skom fakultetu u Zagrebu. Odgovor preuzv. gosp. bana cijenimo da je iznenadio svakoga, te je za nj saznao. On je rekao, da medicinski fakultet za sada nije ni najmanje nuždan, jer da su u državi potpuno opskrbljeni sa liječničkim osobljem. Sre- stvima, kojim se raspolaže, ne bi se moglo ništa čestita stvoriti, pa za to je bolje čekati, dok se glavnica uveća tako, da se njom može nješto va- ljana izvesti. Gosp. ban dakle ustrojenje fakulteta smatra ovisnim o tome: imaju li sve općine svoga liječ- nika, ili ne. Po tome, sada bi te imalo graditi barem stotina liječnićkih fakulteta po Africi i A- ziji, jer tamo su u velikoj oskudici liječnika, do- čim bi se mogao koji i zatvoriti u Njemačkoj i Francuskoj gdje ih ima i previše. Ali se ne čini ni jedno ni drugo, naprotiv se u najkulturnijim zemljama u Europi ustrajaju liječnički fakulteti i sa ženske! Kako ovu činjenicu dovesti u sklad sa izjavom preuzv. g. bana? Iz ovoga rek bi slijedi, da ustrajanje liječničkih fakulteta ovisi 0 kultur- nom razvitku naroda. Svugdje doista je jednaka po- treba liječnika, ali se škola ustraja ondje, gdje je ne samo potreba, nego i narod kulturno toliko razvijen da može dati dovoljni broj ljudi, koji će liječništvo izučiti. Poznato je da sama Banovina daje veliki broj medicinara, a gdje su ostale hrvatske i slovenske zemlje! Kad bi se ustrojio liječnički fakultet u Zagrebu, u par godina bi imao njekoliko stotina slušalaca. Koliko bi se tim koristilo napretku kul- ture u hrvatskom narodu, a koliko ideji jedinstva, jer tu bi se sastajali gjaci iz svih hrvatskih ze- malja! Ali to je ono što nekima smeta! Što je preuzv. gosp. ban rekso da nema sre- stava, to mu vjerujemo: dok Magjari budu držati u svojim rukama financije Banovine, srestava ne će nikada biti. Ali kad bi Banovina bila financi- jalno neodvisna, kad bi oni milijunići, što ih Ma- gjari iz nje sisaju, ostajali u državi, bilo bi i za fakultet i za napredak naroda u svakom pogledu. Nar. zast. g. T. Smičiklas, kome se pridruži i nar. zast. g. Banjavčić, zapita vladu što je sa ustrojenjem tehnike u Zagrebu. Presv. g. O. pl. Krajčović odgovori da se stvar još proučava i da još nije pronagjen zgodan način, kako da se u život provede. Samo neka to proučavanje ne bude trajati dugo vremena, jer je hrvatskom narodu potreba, velika potreba svoje hrvatske tehnike! Naši dopisi. Kotor, 25 Novembra. Čitamo u broju 43 ,Glasa Crnogorca“ orga- na knjaza Nikole i službenog lista Crne Gore do- slovce ovo, što niže prenosimo, jer vrijedi da se zabilježi : Petrogradska ,Poccia“, dovodeći u vezu sko- rašnji krvavi dogagjaj na našoj granici sa projek- tiranom željeznicom preko Novog Pazara, ovako završuje svoj uvodni članak: ,Crna Gora je mala EPITAFIJ LJUBAVI priopćuje Berislav. (Nastavak. Vidi br. 45. i 46.) Malo po malo počeo Ljubo uvigjati, da Adi- ni SUŠA. a uzdasi i pogledi ne bijahu odraz duše, nego lih površni efekti njezinog živčevlja, da ti njezini pojavi odgovaraju meha- ničkim učincima kalcidoskopa. njezina pustopašnost, nje- koja su po svoj poteh S0NOPP ljubav —, sta- pružati tjeskubne njezine misli. Da, u du- | | Evo ovo su Vam prva ali je ona simvolski ključ na kući svega balk&n- skog Slovenstva. I teško svemu balkanskom Slo- venstvu. ako crnogorska usamljenost i naš i dru- gih Slovena nerad oslabe držanje toga ključa čvr- stom pravoslavnom rukom staroga heroja Njego- ša, pa stanu hvatati taj ključ izdajničke i smrto- nosne švapske ruke.