Prilog ,Crvene Hrvatske“ br. 49. nog razvoja žarke zrake prosvjete, svakako sva- nuti i: taj željeni dan na utjehu i zadovoljstvo znanosti i prosvjete. Megjutim, bilo kako bilo, rujna zora rudi, a arhimandrit Ilirijon Ruvarac nSrpski“ povjesničar i akademik, iza Vi. Jakšića, on je njezin rek bi prvi vijesnik, na koga su grak- nule sve ,srpske“ novine, a barjak im nosi vlaški »Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“, kojima u pomoć, bez uspijeha, dolaze razne brošurice. Ilarijon Ruvarac je napisao i tiskao: ,Mon- tenegrina“, gdje je kritično obradio povjest Crne- gore. On tu dokazuje, da sve što se je napisalo o Crnojgori, da je to bajka babe Jurke, koli gle- de njezine povijesti, toli glede njezine slobode, te da njezina povjest počimlje tek XVIII. vijeka. I- van Crnojević, s kojim se hoće, da počiralje njezi- na povjest, da je bio plaćenik Mletaka, a klevet- nik turski. S početka da je Turskoj podložna, od 1486 do 1687, a svrgnuvši turski jaram pade u pandže lava sv. Marka, odakle uskoči u gospod- stvo rusko, koje joj i danas drži lanac oko vrata, te je samo formalnost, što ju je berlinski kongres proglasio slobodnom. Jednom smo paljetkovali povjesnicu Srbije, a sad smo Crnegore, te svak se može uvjeriti, ko su i što su, te dvije naše slobodne državice. Nu nas pako ne zanima toliko sve ovo, ko- liko to, što on u Crnojgori nalazi hrvatskoga ba- na Derenšula i što veli: Ornogorci mijesu Srbi. Naravno da on ovo ne dokaživa, jer mu to nije zadaća, već samo mimogred napominje, a drugo opet što se nije mogao otresti onog što je pisao jednom ,Srbski List“: srpsku pam marodnost či- ne: ime, jezik i vera: treće pako što rek bi da je Strahinić, a ne Miloš. Svakako ovo je velika lekcija zjekim Hrva- tima, koji sasvim baciše s vida Craugoru, prepu- stivši je sudbini srpstva, a to s toga, što su ,srp- ske vere“ tobož sljedbenici. Pokojni Fran Kure- lac putujuć Crnomgorom osvjedoči se o njezinom hrvatstvu; u vatikanskoj knjižnici imade. spisa iz XII. v. Crnegore, u kojima jezik se nazivlje hr- vatski; u Carigradu Crnogorci izseljeni nazivlju se Hrvatima, tamo imaju oni svoje društvo, koje- mu se načelnik zove: Hrvat-baša. Crnogorac ni danas se ne će nazvati nikad ,Srbom“, jer mu je to ime prezirno, kojega izriče, kad koga hoće, da ukori i ponizi do stepena, da nije dostojan da ži- ve, već je samo Crnogorac, ako ga već nije nau- čio kalogjer, da je: ,srpske vere sin“. Da bolje potkrijepimo što velimo, nadodat ćemo. Ovih da- na sastadosmo se putem sa Savom Tudorov Bog- danović iz Njeguša. Razgovarajuć se s njime o svemu i svačemu, najposlije ga upitah, zboriš li ti srpski ili ne? Ne gospodine. Da kako? odvratih. Naški, reče on. A nijesi ti Srb? N& gospodine, ja PENSEDNREREDEESnnoJAJJaEEsnPAagNSstsnJiIJjčseisNInnIšNpnpopsgp EPITAFIJ LJUBAVI priopćuje Berislav. (Nastavak. Vidi br. 46. i 48.) Da, Ada je od dana do dana postajala hlad- nijom prama njemu, a valja da ni ona sama nije to primjetila, ali je to Ljubo gorko opažao, živo osjećao. Ipak još nije on klonuo duhom; htio je da do zadnjega ustraje, a kad je pak nadošao cr- ni čas, te je raspršio i zadnji tračak nade, odluč- no i odvažno stao je na mezevu. A crni je čas nadošao! Splitski je prostrani i krasni tejatar bio dup- kom pun: davao se koncerat za prenos Botićevih kostiju. Ljubo je bio izabran da proslovi o Boti- ću. Sretnijega izbora nije moglo biti. Ko da bolje interpretuje nesretnoga pjesnika, no nesretni pjes- nik ? Ko je mogao je iznizati i ovjekovjećiti Botićeve nevolje, nego Ljubo? ,Si vis me flere dolendum est primum ipwi, tibi“, često je znao reći Dum Antun, brat Ljubov. A ove su mi riječi i one večeri pale na pamet, kad sam promislila na Ljubove jade. Blijedo njegovo lice, na kojemu su otajevali