Br. 48. i U DUBROVNIKU 1 Deilimbra 1900. Godina X. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Oigreo- | ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 krava, za Dubrovnik JAN u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n4, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel, Pretplata i ogl tatfivi, a dop is sto Dođi. CRVENA HRVATSKA plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i mA tafjdie ne O mA kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- a Ee priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se više u po pogodbi i uz razmjerni popust. tukopisi M vraćaju. Listove RENE: ne prima ni uredništvo ni uprava. Kapituo Dubrovački i Dum [Ivo Stojanović *) | (Nastavak. Piše A. L.) Ima još u ,Dubrovniku“ jedna objeda, koju opetuje i sijedi Dubrovčanin: i rijeti bi, da je ta Ahilesov štit, na kojemu sve naše moguće strije- le imale bi kako slabašne se trstike skršiti i po- lomjene pasti; a to je: ,Da se Dum Ivan prizna- vao Hrvatom, i da je mrzio srbe, bili bi ste ga proglasili najvećim naučenjakom, filozofom i sve- cem; ali ste ga progonili, jer je bio vatreni sr- bin.“ — Odgovaram: A promišljali, , Dubrovnik“, kad tako veli, što je naučenjak, filozof, svetac ? Pokojnik nije bio naučenjak, jer nije ljucko zna- nje u ničemu unapredio; nije bio filozof, nego baš, kad smo usilovani istinu kazati, posve protiv- no, jer njegovom razloženju zaman ćeš tražiti niti, nego je strpano sve kako u vreći; nije bio svetac, jer sveci točno vrše svoje dužnosti, i pre- daju i od sjene najlaganijega grijeha. Ja, kako Hrvat prizaajem: pokojnik je imao vanredno pam- čenje, klasičnu je literaturu osobitim marom i nekim uspjehom njegovao, marljivo je sakupljao, bilježio, radio; neke njegove radnje, bolje uregje- ne, bile bi na diku njemu i rodnomu gradu i sve- ćenstvu, nadasve, kad bi se otrijebilo, što smo mi razložito i od bracke ljubavi nanizali; njeke nje- gove radnje ipak su za povijest Dubrovnika pri- lično važne. Da je bio i Hrvat, to bi smo isto te- meljih, dakako po skromnom našem moijenju, i ništa drugo. Odgovaram: Da je Dum Ivan bio o- drti Hrvat, a pisao, kako je pisao, ne samo da pam ne bi bic najveći naučenjak, filozof, svetac, nego bi smo pojedaako ustajali na oj, a možda i odvažnije. Jer narodnost je jedno, a drugo je cr- kva i vjera: crkva bo je katoličanska, a vjera je od Boga. Da je bio i prvak izmegju Hrvata, a prevagjao, kako i jest svečano osugjene auktore, te nugjao štiocim kletu otrov, za tu samu stvar mi bi ga osudili, i vjernike na oprez pozvali. , Du- brovnik* je nekoliko puta u svome listu naveo hude rijeći proti Rimu dobro priznatoga književ- nika Kukuljevića-Saksinskog, kO rekavši: gledajte što pišu vaši! Pak on bio veliki otačbenik, veliki Hrvat, mi isto dapače i juš više osugjujemo te izraze, kako strastvene, lažbene, sablaznjive, Vječ- na je Istina očitu kazala: ko nije sa mnm, proti meni jest, a Ona je ostavila Rimsku stolicu mje- šte sebe, po tome, koji je proti Rimu, taj je proti Isusu. — ,Ali je bio vatreni Srbin“. Biti ću is- kren, pokojnik bio nam je zazoran, jer je biv ta- kav srbin, ali i tu ga nije ulazilo političko ćuv- stvo, nego temeljiti razlozi. Pokušat ću da to što bistrije razjasnim: dok srpstvo baca ljuvene svoje poglede i