kletog turčina boljim prijateljem rodnomu gradu,
nego li pape rimske; i to koji se zovu srbi, te
zaboravljaju, da je taj dindušmanin razorio njiho-
vu državu, oplačkao i sažgao njihove bogomolje,
tlačio ih kroz vjekove! Koji to vele neka slobod-
no prije izgore sve naše domaće povjesne ispra-
ve, neka učine u komade spomen ploče tim sve-
tim žrtvama svirepja turskoga, neka razvale tvr-
de kule proti turčinu podignute, pak onda im sa-
mo prosto da to kažu. Neka se ludo ne peru
mišljenjem, koje bi u Dubrovniku tobože vladalo
o turcim; ja znam da sam u puku na stotine pu-
ta čuo: oj turčine za nevolju kume! Oh! strasti
kako zaslijepiš !
=
+* »

Druga je: ,Pošto su katolici i pravoslavni od
iste vjere i ako nijesu od iste crkve“. ,Dubrov-
nik“ veli da je pokojnik obećao ,da će razjasniti,
i da nije dopuštao, da se u pitanje njegove čiste
kako dragulj savjesti niko miješa“. Dvije goleme
ne istine! Kako da se razjasni — pita se — što
je očita zabluda? Zar sve riječi od svijeta
mogu učiniti da ono, što nije, bude? Što ga
ulazi čista kako dragulj savjest, jer se ne pita
što i kako je mislio dum Ivan, nego što je pisao?
Zar može i najzgodniji izraz za latinske riječi fi-
des, religio to dostići? A vajni mu prijatelji, ka-
ko sa ga nepromišljeno izložili, tako ga nerazbo-
ritije nastoje da brane. Oni nam kažu, da je po-
kojnik govorio: ,katolici i pravoslavni u bitnosti
su jedne vjere t. j. kršćanske. Ali odgovaram ja,
kršćanske su vjere i luterci i kalviniste i staro-
katolici, dakle od iste su vjere. Pak to da je ka-
zao vješti poznavalac bogoslovije i crkvenih dog-
mata? Moguće! Navagjaju još da je pokojnik go-
vorio: ,Razlika megju katolicima i pravoslavni-
jem jest u nekijem dogmatima, koje crkve stvara-
ju“. Moguće da je taku nekršćansku, on, vješti
pozuavalac bogoslovije, izvalio ? Pjetet prama pre-
minulom to mi ne dopušta vjerovati, jer onda ne
bi dogmati bili od Boga, a crkva samo čuvarica
objavljene istine, nego bi ljudi, koji sačinjavaju
crkvu, stvarali dogmate: ergo? Ko je prolisto pr-
ve liste prostog katekizma, zna da tako nije, a
vješti poznavalac bogoslovije to nije znao ? Malo
je odviše! Postavljamo ovo pitanje: može li se
razlučiti prava vjera od prave crkve? Prosti ra-
zum kaže da ne. Pak kako će biti jedna vjera a
dvije crkve? Što kaže apoštolsko vjerovanje ? Da
je Božija vjera, gdje je jedna, sveta, katolička,
apoštolska crkva; da svaki vjernik mora vjerova-
ti, ako mu je do spasa duše, da kako je jedan
Bog, jedna istina, tako ima bit sama jedna prava
crkva, a ta koja ima uslove iz vjerovanja nave-
dene. Koja ih ima ? Naši bogoslovci dokazuju da
jedino naša crkva ima te uslove, a rišćanski mje-
šte pridobiti razlozima ono što naši temelje, na
prosto prepredenim doskočicama, vele da jedino
njihova ima ta svojstva. A jer samo pravu vjeru
može imati samo prava crkva, kako će biti dvije
crkve različite sa istom vjerom, kako je pokojnik
pisao? Vjera ima temeljne istine, koje kažu što
se ima vjerovati, a što djelovati. A te temeljne i-
stine ili dogmati, ne mogu biti nego onaki kakve
ih je Bog po pismu, ili po živoj riječi Božanstve-
nog svog Sina naznačio, & po predaji, ili po cr-
kvi svojoj pravo im značenje od krivih nauka sa-
čuvao. A to značenje nekim dogmatima jeli isto
kod jedne i druge crkve? Ne, nego je posve pro-
tivno; dakle, kako da bude ista vjera, kad je zna-
čenje dogmata protivno ? Jedna je dakle u blud-
nji! Koja ? Naši bogoslovi oslanjajuć se na pismo,
na predaju, na auktoritet crkve, dokazuju da su
rišćanski bogoslovi u bludnji, a oni dok ne mogu
pobiti očite dokaze, idu svojim putem, & kad druk-
čije vjeruju, kako je da imadu istu vjeru ? Ko je
samo zavirio u povjest crkve, zna koliku je jere-
tika bilo, koji su na svoj način tumačili ovu ili o-
nu istinu vjere, ovu ili onu rečenicu sv. pisma,
zna koliko su veliki Pape, glavni naučitelji crkve,
veliki svetitelji, opći sabori ustajali da trijebe zlo
sjeme, koju su novotari sijali. Dobar dio golemih
djela crkvenih naučitelja za to su navlaš i pisana
Oponašajući njihov izgled i danas oni, koji su to-
me dorasli, ustaju muževno da brane istinu, da
zabludile osvjeste, da čuvaju vjernike od napasti
krive nauke. (Slijedi.)

