njem nije, niti može biti zadovoljna hrvatska Bo- ka. Mješte g L. Borčića odlučilo se kandidirati g. V. Milića, spljetskog načelnika, — koji je ta- kogje, slučajno, prisustovao skupštini. Gosp Milić pristao je tek na opetovanu molbu skupštinara, ali pod jedini uvjet ako središnji odbor nar. stran- ke primi i odobri tu kandidaturu. Treći zaključak je da se isključi kandidatura g. L. prof. Zore ra- di vjerskih i patriotskih uzroka. Ob ovim zaključcima obaviješten je odma cen- tralni odbor nar. stranke u Zadru. Bude li se htjelo birati za zast. g. L. Zoru tada će za sve eventualne posljedice odgovarati odbor u Zadru. Dalmatiuski sabor otvoriće se na 10 tek. decembra. Austrija Dalmaciji. Službeni list ,L' Os- servatore Triestino“ piše da će se obnoviti vin- ska klauzola sa Italijom, i dapače zagovara i 0- pravdavaje. Austrijska vlada dala je 150.000 for. kao pripomoć za bijednu Dalmaciju. Vjekoslav Fleišer, bivši urednik »Hrv. Do- movine“ pronevjerivši njekoliko novaca Drušbe sv. Ćirila i Metoda, te počinivši prevara na štetu I. hrv. štedionice krivotvoreći na mjenicama potpise nekih prvaka stranke prava u iznosu od njekoli- ko hiljada kruna — pobjegne ovih dana netragom iz Zagreba. Izbori. — Do malo dana slijedit će izbor, zastupnika za car. vijeće. Unatoč kompromisima ima mnogo uzbune, i niko još stalno ne zna kako će ispasti izbori. Tome je kriva narodna stranka najveć- ma sa svojim kompromisom sa samozvanim srbi- ma. Ali stvar je učinjena i nema više popravka. Pravaška stranka za taj kompromis nije ni naj- manje vezana, za to se može boriti proti tobož- pjim srbima, tim dušmanima hrvatskoga imena, gdjegod postave svoje kandidate. Pravaška stran- ka, na svom sastanku u Spljetu sa velikom veći- nom glasova sklopila je kompromis sa narodno- hrvatskom strankom za nastajuće izbore. Dužnost je svakoga pravaša da se na izborima drži toga kompromisa bezuslovno — to zahtijeva obraz i poštenje, a zahtijeva i interes hrvatstva u Dal- maciji. Što se je dojavljivalo iz pojedinih mjesta centralnim odborima i od njih tražilo, ne smije se za drugo smatrati, nego za slobodne izražaje narodnih potreba jali želja o kojim opet centralni odbori imaju da slobodno odluče po svojoj uvi- gjavnosti. Njihovih konačnih odluka moraju se svi pravaši do slova držati. Čvrsto se nadamo, da će svi pravaši poka- zati da su ljudi, koji savijesno vrše svoje dužnosti, bilo stranačke, bilo opće hrvatske! Za Družbu sv. Ćirila i Metoda primismo iz Kotora 20 kruna, koje je sakupio gosp. Lju- bomir Nehroni, učit. gimnastike u veselu društvu slaveći vjenčanje g. Tomasa Hinka. Živio sakupljač! Hrvati i Hrvatice! ajećajte se uvijek i u sva- koj prigodi velezaslužne ali prepotrebne Drušbe sv. Ćirila i Metoda za hrvatske škole u Istri | PESO a mir GSD ŠNŠŠ IVI ra. Bilo je kao, da je živi kip, te prestavlja za- čarna živost, vilinsku pjesmu, kojim prelest mla- de svježe naravi. Ljubo nas prikaza, i mi se sprijateljismo. Od onog dana bila sam češće svjedokom njihovih ljubavnih doživljaja. Vrebala sam neprestano na zgodu, da mogu što no riječ anatomizati njezine osjećaje. Zgoda mi se lako desila. Jednog dana dok je Ljubo, mehanički ukopistio ,Cezara“ Adi- nom bratu, mehanički; jer se jamačno njegove misli vijale prama Adi, mi smo se šetale po baš- &. Diplomatski stadoh ispitati njezina čuvstva, a ona mi bezazleno i sve što joj je ležalo. Kao pravi psiholog dogjoh do ove dijagno- ze: Ada je bila jerena da j ali ljubila, o. pe tačnije a ona s : bila pojedina Ljubova svojstva ali na svega Lju- ba. Njegova mistićka ćud, njegov značaj, njegova romantička a pele njegova pjesnička duša, su ju za neko vrijeme posvema elektrizovale, ta- ko da je jedino moja sestrinska ljubav, — ta ja i Ljubo bijasmo kao brat i sestra — osim Lju- b MO re or ada doo lo skitske srca“ kako je neumrli Botić pjevao. Ali ova časomična, recimo, strast morala se je rasplinuti; Ljubova ljubav morala ju je ugu- Sh Sho 009 slina Nađi? polaef SSM toda NO protiv još više raspaljuje ; (mastaviće se). ,Glas Crnogorca“ službeni list knjaza Ni- kole govoreći o kalendaru ,Dubrovniku“, nazivlje hrvatski grad Dubrovnik srpskim središtem. Je |' da? Ko bi dao zasjestiti u našem Dvoru. pa se baniti i šepiriti po našem divnom i Du- brovniku ! Bolje bi bilo da nastojite pomoći bije- dnom tamošnjem narodu da barem ne skapa od gladi, a ne da mislite, kako bi ste hrvatske zem- lje pograbili. Gradska Kronika. Pr. 9/00. 2 U Ime Njegova Veličanstva Ćesara! C. K. Sndbeni Dvor I. Molbe u Dubrovniku kao nad- ležni sud u tiskovnim poslima, riješavajuć o prijedlogu C. K. Državnog Odvjetništva u Dubrovniku posl. Br. 88. 9/00 sudio je: I. Sadržaj uvodnog članka sa naslovom ,Srpska pro- paganda“ tiskanog u prva dva stupca prve strane časopi- sa ,Crvena Hrvataka“ Br. 46, koji jo izašao u Dubrovni- ku dne 17 ovog mjeseca pod uredništvom Vlaha Keleza. označuje se prestupkom po $$. 491. 492. i 493 k. z. II. Potvrgjuje se izvršena zapljena i zabranjuje se daljnje raspačavanje naznačenog članka, te se naregjuje da budu uništeni zsplijenjeni primjerci i oni koji bi se unaprijeda zaplijenili, i da budu rastavljene dotične tis- karske ploče, pak suviše, da u listu bude tiskana ova odluka. Raglosi: Sadržajem gore navedenog članka pripisuju se po- grdna svojstva i čuvstva pokrajinskoj Vladi i jednome njezinome članu, pisuć da srpsku-crnogorsku propagandn u Dalmaciji oni organizuju i osokoljuju, te da srpsku stranku protežiraju i štite, biva onu stranku, kojoj isti list neprestano pripisuje očite protuaustrijske težnje. Radi rečenog sudilo se je kao gore. Dubrovnik, 22 Novembra 1900. Ivellio. Svadba. — Jutros u osan sati u crkvi sv. Andrije na Pilama vjenčao se gosp. Dr. Melko Čingrija sa gospogjicom Ivankom Ćarlica. Malo zatim otputovali su ,Pannoniom“ put Opatije. Mladom paru naša najsrdačnija čestitanja ! Svadba. — U srijedu ove sedmice gosp. Arturo Gilberti vjenčao se sa gospogjicom Erminjom Vitaić. Istoga dana na večer otputovaše iz Dubrovnika. Mladom paru srdačno čestitamo ! Ispiti os bljenja. — Ove sedmice na mjesnoj c. k. žeaskoj preparandiji bjehu obavjeni ispiti osposobljenja pod predsjedanjem pokr. škol. nadz. gosp. Antuna Strčlla. Gsposobljene su sli- jedeće učiteljice: g.ca Car Regjina, g.ca Matulić Amelia, g.ca Kelez Ljubica. Jedna se kandidatica radi bolesti ustegla od ispita. učara u Tabaka- »Braća crevljara i pap k riji.“ — Ovo društvo, što od starine opstoji u gradu, rijeti bi da je braću crevljare i papučare u gradu su mu srbi na upravi razdijelilo u braću i nebraću: ako je srb, prima ga, ako je Hrvat ne prima ga i ne poznaje ga za brata. Od njekoliko vremena osamnaestero braće traži da bude upisano u društvo, (evo imena : Bogdan Lu- ko, Kentra Josip, Primorac Ivo, Bautović Antun Batinić Antun, Fabian Petar, Stojanović Niko, Fabian Frano, Devo Andro, Goić Silvo, Kovač Miho, Prvišić Joso, Berić Pero, Vučetić Stjepo, Zuanich Miho, Zanoni Svetislav, Caput 1vo). Ali braća srbi na upravi ne će ni da čuju za njih. Dočim u bratstvu šavaca, gdje su takogje srbi se dokopali uprave primaju i kamenare i druge sa- natlije samo ako su srbi. Na ovake huncuske i nepoštene načine dokopali su se naši samozvani srbi i njegda hrvatskog Radničkog društva, koje je na svom barjaku hrvatsku vrpcu nosilo, i neg- dašnje hrvatske Štionice. Zatim su sve staro hr- vatsko i dubrovačko pobacali, pogazili i potjerali, a uvukli tugje, srpsko. Uzalud vam, silom i hun- custvom ne može se ništa trajno dobit, sve će se to opet vratit u hrvatske ruke | Vjeresijski Zavod imenovao je u Dubrov- niku svojim zastupnikom — odrtoga srba Dra. T. Puljezi. Hvala