do šaka. Crnogorci ponesoše so0-
bom svoje mrtvace. Ces. i kr. patrola zaplijenila
je nješto oružja. Ovaj je dogagiaj pobudio siluo
uzbugjenje u Mostaru.

= mm m

Gradska Kronika.

Profesuri na našoj gimnaziji. — Na na-
šoj gimnaziji ima 5 profesura srba i katekista i
2 autonomaša to ih je osan, jedan Slovenac, je-
dan prof. Hrvat, tri suplenta, upravitelj i kateki-
sta. Neka sada sudi svak je li pokr. škol. Vijeće
pravedoo dodijelilo profesorsko osoblje našoj gi-
moaziji. na kojoj 4/5 učenika, jesu djeca hrvat-
skijeh roditelja. Ovakijeh nepravica ne može se
vidjet nego samo u nas u Dalmaciji. Ali uzalud,
propagaodu srpsko-talijansku ne ćemo trpjet na
ovoj gimnaziji megju našom hrvatskom djecom,
pa makar što se dogodilo. Hrvati smo i hoćemo
da i paša djeca ostanu Hrvati.

Njekoliko roditelja.

Za društvo Sv. Ćirila i Metoda. — U
pHrvatskoj Radn. Zadruzi“ prigodom zadnjeg ple-
sa u veselu društvu dopriniješe za družbu Sv. Ć.
i M.: F. Radovani 3 kr., I. Volarić 5. J. Oniski-
jević 1, M. Lui 2, I. Ivančić 1, F. Obršter 1 kr.
Osim toga sakupilo se drugih prinosa 239 kr.
— Iz D. Hrasna primismo 7 kr, sakupio ih u
veselom društvu župljanin Sp.

Dubrovačka hrvatska glazba svirala je
u srijedu ove sedmice na večer pred Sv. Vlahom
jedan birani program. Sa nasladom kažemo da se
je izvedba programa svakome dopala, tako te se
je vidjelo za udaranja pojedinih komada mnoštvo
svijeta gdje stojećke sluša, što inače kod nas ri-
jetko biva. Naprijed tako !

Zadnji ,,Dubrovnik“ hoće da dokaže pro-
tivnost Hrvatske Dalmaciji, tim što je Osječka
trgovačka komora izjavila se proti željeznici Spljet-
Bagojno To je sramotno, dostojno jedino srba,
jer to stanovište je uzela jedino ta komora; ali
valja znati, da su tamo ne samo magjaroni, nego
uprav Magijari i Nijemci, i da je to grad ne ma-
nje odnarogjen nego li je Rijeka. A ,Dubr.“ da

je pravedao, bio bi donio, da se najžešće govori- !

lo proti našoj željeznici u Peštanskom saboru, &
govorio je baš pravoslavni srbin Gjurković. Dakle
Srbi, Magjari i Nijemci uvijek složai proti Hr-
vatima !
Epigram
što bi se mogao uklesati podno nove česme
pa Pilama:

Varaš se, misliš li, da sam ja, gledaoče, Dubravka') nježna :
simbol slobode ona je i svježe čednosti tip,
Poletna genija n'jesam ja kćerka nit gojenče krasno:
nad blatom genij bo visoko podiže let.*?)

Što dakle predstavljam, pitaš me ? — Bezstidnu uma slobodu,
drzki čednosti ukor: umjeća rak-ranu tu.

!) Govori se, da se htjelo onim grupom ilustrovati Gun
dulićevu dramu ,Dubravka“, —

% Svrha umjeća, kako zdraviji estetičari shvataju, jest
oplemeniti duh i potisnuti um k višim idealima.

Idealista.
Op. Ur. Primismo ovaj epigram od jednog našeg velč,

prijatelja s molbom da ga uvrstimo u list. Želju mu eto is-
punismo.

Naziv: hrvatski jezik. — Zadnji broj
mjesnog klepetala, organa došljaka vlaške i
puljiške ruke, kaže da je stara dubrovačka repu-
blika nazivala svoj jezik srpskim. U Dubrovniku
se narodni jezik u prostom govoru nazivao najo-
bičnije naški, a kud književnika većinom sloven-
ski. Ali nema ni jednoga knjiševnika dubrovačko-
ga, koji je ikad svoj jezik nazvao srpskim. Na-
protiv bilo je dubrovačkih književnika, koji su
svoj jezik čisto i bistro nazivali hrvatskim!
Megju tijem spomeuut će mo: pjesnika dubro-
vačkoga Nikolu Nalješkovića, pjesnika duhrovač-
koga Dominika Zlatarića, književnika dubrovač-
koga Bernandina Pavlovića, franjevca, it.d.

Kako je bilo za republike, tako-je i poslije
njezinog pada do dana današnjega. Narodni se
jezik e najobičnije naški, po nješto i slo-
vinski, ali je isto tako domaći i naziv hrvatski,
te ga se i kod najprostijeg dubrovsčkoga puka i
seljaka mnogo čuje. Naziv naški se upotrebljava
kao lokalni, dočim hrvatski se upotrebljava kao
kao generični naziv, njim sn hoće da nazaači ge-
nus, (rod) našega jezika. Zato ako upitaš prosto-
ga dubrovačkoga seljake, kojim om govori,
odgovorit će naški, a upitaj ga dalje, koji je to
naški jesik odgovorit će ti hrvacki

Ako unatoč svijem ovijem činjenicama sa-
mozvani ,Dubrovnik“, kaže da se u Dubrovuiku
naš jezik nazivao sr,

pskim, i da ovome nazivu ima
EE gradu, mora se zaključit, da če-

oko toga lista rabe njeku osobitu vrat povije»

sti i logjike — što se u prostom govori
lažima i opsjenjivanjem. Ali na tu o

vu“ povijest i logjiku ne može se niko obazirat,
a najmanje pak učeni ljudi, kao što su profesori
gimnazija, nego će i nadalje, kao što i moraju,

svoj jezik nazivat hrvatskim, držeći se povijes
hrvatske, kojoj pripadaju cni sigurno četiri peti-
ne gjak& na našem gimnaziju, &a ne će se
štat zastrašit od šake doseljenih vlašića i črno-
gorčića i njihovih plaćenika.

