skom fakultetu u Zagrebu. Odgovor preuzv. gosp.
bana cijenimo da je iznenadio svakoga, te je za
nj saznao. On je rekao, da medicinski fakultet za
sada nije ni najmanje nuždan, jer da su u državi
potpuno opskrbljeni sa liječničkim osobljem. Sre-
stvima, kojim se raspolaže, ne bi se moglo ništa
čestita stvoriti, pa za to je bolje čekati, dok se
glavnica uveća tako, da se njom može nješto va-
ljana izvesti.

Gosp. ban dakle ustrojenje fakulteta smatra
ovisnim o tome: imaju li sve općine svoga liječ-
nika, ili ne. Po tome, sada bi te imalo graditi
barem stotina liječnićkih fakulteta po Africi i A-
ziji, jer tamo su u velikoj oskudici liječnika, do-
čim bi se mogao koji i zatvoriti u Njemačkoj i
Francuskoj gdje ih ima i previše. Ali se ne čini
ni jedno ni drugo, naprotiv se u najkulturnijim
zemljama u Europi ustrajaju liječnički fakulteti i
sa ženske! Kako ovu činjenicu dovesti u sklad sa
izjavom preuzv. g. bana? Iz ovoga rek bi slijedi,
da ustrajanje liječničkih fakulteta ovisi 0 kultur-
nom razvitku naroda. Svugdje doista je jednaka po-
treba liječnika, ali se škola ustraja ondje, gdje je ne
samo potreba, nego i narod kulturno toliko razvijen
da može dati dovoljni broj ljudi, koji će liječništvo
izučiti. Poznato je da sama Banovina daje veliki broj
medicinara, a gdje su ostale hrvatske i slovenske
zemlje! Kad bi se ustrojio liječnički fakultet u
Zagrebu, u par godina bi imao njekoliko stotina
slušalaca. Koliko bi se tim koristilo napretku kul-
ture u hrvatskom narodu, a koliko ideji jedinstva,
jer tu bi se sastajali gjaci iz svih hrvatskih ze-
malja! Ali to je ono što nekima smeta!

Što je preuzv. gosp. ban rekso da nema sre-
stava, to mu vjerujemo: dok Magjari budu držati
u svojim rukama financije Banovine, srestava ne
će nikada biti. Ali kad bi Banovina bila financi-
jalno neodvisna, kad bi oni milijunići, što ih Ma-
gjari iz nje sisaju, ostajali u državi, bilo bi i za
fakultet i za napredak naroda u svakom pogledu.

Nar. zast. g. T. Smičiklas, kome se pridruži
i nar. zast. g. Banjavčić, zapita vladu što je sa
ustrojenjem tehnike u Zagrebu.

Presv. g. O. pl. Krajčović odgovori da se
stvar još proučava i da još nije pronagjen zgodan
način, kako da se u život provede.

Samo neka to proučavanje ne bude trajati
dugo vremena, jer je hrvatskom narodu potreba,
velika potreba svoje hrvatske tehnike!

 

Naši dopisi.
Kotor, 25 Novembra.

Čitamo u broju 43 ,Glasa Crnogorca“ orga-
na knjaza Nikole i službenog lista Crne Gore do-
slovce ovo, što niže prenosimo, jer vrijedi da
se zabilježi :

Petrogradska ,Poccia“, dovodeći u vezu sko-
rašnji krvavi dogagjaj na našoj granici sa projek-
tiranom željeznicom preko Novog Pazara, ovako
završuje svoj uvodni članak: ,Crna Gora je mala

EPITAFIJ LJUBAVI
priopćuje Berislav.
(Nastavak. Vidi br. 45. i 46.)

Malo po malo počeo Ljubo uvigjati, da Adi-
ni SUŠA. a uzdasi i pogledi ne bijahu odraz

 

duše, nego lih površni efekti njezinog živčevlja,

da ti njezini pojavi odgovaraju meha-
ničkim učincima kalcidoskopa.

njezina pustopašnost, nje-
koja su po svoj
poteh S0NOPP ljubav —, sta-
pružati tjeskubne
njezine

misli. Da, u du- |

| Evo ovo su Vam prva

ali je ona simvolski ključ na kući svega balk&n-
skog Slovenstva. I teško svemu balkanskom Slo-
venstvu. ako crnogorska usamljenost i naš i dru-
gih Slovena nerad oslabe držanje toga ključa čvr-
stom pravoslavnom rukom staroga heroja Njego-
ša, pa stanu hvatati taj ključ izdajničke i smrto-
nosne švapske ruke.“

Ovo ,Glas Crnogorca“ donosi bez ikakve o0-
paske; znak da potpuno odobrava i usvaja.

| Kotor, 27 Novembra.

