List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otproe- | mištvu Usta: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem or u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više puta stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 22. Decembra 1900. a dopis sto VN , priopćeno po pogod ree »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i ištvu. Ko ne vrati o kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- zahvale i bi i us a Baku po pogodi i tr rasmlerai POPOL. 1 odio ni apr. SEE 20 hel. po retku, a oglasi koji se Kapituo Dubrovački i Dum Ivo Stojanović *) (Nastavak. Piše A. L) A što govore ti veliki spisatelji počamši od Bessariona, pak preko Lea Allatiusa, Le Quiena, Hergenrčthera do najnovijih? Svi dokazima teme- lje da je katolička crkva na istini, a da je rišćan- ska na krivomu putu. Bili to bilo moguće, da je obim crkvama ista vjera? A crkva učeća? Naša kroz razne Pape do slavnoga Lava XIII pozivljeći rišćane da se povrate majčinu krilu — crkvi — kojoj su se iznevjerili, osugjuje njihovo učenje. A njihova ? Kroz encikliku Carigradskog Vaselen- skog Patrijarhe, kroz debelu knjigu vladike Mi- laša, ustaje na Rim, da je uveo protuevangjeoske novotarije, i priznavaju da smo jeretici i lažipro- roci. Dosljedno tome sinode Jeruzolimska i Cari- gradska bacile su na nas anatemu. Učeće crkve to kažu, a mi, ako ne ćemo da ostupimo iz skupa vjernika, kako da se ne prilagodmo nauci crkve? Istina neki naši bogoslovci feoretički dokazuju, predajom istočne crkve, glavui,ciu njihovijem nau- čiteljima, i bogoslovnim razlozima, da se je do nx vijeka po obim crkvama temeljilo, da je istina vjere: Proishogjeaje Duha sv. od Sina; da vrijedi krštenje poljevanjem ne samo za klinike; da se valjano posvećuje kruhom prjesnijem; da se po- svećenje vrši samim riječima, koje je izustio pri posveti Božanatveci spasitelj; da vrijedi pričešće- nje i pod jednim vidom; da je Bog u crkvi osta- vio vidljivoga domaćina sv. Oca Papu; da praved- nici i prije općenitog suda uživaju savršeno bla- ženstvo, ili potpune muke prama osudi; i da kad bi se istočnjaci držali nauke starodavne svoje cr- kve, i ezplicite ispovjedali tu nauku, kako su se najsvečanije obvezali u Florentinskom Saboru, tad bi bili kako unijati istovjerci snama, sačinjavali bi jednu crkvu s nama. Ali kako je danaa4, nije- dan bogoslov ne može zanijekati da u Petrogradu i u Zadru, u Carigradu i u Biogradu, kod rišća- na sve te istine nijesu drago nego protievangjeo- ske novotarije, prave jerese, kako njihova učeća crkva i bogoslovci danas temelje. A ako je baš tako, kako onda spojiti jeres i pravu vjeru, svje- tlost i tamu da budu jedno? Dakle ko veli, kako pokojnik, ne teoretički nego na prosto da obe cr- kve imadu istu vjeru, kaže historičnu i bogoslov- nu laž. A ako je tako učenje rišćanske crkve, koje bi posljedice proizišle? Pod Patrijarkom Ći- rilom g. 1756 sinoda je svečano izjavila, da naše krštenje ne vrijedi. Po toj nauci dakle mi ne bismo bili kršćani; grijeh bi nas istočni pratio, i mi bi smo se osudili bez milosrgja; kad je danas nauka te crkve da posvećenje ne vrijedi, mi bi smo se klanjali prostomu komadu kruha kao Bogu; mi bi smo priznavali poglavicom crkve mješte lsusa slaboga čovjeka. Eto do kojih se posljedica dolazi, uz današnju nauku rišćanske crkve, & kamo li da imamo istu