žarki pogledi njegovih ebanskih oči- ju, potamnjeno crninom njegovih vlasi, riječi, koje su zvučne i jedre hrupile iz ujegovog grla, pro- uzročivalo je neki boni, sli karakteristični kon- traket. Činilo se, da sam Crnogorać, niti mogu ja biti Srb, jet sam se rodio u Crnojgori. Na što ja, ma ima njekih, što to hoće da budu. Istina je gospodine, ali je to sa- mo trgovina. Pošten Crnogorac nit je bio, niti jest, niti može biti Srb. Istina nadodah i ja. Uvaživši sve ovo, ,Montenegrina“ je retorma proti geslu Vukovu: ,Srbi svi i svuda“, koji kalugjeri, igumani i proti napisali su na svoj bar- jak i pod kojim oni danas vode krvavu borbu proti hrvatstvu, borbu koju nijesu kadri da shva- te, jer da bi je mogli shvatiti odmah bi se do- sjetili jadu. , Montenegrina“ je reforma proti vladici Milašu : svaki je pravoslavni Srbin. , Montenegrina“ je prvi dokaz, koji su svojevoljno samozvani Sr- bi iznjeli u prilog Starčevićevoj tvrdnji: srpsko i- me nije genetično, već pokrajinsko. Njekada su mu se i njeki Hrvati ispod brka smijali, danas, poslije njegove smrti, srpski povjesničar, akade- mik i arhimandrit dava mu pravo. Vrijeme će mu još više dati prava, kao što će krivo dati Dr. L. Tomanoviću, uredniku ,Glasa Crnogorca“, koji ni- Je ,sine ira et studio“ mapisao brošuru ,G. Ru- varac i Montenegrina“ i možda bez trgovine, ka- ko bi rekao Bogdanović, gdje izvrće i navrće, ali ne osvjedočava; koji, koli će biti marljiv urednik, toli će sigurno biti loš historičar. Čudom se ču- dimo što se Dr. Tomanović ljuti, što Ruvarac veli da su Crnogorci ipak Hrvati. Qu koji hoće da i- gra ulogu pomirbenu barem bi imao biti neutra- lan. Što se pako tiče brošure: ,Naši moderni historičari“ Aleksaudra Protića, pukovnika u pen- siji, velimo da će valjda biti dobar junak, kad ni- je poginuo kod Slivnice, ali historičar nije, jer povjesničarstvo, to je za njega druga Slivnica. Veseli nas što šovinistička lozinka obasjana žarkom zrakom znanosti stala se razstapljati, kao led na suncu; čestitamo arhimandritu Ruvarcu, što je i on iza V. Jakšića, koji uči da Bošnjaci nijesu Srbi, stao, da krči put znanosti megju na- rodom našim grčko-istočae vjeroispovjesti, njemu, koji unaprijed znao, da će na nj podići kuku i motiku, ali se ipak nije preplašio te odustao od svoje namjere, sasvim da se nije otresao svakih obzira, čega radi nije imao srca pogledati dobro istini u oči. Možda ga još zaslijepljuje. Pogje li dalje, ime će mu se ovjekovječiti, inaće će s njime isčeznuti. Hoće li se još koji pridružit Jakšiću i Ru- varcu, vrijeme će reći svoju. Stalni smo da hoće, ako se bude držalo gesla: amicus Plato, amicus Cicero, sed magis amicus veritas. Bože daj na korist hrvatskog naroda ! Tugomil_Ipavić. Hrvatski sabor. Na sjednici od 27. novembra držala se ras- prava o produljenju financijalne nagode sa Ugar- bila je hymna našim delijama, anatema našim dušmanima, žig sramote izdajicama naše domovi- ne. Sve su oči bile odraguljene suzama, sva su srca unisono buktila i kucala, sve su se grudi trzajno nadimale, sve je bilo živo elektrizovano, sve živo zaneseno. U onim riječima crtala se gin- teza Botićevih patnja, u njima se finom i uspje- lom alegorijom inkarnirale patnje i postulati cije- le Hrvatske. Na, Botić nije više za nas bio mr- tav; mi smo se s njime protucali od nemila do nedraga, s njismo sokolili i bodrili klonule duhom, s njime smo pjevali vilinske njegove pjesme, s nji- me smo trpili njegove jade, nijetili njegove nade. Ljubo je dokrajčio govor, a mi smo ga još slu- šali, To je bila uprav Apoteoza i, Bijedne Mare“. Najednom zaoriše, zagrmiše frenetički aplauzi; svakome se je sa srca odvalila teška mora tjes- kobe i žalosti za Botićevom smrti. A Ljubo ? Dok pusto mnoštvo zaslužno pleakalo, bilo