ovih škandala za njihovo ukinuće. Mi samo zah- tijevamo neka se po starim pravilima one urede. To zahtijevamo i to se mora učinit sada. Misli- mo da je to mnijenje svih pravih dubrovčana, pak ga zato izrazujemo. Za sada ovoliko, sigurni da ćemo biti usiljeni višekrat baviti se o istome predmetu. Očevidni svjedoci Domaće vijesti. Izbori. — U nedjelju bio je u Zadru sasta- nak pouzdanika narodno-hrvatske strauke i onih srpske strauke, da uglave kompromis ža dojdućih izbora. Da je kompromis sa strane srba primljen o tome nema sumje, suviše čujemo da su sjevero: dalmatinski rišćani zatražili opet Baljaka, koji se, kako je poznato, odrekao mandata. Ako je ovo i- stina srbi ,liberali“ i opet smotali su Milaša i pravoslavlje s njime. Evala im! Narodna hrv. stranka nije mogla veću ludost počinit, nego li je ovaj kumpromis sa srbima, to je oćevidno već sada, a do malo vremena bit će i još očevidnije. Stranka je sa ovim, kompromisom oprala i rehabilitirala srbe i pod njegovim plaštom omo- gućila ih da i na dalje i još žešće rade, što su i prije radili, a da im ne može niko ništa. Za tim su baš hodili na Cetinju, i svoj ciij su evo po- stigli presijom preko Zadra, gdje ima i suoi_fedeli. Ali narodna će stranka učinit i drugu ludost, a to biranjem L. Zore za zastupnika. Što će joj taj čovjek ? On je srbin, ne vele javni, ali gorlji- vi potajni, & drži se Hrvata perchč torna conto: koliko za njegovu osobu, toliko za srpstvo, čije , interese ovako može uspješno da provagja; a i o- vom kompromisu je igrao svoju odregjenu ulogu. Što čini taj gospodin kao zastupnik ? Svojim ko- jekakyim idejam, muti pojmove u hrvatstvu, i u Beču poteže 10 for. na dan i šeta kako beg, a kao zastupuik ne čini službu od profesora, ali na- ravno poteže i tu plaću! Eto, ovo se može kazat o L. Zori i toga čovjeka nar. stranka birat će za svoga zastupnika, a ne će, kakv čujemo, njezinog pristašu, Hrvata dušom i tijelom i značajna čo- vjeka g. Tončića, koji je za narodnu stranku to- liko uradio, toliko pretrpio i u samoj tamnici čamio | : Ali Zoru hoće na Cetinju! Pišu nam iz Perasta 11 Novembra: Smrt preč. prof. Srećaa kan. Vulovića u crno je zavi- la ovaj mu rodni grad. Svak bez razlike žali nje- gov još rani gubitak. Jučer mu je bio sjajni, ve- ličanstveni sprovod komu prisustvovaše sve mje- sne vlasti i zastupstva, kao što i ona iz Kotora i iz raznih mjesta Boke. Bila je i sva gimnazijal- na mladež s učiteljskim zborom, hrvatska glazba iz Kotora i zaslužna kotorska radnička zadruga pod društvenim barjakom. Svijeta baš mnogo. U ime učiteljskog zbora izrekao je u grobištu po- hvalno slovo u slavu pokojnika veleuč. prof. še- gvić. Zadnje odriješenje podao je, prije nego je mrtvo tijelo bilo položene u grob, naš presvijetli i prepoštovani diocezanski biskup prag. Frano Uccellini. Bog obdario zaslužnom nebeskom nagradom Don Srećka Vulovića ! _ Gradska Kronika. Općinska sjednica. — Jučer po podne Op- Gaško Vijeće držalo je sjednicu sa 13 tačaka dnevnog reda Bila je jednoglasno odobrena po- godba sa općinskim liječnikom u Gružu. Izabran je odbor gospogja za dijeljenje kruha Amer- lingove zaklade, i to g.gje: m Jele, Bibica Kate, Dabrović Jelinka, Šilje Ema. — Puduzet- nicima bunara na Brgatu dodijeljeno je 76 kr. odnosno 38 nadnica, na koje im se u pogodbi obvezaše seljani, a ne dadoše ih. U povjerenstvo za izbor zastupnika