vjeru. Rišćani ako su osvjedočeni da je nauka njihove crkve pravovaljana, priznati će i sami da ne prećerujemo. lstina nagje se i koji njihov popo, te reče da je to sve isto, da su ma- le razlike, ali to radi lukavo da zavede, jer dogje li mu do šaka koja nesvjesna ženica, ah! onda o- kreni, obrni, nema spasa dok se ne porišćani. Nu e) a ove članke Uredništvo ne odgovara. Ur. pitajte ih što bi rekli jednomu od njihovih da se ima pokatoličiti? Krvava košulja tužnih Rusi- na. glasno svjedoči da li drže da nam je ista vje- ra! Na sve ovo što je mogao pokojnik odgovori- ti? Videći da je nauka rišćanske crkve u nave- denim istinama protivna učenju katoličke crkve, ili opozvati što je napisao i biti s nami, ili na žalost okrenuti sa zla na gore. * * s U V.oj tački zamjerili smo pokojniku, jer kaže, da je Papinski legat dopustio porobiti Lo- pugjane. Što nam kaže povjest? Ovo: Bivši do- šla u Jadransko more papinska mornarica od 16 galija, Lopud podnese strašnu štetu. Dok morv- vogja Marko Grimano Patrijarha Oglaja, zadržaje se u razgovoru sa čri vlastelina, koji mu dogjoše na poklon, Proveditur, vogja 12 galija, te su sta- le usidrene pod Lopudom, dopusti pljačkanje, i ako je bio pučanstvo osigurao da će mirno otići, kako je i došao. Pljačkanje se slučilo dne 2 Srp- nja, i trajalo je od 16.e ure do 2.6 noći. Nije bo- ljela toliko šteta, koja je bila velika, ,koliko da su bili zasužnjeni 4 vlastelina, 14 kapetana, i 150 osoba prikladnih za mornare. Sutra dan biše od- premljeni Pavao Sorkočević i Jero. Gradić, da odu u Moluatu, i Patrijarki se izjadaju o uvrijedi i šteti otočanima nanešenih. Patrijarha, koji ne zna- dijaše još ništa o tomu, začudi se, i pod prijet- njom smrti naregjuje svojoj vojaci, da kroz dvije ure, donesu vas plijen ispred njega. A ugledavši izmegju ostaloga, krunu od srebra, koju su digli Gospi od Šunja u župnoj crkvi, svetogrdnog lu- peža učini objesiti pred istim poklisarima, te na- krcav brod plijenom, šalje u grad svoga kapelana, da pita oprost od vlade, izjavom, da on za to nasilje ništa nije zoao, i otposlav porobljene, pridodav da na svome povratku bio bi naknadio i najmanju štetu“, Domaća nam povjest to kaže, pak kako se može baciti krivnja na legata, kad je bio u Captatu, dok je njegov podregjenik to divlje djelo izvršio? Kako ga bjediti, kad je on odma podpunu zado- voljštinu za zločin podao? Da je dopustio kako veli Dum Ivan, i on bi bio sudionik zločinu! Ali povjest protivno kaže i oslobagja ga svake odgo- vornosti. I još ,Dubrovnik“ ima obraza tomu nado- vezati: ,To je istorijski fakat. Povjest ne xna za napadaje već za istinu.“ Tužne i nevoljne povje- sti uz take majstore! A kamoli da bi smo mi ho- tjeli, da se sa ljubav popovstva falsifikuje povjest $ nauka. Ne, ne gospodo moja, dokumentirana po- vjest bilo u dobru, bilo u zlu ne da se zatajati, a još manje izopačiti ili iskriviti; ali zašto priba- dati i prigovarati, gdje tomu mjesta nema? Zašto tendenciozno podmećati Rimu, što ga ne utišti? Jedan pravi svećenik gledao bi opravdati, dokle se razložito može, da je sve to legat i svojevolj- no dozvolio, a kamoli go, ni kriva ni dužna, gr- dnim zločinom opteretiti? To se zove očito biti nazuban, pristran, pakostan; a kad je pokojnik tako o Rimu pisao, koje ćudo, da nas je popove šibao i ocrnjivao? Jer koje će savjesno čeljade, a' pomanjkanja pojedinih, vas jedan stalež izlagati ruglu? Koje će kazati da su prosto orugje u ru- kama brutalne sile? ,Dubrovnik“ dakako kliče: Priznajemo, popovima je teško to čitati, još kad je napisano od popa; ali je s druge strane istina.