njem nije, niti može biti zadovoljna hrvatska Bo-
ka. Mješte g L. Borčića odlučilo se kandidirati
g. V. Milića, spljetskog načelnika, — koji je ta-
kogje, slučajno, prisustovao skupštini. Gosp Milić
pristao je tek na opetovanu molbu skupštinara,
ali pod jedini uvjet ako središnji odbor nar. stran-
ke primi i odobri tu kandidaturu. Treći zaključak
je da se isključi kandidatura g. L. prof. Zore ra-
di vjerskih i patriotskih uzroka.

Ob ovim zaključcima obaviješten je odma cen-
tralni odbor nar. stranke u Zadru. Bude li se
htjelo birati za zast. g. L. Zoru tada će za sve
eventualne posljedice odgovarati odbor u Zadru.

Dalmatiuski sabor otvoriće se na 10 tek.
decembra.

Austrija Dalmaciji. Službeni list ,L' Os-
servatore Triestino“ piše da će se obnoviti vin-
ska klauzola sa Italijom, i dapače zagovara i 0-
pravdavaje. Austrijska vlada dala je 150.000 for.
kao pripomoć za bijednu Dalmaciju.

Vjekoslav Fleišer, bivši urednik »Hrv. Do-
movine“ pronevjerivši njekoliko novaca Drušbe sv.
Ćirila i Metoda, te počinivši prevara na štetu I.
hrv. štedionice krivotvoreći na mjenicama potpise
nekih prvaka stranke prava u iznosu od njekoli-
ko hiljada kruna — pobjegne ovih dana netragom
iz Zagreba.

Izbori. — Do malo dana slijedit će izbor,
zastupnika za car. vijeće. Unatoč kompromisima
ima mnogo uzbune, i niko još stalno ne zna kako će
ispasti izbori. Tome je kriva narodna stranka najveć-
ma sa svojim kompromisom sa samozvanim srbi-
ma. Ali stvar je učinjena i nema više popravka.
Pravaška stranka za taj kompromis nije ni naj-
manje vezana, za to se može boriti proti tobož-
pjim srbima, tim dušmanima hrvatskoga imena,
gdjegod postave svoje kandidate. Pravaška stran-
ka, na svom sastanku u Spljetu sa velikom veći-
nom glasova sklopila je kompromis sa narodno-
hrvatskom strankom za nastajuće izbore. Dužnost
je svakoga pravaša da se na izborima drži toga
kompromisa bezuslovno — to zahtijeva obraz i
poštenje, a zahtijeva i interes hrvatstva u Dal-
maciji. Što se je dojavljivalo iz pojedinih mjesta
centralnim odborima i od njih tražilo, ne smije
se za drugo smatrati, nego za slobodne izražaje
narodnih potreba jali želja o kojim opet centralni
odbori imaju da slobodno odluče po svojoj uvi-
gjavnosti. Njihovih konačnih odluka moraju se svi
pravaši do slova držati.

Čvrsto se nadamo, da će svi pravaši poka-
zati da su ljudi, koji savijesno vrše svoje dužnosti,
bilo stranačke, bilo opće hrvatske!

Za Družbu sv. Ćirila i Metoda primismo
iz Kotora 20 kruna, koje je sakupio gosp. Lju-
bomir Nehroni, učit. gimnastike u veselu društvu
slaveći vjenčanje g. Tomasa Hinka.

Živio sakupljač!

Hrvati i Hrvatice! ajećajte se uvijek i u sva-
koj prigodi velezaslužne ali prepotrebne Drušbe
sv. Ćirila i Metoda za hrvatske škole u Istri |
PESO a mir GSD ŠNŠŠ IVI
ra. Bilo je kao, da je živi kip, te prestavlja za-
čarna živost, vilinsku pjesmu, kojim prelest mla-
de svježe naravi.

Ljubo nas prikaza, i mi se sprijateljismo.
Od onog dana bila sam češće svjedokom njihovih
ljubavnih doživljaja. Vrebala sam neprestano na
zgodu, da mogu što no riječ anatomizati njezine
osjećaje. Zgoda mi se lako desila. Jednog dana
dok je Ljubo, mehanički ukopistio ,Cezara“ Adi-
nom bratu, mehanički; jer se jamačno njegove
misli vijale prama Adi, mi smo se šetale po baš-
&. Diplomatski stadoh ispitati njezina čuvstva, a
ona mi bezazleno i sve što joj je
ležalo. Kao pravi psiholog dogjoh do ove dijagno-

ze: Ada je bila jerena da j ali
ljubila, o. pe tačnije a ona s :
bila pojedina Ljubova svojstva ali na svega Lju-

ba. Njegova mistićka ćud, njegov značaj, njegova
romantička a pele njegova pjesnička duša,

su ju za neko vrijeme posvema elektrizovale, ta-
ko da je jedino moja sestrinska ljubav, — ta ja
i Ljubo bijasmo kao brat i sestra — osim Lju-

b
MO re or ada doo lo skitske
srca“ kako je neumrli Botić pjevao.

