Br. 50

U DUBROVNIKU 15. Decembra 1900.

Godina X.

 

URVENA HRVATSKA

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem
u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom:
na, na po godine 6 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel.

na godinu 10 kru- | sto 1 Paola

tiskaju po

lasi plaćaju se upra

o a Ira dopisi dalju lju se Uredništva.
Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

re priopćeno, LE i si
pogodbi i uz razmj JOE.
set eia ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

vi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i

plaća se 20 bel. po retku, a oglasi koji se

opisi se ne vraćaju. Listove nefi

 

Za sjedinjenje s Hrvatskom.

Naš, dubrovački pjesnik Matia Ban, napisao
je natrag njekoliko godina u jednom članku o sje-
dinjenju Dalmacije sa Hrvatskom ove riječi: ,...
To su Kranjci već uvidili i za to kod njih je sa-
da velika težnja, da se sa Hrvatskom, koja izviše
njih leži, sajedine. Hrvati pak uvigjajući, da je i
Dalmaciji potrebita Bosna. začeli su tu misao, da
im svakako i što prije treba Bosnu preoteti; a
to im je najlakše sada, počem je ban postao za-
povjedoikom sve granice. Dakle velika budućnost
Dalmatinska stoji samo u savezu sa Hrvatskom.
Svi pravi Dalmatinci, koji ljube svoj narod i
koji razumijevaju prave koristi njegove, to i ho-
će!“ Tako Matia Ban Da nemamo ništa drugo iz
najskorije političke povijesti Dalmacije, nego taj
stavak, dosta bi nam bilo, da znamo, kako se tada
mislilo i u kom se smjeru radilo. A ipak kojeka-
kvi laži-organi usugjuju se izvrtati sve drugo i
treće, i tvrditi da je u Dalmaciji natrag četrde-
set, trideset godina, bilo kakva srpatva! Zar te
riječi danas tobožnjeg ,srbina“ pjesnika ne slažu
se na dlaku sa hrvatskom narodnom idejom, sa
programom neumrlog Kvaternika i Starčevića ? I
danas pravaštvo ne ide za drugim, no za ujedi-
njenjem Dalmacije i Bosne sa Hrvatskom, a i Slo-
venci s druge strane takogje nastoje, da i oni svo-
je zemlje sajedine sa Hrvatskom. Tek poslije, kad
su se Njemačka, Austrija i Magjarska bile ozbilj-
no prepale da južni Slaveni ne ostvare tu vele-
bnu ideju — samostalnu državu na temelju hr-
vatskog državnog prava, porodilo se megju hriš-
ćanima srpstvo na temelju srpske vjere, a što je
najgore i narodno-hrvatska stranka, čiji je pro-
gram u prvoj svojoj tački nosio: Sjedinjenje
s Hrvatskom i koja se tako valjano prije borila
za to sjedinjenie, u brzo napusti svoj cilj i pade
pod službu njemačke Austrije. Danas u narodnoj
stranci, ne može i ne smije biti ni govora o sje-
divjenju sa Hrvatskom, jer to ne će njemačka go-
spoda u Beču, a njihova volja je straoci starija
nego naj važnije pitanje hrvatskog naroda.

Vrijeme od kada je Matia Ban rečeni članak
napisao do dana današnjega, dalo je njegovim ri-
ječima u negativnom smislu potpuno pravo, jer
ako Dalmaciju velika budućnost čeka samo u sa-
vezu sa Hrvatskom, izvan toga Saveza ona mora
stajati zlo, mora propadati. I zbilja danas kako
stojimo, teško da bi smo mogli gore: naša hrvat-
ska parvdnost je svakim danom to više ugrože-
na, prodire nam nijemština, koliko u upravu toli-
ko u gragjanstvo, u uredima rabi se talijanski je-
zik, talijanaši nam razuarogjuju narodu, samozva-
no srpstvo pripomaže ovome kaosu, što bolje mo-
že, a ekonomično letimo ravno k propasti. Bilo se
po toliko puta obećalo Dalmaciji tu blaženu že-
ljeznicu u Spljet. A kad imalo o stvari da se
konačno odluči, eno vidjeli smo, kako se 0-
dlučilo. Uzalud je govoriti krivi su magisri; kriv
je ovaj nesretni položaj Dalmacije i oni koji ga
podržavaju. Nije se nigda vidjelo da jedan narod
radi za napredak drugoga naroda i to još susje-
dnoga | Magjari se opiru Spljetskoj željeznici, jer
vide da će im škoditi, i cijela Dalmacija sa nače-
lu narodnom strankom viče proti magjarima, što
može i ne može. A zar ne čini Austrija sto puta

