Br. 50 U DUBROVNIKU 15. Decembra 1900. Godina X. URVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na, na po godine 6 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. na godinu 10 kru- | sto 1 Paola tiskaju po lasi plaćaju se upra o a Ira dopisi dalju lju se Uredništva. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- re priopćeno, LE i si pogodbi i uz razmj JOE. set eia ne prima ni uredništvo ni uprava. vi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i plaća se 20 bel. po retku, a oglasi koji se opisi se ne vraćaju. Listove nefi Za sjedinjenje s Hrvatskom. Naš, dubrovački pjesnik Matia Ban, napisao je natrag njekoliko godina u jednom članku o sje- dinjenju Dalmacije sa Hrvatskom ove riječi: ,... To su Kranjci već uvidili i za to kod njih je sa- da velika težnja, da se sa Hrvatskom, koja izviše njih leži, sajedine. Hrvati pak uvigjajući, da je i Dalmaciji potrebita Bosna. začeli su tu misao, da im svakako i što prije treba Bosnu preoteti; a to im je najlakše sada, počem je ban postao za- povjedoikom sve granice. Dakle velika budućnost Dalmatinska stoji samo u savezu sa Hrvatskom. Svi pravi Dalmatinci, koji ljube svoj narod i koji razumijevaju prave koristi njegove, to i ho- će!“ Tako Matia Ban Da nemamo ništa drugo iz najskorije političke povijesti Dalmacije, nego taj stavak, dosta bi nam bilo, da znamo, kako se tada mislilo i u kom se smjeru radilo. A ipak kojeka- kvi laži-organi usugjuju se izvrtati sve drugo i treće, i tvrditi da je u Dalmaciji natrag četrde- set, trideset godina, bilo kakva srpatva! Zar te riječi danas tobožnjeg ,srbina“ pjesnika ne slažu se na dlaku sa hrvatskom narodnom idejom, sa programom neumrlog Kvaternika i Starčevića ? I danas pravaštvo ne ide za drugim, no za ujedi- njenjem Dalmacije i Bosne sa Hrvatskom, a i Slo- venci s druge strane takogje nastoje, da i oni svo- je zemlje sajedine sa Hrvatskom. Tek poslije, kad su se Njemačka, Austrija i Magjarska bile ozbilj- no prepale da južni Slaveni ne ostvare tu vele- bnu ideju — samostalnu državu na temelju hr- vatskog državnog prava, porodilo se megju hriš- ćanima srpstvo na temelju srpske vjere, a što je najgore i narodno-hrvatska stranka, čiji je pro- gram u prvoj svojoj tački nosio: Sjedinjenje s Hrvatskom i koja se tako valjano prije borila za to sjedinjenie, u brzo napusti svoj cilj i pade pod službu njemačke Austrije. Danas u narodnoj stranci, ne može i ne smije biti ni govora o sje- divjenju sa Hrvatskom, jer to ne će njemačka go- spoda u Beču, a njihova volja je straoci starija nego naj važnije pitanje hrvatskog naroda. Vrijeme od kada je Matia Ban rečeni članak napisao do dana današnjega, dalo je njegovim ri- ječima u negativnom smislu potpuno pravo, jer ako Dalmaciju velika budućnost čeka samo u sa- vezu sa Hrvatskom, izvan toga Saveza ona mora stajati zlo, mora propadati. I zbilja danas kako stojimo, teško da bi smo mogli gore: naša hrvat- ska parvdnost je svakim danom to više ugrože- na, prodire nam nijemština, koliko u upravu toli- ko u gragjanstvo, u uredima rabi se talijanski je- zik, talijanaši nam razuarogjuju narodu, samozva- no srpstvo pripomaže ovome kaosu, što bolje mo- že, a ekonomično letimo ravno k propasti. Bilo se po toliko puta obećalo Dalmaciji tu blaženu že- ljeznicu