entuzi- jazmovano, zaboravilo na njega; doklimao je on neopažeu do naše lože, ka, njegov brat i ja. cavih nogu, podmuklog glasa. Nemilo ge Bi porodni tuoi ma mo v n?, o nim glasom. Bijedai Lj x. ž može da jedino zaljubljeno naslutio E svoga lomate Do To ga je smrvilo | skom. Hrvatska oporba sa odma izjavila proti produljenju kao što u opće proti financijalnoj o- visnosti o Ugarskoj. Ta svako zlo i svaka nevo- lja u Banovini dolazi poglavito od te ovisnosti, Na- goda je ipak produljena, jer je za nju bila sva vladina većina, za koju svi razlozi i opomene o- pozicije, sve potrebe i nevolje naroda i domovine kao da i ne postoje — jer ona niti radi niti mo- že raditi po svojoj volji. Na sjednici od 28. go- vorio je nar. zast. Cvjetko Rubetić o Hrvatskoj na pariškoj izložbi protestirajući na nepravdu i poniženje što je tamo pretrpjela, budući prikaza- na u ugarskom paviljonu i kao kakva ugarska županija — a za to se još moralo platiti 140.000 kr. Vrhu toga stavio je upit na bana, dali se i- sto uradilo njegovom privolom i ako jest, čime može opravdati tu protuzakonitost i to nedolično poniženje Hrvatske na svjetskoj izložbi ? — U pe- tak na 30 nov. započe rasprava o proračunu. Od- ma na početku sjednice pravosudni odbor podne- se svoje izvješće o predlogu dra Š. pl. Breaztyen- skoga i drugova radi odreknuća prijestolonaslje- dnika nadvojvode Franje Ferdinaoda. Zatim pre- dloži da sabor pregje preko toga predloga na dnevni red, pošto da isti spada u kompetenciju zajedničkoga zakonarstva svih zemalja krune sv. Stjepana. Nakon ovoga je slijedila generalna ras- prava o proračunu za god. 1901. Ona iskazuje sli- jedeću potrebu : Sabor 156.440 Kruna, ban 71.600. Odjel za unutarnje poslove. 1. Središnja u- prava: 488.952 K. 2. Gragjevni odsjek: 94.332 K. 3. Računarski ured: 189.018 K. 4. Statistički u- red: 96.554 K. 5. Zemaljski arkiv: 13.266 K. 6. Zemaljska blagajna: 55.831 K. 7. Županijske i kotarske oblasti: 2.175.840 K. 8. Zdravstvo: 574 270 K. 9. Zemaljsko oružništvo: 1.218.483 K. 10. Zemaljske i županijske zgrade: 249.479 K. 11. Cestogradnje: 1.847.832 K. 12. Prinos narod- no-gospodarskim svrhama: 1.300.276. K. 13. Pri- nos narodnim zavodima i zemaljski stipeudiji : 170 902 K. 14. Sazae potrebe i nepredvidivi troš- kovi: 54.500 K. 15. Mirovine: 959.524 K. Odjel za bogoštovlje i nastavu. 1. Središnja uprava : 139.159 K. 2. Zemaljski prinos u svrhe bogoštovne: 553 146 K. 3. Kr. svenčilište Franje Josipa I. i narodni muzej: 442.082 K. ,4. Srednja učilišta: 990.474 K. 5. Strukovna učilišta : 377177 K. 6. Učiteljske i pučke škole: 853.781 K. 7. sti- peodiji i opće obrazovane svrhe: 111.666 K. 8. Zemaljsko i školske zgrade: 181.526 K. Mirovine: 295.430 K. Odjel za pravosugje. 1. Središnja uprava 107 971 K. 2. Kr. stol sedmorice: 184.033. K. 3. Kr. banski stol: 305.138 K. 4. Kr. državno nad- odvjetničtvo i kr. državna odvjetništva: 168.209 K. 5. Kr. sudovi I. molbe: 2.789.803 K. 6. Kaz- Započeo ples. Ada je živo zaplesala valčik s onim istim oficirom. Kad je on to opazio, kao da se živost u njemu Naglo ustane, po- teza me za ruku i nervozno povuče u bližaju lo- žu, te je bila prazna. ,Vidiš li, zajeća on, oma me izdava. Njezino strojno tijelo i u viru valčika u aaručaju drugoga, one njezine bijele ručice stiska ruka, te nije moja, opojni dah jezinih valovitih kosa diše drugi, njezine zjene gledaju njega, njemu, jaoh, njemu upravljene su njezine romoneće se rijeći: on, on će joj gukati ljubavna slova. Irmo, ovim časom svršava naša ljubav, ali svršava i moj život.“ Bože, koliko sam *radi njega trpila; što ne bih bila učinila, da mu ma kako onaj čemerni život, a ipak nijesam smagala utješljiy; ut iz sobe. Potrkah za njime, jer sam riječi! Najednom kao električnom strujom skoči i poleti e