U našem članku ,Izmegju bokeškijeh Srba,“
pisatu na 3 tekućega, koji ste izvoljeli tiskati u
br. 45 ,Crvene Hrvatske,“ obavijestili smo tačno
o raspoloženju našijeh Srba, odnosno izbora za-
stupnika za carevinsko Vijeće u izborništvu vanj-
skih općina Boke. Onda t. j. na 3 tek. smo pisa-
li da je amo ,velika većina protiv kandidature
Dra. Kvekića“ i da ,najviše izgleda imade da će
prodrijeti kandidatura Dr. V. Trojanovića“, za ko-
ga su ,svi neodvisni bokeški Srbi.“ — Danas već
nije tako. Puhnuo je vjetar, koji tjera napred
Dra. Kvekića. Visoka hoće po što po to da Kve-
kvić izagie. Petranović je već primio .... Uslijed
toga bila je izdata naredba, kako se glasa, sve-
ćenstvu da radi za Kvekićevu kandidaturu. I mi
smo svjedoci preokreta koji je nastao tovih zad-
njih dana u prilog Kvekiću a protiv Trojanovića.
Nebi niko vjerovao, da i najradikalniji ovdje Sr-
bin, poznati Bučin, danas igra ulogu komesara ;
ne fali mu nego bonet. Altrocha neodvisni Srbi!
Zaatiželjni smo, hoće li se pod ovakvim auspici-
jama primiti mandata tobožnji liberalac Kvekić,
koji rek bi hoće, da proigra i zadnju kartu.

Rijeka Dubrovačka 26 novembra.
Željeli bi smo, da se prošeta putem od Ba-

stanuje u Dubrovniku, *) pa da vidi što je od no-
ve ceste što su napravili; mislimo da takovog pu-
ta nema ni u Šćedrovu, kud same koze u pašu
idu. Kaljuža do više škljanaka. A kako ne ćete
da bude; put su dali posuti samom zemljom, ko-
ju su izvadili iz vrtla g. Bojanovića, kuda je put

prošo, to je njima dobro došlo, jer nijesu trebali

ia do Sustjepana gosp. inženjer puta, što '

' tući kamenje za nacip. Ali se puti nasiplju kame-

| njem, & ne zemljom. Dok je bio općinski put, ba-

| rem je bio posut pijeskom i moglo se ispred ku-

| ća lijepo prolazit, jer voda, koja se slijevala iz u-
lica, proljevala se je u more, a sad zatrpali i na-
suli zemlju, tako voda nema prolaza, nego sgor-
nju stranu ostaju jezera, a cesta je blato. Nije ni
ovo sama muka, koju trpimo, ima i drugih. Prije
smo imali dva mjesta, gdje barke na kraj poteže-
mo, a sad je sve zatrpano, nego se mora sa teš-
kom mukom prevoziti ua drugu stranu. Imali smo

uasuli gdje smo barke izvlačili i saužili ga, te se

valja teško mučiti, dok se mreža osuši sterući je
I malo po malo, a to sve za ne poći 2 metra u
i more s obalom, sasvim da nema ni 2 m. dubljine.

—

*) Žao uam je da mu ime pe znamo da ga imenujemo.

| ona zalebdila, a on bi ju ipak titanskim napreza-
jima barem djelomično otklonio, jer je ipak uvi-
jek ostajala klica u srcu, kao otrov, koji uvijek
ostavlja svoj pa bio i slabašni trag; i u časovi-
ma, kad mu je ona gukala ljubavna slova, kad je
! a njezinih rujnih usana arkao medne poljupce, kad
! ge je sad upiljio u čarnoj, jeternoj atmosferi nje-
zinih pogl i u takovim časovima zastršila bi

ova nesnosna pomisao
| Oh srce je skoro uvijek zloguki, ali istiniti
prorok !
Život bez Adine ljubavi? To nije bio više ži-
vot, to je bilo nešto neizrecivog, zepojeninog.
\ koje nema imena, ali koje se gorko osjeća i real-
nije nego išta drugo, to je bilo nešto gorega iod
same smrti! Odreći se one idile, mlade poput
njezinog čela, bajne poput njezinih zjena, čarne
poput pjesme, poput nade: sama pomisao na to
ragjala je gore muke, gore patnje, nego ih je
stvorila Dantova mašta ! Kad sam saslušavši nje.
' gove Jeremijade nastojala, da ga tješim i kad mu
| rekoh da bude čovjek, da ne popusti očeju i zdvoj-
nosti, jer da će mu skončati život, on mi zavapi
sa Pellicom :

_—--—---— Martire

*Maggior di morte v' ha? Si, il perder pris
»Porsona amata!“

 