Naši dopisi.
Kotor, 4 Decembra.

Poznatom kovaču laži i najbezobraznijih iz-
mišljotina : sinu Vojina, prohtjelo se je i u zad-
njem ,Srp. Glasu“, br. 46, turiti na javnost pre-
gršt prostih laži u svom dopisu iz Kotora. Ne-
mamo ni vremena a ni volje, da sinu Vojina po-
tanko odgovaramo na njegove laži. Latismo se
pera jedino, da mu laži kolikogoć ispravimo, e
da se općinstvo još bolje uvjeri, na što je danas
spala srpska štampa, kad može kititi svoje stup-
ce ovako lažnim dopisima.

Izvješćuje najprije sin Vojina, kako je bio u-
mirovljen ,dični sin srpskog Dubrovnika“ gosp.
Ivan Gjurić, presjednik našeg okružnog suda, u
kojeg je kucalo plemenito i pošteno srpsko sr-
ce“, koje umirovljenje sva (ma baš sva!?) Boka
(sin Vojina i.... još ko?) u velike žali“ ; — pak
prelazeć na imenovanje g. A Bressana za pred-
sjednika, kaže da je ,za glasovnog imenovanja op-
ćina kotorska naredila upravi gragj. glazbe, da
otsvira nekoliko komada u čast g. Bressana.“
Laže sin Vojina! Nije općina kotorska odre-
dila da glazba otsvira one večeri u čast g. Bres-
sana, već je sama uprava glazbe izdala onu o-
dredbu. — Laž je, da je općina kotorska nazad
samijeh pet godina optužila ,na najteži način g.
Bressana, ni kriva ni dužna.“ Kad? Za koji u-
zrok? — Laž je da je ,prošloga petka“ bio u
Kotoru sastanak načelnika katoličkijeh općina u
Boki“ radi izbora, Sastanak se je držao ovdje u
četvrtak na 22 novembra, na kojemu nijesu bili
sami načelnici, već i muogi birači, uz vigienije
rodoljube. — Laž je, da je ,na sjednici izrekao
bljutavijeh riječi protiv čestitome i poštenome dr.
Kvekiću (a l& srpske slovnice!) veleč. Milošević
iz Dobrote. Laž je. da je ,jedan pravi Bokelj,
koji je bio pozvan na ovu skupštinu, prije neg
je ista započela, zapitao presjednika iste: Jesmo
li pozvati na sjednicu kao katolici ili kao Hrva-
ti? — pak da se je na dobiveni odgovor udaljio
tobož iz dvorane. Laž! — Iaž je, da su ostali
na sjednici samo načelnici: kotorski, muljanski,
stolivski, lastovski i peraški, jer je na sjednici bio
i načelnik prčanjski i dobrotski, a i tivatski. —
Laž je da se je odlačilo sve sile upotrebiti ,ka-
ko bi se Srbi razdvojili u dva tabora (taj posao
prepuštamo sinu Vojina!), te kad se podijele,
glasovati za onoga, koji se učini najbolji. Dočim
se je baš zaključilo istaknut svoga kandidata, ka-
ko je bilo i javljeno u ovom listu i u zadarskom
»Nar. Listu“.