grada na Car. Vijeću izabra- ni su kao općinski prestavnici g.g. M. Katičić, Gj. Margaretić, A. Milić. — Za popravak apside u crkvi BI. Gospe od Rozarija dodijeljeno je uz prijašnje 100 kr. još 100 kr., ukupno 200 kr., sa tom je svotom pripomogao i Zem. Odbor. — Predloženi su pravilnici za javne poslužnike i jav- ga kola, sastavio ih opć. komisar g. Koego, i predana su na razvid odboru g.g: Dr. M. Čiogri- ja, B. Mičić, P. Orepić. — Selu Sustjepanu u Riječkoj Općini dozvoljeno je, da sa vodovoda civ- lju može dvvestit vodu u selo. —, Tražba 8% Pitarevića od 6600 kr. za gradnju megja uz put probit kroz njegove baštine, nije primljena, jer se na to prijašuja Općina nije obvezala, koja je put sagradila. Gosp. Pitarević je doduše dao muk- te zemljište prijašnjoj Općini, i to se mora po- hvalit, ali ne smije se ni to zaboravit, da je zemljište, jer je bez dvojbe htio da se put gradi, i to kroz njegovu zemlju, kojoj će tim poskočit vrijednost te će 1 daleko nadoknadit gubitak zem- ljišta za put. — Molbenica g. Andra Puljizevića i družine da se ne gradi kuća za umobolne na Nuncijati, odbijena je, jer ne ita. (Drugi put kazat ćemo i našu 0 toj stvari.) 3 G. Petar Simoni riješen je globe od 40. kr. zbog nepre- nešenja sijena iz Pila u odregjenom roku, jer nemoguće mu bilo naći magazin. — Dvije zadnje tačke dnevnog reda: molbe za opć. pripadnost i molbe za potporu ostavljene su za druge sjednice. Dubrovniku.“ — U zadnjem broju ovoga lista, kaže se da oni ne znaju, koji je to učenik K. o kome smo mi govorili prošloga puta. Drugo nijesu ni mogli ni smjeli odgovorit, jer su to taj- ne i obveze uredništva, a napokon u interesu im je i lista i stranke, da pomoću tog reportera te- roriziraju i onako malobrojne profeture Hrvate na gimnaziju, Sada pitamo ,Dubrovnika“ znali i zašto su na 10 tek. dva crnogorca i jedan drugi vlašić (svi iz ILog razreda) odvukli u srpsku ,Slogu“ jed- noga učenika takogje Il.og razr. Hrvata i od hr- vatskijeh roditelja? Od nazad dvaestak dana upali mi baš u oko ne obični dogovori i sastajanja neke čeljadi. Kako se prpoše, kako se miću, rek bi il će pre- ' inačit ili upropastit vasioni svijet. Nagagjam, ma . ne znam što jo. Megjutim jedno jutro zaustavi me prijatelj u gradu, pa izmegju razgovora doda mi i ovo: ,Srbi ti se brate fale. da imadu u ru- kama delle tremendi lettere pok. dn. Ivana i da će ih štampat u Dubrovniku“. Ostah zabezeknut. Nagje se prorok Danijel i odgonene Baltasaru zagonetku. — Crna neharnosti dokle si doprla! Ja sam vas za živots, ako i za inad, pomago, & vi meni sad, kad su oledenila usta moja, ovako odvraćate ? Sve što razuma ima, sve što do časti drži, osudilo je neharnost, nepromišljenost i la- koumnost vašu. Kako ste naopako shvatili djelo milosrgja, radi kojega ste mene nekoč toliko uz- nosili! — Ono kaže: obuci gole, a ne otkrij po- krivene, a vi ste otkrili i vas i mene. — Al što čujem? S kim se gubim? — Čudna kora! S jed- | ne strane ore se riječi: salutem ex inimicis no- stris, a s druge odjekuju one: mentita est ini- quitas sibi. Svakomu svoje. — U osvit dvadesetoga vijeka, u cvijetno doba ljuskoga znanja i umijeća kojekakvi pušljivi leventa da te prevari i nasa- mari, vala žalosno je, ioš žalosnije, ne šćapneš li umah tog deliju, te š njim fuk u ropotarnicu. Svakomu svoje, govori pravica. Je 1 da? Al kud bi tada slikar umjetnik (prosti mi, lijepa