 

, prostrano mjesto za sušenje šabaki, a sad su nam '

1 siromašni seljani zavjetovali su %e, da će
ez oaciti crkvicu sv. Antuna, na mjestu od stari-
ne gbe »Pod sv. Antunom“, te neimajući sre-
sta*a sagradili su jedno mjesto, gdje se milosti-
nja kipila, gdje se sedmično kupilo po 2 krune
i više. Razorili su im to mjesto, gdje se do sada
moglo iskupit više od trista kruna, a drugoga ni-
jesu sagradili, a braća Sustjepana besplatno su
pustila zemljište, kuda je rečeni put prošo, za ko-
ji su najmanje mogli uzeti 300-400 kruna po po-
godbi ondašnjeg g. kotar. poglavara Tončića,
jedino za to, da se takovo mjesto odma sagradi
čim put progje. Pa što... jesu li sagradili...?
Bog zna i kad će.

 Uvakovih stvari mislimo da nema ni u Kini.
Ali se nadamo, da ovi retci ne će ostati glas va-
pijućeg u pustinji, jer ne popravu li se stvari, on-
da će mo strogo ošinuti kroz javnost.
Općinar.
Za sadržaj ovoga dopisa odgovara dopisnik. Op. Ur.

 

Pogled po svijetu.

Austrija. — Poljski listovi doniješe nena-
dnu vijest da Korber ne će voditi poslove u do-
šastom parlamentu nego Bilinski, bivši ministar
financija, današnji guverner austro-ugarske banke.
On će, vele, biti ministar presjednik. Ne zna se
koliko u tome ima istine.

Kriiger u Europi. — Ovih dana stigao je
stari Kriiger u Marsilju, a odatle je krenuo u Pa-
ris. Svuda je bio od pučanstvu sjajno i oduševlje-
no dočekan.

Bolest Ruskoga Cara. — Imade već pol
mjeseca da je mladi ruski car Nikolaj LI opasno
obolio u Livadiji od tifusa u crijevima. O njegovom
' stanju svaki dan dva puta izdavaju se buletini,
koji se zatim brzojavima po svijetu raznose. Zad-
njih daua sve vijesti uvjeravaju da ide na bolje
i da je glavna kriza posvema preboljena. Koliko
li se milijuna i milijuna naroda ne trese nad Nje-
govim životom |!

Domaće vijesti.

Pišu nam iz Kotora. — U Kotoru, dne 22
novembra, bila je držana u izborne svrhe velika
skupština naših birača, na kojoj prisustvovahu uz
načelnike hrvatskih općina u Boki i vigjenije ro-
doljube, mnogi birači vanjskih općina i više ve-
leporeznika. Pretsjedao je skupštini vrli rodoljub,
načelnik kotorske općine, gosp. Filip Radoničić.
Zaključilo se: U izbornišivu vanjskih općina izai-
jeti svoga hrvatskoga kaudidata, za koga će gla-
sovati kandidati hrvatskih općina u Boki, čim će
: se posvjedočiti naš opstanak i naše načelo. U iz-
, borništvu gradova Kotora, Perasta i Hercegnovo-
ga — koji glasuju u srezu južoo dalmatinskih
gradova — otkloniti slučajnu kandidaturu g. Lo-
vra Borčića, dosadašnjeg zastupnika južno dal-
matinskih gradova, jer sa njegovim zastupnikova-

GENPEEEEPNRJEEEEEEENISENNNNASZEZZINENNINJZESSNSNZNNEESNNSSNNSNNSNSS
nom, njegovom jekom. Nadala sam se, da ću mo-
ći otkloniti groznu katastrofu, koju sam prisjeti-
la da bi ga mogla snaći.

Prva mi je briga bila da se upoznam sa A-
dom, koja mi se brzo ispunila. Ljubo bi se ava-
kog jutra u zoru odvezao do Barutane, koja je
kakovih 20 časaka daleko od grada; ovgje bi ga
dočekala Ada. To sam 1 od prije znala, ali ipak

. nijesam ni naslutila, da se je po srijed: zaplela
i ljubav. Zaala sam samo, da već od godine po
, prilici dana podučava njezinog mlagjeg brata; pak
nijesam ovome čekanju podavala nikakve važno-
i sti, a da mi se je slučajno i zavrgla takova po-
misao po glavi ne bi se bila u meni ustalila, jer
bih bila pomnijala, da će mi on takova štogod
povjeriti. Sutra dan iza kako mi je otkrio svoju
: ljubav odvezoh se s njime i ja, Ada je sjedila na
litici, te je bričila u more. Kako je ugledala la-

vijala na pozdrav. Lijepo