stere krila, bilo krišom mile naše do- movine, bilo — kako recimo zlobai kažu — ona- mo nešto dalje, nami kako prostim pripadnicim i gragjanima ove grude, ako smo suglasni prosto je begenati, te ideje; ili ako ne pr.stajemo, pro- sto nam je pobijat ih. Ljucka je pamet taka, da je trudno, da se troje sastane, a bude posve su- glasno, A dok je čovjeku svojstveno uvjerenje i slobodna volja, dotle treba se svakomu prilago- diti i uvažiti tugje mnijenje, dapače ga ima po- štovati, ako hoće da i njegovo bude poštovano. *) Za ove članke ,Crvona Hrvatska“ ne Qra.je opaska olnžajnc. isoetala od prvoga dlanka. (o. ie. vw Ali uz zamisao, koju gaji, budi pojedino čeljade, i budi pojedina stranka, isti se ne smijedu poslu- živati srestvima, koji bi bili štetovni višem dobru, sreći i blagostanju naroda; nemadu rušiti ono što je čovjeku, koji ima jednu dušu da spasi, neop- hodno, nužno a da je spasi; nemadu omalovažiti ono, što jedina milost i dobrota Božija daje na- rodu, pravu vjeru. Jer onda za sićusni probitak žrtvovalo bi se najviše blago, vječno spasenje. ,Dubrovnik“ dok nastoji posrbiti ovu mašu po- stojbinu, dok ističe zasluge književnika, spoborni- ka srpskih, do nekle mu prosto, i ako ne sugla- san i ja i drugi moći ćemo prigovarati mu; ali kad on počam od Rima pak kroz biskupe silazi do nižega svećenstva da grdi i ruži; kad hucka svećenika proti svećeniku; kad siplje neke izreke o vjeri i svetinjam, koje moraju sablazniti narvd, širiti indiferentizam, u crkvu uvestit razdor i ras- pre; kad se on očito i otvoreno izjavlja proti u- niji, jedimi načio i srestvo, koje bi nam donijelo ne samo sreću i jedinstvo zemaljsko, nego što je mnogo više spasenje mnoštva duša otkupljenih neprocijenjenom krvi Spasiteljevom ; kad vigjamo s dana na dan brastva malaksati, i dočim zapu- štavaju najsvetije dužnosti kršćanske, molbu skup- nu i pristup svetotajstvim, č&ža“ radi su bila ute- meljena, da se polemišu kojekakvim strankama ; kad čujemo psovke, a gledamo nehajstva i pra- ma svečanom danu, i prama postu i prama krš- ćanskom životu očigledno se širiti na svu hitaju; a vigjamo iist po katoliku uregjivan, gdje gr- deći biskupe, popove, fratre, svetinje svemu tomu gdjekad izravno, a gdjekad neizravno po- vlagjiva, onda to srpstvo uz političku težnju, postaje takogjer srestvo da se naše svetinje pozabiju i ista vjera, te da na razvalinam svete vjere, bezvjerstvo podigne, ne veliku Srbiju, nego kaos, prevrat i narodnu nevolju; jaoh bo narodu, koji Boga ne poznaje, može se koprcati, ali ga čeka ili ropstvo ili uništenje! A ,Dubrov- nik“ hoće li ne će li, kako smo dokazali iz nje- govih citata u istom spisu, tim putem je okre- nuo, jer eda bi ugodio miloj braći, grčko-isto- čojacim, ne žaca se tih srestava, i bezobzirno go- ni svoju, pak puklo kud puklo! Uz tazovo se Srp- stvo i pokojnik pridružio — da li hote ili ne ho- to ne mogu temeljiti, & od svo,o strane cijenim, ne hote; i to jer znam, da kad je bio na sve to upozoren, u jednoj skupnoj sjednici, koju smo dr- žali ispred g. biskupa, on je odrješito izjavio : ja za to ne zaam, jer ne štijem ni ,Dubrovnik“ ni ostale listove Svakako upozoren imao je malko bo- lje otvoriti oči! Nu bilo kako bilo, pita se: vi- gjeti pokojnika pri koncu umrlog vijeka svog, uz taki list, uz