božice Mipervo) g. Marko Gregević i njegove pravoslavne- strogo-staro-polak-grčko-strogo -polak - novo - ruske- slike? ....... Ta bome u selo Reževice .... Ne- ka, kad će im se bar za grob znati, inače, bilo je da se preporuči ,Dubrovnikova*“ referentu, da | ih u gradu pri ćošku ulice ,lončarice“ užicom privjesi, te vlahinjam po dvadeset filira svaku razpazari. Hoće se baš kuraže od jednoga nez- najše onake dječje izlizane figurine slikama naz- vati, i još k tomu lijepe i ukusne, izragjene (čwj- te i čudite se!) u nekakvom stilu strogo pravo- slavnom na pola starom (grčkom) na pola no- vom (ruskom) !!... 18, kokote balabane, što je to? je li muško, je li žensko? il je šišmiš?! Slike (1) g. Marka Gregovića od njega izlo- žene u atriju Bondina kazališta, modelirane po kakvim bakrorezima, nemaju nikakve umjetničke srijednosti, te su s toga ispod svake umjetničke ocjene i kritike. — Grehota ono lijepih 800 se- ljačkih forinta, i oni lijepi drveni ikonostas. Kritičar. Molim gosp. Uredniče da mi uvrstite ovo par redaka u Vaš cijenjeni list, na čem Vam u- naprijed najljenše zahvaljivam. Pisac. Dum Baru Broilli... filius liberae. — U br. 44. ,Crvene Hrvatske“ upravili smo Dum Baru Broilli poziv da mam iskreno izjavi, je li krivo ili istinito ono opće mnijenje u Dubrovni- ku, po komu on je dopisnik famoznog ,Dalmate“ i po komu njemu se pripisuju ovi opisi iz našeg grada u Dalmati“, proti našim crkvenim dosto- janstvenicima i svećenstvu, te da istodobno osudi t& zloglasne dopise, ako mu je do svog glasa i svečeničke časti. Dobri Dum Baro, nakon toga poziva, nešto je zamrčio u ,Dalmati“, nu treba da mu odvra- timo, kako sve što je zamrčio, našemu upitu ni najmanje ne odgovara. On nam je jedino upravio neke opomene iscrpljene iz Seneka, iz Voltaire, iz sv. Pisma, iz svoga časoslova, kojim bi se, ri- jeti ćemo iskreno, on sam mogao okoristiti, a možda i osloboditi od vraga, koji ga napastuje. Zato mu mi slobodno kažemo, da ono opće mni- femje ostaje isto, i ostati će, dokle god dobri Dum aro ne bude čisto i bistro izjavio, da on nije podnipošto dopisnik ,Dalmate“, da oni famozni dopisi nijesu njegovi, pače da on ih presire i 0- sugjuje Nadodati ćemo, kako nas je Dum Baro iznenadio u svome potpisu sa svojim novim na- slovom ; oa ispod svoga imena i zimena naziv- lje sebe i filius liberae te označuje i mjesto sv. Pisma odakle ga je iscrpio. Po tome možemo za» ključit, da u Dubrovniku žive i radi i Dum Baro Broilli sa naslovom : filius ancillac. Nek nam čisto i bistro Dum Baro razjasni i tu zagonetku. Nu to je la nota lepida iz njegova pisma... Na- mi stoji na duši, da & njime dogi na čisto i da nam odgovori bistro je li ili nije i to baš ka- ko zahtjeva sv. Pismo. sti pisac. Izjava. Zadcji ,Dubrovnik“ u uvodnom članku nosi spis Preč. Dubrovačkog Kapitula na Presvijetlog Biskupa odnosno blagopokojnog kanonika i dekana dn. Ivana Stojanovića. Mjesna kako ču- jem, zaplijenila je taj članak, ali je ipak došao : do znanja cijeloga grada. Poradi riječi kojima je g. : Urednik ,Dubrov- nika“ opravdao objelodanjenje rečenog spisa na- lazim potrebito kazati istinu na znanje općinstvu. G. Urednik ,Dubrovnika“ dakle piše: ,Kad ,smo mjeseca Aprila ove godine išli po običaju uzeti u dum Ivana podlistak za list ,Dubrovnik“ našli smo ga u sobi s jednim spisom u ruci. »Na to će on: ,Vidiš, ovo je protesta ili ti bolje optužnica protiv mene i moga rada. Može biti ,da dogje vrijeme, da ja ovo štampam, kao i ne- ,ke druge stvari. Pa neka svijet sudi i mene i nljih.