stojno.“ Zlatne riječi, koje bi pristale dobro ,Du- brovniku“, koji se ne žaca i nešta gorega. Eto mu dokaza. Mi smo pokojniku prigovarali da saragju- je u listu, gdje apostat Vuličević stavlja u dvoj- bu da li postoji u čovjeku duša. Dobrijan , Du- brovnik“ to opravdava veleći: ,Slićnijeh misli pa- lazi se i u mnogijeh filozofa svjetskoga glasa.“ Istina pri dodava: Ako smo štampali, ne znaći da odobravamo. Ali se razlogom pita: kad nijeste odobravali, zašto to nijeste opaskom nazuačili ? (Svršiti će se.) Vjersko srpstvo. U samozvanoj srpskoj stranci — kako oni kažu na Primorju — zgagjaju se uprav uragomet- ne stvari. Najprije odreknuća Baljaka i Petrano- vića svojih zastupničkih mandata, i polemika me- gju dvjema organima ,Dubrovnikom* i ,Srpskim Glasom“. Zatim kompromis narodne stranke sa o- vom. ,Dubrovnik“ je taj kompromis odobrio i 0+ beselio mu se, na što je u istome izašao onaj fal- minantni ćlanak omladine proti kompromisu i pro- ti listu. Na sastanku povjerenika stranke držanom u Zadru prvom polovinom prošloga novembra, ne postiglo se nikakvog sporazumka, nego se dapače odnošaji i još jače zaoštrili. Za ovim dogjoše bor- | be u Kninu i u Boci za izbor biranih birača. U Kninu se bore pristaše Baljaka proti onim načel- niku kninskoga Andrije Vujatovića, u Boci pri- staše Trojanovića proti onim Kvekića. A napokon poslije ispatka izbora u Kninu, gdje pobijedio Vu- jatović, dogjoše odreke i istupi Puljeza i Trojano- vića. Zadnji broj samozvanoga »Dubrovnika“ ob ovom zadnjem dogagjaju ima uvodni članak. Naj prije stoji proglas g. Puljezi, pak dodatak ured- ništva. U tome proglasu g. Puljezi kaže da se prijašnja nesuglasica u stranci pretvorila u fak- 1 Vujatović i Kvekvić, pristaše su Milaševo stranke, koja ih je i kandidirala za zastupnike. | Milaš ima svoju ,srpsku“ pulitiku, onu pravu hrišćansku. On ne vidi opstanka i napretka srp- stvu nego u pravoslavlja. ,Srpska narodnost“ — veli on u svojoj poslanici — ,sezana je tjesnom vezom sa pravoslavnom crkvom. Naši stari ovo su dobro razumijevali te od tuda ono nastojanje njihovo da se svagda staraju o jednoj radi dru- ge, o crkvi radi narodnosti i o narodnosti radi crkve. Blagodareći srpskome sveštenstvu narod- nost se naša mogla očuvati. Blagodareći crkvi mi smo mogli da se kao srbi očuvamo“. Ta je teo- rija upravo gadna, a ne treba ni da kažemo ko- liko neistinita. Ta teorija nam od svakoga pra- voslavnoga stvara fanatičnog srbina, pa bio on | baš u Hrvatskoj u Zagorju, premda je po rodu i po krvi pravi Hrvat. Ona nam raznarogjuje i ci- jepa naš narod. | Hrvati moraju se najodlučnije boriti proti , tome zavaravanju i opsjenjivanju našega naroda ! pravoslavne vjere. To je izum, do sada nigdje ne vigjeni i nečuveni, koji su jedino srbi iznašli da vjera stvara narodnost, i opstanak joj zajamčuje. Pravoslavnih kao što ima srba, isto ih tako | ima i Hrvata, i koji su rogjeni Hrvati, ti se ne smiju puštati zavestit vd lažnih teorija, i narod- . nost svoju zatajati i prezreti krv i predaju svo- ' jih otaca te pregrliti drugu tugju narodnost. To ne će učiniti