Ali ova časomična, recimo, strast morala se
je rasplinuti; Ljubova ljubav morala ju je ugu-

Sh Sho 009 slina Nađi? polaef SSM toda NO
protiv još više raspaljuje ;
(mastaviće se).

,Glas Crnogorca“ službeni list knjaza Ni-
kole govoreći o kalendaru ,Dubrovniku“, nazivlje
hrvatski grad Dubrovnik srpskim središtem. Je |'
da? Ko bi dao zasjestiti u našem Dvoru. pa se
baniti i šepiriti po našem divnom i Du-
brovniku ! Bolje bi bilo da nastojite pomoći bije-
dnom tamošnjem narodu da barem ne skapa od
gladi, a ne da mislite, kako bi ste hrvatske zem-

lje pograbili.

Gradska Kronika.

Pr. 9/00.

 

2

U Ime Njegova Veličanstva Ćesara!

C. K. Sndbeni Dvor I. Molbe u Dubrovniku kao nad-
ležni sud u tiskovnim poslima, riješavajuć o prijedlogu
C. K. Državnog Odvjetništva u Dubrovniku posl. Br. 88.
9/00 sudio je:

I. Sadržaj uvodnog članka sa naslovom ,Srpska pro-
paganda“ tiskanog u prva dva stupca prve strane časopi-
sa ,Crvena Hrvataka“ Br. 46, koji jo izašao u Dubrovni-
ku dne 17 ovog mjeseca pod uredništvom Vlaha Keleza.
označuje se prestupkom po $$. 491. 492. i 493 k. z.

II. Potvrgjuje se izvršena zapljena i zabranjuje se
daljnje raspačavanje naznačenog članka, te se naregjuje
da budu uništeni zsplijenjeni primjerci i oni koji bi se
unaprijeda zaplijenili, i da budu rastavljene dotične tis-
karske ploče, pak suviše, da u listu bude tiskana ova
odluka.

Raglosi:

Sadržajem gore navedenog članka pripisuju se po-
grdna svojstva i čuvstva pokrajinskoj Vladi i jednome
njezinome članu, pisuć da srpsku-crnogorsku propagandn
u Dalmaciji oni organizuju i osokoljuju, te da srpsku
stranku protežiraju i štite, biva onu stranku, kojoj isti
list neprestano pripisuje očite protuaustrijske težnje.

Radi rečenog sudilo se je kao gore.

Dubrovnik, 22 Novembra 1900.

Ivellio.

Svadba. — Jutros u osan sati u crkvi sv.
Andrije na Pilama vjenčao se gosp. Dr. Melko
Čingrija sa gospogjicom Ivankom Ćarlica.

Malo zatim otputovali su ,Pannoniom“ put
Opatije. Mladom paru naša najsrdačnija čestitanja !

Svadba. — U srijedu ove sedmice gosp. Arturo
Gilberti vjenčao se sa gospogjicom Erminjom Vitaić.
Istoga dana na večer otputovaše iz Dubrovnika.
Mladom paru srdačno čestitamo !

Ispiti os bljenja. — Ove sedmice na
mjesnoj c. k. žeaskoj preparandiji bjehu obavjeni
ispiti osposobljenja pod predsjedanjem pokr. škol.
nadz. gosp. Antuna Strčlla. Gsposobljene su sli-
jedeće učiteljice: g.ca Car Regjina, g.ca Matulić
Amelia, g.ca Kelez Ljubica. Jedna se kandidatica
radi bolesti ustegla od ispita.

učara u Tabaka-

»Braća crevljara i pap k
riji.“ — Ovo društvo, što od starine opstoji u
gradu, rijeti bi da je braću crevljare i papučare
u gradu su mu srbi na upravi razdijelilo
u braću i nebraću: ako je srb, prima ga, ako je
Hrvat ne prima ga i ne poznaje ga za brata. Od
njekoliko vremena osamnaestero braće traži da
bude upisano u društvo, (evo imena : Bogdan Lu-
ko, Kentra Josip, Primorac Ivo, Bautović Antun
Batinić Antun, Fabian Petar, Stojanović Niko,
Fabian Frano, Devo Andro, Goić Silvo, Kovač
Miho, Prvišić Joso, Berić Pero, Vučetić Stjepo,
Zuanich Miho, Zanoni Svetislav, Caput 1vo). Ali
braća srbi na upravi ne će ni da čuju za njih.
Dočim u bratstvu šavaca, gdje su takogje srbi se
dokopali uprave primaju i kamenare i druge sa-
natlije samo ako su srbi. Na ovake huncuske i
nepoštene načine dokopali su se naši samozvani
srbi i njegda hrvatskog Radničkog društva, koje
je na svom barjaku hrvatsku vrpcu nosilo, i neg-
dašnje hrvatske Štionice. Zatim su sve staro hr-
vatsko i dubrovačko pobacali, pogazili i potjerali,
a uvukli tugje, srpsko. Uzalud vam, silom i hun-
custvom ne može se ništa trajno dobit, sve će se
to opet vratit u hrvatske ruke |