jednoga apostata, ne samo moralnim ugledom, nego neprestanom pisanijom, nadojea su- blizu istim duhom, u ime srpstva predajačiti, ko- ga nebi opeklo, koga u sumnju ne navelo? Toli više, kad se nije žacao, on crkveni starješina pro- ti očitim propisim svoje crkve, svečano pridružiti se crkvenim službama, u hramu grčko-istočnjaka ? Neka dakle ,Dubrovnik“ pjeva što hoće, mi ta- kovo srpstvo nijesmo mogli, & niti ćemo moći shvatiti, nego smo uvigjali i uvigjamo u tome ne- ku tendenciju, koja se samo prikriva srpskom ka- banicom, a cilja na nešto, što ne treba da pobli- že naznačimo, Takovomu srpstvu mi ćemo biti u- vijek protivni i dušom i tijelom, pak nas nazi- vali fanatičarima i nagjenuli nam sva pogrdna i- mena na svijetu ; a takovomu srpstvu u pokojni- ka nijesmo smjeli povlagjivati, nego je posve ra- zložito, da nam to imadjaše biti zazorno. A to smo u spisu navlaš naglasili, dok se u prosto srp- stvo nijesmo prtili. A kad mi se prigoda pruža, rijet ća ,Dubrovniku“, da ja zazirem i od pro- stoga srpstva, iz ljubavi prama tužnoj našoj mla- deži, jer ko jamči, da, ako su im roditelji lojalni, takva će biti i njihova djeca? A ako ne budu? Sama pamet uči, da je trudno po ledu hodati a da se ne posrne. x # « Vas nakostrušen uz ,Dubrovnik“ navalio na nas punim buzdovanom neki sijedi Dubrovčanin, i katedratično nam otčitao lekciju po sedam za- kona: mi smo po njemu ,zasljepljeni strančar- skom strasti, ne razlikujemo dobro od zla, istinu od laži itd.“; mi smo ,zaboravili granice dužno- sti, uljudnosti ; mi smo ,ustali kako tužitelji i oštri sudije proti bratu starijemu po godinama i po činu.“ Sijedine imadu tu povlasticu, e se mo- gu do volje izbrbljati, a da im se ne prigovara. Tako bi smo i mi, ali treba opazit tomu, gosparu da kako dubrovčanin, a još prokušani, sijedi, mo- gao je prištediti navedene uvrijede; da kad za ne- ke stvari nije znao, mogao je naći nekoga, koji bi mu ih protumačio; da se je imao držati stvari i ne mješati i nedužne i nekrive, koji ga ne ulaze ; da je mogao izostaviti neke antifore koje opetuju neki ter neki, kad ogrnjeni junješćim runom hoće da malodušne i naivne zavedu. Taj gospar n. p. nezna da je jedini starješina u kapitulu Preposit preč. Boschi, da osim presjedništva njegovoga svi imamo jednakv dužnosti i jednaka prava; da po- kojnik nije bio ni po godinama ni po činu stariji. Taj gospar navagja blagu dušu pok. Vodopića, kojemu nema se baš što zamjeriti, jer i jesu nje- gove pripovjetke pravi dragulj naše hrvatske knji- ževnosti, ali ne zato, jer se nalazi usklik: Cristo santo, nego jer su pisane zor-biranim jezikom ; taj gospar mogao je, dapače je imao premučati da je neko biserje poteklo iz posvećenih ruka ko- je mitronosue glave, jer su to bile proste šale u užem krugu prijatelja, kako je bio pohvaljivi obi- čaj starih naših; taj gospar imao je promisliti, da se neke krupne i pretile mogu izvaliti, što svakako osugjujemo, kad se vesela družba nalazi razdragana, ali da to smeće nije za javnost; taj gospar, ako uprav sijed, imao se je posramiti 0- naku neopranu ponoviti, pak bilo i Lamartinovu ; uda čovjek nije dužan polagati računa o svojoj vjeri nego Bogu i savjesti“, jer onda Bog bio utemeljio crkvu i ispovjest itd., koja onda razlika i luterca ? Taj gospar imao je ne i