čovjek svijestan, značajan i pošten: ako se rodio Hrvat, ljubit će svoji hrvatsku na- rodnost pa bio po vjeri pravoslavni katolik jali musliman ! Na žalost mora se prizuati da je ta srpsko- vijerska narodnost uhvatila koriena skoro u vas- kulikom pravoslavnom narodu u hrvatskim zem- | ljama, i svakim danom to više terena zauzimlje. | A mora se ma žalost i to konstatirati, da i pro- tični prelom. Žali se na izbor biranih birača w pagandi toga vjerskoga srpstva i same vlade u Kninu, gdje se došivjela srawota, du se braća | hrvatskim zemljama idu na roku. megju sobom bore i to sa osobu, a ne za načelo; i T-ška je borba, koju vode Hrvati, a u prve da brat brata sa birališta tjera, i da manjina pravaška stranka, proti tome nerodoljubnom op- sebe slavodobitnicom proglašuje. Klub srpskih na- sjenjivanju i zavagjaju našega pravoslavnoga na- rodnih poslonika na saboru, iz koga sam — budi mi mimogred rečeno — već istupio, u svojoj sjed- nici držanoj dneva 13 decembra tekućega, sankci- jonisao je ovakovu pobjedu i potvrdio kandidatu- ru o kojoj će te ovih dana čitati zvanični comu- niquć. Za tim kaže, da kod ovakovih odnošaja u srpskoj stranci na , Primorju“ svoj mandat narod- nog poslanika ne može više pridržati, te ga polaže. Taj zvanični comuniquć“ donio je Srpski Glas“ u broju od 13 tek, decembra. Tu se kaže srpskim biračima: ,Pošto su se srpski birači izbor- nog kotara vanjskih općina Vrlike i Knina slošili i klubu srpskih poslanika prijavili kandidaturu gosp. Andrije Vujatovića, načelnika kninskog, klub na temelju zaključka prihvaćenog na skupštini srpske stranke, držanoj u Zadru dne 11 i 12 no- vembra o. g. proglasuje kandidatom za izborni kotar vanjskih općina Šibenik-Skradin-Vrlika-Knin- Drniš (o nevoljnih hrvatskih mjesta i hrvatskih općina; o nehrvatska, narodnjačka politiko !) Gosp. Andriju Vujatovića. U nadodavku uredništva iza proglasa gosp. Puljezi stoji, da ono ne sna od koje strane je u istom sresu (Knin it.d.) istaknut sa kandidata načelnik kninski Vujatović. Za tim je objeloda- njen jedan brzojav iz Knina o velikom pasilju proti Baljakovim biračima u prilog Vujatovićevim, tako te ovi i pobijediše. — Nasilja na izborima ne mogu dolaziti nego samo od jedne strane, od one gdje je zapovijed i moć. — Nadalje govori »Dubrovnik“ : ,Po zaključku skupštine držane u Zadru 11 i 12 novembra o. g. bilo je odlučeno da klub srpskih poslanika w dogovoru sa birači- ma postavi kandidate. Klub je na 13 o. mj. držao sjednicu i većinom glasova proglasio je kandida- tom kninskoga načelnika A. Vujatovića. ,Na ovaj da su istupili iz kluba Trojanović i Puljezi, ovaj zadnji d& se i mandata odrekao. Na kra- zaključuje ovako: ,Osugjujući izborno nasilje roda, od strane njegovog svećenstva. Do sada ne ima skoro nikakvog uspijeha; ali ne treba | zaboraviti da je svečenstvo kod pravoslavnih sve ! moguće, da ono drži cijeli narod pod svojom uz- | dom. Ipak ne mora se zdvajati. Chi dura, vin- ce, veli talijanac. Treba se boriti ustrajuo i sr- - čano proti tim lažima i opsjenami, iznašajući | istinu i šireći kulturu te će i pravoslavni napokon otvoriti oči i strestiti sa sebe jaram te zablude. U vidjeti će da su oni i ako pravoslavne vjere, po | kitodaciti Hrvati, jer rogjeni u hrvatskim zem- ljama i potomci Hrvata te će kao što i prije o- pet i biti pravi Hrvati. Borimo se u tu svrhu | samo ustrajno, a pobjedu ustrpljivo čekajmo, ona će doći. Naši dopisi. Orašac, 12 Dećembra. ,Učesnik tečaja“ dopisom iz Gruža u br. 95 ,Smotre Dalm.