A ko bi dalje? Sve je lažao u dopisu sina
Vojina, pa lažoo !

Još imade smjelosti nazvat nas na svrsi do-
pisa dogonima, izrodima i denucijantima. On nas
dogonima! Sin Vojina nas tzrodima i denuncijan-
tima da nazivlje! — 1 protiv volje treba nam re-
ći baš sa istim ,Srpskim Glasom“, da se vidi,
da imamo ljudi (ako je sloboduo ovakove stvorove

nazvati ljudima!), kojijema je deblji obraz od

opanke.
Ne grbljanin već kotoranin.

Split, 10 prosinca.

U cijeloj zemlji oglašeni meeting u ime pro-
svjeda proti nesretnom okretu željezničkog pita-
nja obdržao je predjučer u općinskome kazalištu
Već od nekoliko dana prije osvanuše zidovi po
gradu oblijepljeni omašnim i Šarovitim pozivima
u dva jezika, potpisanim od sedam narodnjaka,
četiri autonomaša i dva pravaša. Ostade zagonet-
kom, koji su kriteriji vodili promicateljni odbor
pri odregjivanju broja zastupnika pojedinih stra-
naka u odboru, ali bi žalostuo bilo da bi pra-
vaštvo u Splitu i u Dalmaciji imalo ostati na
razmjerju šarovitih poziva na meeting. Ti pozivi
imaju k tome i neku historičnu važnost, u koliko
je ovo, po našem zvanju i pamćenju, prvi put da
neko n ime pravaške stranke potpisuje kojekako-
ve oglase. Naše je pak uvjerenje da niti u pite-
nju, kao što je željezničko, nijo se smjelo praviti
iznimku od današnje prakse, tim više sto ta iz-
nimka nije ponipošto u suglasju sa nedavno iz-
nešenim predlugom u zemaljskom saboru da se
list zemaljske vlade ima tiskati samo na hbrvat-
skom jeziku. Nije naša nakana prigovarati jedno-
dušnosti stranaka pri ovakovom dogagjaju, kao