više škode Dalmaciji i u nacijonalnom i eko-

nomskom pogledu, kad ne dade, da se saje-
dini sa Hrvatskom? Zašto narodna stranka i-
sto tako ne ustane i proti Austriji i ne traži od-
ma, odma sjedinjenje? A zar Austrija ne čini i
još više nepravedno djelo, kad Dalmaciji ne će da
učini službenim jezikom u uredima narodni hr-
vatski jezik, nego drži tugji talijanski? Cijela
zemlja to traži, a i dalmatinski sabor je toliko
puta izrazio tu želju. Ali doduše veoma u blagoj
formi, pa ipak smo uvijek pa istom. A zašto au-
strija drži tatijanski jezik u uredima u Dalmaci-
ji? Drži ga za to, da se sa hrvatskim jezikom u
uredima i hrvatska svijest u narodu mnogo i mno-
go više ne razvije i ne učvrstiti, kao što i zato,
da joj bude pijonirom njemačkoga jezika, jer zna
da će joj veoma lakše biti tjerati iz ureda čfugji
talijanski, pak ga nadomiještati sa fugjim njemač-
kim, negoli tjerajući domaći hrvatski. Neka pomi-
sli svak, nije li to djelo i još više za osuditi nego
li ono Magjara, što su se oprli Spljetskoj željez-
nici? Pa ipak narodna stranka ne viče, nego šuti
na sve to! E lako je vikati proti onim, koji ti
ne mogu ništa, ali je druga stvar ukazati zube
gospodarima !

S toga i opet govorimo, uzalud je vikati kriv
je oni kriv je ovi, jer što Dalmacija sve to više
u svakom pogledu nazaduje, kriv je jedino njezin
politički položaj i oni, koji ga uzdržavaju. Nijem-
ci i Msgjari jednaki su nam protivnici, samo prvi
daleko pogibeljniji, za to se od njih Dalmacija
ničemu nadati — nego svojoj narodnosnoj propa-
sti. Nu uzaludno je i ovo govoriti narodnoj stran-
ci, jer sve to i ona dobro vidi, ali ipak ne čini
ništa protiv toga. Jedina je stranka prava, koja ima
da ovu zemlju oslobodi ovoga pogubnoga položaja
i privede k materi zemlji Hrvatskoj. Jer stranka
prava, kao radikalna i po sve slobodna stranka,
nema niti smije imati nikakvih obzira i obveza
ni prama kome, već strogo po svome programu
raditi za spas hrvatskog naroda u Dalmaciji, Sje-
dinjenje s Hrvatskom to je alfa i omega svako-
me pravašu, prama tome mora se svako drugo
pitanje prosugjivati. Kad Dalmacija bude primor-
skom pokrajinom ujedinjece Hrvatske, tada će i-
mati i hrvatski jezik u uredima i željeznice i sve
druge potrebe. Jer nju čeka velika budućnost

— kako piše Ban — jedino u jedinstvu sa tom
Hrvatskom !

Kapituo Dubrovački i
Dum Ivo Stojanović *)

(Nastavak. Piše A. L.)

U Ill.oj tački ista neiskrenost. Kapituo kad
nabraja prostačke psovke uu spisim pokojniks, ne
pozivlje se samo na Frlesiju, nego i na Zabavnik

»Dubrovnik“. Pak list ,Dubrovnik“ nam kaše da
ne saamo što i mala djeca, a to da književnici
bili i svećenici, treba da upotrebe one psovke,
»kad vjerno pripovjedaju kakav dogagjaj, kad o-
pisuju narodne običaje, ili pišu komedije, ako ho-
će nešto vjerno prikazati“: Vjerno prikasati? Zar
nema mnogo i mnogo kršćana, koji se boje kršiti
prvu Božiju zapovijed ? Zar ih nema mnogo, koji
se poslužuju bezazlenim rečenicami: n. p. toga ti,
broda ti, ćuše, muše ti, pasja paro itd, Konjižev-
nik dakle svjetovnjak, kad nakasti da piše, a ne-
će da sablazni, ili će ne upotrebiti te riječi, ka-

+) Za ove članke Uredništvo ne odgovara. Ur.