“ učinio je slučajno neke ne- točnosti, koje smo dužni ispraviti. Najprije se tuži kako, prigodom njihova iz- leta, u Orašcu nijesu mogli dobiti soli ni vode, čemu da je kriva Bućeva tvornica i Bulićeva mal vasija. Ako se što takova izletnicim dogodilo, lo- gično je da je tomu kriv jedino onaj, komu na- javiše svoj dolazak, koji, premda ima vijerna go- stioničara, nije se za izletnike pobrinuo Dalje ,u- česnik“ pripovijeda, kako izletnici zaželiše vigjeti tvornicu protesta“ gdje da ih dočeka g. Lujak; te — nastavlja ironički — bas kako se pristoji jednom načelniku. Ovgje je ,učesnik“ potpuno po- kazao svoje ,istinoljubje.“ Od kada je g. Lujak načelnik? Nu njemu se probtijelo štašta predba- citi općini, pa iz ,delikatnosti“ kudi načelnikovu osobu pod drugim imenom. Nek zna dopisvik, da za riječi Lujakove sam g Lujak odgovara; dočim — slobodni smo izjaviti — na njih žele g. načel: nik i njegov zamjenik. Mi smo, kako čitatelj vidi, pravedni, prama svakomu, a to nam daje prava da i g. Buliću koješta prigovorimo. U svom go- voru, koji ,učesnik“ spominje, g. Bulić navagja da je četica po njemu nesmotrenih ljudi u Ora- ica, podigla tvornicu parenja, a to jedino da Bu- ćevu uništi. Uza sve Štovanje prama g. Buliću, odgovoriti nam je, da to nije istina; neprotiv isti- na je, da je uprav krivnjom g. Buća, koga, koli- ko dopisnik, toliko g. Bulić u zvijezde kuju, po- dignuta druga tvornica, koja mučesnik tečaja“ zo- ve ,protesta.“ Koliko taj naslov odgovara istini, evo dokaza. Nazad malo godina g. Miho Buć pro- da staru mlinicu tvrdki Lučić ed Nisić. Poslije toga, 200 koraka dalje, po moću vlade, zagradi novu. Znajući spomenuta tvrtka, kad Bućeva tvor- nica počme raditi, da njihova mlinica neće ništa koristovati, ponudi g. Buću da ju na se usme; ali on ne htjede. Rečena tvrtka bijaše primorana popraviti svoju mlinicu i nabaviti strojeve, a da joj posao bude bolje uspijevati pozove i druge da stupe kao dioničari. Ako se odazvaše nekoliko dioničara (možda bi se bili odazvali i g. Buću, ali on ih nije ni zvao) odazvaše se u nadi da će im biti od koristi. Dakle to nije borba proti mo- ralnom radu vlade, kako ,učesnik“ hoće, već tvornica od slučaja ili bolje rekuć od nužde. A opet će i koristiti, jer će se u njom pravit i fino ulje, a ne samo pareno, kako g. dopisnik veli. M. Domaće vijesti. fBožić! — Kakvom li radosti uzdrhće naše srce na ovo ime! sto li ovo ne znači za nas? Prestanak ropstva, osvitak božanstvene maksime: sljubi iskrnjega svoga kao samoga sebe“ to nam je donio porogjaj Spasitelja svijeta. Pak sve da i nije silnih blagodati, koje nam pruža Hristova vjera, i same ove dvije činjenice moraju da nas