u Spljet. A kad imalo o stvari da se konačno odluči, eno vidjeli smo, kako se 0- dlučilo. Uzalud je govoriti krivi su magisri; kriv je ovaj nesretni položaj Dalmacije i oni koji ga podržavaju. Nije se nigda vidjelo da jedan narod radi za napredak drugoga naroda i to još susje- dnoga | Magjari se opiru Spljetskoj željeznici, jer vide da će im škoditi, i cijela Dalmacija sa nače- lu narodnom strankom viče proti magjarima, što može i ne može. A zar ne čini Austrija sto puta više škode Dalmaciji i u nacijonalnom i eko- nomskom pogledu, kad ne dade, da se saje- dini sa Hrvatskom? Zašto narodna stranka i- sto tako ne ustane i proti Austriji i ne traži od- ma, odma sjedinjenje? A zar Austrija ne čini i još više nepravedno djelo, kad Dalmaciji ne će da učini službenim jezikom u uredima narodni hr- vatski jezik, nego drži tugji talijanski? Cijela zemlja to traži, a i dalmatinski sabor je toliko puta izrazio tu želju. Ali doduše veoma u blagoj formi, pa ipak smo uvijek pa istom. A zašto au- strija drži tatijanski jezik u uredima u Dalmaci- ji? Drži ga za to, da se sa hrvatskim jezikom u uredima i hrvatska svijest u narodu mnogo i mno- go više ne razvije i ne učvrstiti, kao što i zato, da joj bude pijonirom njemačkoga jezika, jer zna da će joj veoma lakše biti tjerati iz ureda čfugji talijanski, pak ga nadomiještati sa fugjim njemač- kim, negoli tjerajući domaći hrvatski. Neka pomi- sli svak, nije li to djelo i još više za osuditi nego li ono Magjara, što su se oprli Spljetskoj željez- nici? Pa ipak narodna stranka ne viče, nego šuti na sve to! E lako je vikati proti onim, koji ti ne mogu ništa, ali je druga stvar ukazati zube gospodarima ! S toga i opet govorimo, uzalud je vikati kriv je oni kriv je ovi, jer što Dalmacija sve to više u svakom pogledu nazaduje, kriv je jedino njezin politički položaj i oni, koji ga uzdržavaju. Nijem- ci i Msgjari jednaki su nam protivnici, samo prvi daleko pogibeljniji, za to se od njih Dalmacija ničemu nadati — nego svojoj narodnosnoj propa- sti. Nu uzaludno je i ovo govoriti narodnoj stran- ci, jer sve to i ona dobro vidi, ali ipak ne čini ništa protiv toga. Jedina je stranka prava, koja ima da ovu zemlju oslobodi ovoga pogubnoga položaja i privede k materi zemlji Hrvatskoj. Jer stranka prava, kao radikalna i po sve slobodna stranka, nema niti smije imati nikakvih obzira i obveza ni prama kome, već strogo po svome programu raditi za spas hrvatskog naroda u Dalmaciji, Sje- dinjenje s Hrvatskom to je alfa i omega svako- me pravašu, prama tome mora se svako drugo pitanje prosugjivati. Kad Dalmacija bude primor- skom pokrajinom ujedinjece Hrvatske, tada će i- mati i hrvatski jezik u uredima i željeznice i sve druge potrebe. Jer nju čeka velika budućnost — kako piše Ban — jedino u jedinstvu sa tom Hrvatskom ! Kapituo Dubrovački i Dum Ivo Stojanović *) (Nastavak. Piše A. L.) U Ill.oj tački ista neiskrenost. Kapituo kad nabraja prostačke psovke uu spisim pokojniks, ne pozivlje se samo na Frlesiju, nego i na Zabavnik »Dubrovnik“. Pak list ,Dubrovnik“ nam kaše da ne saamo što i mala djeca, a to da književnici bili i svećenici, treba da upotrebe one psovke, »kad vjerno pripovjedaju kakav dogagjaj, kad o- pisuju narodne običaje, ili pišu komedije, ako ho- će nešto vjerno prikazati“: Vjerno prikasati? Zar nema mnogo i mnogo kršćana, koji se boje kršiti prvu Božiju zapovijed ? Zar ih nema mnogo, koji se poslužuju bezazlenim rečenicami: n. p. toga ti, broda ti, ćuše, muše ti, pasja paro itd, Konjižev- nik dakle svjetovnjak, kad nakasti da piše, a ne- će da sablazni, ili će ne upotrebiti te riječi, ka- +) Za ove članke Uredništvo ne odgovara. Ur. ko većina i čini, ili će ih zamjenuti rečenicam koje smo naveli, i koje mnogi izgovaraju, ako ne- će da dade povoda opakomu izgledu; a svećenik pak dužan je ne upotrebit ih. Oli se zakon Bo- žiji ne odnaša na književnika? Zar nemadu jednu dušu da spase? Što da se vjeruje svećeniku knji- ževniku, ili ono šao veli iz propovjedaonice, kad šiba ljutu rakranu, koja troši naš narod, psovku; ili kad joj povlagjuje u svijem spisima. Smije li se jednu govoriti, a protivno raditi? Nijesu li knjige za to da oplemene narod? Zar vjernost opisivanja ima preći i ove granice, koje zdrav razum i pristojnost postavlja, koju su i pogani priznavali; jer Horacije pjeva: (navagjam po pre- vodu g. J. Peričića): Razlika će mnoga biti, go- vori li ko od bogova, ili odličan junak koji, u godinam zreli starac, ili u cvjetu vatren momak. — Da sam pisac, o Pizoni, po ćudi mi ne bi bilo samo riječi nizat proste i izreke neuredne — Što je skladno, a što nije; kamo umjetnost i vrline, i zabluda kamo codi. — Uzor život i običaje, mudar pjesnik neka motri, da podoban pak prirodi on odavde izraz stvori — Tako i spjev rogjen stvo- ren za nasladu ljuckog srca, ako i malo i vrha odmakne, eto ti ga u dno pada — Ovo jednoč bješe mudrost: razlučiti što je opće, a što sveto od svjeckoga, pustom bludu stavit uzdu, a ženit- bu urediti — Prastara je i ona: sunt certi deni- que fines, quos ultro introque nequit consistere rectum. A kad su pogani tako osjećali i učili, ka- ko se neće toga držati zenica božija, ako želi biti luč prava i to ne bljutava? Prekidam, jer u tome se nesmotrenost sama namiće, & da je ne treba tumačiti. U IV.oj tački ista neiskrenost. Zašto velimo pribadati ovo ili ono ne govori Dum Ivan, kad i mi izričito kažemo, da on to ne govori, nego da navagja što drugi govore? Izrazi: postariji izgube svaku vjeru, vjerozakonska historija počimlje le- gendama; slučaj je sve u svijetu; it.d., ako nijesu dvojbeni, nije ni more slano, Nijesmo mi kazali, da je pokojnik hotomice pisao u zlu smislu, ali je davao povoda da lahkoumni — a stultorum infi- nitus numerus — upotrebe u zlo te dvojbene i- zreke. Na neke ipak da skratim radnju treba mi se osvrnuti. Pokojniku sam nazad godina javnom štampom odgovorio na onu hudu i nekršćansku: da su Pape više škodili Dubrovniku nego li Tur- ci. Odgovoru, koji se je temeljio na domaću po- vjest, pokojnik nije prigovorio, jer se dlanom ne može sunce zasjeniti! Neću dakle ponavljati sve što sam onda kazao; dostatno budi ovo: prepi?ke sa Rimom nije.u bile vječite, niti prave prepirke strogom smislu riječi, osim u dva tri slučaja; najslavniji sinovi pitomoga Dubrovnika u Rimu su proslavili sebe i domovinu svoju, n. p. Boško- vić, Stay, Gradić; Rim je bio utočište Dubrovni- ka u svakoj domaćoj nevolji, branio je interese obilato novcem pripomagao ; činski popuštavao, jer je iznimni bio položaj gra- da i vlade. A turci su jedino našeg