P. S. Učeniku VI. razr. K. doušniku srpske
štamparije. poručujemo, da i nadalje nastavlja svoj
časni posao, jer u tome se valja iz malena valja-
no vježbat ako će da sutra potpuno uspije.

»Ne ćemo kompromisa“. — To je naslov
jednome članku u zadnjem broju ,Dubrovnika“.
Poslala ga je omladina. Tim je člankom ta gro-
mopućateljna , srpska“ omladina objelodanila svo-
je stanovište prigodom nastajućih izbora, i dala
riječ da ona ne će kompromisa sa ,narodno-hr-
vatskom“ strankom. Ako u te omladine ima ha-
raktera, ona će svoju riječ i održat. Ona ne će
kompromisa, jer su oni proti načelu srpske na-
rodne(!!) stranke, i jer je uvjerena iz prošlosti i
sadanjeg položaja te stranke. da su joj slični kom-
promisi uvijek škodili, kao što će joj škodit i o-
vaj. Tim kompromisima stvara se trgovačka stran-
ka. Njima je ideal neodvisnost i samostalnost
srpske stranke Oni (omladinci) ne će da budu
(putem kompromisa) grobari srpske časti, i njima
je ponuda narodne stranke krvava uvrijeda.

Ovaj članak je ušao u list pod moraš, što se
najbolje vidi odma u početku, gdje je tako zagriž-
ljiv o uredništvo. Tu se kaže na primjer, da je
ovaj list (Dubr.“) progovorio o izborima, na na-
čin, koji je iznenadio sve poznavaoce i prijatelje
»Primorskog“ srpstva; da uvjeravanje njegovo,
da će primorski srbi primit kompromis izgleda

z

preuranjeno i neovlašteno, da oni vjeruju, da ima

srba, koji žele kompromis; ali im je samo to taj-
na kako je došlo do toga, da im se , Dubr.“ gra-
di tumačem. Ove su zaušnce dabome paprene.
Tužna Fabrisa!

Nakon članka uredništvo je madodalo svoju
primjetbu, u kojoj priznaje da su ti kompromisi
trgovački. Da za što se izjavilo za kompromis,
pitat će kogod? Za to, što je sa ovijem kompro-
misima geschaft uprav krasan: dobija se jedan
mandat; i suviše kako je govorio ,Dubr.“ u član-
ku Izbori: vladina stranka sklapa kompromis sa
srbima. Najbolja prigoda za prikazat se da
nijesu antidinastičari! No rijet bi kao da je u-
rednik uvidio e se vele istrčao sa tim vladina, te
bez potrebe i koristi otkrio karte, s toga bi htio
da se sada post festum povuče, za to u prošlom
broju, nema nigdje više ono vladina, nego se ka-
že da Hrvati (narodno-hrvatska stranka) sklapa-
ju ili nugjaju kompromis Srbima. Ali jednom re-
čeno, rečeno! Po ovome, kako se vidi, barem se g.
Fabrisu ne može poreč da je čovjek stalne odluke !

Lega nazionale filijalka je iredentnog tali-
janskova društva , Dante Alighieri“. Ko još ne
vjeruje, neka čita Pasquale Villari-a govor u ,An-
tologia italiana“, svezak 693 o. g.

Evviva Daote! pred kipom velikog Fiorea-
tinca će do malo u hrvatskomu Zadru ,gl Italia-
ni ancor soggetti all Austria, kako ih Villari zo-
ve, gromorno vikati: evviva |' Italia, m.... ai
Croati. I pravo je (Il) Junaci su, lavovi, divovi :

gin grazia della Zecca Fiorentina“,

Biju se ko pod Visom, da ne dadu varvarim
Hrvatima u njihove talijanske škole, crkve, opći-
ne, sela..... Oj Villari, Villari, dogji u ovu ne-

spašenu hrvatsku Dalmaciju, te li ma ciglo
jedno talijansko selo, ti ori Sr sk! ducaton

Diskoras na Poljani.

Vlaho. — Jesi li vidio što govori ,Dubrovnik“; da će
počet publikavat biografije profosura Hrvat& na gji-
naziju ?

Ivo. — Jesam. Ma mi je #0, što ne će bit komplete, kad
ne će publikat i one ed profesura srba.

Vlaho. — Ne straši se, te će publikat naši.

Ivo. — Benissimo! Tako ćemo imat okazijoni prolegat i
biografiju ex suplenta urednika Fabrisa detto spižma,

Vlaho — Ne razumijem.

Ivo. — E, una parola un poco dura, za razumjet je lijepo,
valjalo bi da Fabris publika u ,Dubrovniku* — svo-
ju fotografiju.

Frano Supilo izda

Vlaho Kolez odgovorni
Tipografija 9. Pretnera u Dubrovniku.

Odjela sirove svile 630