Vjeresijski Zavod imenovao je u Dubrov-
niku svojim zastupnikom — odrtoga srba Dra. T.
Puljezi. Hvala Vam lijepa, pepe na upravi za-
voda | Zar u Dubro nije o nijedooga Hr-
vata? Cijelo seljaštvo u okolici ovoga grada hr-
vatsko je i sve su općine hrvatske, a slavna u-
prava za poslove, koje aspirira voditi sa tim hr-
vatskim pukom imenuje jednoga srbina, i to ta-
koga, koji je u cijeloj okolini dobro poznat radi
svoga fanatičnoga srpstva i mržnje proti Hrvati-
ma! Baš ko da je to društvo Pak ne sa-
i u cijeloj posluje
pučanstvom, koje je u ogromaoj ni hrvatsko,
srbe. Tako je u

Ako je zbilja sve tako, treba da se
zan ne ponavlja više. Pravedno je da se majprije
se
na

uzmu u obzir ljudi mjesta u kom Stil. 0097
vlja i da potrebštine i svaki spis bude
sastavljen u hrvatskom jeziku,
zumiju. Ova nijemština, kako u nas tako i po ei-
jeloj Dalmaciji, više nam je dozlogrdila. Iz ovih na
oko ne znatnih stvari može se vidjeti za
čim se cilja u Austriji — za

a8
E:
:&
g
=
m

mješćanima nada sve bilo vrlo žao, bi i
stu faktično škodilo. Za take zavode treba i
brati zaklonita mjesta, a takih imamo. Ovo
riječi na uvaženje prije nego se sastane
sjednica, koja će odlučiti o stvari.

Eureka. — Tražio sam i
bilo uzalud Mislio sam da ne eče
lja Menesa, ali ga ne nagjoh. Zavirio sam
bio pomiješan sa ima, ali mu ni tu ne
traga. Proučih Ramzesa, tika, Nimroda,
na, Salmanasara, Sargona, Ciaksara, Hirama i
tinu drugih, ali sve bilo utaman, traga mu ne
lo pa ne bilo.

Otkuda je dakle taj gorostas? Gdje mu
koljevka ? pitah sama ali odgovora
nijesam mogao. Čudne li zagonetke!

Da pravo rečem, ja toga gorostasa
stvo u Dubrovniku nijesam poznavao
nego samo po viki, iz koje sam
vao, da mu glava mora do oblaka dopirati,
ruka do istoka a druga do zapada, a plesnima
noge, da ako ne drugo, a ono barem u Eu-
ropu pretiska. Duh mi se ustrese, jer pred slič-
nim gorostasom što bi bio Herakle, što Tezej ?

Povratih se napokon u svoju kolibicu, jako
umoran od velikog traženja i ali još
jače nezadovoljan, što mi uzaludna bješe ta milka.

Kad nuti sreće u 47 broju ,Dubrovnika“ u-
čeni gosp. Pavle Popović prof. na Visokoj školi
u Beogradu, svijem nami glasno poručiva, neboj-
te se! Taj gorostas nije baš tako silovit, kao što
je i kričanje njegovo, čemu bi ga ste se bojali,
kad mu nema nego teke 20 godina, ta tek je
1880 na Dubrovačkom zemljištu izniknuo.
Veselo istrčah iz kuće, osnažih se, zgrabih tolja-
gu da toga gorostasa smlavim. Kad nuti čuda !
što vidim ? Je li ili nije čovjek? Glava mu je vi-
ša nego neravna, ruke odviše preduge, glas du-
bok, a noge, tek od djeteta, komu je 5 godina.
Grlo ga doduše dobro nosi, rukami maše, htio bi
koracati, al koja fajda, kad noge malahne. Upire
se jadan, muči se, znoji se, al nije fajde, te pro-
klete zidine velike, a on nogami od djeteta ne
može da ih priskoči, te je i preko volje usilovan
oljiti se samo po placi kričati. Motrih ga
njekoliko doba, napokon se nasmijah i
Gdje da se bojimo te smiješne nakaze od djeteta,
koja će i onako sama od sebe vičući crknuti
placi ili gdje u uličini. Hrvat.

Blagorodjenomu gospodinu
Marku Gregoviću
slikaru = al a/

Epigram.

Gorka, vjerujem, bijaše ti čaša
Koju na dušak ispit ti valjade
Bolest za tvoju pogibeljnu, strašnu

pIkone furor“, šišmiškoga soja....
Čašu ti pružih ljekovitog pića

Bez meda rubom zamagana slatkog,
Ne misleć lako izbljuvat da se možeš
Antunu tvome na tanahne gaće

1 štrcom list mu zagnjusit , Dubrovnik“
Zlo ti se piše! razjareno srpstvo
U vrh Miučete Crnogorcim strašom

Tebe će vrgnut, umjetniče jadni!....
Nemari! otle vilovite sanje

Nove ćeš crpsti, kistom da oživeš
Remetskog stila makaronsko doba. s
Sveci pitrike aureolom zlatnom

Na vječnu pamjaš“ glavu će t' ovjenčat,

A ja sastavit epigraf ti hoću

Na polak grčki na polak po ruski,

Baš po uzoru slikarskog ti stila,

Mojoj da pjesmi ljudi da se smiju

A tebi arcu da ti bude lakše

kin

=
&
g. TOGA

i

E

i

i