što je bio prosvjedovni meeting, ali niti pri ova-

! kovoj golemoj nesreći, kao što je poraz u željez-
ničkom pitanju, ne smije se niti za dlaku transi-
girati u pitanju narodnosti. Prama uspomeni po-
kojnoga Bulata te veže nas do pijeteta prama po-
kojniku, i uprav na čast toj uspomeni priznati
nam je da, kad bi on živ bio, nije bilo muguće
niti pomisliti na dvojezične oglase ma dvojezičae
komedije odigrane na daskam prvog kazališta na
Balkanu. Moglo mu se je koješta prigovoriti, i
mi sami smo mu prigovorili, ali u nekim pitanji-
ma Bulat je bio neumoljno dosljedan. Tim je vi-
še zamjerao ovo popuštanje u načelnom pitanju,
što nije bilo od nikakove koristi, ni potrebe. Mo-
glo se tiskati pozive jedne hrvatski, druge tali-
janski, a do potrebe treće ćirilski uz isti sadržaj
uz potpise odnosuih odbornika. Bistrenju opće po-
mutnje i pojmova, koja je u nas u svakom pita-
nju zavladala, nije ništa doprinjeo ni sima skup-
ština, jer pretsjedatelj nakon što je oslovio skup-
štinu hrvatski, nastavio je talijanski da ga razu-
me i oni koji ga hrvatski nisu razumjeli. Morali
smo i to doživjeti, da sa dasaka prvoga kazališta
na Balkanu dozuamo da u Dalmaciji ima dalma-
tinaca, koji ne razumiju hrvatski jezik. Za otvor-
nim govorom po programu uzeo je riječ g. na-
čelnik Milić, koji je odmah u uvodu svoje ma-
glavite disertacije stao napadati opstrukciju i sla-
vensku solidarnost, te razvijati svoja posebna po-
litička načela u aplikaciji ekonomskom pitanju u
Dalmaciji. Nasta silno negodovanje 1 buka, tako
da je govornik micao kosiricim i rukam, a da ga
niko nije mogao čuti ni razumjeti Ele!u glasovite
govore današnjeg splitskog načelnika ubrojiti nam
je i ovaj, te će se u njegovoj biografiji uz govore
držane u Sarajevu, Trogiru i Beču morat spome-
nuti i ovaj držan u željezničkom meetingu. Za
Milićem latio se krilate riječi D.r Salvi, pak ka-
ko su visoko kružile nije se moglo razabrati, dali
su orli ili gavrani, Pri koncu govornik konštatuje
da su stvari in questa infelice terra krenule zad-
njih dvaestak godina na gore, jer su bolji sinovi
domovine zapostavljani. Ova gorka aluzija pore-
mitila je za čas idilu utrakvističara, sli i tog o-
blačka nestade pred suncem, koje se pojavilo u
spodobi sirenskog osmjeha na ustoama govorni-
ka, te ostadoše svi hipnotizovani i zadovoljni. Svi
govoraici poletnim riječima orisaše žalostne prili-
ke pokrajine, uvigjajući jedini spas i lijek u pro-
svjedovanju proti slabosti austrijskih vlada i pre-
vlagjivanju magjarske politike u monarhiji. Vladin
povjerenik više je puta govornike prekidao kada
bi im se omakla koja oštrija, ali se uz sve to 0-
pažalo da je sugjeno da meeting mora po pro-
gramu doći do konca, premda se je dan prije ću-
kalo da će meeting odmah pri prvoj pucnjavi biti
raspušten. Za zaključnim govorom D.ra Boxicha,
zastupnika i velikog proroka talijanske radikalne
frakcije, primljena je jednoglasno resolucija, koju
je iz udobnosti sam promicateljni odbor već prije
sastavio i na odvhrenje podastro i to na oba je-
zika. Cijeli meeting nosio je očito znak neiskre-
nosti i neozbiljnosti, u koliko nijedan se govornik
nije utudio naznačiti pravi lijek, koji bi, po do-
tičuom stranačkom stanovištu bio zgodan za naše
rane i nevolje, pak niti pravaški zastupnici nisu
rekli ono što znamo da je njima i većini u skup-
štini bilo na srcu, biva da naše ekonomsko uskrs-
nuće nećemo slaviti prije narodnog jedinstva, kao
što ga nijedan narod nije dosad slavio, Tekom
skupštine pročitani su brzojavni i pismeni pozdra-
vi skoro svih općina u Dalmaciji.

Kotor, 10 Decembra.

Zadnji ,Srpski Glas“ od 6 tek. mjeseca, br.
47, imade dopis iz Kotora o javnoj skupštini, dr-
žatoj ovgje na 2 tekućega, za sakupljanje milo-
dara za opskrbu novoustanovljenog kotorskog ,Za-
kloništa siromaha“, u kojemu se dopisu tvrdi, da
je presvijetli biskup Uccellini javno pred svim
Kotorom sagriješio protiv devete sapovjedi crkve-
ne. Prije nego li na dopis odgovorimo, molimo
»Srpski Glas“, da nam kaže, koja je to deveta
sapovjed crkvena protiv koje je sagriješio presvi.
biskup Uccellini, pošto je nami katolicima nepoz-
nata. — U djetinstvu još nas naučiše da cršvenih
nema nego samo pet sapovjedi, & kad tamo po
»Srp. Glasu“ ima barem devet, — Ako je teško