“ Ovo ,Glas Crnogorca“ donosi bez ikakve o0- paske; znak da potpuno odobrava i usvaja. | Kotor, 27 Novembra. U našem članku ,Izmegju bokeškijeh Srba,“ pisatu na 3 tekućega, koji ste izvoljeli tiskati u br. 45 ,Crvene Hrvatske,“ obavijestili smo tačno o raspoloženju našijeh Srba, odnosno izbora za- stupnika za carevinsko Vijeće u izborništvu vanj- skih općina Boke. Onda t. j. na 3 tek. smo pisa- li da je amo ,velika većina protiv kandidature Dra. Kvekića“ i da ,najviše izgleda imade da će prodrijeti kandidatura Dr. V. Trojanovića“, za ko- ga su ,svi neodvisni bokeški Srbi.“ — Danas već nije tako. Puhnuo je vjetar, koji tjera napred Dra. Kvekića. Visoka hoće po što po to da Kve- kvić izagie. Petranović je već primio .... Uslijed toga bila je izdata naredba, kako se glasa, sve- ćenstvu da radi za Kvekićevu kandidaturu. I mi smo svjedoci preokreta koji je nastao tovih zad- njih dana u prilog Kvekiću a protiv Trojanovića. Nebi niko vjerovao, da i najradikalniji ovdje Sr- bin, poznati Bučin, danas igra ulogu komesara ; ne fali mu nego bonet. Altrocha neodvisni Srbi! Zaatiželjni smo, hoće li se pod ovakvim auspici- jama primiti mandata tobožnji liberalac Kvekić, koji rek bi hoće, da proigra i zadnju kartu. Rijeka Dubrovačka 26 novembra. Željeli bi smo, da se prošeta putem od Ba- stanuje u Dubrovniku, *) pa da vidi što je od no- ve ceste što su napravili; mislimo da takovog pu- ta nema ni u Šćedrovu, kud same koze u pašu idu. Kaljuža do više škljanaka. A kako ne ćete da bude; put su dali posuti samom zemljom, ko- ju su izvadili iz vrtla g. Bojanovića, kuda je put prošo, to je njima dobro došlo, jer nijesu trebali ia do Sustjepana gosp. inženjer puta, što ' ' tući kamenje za nacip. Ali se puti nasiplju kame- | njem, & ne zemljom. Dok je bio općinski put, ba- | rem je bio posut pijeskom i moglo se ispred ku- | ća lijepo prolazit, jer voda, koja se slijevala iz u- lica, proljevala se je u more, a sad zatrpali i na- suli zemlju, tako voda nema prolaza, nego sgor- nju stranu ostaju jezera, a cesta je blato. Nije ni ovo sama muka, koju trpimo, ima i drugih. Prije smo imali dva mjesta, gdje barke na kraj poteže- mo, a sad je sve zatrpano, nego se mora sa teš- kom mukom prevoziti ua drugu stranu. Imali smo uasuli gdje smo barke izvlačili i saužili ga, te se valja teško mučiti, dok se mreža osuši sterući je I malo po malo, a to sve za ne poći 2 metra u i more s obalom, sasvim da nema ni 2 m. dubljine. — *) Žao uam je da mu ime pe znamo da ga imenujemo. | ona zalebdila, a on bi ju ipak titanskim napreza- jima barem djelomično otklonio, jer je ipak uvi- jek ostajala klica u srcu, kao otrov, koji uvijek ostavlja svoj pa bio i slabašni trag; i u časovi- ma, kad mu je ona gukala ljubavna slova, kad je ! a njezinih rujnih usana arkao medne poljupce, kad ! ge je sad upiljio u čarnoj, jeternoj atmosferi nje- zinih pogl i u takovim časovima zastršila bi ova nesnosna pomisao | Oh srce je skoro uvijek zloguki, ali istiniti prorok ! Život bez Adine ljubavi? To nije bio više ži- vot, to je bilo nešto neizrecivog, zepojeninog. \ koje nema imena, ali koje se gorko osjeća i real- nije nego išta drugo, to je bilo nešto gorega iod same smrti! Odreći se one idile, mlade poput njezinog čela, bajne poput njezinih zjena, čarne poput pjesme, poput nade: sama pomisao na to ragjala je gore muke, gore patnje, nego ih je stvorila Dantova mašta ! Kad sam saslušavši nje. ' gove Jeremijade nastojala, da ga tješim i kad mu | rekoh da bude čovjek, da ne popusti očeju i zdvoj- nosti, jer da će mu skončati život, on mi zavapi sa Pellicom : _—--—---— Martire *Maggior di morte v' ha? Si, il perder pris »Porsona amata!