Vam lijepa, pepe na upravi za- voda | Zar u Dubro nije o nijedooga Hr- vata? Cijelo seljaštvo u okolici ovoga grada hr- vatsko je i sve su općine hrvatske, a slavna u- prava za poslove, koje aspirira voditi sa tim hr- vatskim pukom imenuje jednoga srbina, i to ta- koga, koji je u cijeloj okolini dobro poznat radi svoga fanatičnoga srpstva i mržnje proti Hrvati- ma! Baš ko da je to društvo Pak ne sa- i u cijeloj posluje pučanstvom, koje je u ogromaoj ni hrvatsko, srbe. Tako je u Ako je zbilja sve tako, treba da se zan ne ponavlja više. Pravedno je da se majprije se na uzmu u obzir ljudi mjesta u kom Stil. 0097 vlja i da potrebštine i svaki spis bude sastavljen u hrvatskom jeziku, zumiju. Ova nijemština, kako u nas tako i po ei- jeloj Dalmaciji, više nam je dozlogrdila. Iz ovih na oko ne znatnih stvari može se vidjeti za čim se cilja u Austriji — za a8 E: :& g = m mješćanima nada sve bilo vrlo žao, bi i stu faktično škodilo. Za take zavode treba i brati zaklonita mjesta, a takih imamo. Ovo riječi na uvaženje prije nego se sastane sjednica, koja će odlučiti o stvari. Eureka. — Tražio sam i bilo uzalud Mislio sam da ne eče lja Menesa, ali ga ne nagjoh. Zavirio sam bio pomiješan sa ima, ali mu ni tu ne traga. Proučih Ramzesa, tika, Nimroda, na, Salmanasara, Sargona, Ciaksara, Hirama i tinu drugih, ali sve bilo utaman, traga mu ne lo pa ne bilo. Otkuda je dakle taj gorostas? Gdje mu koljevka ? pitah sama ali odgovora nijesam mogao. Čudne li zagonetke! Da pravo rečem, ja toga gorostasa stvo u Dubrovniku nijesam poznavao nego samo po viki, iz koje sam vao, da mu glava mora do oblaka dopirati, ruka do istoka a druga do zapada, a plesnima noge, da ako ne drugo, a ono barem u Eu- ropu pretiska. Duh mi se ustrese, jer pred slič- nim gorostasom što bi bio Herakle, što Tezej ? Povratih se napokon u svoju kolibicu, jako umoran od velikog traženja i ali još jače nezadovoljan, što mi uzaludna bješe ta milka. Kad nuti sreće u 47 broju ,Dubrovnika“ u- čeni gosp. Pavle Popović prof. na Visokoj školi u Beogradu, svijem nami glasno poručiva, neboj- te se! Taj gorostas nije baš tako silovit, kao što je i kričanje njegovo, čemu bi ga ste se bojali, kad mu nema nego teke 20 godina, ta tek je 1880 na Dubrovačkom zemljištu izniknuo. Veselo istrčah iz kuće, osnažih se, zgrabih tolja- gu da toga gorostasa smlavim. Kad nuti čuda ! što vidim ? Je li ili nije čovjek? Glava mu je vi- ša nego neravna, ruke odviše preduge, glas du- bok, a noge, tek od djeteta, komu je 5 godina. Grlo ga doduše dobro nosi, rukami maše, htio bi koracati, al koja fajda, kad noge malahne. Upire se jadan, muči se, znoji se, al nije fajde, te pro- klete zidine velike, a on nogami od djeteta ne može da ih priskoči, te je i preko volje usilovan oljiti se samo po placi kričati. Motrih ga njekoliko doba, napokon se nasmijah i Gdje da se bojimo te smiješne nakaze od djeteta, koja će i onako sama od sebe vičući crknuti placi ili gdje u uličini. Hrvat. Blagorodjenomu gospodinu Marku Gregoviću slikaru = al a/ Epigram. Gorka, vjerujem, bijaše ti čaša Koju na dušak ispit ti valjade Bolest za tvoju pogibeljnu, strašnu pIkone furor“, šišmiškoga soja.... Čašu ti pružih ljekovitog pića Bez meda rubom zamagana slatkog, Ne misleć lako izbljuvat da se možeš Antunu tvome na tanahne gaće 1 štrcom list mu zagnjusit , Dubrovnik“ Zlo ti se piše! razjareno srpstvo U vrh Miučete Crnogorcim strašom Tebe će vrgnut, umjetniče jadni!.... Nemari! otle vilovite sanje Nove ćeš crpsti, kistom da oživeš Remetskog stila makaronsko doba. s Sveci pitrike aureolom zlatnom Na vječnu pamjaš“ glavu će t' ovjenčat, A ja sastavit epigraf ti hoću Na polak grčki na polak po ruski, Baš po uzoru slikarskog ti stila, Mojoj da pjesmi ljudi da se smiju A tebi arcu da ti bude lakše kin = & g. TOGA i E i i