“ Poslije toga više se puta povraćao na to ,i jednom mi reče: ,Ako prije umrem, štampat ,ćeš onu protestu od riječi do riječi. Neka se Zna.“ ,Ovu želju pokojnikovu ispunjamo .... Zbilja tako? To g Urednik , Dubrovnika“ ne može ničijem dokazati, a potpisani, uoblašten, najautentićnije će dokazati baš protivno, t. j. da niti je pokojni dm. Ivan onu protestu kazao U- reduiku ,Dubrovnika“, a kamo li mu naredio da ju, poslije njegove smrti, štampa, niti, objeloda- njenjem onog spisa g. Urednik ispunja želju po- kojnika. A evo dokaza. U odgovoru što ga je pok. . kanonik Stojanović dao dne 4 Aprila o. g. Presv. Biskupu, kaže: »Quello seritto (t. j. pismo Kapitula) lettolo, »ehiusi subito sotto chiave, nč lo revelai a per- ' Sons, nč lo rivelero, perche di pil di un me- i ,se ho deciso di non parlare de' fatti miei ad al- ,cuno qualche cosa, il che prima faceva. Nessuno sa niente nč da me lo saprd.“ A niže u istom odgovoru. baveći se riječima u pismu Kapitula: ,da će, ako ovo ne usprudi, obratiti se (t. j. Kapitul) za lijek Nunciju ili Rimskim Kongregacijam“ nastavlja : »Allora sara giocoforza rispondere“, Pa tvr- di da ne će moći bit osugjen ,che dopo una lun- ga discussione. E questo si farebbe con qualche sltra persona dotta fra i miei amici non gia mai coi redattori del foglio ,Dubrovnik“. Nave- dene riječi iz odgovora pokojuog dm. Ivana mo- že slobudno gosp. Urednik ,Dubrovnika“ doći či- ie i potpisanoga na Kuriji, pa i svaki drugi o želi. Molim Vas g. Uredniče, da ovu moju izjavu uvrstite u Vaš cijenjeni list na obranu karaktera pokojnog dum Ivana Stojanovića. Sa osobitim što- vanjem Don Ivan Fabris Dubrovnik, 16 Novembra 1900. biskupski tajnik. Opaska Uredništva. — Po ovome pismu pok. dum Ivana Stojanovića upravljenom pres. biskupu Dru. Josipu Marceliću, proizlazi logično slijedeći zaključak: Ili je pok. kan. dum Ivan Stojanović radio posvema dvolično, te jedno govorio svome biskupu i svojom poštenom riječi, napisanom svo - jom vlastitom rukom jamčio, a sa svim protivno tome radio sa urednikom ,Dubrovnika“ g. Fabri- som: ili je pok. dum Ivan Stojanović zbilja odr- žao svoju riječ i svoje obećanje, kao što to sva- ki pošten čovjek mora učinit; ali u ovome slu- čaju je jasno, da je sve laž što je o tome pisao g. Fabris u 45 br. ,Dubrovnika“ i da se je on domogao toga spisa bez ikakve privole i zna- nja pok. kan. dum Ivana Stojanovića. Dubrovački Parobrodi. — Balkan u Ser- phosu krca rudu. — Gundulić u Cardifu krca kam. ugalj. — Beatrice na putu iz Marsilje za Trst prazan. — Presj. Becker na putu iz Rio Ja- nerio za Anversu. — Naprijed na putu iz Braile za Barćelonu, krcat rude. — Prasattus krca u Trstu dužice. — Istok na putu za Cette. — E- pidauro odtputovao je iz Onelje za Sulinu. — Orjen na polasku je iz Cette za Dunav. “ U ponedjeljnik 19 tekućega držaće se u Općinskom Uredu javna dražba za unajmljenje prvog poda u kući u ovom gradu pod Br. 890. U utornik 20 tek. dražba za unajmljenje dućana prvoga sa sjeverne strane ispod gorireče- ne kuće. U srijedu 21 tek. dražba unajmljenj o sa sjeverne lo kje ie čene kuće. U četvrtak 22 tek. dražba mljenje AZ M igo o U 23 tek. dražba sa unajmljenje po- esprata ca. sapddao strune guetpolcao oli