“ , prostrano mjesto za sušenje šabaki, a sad su nam ' 1 siromašni seljani zavjetovali su %e, da će ez oaciti crkvicu sv. Antuna, na mjestu od stari- ne gbe »Pod sv. Antunom“, te neimajući sre- sta*a sagradili su jedno mjesto, gdje se milosti- nja kipila, gdje se sedmično kupilo po 2 krune i više. Razorili su im to mjesto, gdje se do sada moglo iskupit više od trista kruna, a drugoga ni- jesu sagradili, a braća Sustjepana besplatno su pustila zemljište, kuda je rečeni put prošo, za ko- ji su najmanje mogli uzeti 300-400 kruna po po- godbi ondašnjeg g. kotar. poglavara Tončića, jedino za to, da se takovo mjesto odma sagradi čim put progje. Pa što... jesu li sagradili...? Bog zna i kad će. Uvakovih stvari mislimo da nema ni u Kini. Ali se nadamo, da ovi retci ne će ostati glas va- pijućeg u pustinji, jer ne popravu li se stvari, on- da će mo strogo ošinuti kroz javnost. Općinar. Za sadržaj ovoga dopisa odgovara dopisnik. Op. Ur. Pogled po svijetu. Austrija. — Poljski listovi doniješe nena- dnu vijest da Korber ne će voditi poslove u do- šastom parlamentu nego Bilinski, bivši ministar financija, današnji guverner austro-ugarske banke. On će, vele, biti ministar presjednik. Ne zna se koliko u tome ima istine. Kriiger u Europi. — Ovih dana stigao je stari Kriiger u Marsilju, a odatle je krenuo u Pa- ris. Svuda je bio od pučanstvu sjajno i oduševlje- no dočekan. Bolest Ruskoga Cara. — Imade već pol mjeseca da je mladi ruski car Nikolaj LI opasno obolio u Livadiji od tifusa u crijevima. O njegovom ' stanju svaki dan dva puta izdavaju se buletini, koji se zatim brzojavima po svijetu raznose. Zad- njih daua sve vijesti uvjeravaju da ide na bolje i da je glavna kriza posvema preboljena. Koliko li se milijuna i milijuna naroda ne trese nad Nje- govim životom |! Domaće vijesti. Pišu nam iz Kotora. — U Kotoru, dne 22 novembra, bila je držana u izborne svrhe velika skupština naših birača, na kojoj prisustvovahu uz načelnike hrvatskih općina u Boki i vigjenije ro- doljube, mnogi birači vanjskih općina i više ve- leporeznika. Pretsjedao je skupštini vrli rodoljub, načelnik kotorske općine, gosp. Filip Radoničić. Zaključilo se: U izbornišivu vanjskih općina izai- jeti svoga hrvatskoga kaudidata, za koga će gla- sovati kandidati hrvatskih općina u Boki, čim će : se posvjedočiti naš opstanak i naše načelo. U iz- , borništvu gradova Kotora, Perasta i Hercegnovo- ga — koji glasuju u srezu južoo dalmatinskih gradova — otkloniti slučajnu kandidaturu g. Lo- vra Borčića, dosadašnjeg zastupnika južno dal- matinskih gradova, jer sa njegovim zastupnikova- GENPEEEEPNRJEEEEEEENISENNNNASZEZZINENNINJZESSNSNZNNEESNNSSNNSNNSNSS nom, njegovom jekom. Nadala sam se, da ću mo- ći otkloniti groznu katastrofu, koju sam prisjeti- la da bi ga mogla snaći. Prva mi je briga bila da se upoznam sa A- dom, koja mi se brzo ispunila. Ljubo bi se ava- kog jutra u zoru odvezao do Barutane, koja je kakovih 20 časaka daleko od grada; ovgje bi ga dočekala Ada. To sam 1 od prije znala, ali ipak . nijesam ni naslutila, da se je po srijed: zaplela i ljubav. Zaala sam samo, da već od godine po , prilici dana podučava njezinog mlagjeg brata; pak nijesam ovome čekanju podavala nikakve važno- i sti, a da mi se je slučajno i zavrgla takova po- misao po glavi ne bi se bila u meni ustalila, jer bih bila pomnijala, da će mi on takova štogod povjeriti. Sutra dan iza kako mi je otkrio svoju : ljubav odvezoh se s njime i ja, Ada je sjedila na litici, te je bričila u more. Kako je ugledala la- vijala na pozdrav. Lijepo