obraduju, jer od Njegovog porogjaja svaki indivi- dum postao je članom čovječanstva; prestadoše brutalni i neljudski nazori ,gragjanina Rimskog“. Na, nije se još potpunome ostvarila Hristova vo- lja, ali ipak Hristvv nauk za jednakosti prava silnim je krokom napredovao. Velike, humani- tarne ideje sporo koracaju, ali ipak moraju da dogju do svoga realizovanja, a da će religija Spa- sitelja svijeta posvema uspjeti, to nam jamči sve- ta Njegova krv, koju je On za nju žrtvovao. Bo- žić dakle nam je sinteza ljudskog blagostanja, ljudskog napretka, ljudskog savršenstva. I dok našim čitaocima čestilamo sretan Božić, mi im želimo da im on bude simbolom i porogjaja hr- vatske Slobode; tom živom i iskrenom željom: Sretan Božić! Hrvatski sabor. — Generalna debata o pro- računu je dovršila, te se prešlo na posebnu. Kod pojedinih stavaka lome koplja u govorničkoj bor- bi po najbolji članovi većine i oporbe. Hoće li, neće li, mora ipak svak prizaati da govornici ve- ćine ni iz daleka ne odvlijevaju opozicijonalcima, jer sistem i vlada u Banovini mogu se braniti, ali ne obraniti. U jednoj sjednici izrekao je D.r Bresz- tyenski krasan i važan govor. U njemu se dota- kao i vanjskevolitike monarhije. Ali tu izreče i ove riječi: ,Hrvatska je po narodu i po jeziku i po čustvih najbolji most preko koje bi mogla mo- parhija osvajati, gdje na bližem istoku nema kon- golidiranih prilika i samostalnih država“, Sušački ,Novi List“ je osudio taj pasus, koji ne izgleda ni najmanje laskav po Hrvatsku pred Slavenstvom. Ali cijeni opet isti st, da gosp. Bresztyenski sa tim riječima nije htio kazati, da su Hrvati naj- pri iji da monarkija preko njih osvaja tamo preko Drine, niti u opće gdje osvaja. Gosp. za- stupnik se je samo nespretno izrazio. Oa je htio bez dvojbe reći, da hasburška monarhija (ne Au- stro-Ugarska kakva je danas), može ostati u 0- kupiranim zemljama na istoku jedino kao Hrvat- ska. Jer kao hrvatska dinastija imaju Hasowrgo- vići na Bosuu i Hercegovinu pravo po m načelu i historičnim državnim tradicijam, koje su ove zemlje veživale sa hrvatskom državom. Ali u tom slučaju naša hrvatska nije nikakav most, ne- go je individualna državna osebina sa svojim pra- vima i sa svojim težojama, u kojima nema mje- sta težnjama EV pojma Austrije i Ugarske. I to samo do Drine. Preko Drine ni Hrvatska ne- ma što da traži.“ Dalmatinski sabor. — U sjednici od 12 tek raspravljalo se o vladinoj zakonskoj osnovi o uvedenju prireza na od rakije. Obširno je govorio zast. Biaukici Govorio je proti prim- ljenju osnove, i temeljito je opravdao svoje sta- novište, i drugih a Zast. Ivanišević je go- vorio za osnovu. U sjednici od 16. tek. izvanred- noj, poslije smrti Ivana vit, Vrankovića, go je o blagopokojnom, najprije presjeda: g. Ivčević. U govoru je istakao v i Vrankovića za Dalmaciju i narodnu stranku. loži u ime Zem. Odbora neka sabor zaklj ge Vrakoviću priredi sprovod na pokrajinske troš- kove, i neka uoblasti presjednika sabora da izrazi rodbini pokojnika žalovanje u ime dalmatinskog sabora. Za tim su govorili o pokojniku Dr Čia- ra Pred-