 

 

ko većina i čini, ili će ih zamjenuti rečenicam
koje smo naveli, i koje mnogi izgovaraju, ako ne-
će da dade povoda opakomu izgledu; a svećenik
pak dužan je ne upotrebit ih. Oli se zakon Bo-
žiji ne odnaša na književnika? Zar nemadu jednu
dušu da spase? Što da se vjeruje svećeniku knji-
ževniku, ili ono šao veli iz propovjedaonice, kad
šiba ljutu rakranu, koja troši naš narod, psovku;
ili kad joj povlagjuje u svijem spisima. Smije li
se jednu govoriti, a protivno raditi? Nijesu li
knjige za to da oplemene narod? Zar vjernost
opisivanja ima preći i ove granice, koje zdrav
razum i pristojnost postavlja, koju su i pogani
priznavali; jer Horacije pjeva: (navagjam po pre-
vodu g. J. Peričića): Razlika će mnoga biti, go-
vori li ko od bogova, ili odličan junak koji, u
godinam zreli starac, ili u cvjetu vatren momak.
— Da sam pisac, o Pizoni, po ćudi mi ne bi bilo
samo riječi nizat proste i izreke neuredne — Što
je skladno, a što nije; kamo umjetnost i vrline, i
zabluda kamo codi. — Uzor život i običaje, mudar
pjesnik neka motri, da podoban pak prirodi on
odavde izraz stvori — Tako i spjev rogjen stvo-
ren za nasladu ljuckog srca, ako i malo i vrha
odmakne, eto ti ga u dno pada — Ovo jednoč
bješe mudrost: razlučiti što je opće, a što sveto
od svjeckoga, pustom bludu stavit uzdu, a ženit-
bu urediti — Prastara je i ona: sunt certi deni-
que fines, quos ultro introque nequit consistere
rectum. A kad su pogani tako osjećali i učili, ka-
ko se neće toga držati zenica božija, ako želi
biti luč prava i to ne bljutava? Prekidam, jer u
tome se nesmotrenost sama namiće, & da je ne
treba tumačiti.

U IV.oj tački ista neiskrenost. Zašto velimo
pribadati ovo ili ono ne govori Dum Ivan, kad i
mi izričito kažemo, da on to ne govori, nego da
navagja što drugi govore? Izrazi: postariji izgube
svaku vjeru, vjerozakonska historija počimlje le-
gendama; slučaj je sve u svijetu; it.d., ako nijesu
dvojbeni, nije ni more slano, Nijesmo mi kazali,
da je pokojnik hotomice pisao u zlu smislu, ali je
davao povoda da lahkoumni — a stultorum infi-
nitus numerus — upotrebe u zlo te dvojbene i-
zreke. Na neke ipak da skratim radnju treba mi
se osvrnuti. Pokojniku sam nazad godina javnom
štampom odgovorio na onu hudu i nekršćansku:
da su Pape više škodili Dubrovniku nego li Tur-
ci. Odgovoru, koji se je temeljio na domaću po-
vjest, pokojnik nije prigovorio, jer se dlanom ne
može sunce zasjeniti! Neću dakle ponavljati sve
što sam onda kazao; dostatno budi ovo: prepi?ke
sa Rimom nije.u bile vječite, niti prave prepirke
strogom smislu riječi, osim u dva tri slučaja;
najslavniji sinovi pitomoga Dubrovnika u Rimu
su proslavili sebe i domovinu svoju, n. p. Boško-
vić, Stay, Gradić; Rim je bio utočište Dubrovni-
ka u svakoj domaćoj nevolji, branio je interese

obilato novcem pripomagao ;

činski popuštavao, jer je iznimni bio položaj gra-
da i vlade. A turci su jedino
našeg