“ Per nobile fratrum! U ime mi smo imali pravo da ustanemo na i vale da smo mi vladina štompelica, ili bolje poli- cioti. Takove ogrde, zasluživale su stroži odgovor i postupak, ali se ne kajemo da smo uvijek na- ginjali na mirne i dobre, kolikogod nas boljelo, da smo nepravedno bili napadani po svećeniku bratu. Primjetbi pokojnika 0 perpetuam, , Dubrov- nik“ je priljepio svoju krpicu, i to rekavši jednu laž. On piše: ,presvjetli biskup na tu skoro dr- žatom sinodu u Dubrovniku, preporučio je, da se ne smiju držati mlade slušbenice.“ A kad tamo presvjetli g. biskup o tome nije ni vragute riječi proslovio. Od prisutnih nijedan nije mu mogao rijeti da je bilo govora, o čemu se ni govorilo nije; dakle ili je ,Dubrovnik“ zlobno za satiru to izmislio, ili ga je neko nasamario, kako ide i to- ka. Mi ne tražimo razaznati kako je baš u stva- ri, ali bi i ,Dubrovnik“ imao otvoriti oči kad piše, i ne napadati desno i lijevo, i za politička svoju strast, ne obzirati se ni na biskupe, ni na popo- ve, ni na fratre nego vigjeti sve u njima crno i crno kako pako. Mogao bih tako proslijediti i tačku po ta- čku, razčinkati spis i opravdati ga od nesmotre- nih opazaka ,Dubrovnika“ ; ali volim prikrajčiti uz još neke opaske. Kad je pres. g. biskup kao opo- menu pokojniku otpremio naš spis, kaže nam ,Du- brovnik“: ,Toliko se je dum ivan bojao ove pri- jetnje (priziva na Rim), da nas je bio zamolio, da mu pripustimo podlistak , Dubrovnika“ sve dok uzmože pisati.“ Kad se promisli da svaki od nas pri regjenju, svećano se zavjetuje biti pokoran svome biskupu i njegovim nasljednicima, a gleda se na odporni postupak pokojnika, koji na taj način prkosi svome starješini, ako je istina što » Dubrovnik“ kaže, kako da se ne prizna i golemo naše ustrpljenje i uprav otčinsku dobrotu pres. g. biskupa ? Zaamo da su to , Dubrovniku“ sprdance, jer kad temelji da je katolička jerarhija neprija- teljica srba, naravno je da povlagjiva i pljeska, kad loši koji pop roti se s njima i ustaje na tu jerarhiju, pak time i tlačio svećano svoje obeća- nje pri regjenju! Ali hvala Bogu takovih nema; možda koji pojedini svećenik iz ,genetičkih* raz- loga naginje na srpstvo — rari nantes in gurgite vasto — ali sam uvjeren da niti jedan od tih ne bi prkosio svome redovitomu otcu i pastjeru, niti odobravao sve što ,Dubrovnik“ brčka. U ostalom neka se tješi ,Dubrovnik“, nije on sam liberalac takve fele, i mi Hrvati imamo ih takovih, ako ne i gorih; ali kolikogod bili-Hrvati, i to pravaši, dapače ,čisti“, kad ne poštuju po Bogu postav- ljene pastjere, kad ustaju na naše svetinje, mi ih. kudimo, mi ii sdbijamo baš kako što s ,Dubrov- nikom“ čiaimo. Neka čita kako njekoliko starče- vićanaca osugjuju bogumrsko ,Novo Svjetlo“. Ne- ka sluša kako čisti pravaš velć, Prodan sječe D.ru Mili Starčeviću: ,Što će reći rišćanin i muslima- nin, kad to usćita 12 ustiju onih katolika, kojih rad i život nijeu protimbi dužaostmi prama vje- ri? Preziruć pastire, zar će častit ovce?.. ,,Bi- skupi se nikomu u politici ne nameću, niti mogu namećat kao vogje! To je sve istina, ali istina je takogjer, da je svaka nauka i djelo tako s' o-