U DUBROVNIKU 29. Decembra 1900. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- | ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruna, za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj | gise toji 20 bel. lata i oglasi p otašljivi a dopisi galja se sto polugodište. jet priopćeno, uta tiskaju po odbi i uz razmje E ekopisi, se = triinja. Listove nefrankiraao ne prima ni uredništvo ni uprava. u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i redništvu. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se smatra se da je predbrojen i za doša- rni popust. XIX. Vijek. Naš će list doprijeti na vaše ruke, štovani čitaoci, a već će devetnaesti vijek, koji je na iz- maku, i biti i litisati. Neumitna će povjest, kako marljivi liječnik, primiti u svoje krilo, minuloga, oštrim će nožem pretražiti, i gola će istina sinu- ti. U tome vijeku ljucka zadruga. čovječanstvo, crkva je li napredovala ili nazadovala? Teško je dati izvjesni odgovor; toli više, kad od mnogo dogogjaja isprave su pod ključom, a o tajnam do- bro čuvanim, obavjestit će se pozni naraštaji. Ipak u glavnijem potezima dokazat ćemo da je ovaj vijek od velikog napretka i za ljucku zadrugu, i za čovječanstvo i za crkvu. Materijalni napredak svi ga vigjamo, svi ga tičemo, rijet bi rukama. Da naši dobri stari uš- krsnu. zinuli bi u ćudu, i ne bi mogli svoje za- čugjenje iskazati. A kako ne ćeš, mješte trabakula gorostasni parobrodi; mješte plašivog i dosadnog brodarenja od luke do luke kao troma kornjača, brzo i udobno putovanje; mješte konja vratolom- nog, ili tvrde kočije, da ti prelomi svaki zglob, mirno i neopažljivo putovanje na mekim dušeci ma kroz šine, da preletiš kao ptica. Mješte spo- rih vijesti, nakon mjeseca, svaki dan s kraja na kraj i najmanje vijesti. Zanati, obrti, umjetnosti, sve je napredovalo i divno napredovalo. Blagosta- nje i udobnost prešla je iz gradova u sela, i radišni naš težak legne na počinak na mekoj po- stelji, njegovu kuću rese slike i novotarije, naći ćeš mnogo toga, što je negda bila svojina imućni- jeh u gradovima. Jasna svjetlost zamjeuula je svijeće na ulje, koje su jedva skiljele da ti pro- kopaju oči, seljak tu se zabavi listom i knjigom, i njemu je na srcu da zna što se u okolišu ze- maljskom dogagja. A što će još doći! Brzi sao- braćaji stegli su glad i nevolju od koje su više puta skapali oci naši, Čistoća, gajevi, rašće, i či: sti zrak odmakli su ljute kuge i pomorije, koje gu kako metlom mele cijele naraštaje. Bogu budi hvala, pučka naobrazba daje način i priprostomu, da zna što je ispod njegovih nogu, da razaznaje što je gore na nebu, gdje u muku i neopazljivo silna tjelesa pomiću se, i tihim svojim glasom sla ve Previšnjega Spasitelja svijeh stvorova. Prošli vijek osvanuo je u krvi i plaču. Go- rostas čovjek, junak nad junacima ide da svijet osvaja. Naše je carstvo na udarcu, i potučeno ku- kavno podlaga se zahtjevima pobjeditelja. Njego- va sila raste; i samo siloi led, i Moska u dimu i plamenu ukrote toga diva, komu su se sve kru- ne poklonile. Ništavilo svijeta. Oo, sužanj nabraja jade na dalekom otočiću, i države uzimlju drugi lik, a puci ustaju na polet, koji ne može da spu- ti u okove ni sveta alianca, ni nikakva ljucčka sila. Amerika samovlasna, lišila se podaništva gor- doj Albioni, i prima doseljenika iz svih strana. Grčka se junački diže da strese igo tursko; Sr- bija ustaje pomoću Rusije; Italija ustaje za je- dinstvo; Njemačka tegli svome ujedinjenju ; u svim narodima probudila se samosvjest, priznanje svo- ga bića, nastojanje na kulturni i materijalni na- predak. Veliki umnici, veliki muževi predvode na- rode, svojim žarim spisima uspaljuju, bude iz tro- mosti sugragjane svoje; ustaje hrvatski preporo- ditelj Ljudevit Gaj, ustaje Palacky i drugi, i na: rodi, koji su drpili podvige, teške okove, ustaju na noge, hitaju se u kolo, da predadu časno ime u književnosti oživljelom narodu svomu. Sve to ne ide kako po loju, bilo je borbe, bilo je pre- vrata, bilo je krvi; ali je novi duh oživio, naro- di su dobili ustave, i priličnu slobodu i zadovolj- stvo svakoga je upokojilo. 1 Balkan je oživio, i Europa je preuzela drugo lice, i rijet bi okrenula najboljim putem, da rasprostrani svoju uljudbu, i da čovječanstvo sve otkupi od sužanjstva, od surovosti, od divljaštva. I pustara Afrike, i ledovi Sibirije, i mrtvi pogani Azije, i daleka Oceanija pretražene su, bjelac hita za ruku i crnca i sme- gjega, i navodi ih na bratimstvo, diže ih sa bu- ništa da oholo reku: ta i mi smo ljudi! Dočekali smo i još jedno veliko dobro, a to je predlog svesilnoga samodržca Rusije, da se uvede miro- tvorni sud, koji bi prepone na dobre uredio, i silnu ranu vojništva i ratova od čovječanstva o- dalečio. Stvar nije upalila, a krvava je poruga tome predlogu, borba junačkih boeraca, koji spu- ćeni i davljeni od strašivog zmaja, bezdušnoga engleza, ipak se brane i junački brane, da ih svi- jet u čudu gleda; ali sa svim tim, dobro je da se do tog predloga došlo, zora je pukla i osva- nut će i dan prave uljudbe, kad se meće ljudi klati, nego svoje razmirice u poštene ruke suda- ca mirotvornih predati. Ali nijedna ustanova nije bolje napredovala do crkve. Vidi se i po tomu da je od Boga. Pr- vom godinom prošloga vijeka, ona je u dogovoru sa silnim Napoleonom, podigla razvaljene otare povratila odmetnike Božijem blagoslovu, Ona je postostručila svoju moć u Ameriki, u Oceaniji, u Aziji, u Africi, a u Europi našla je zagovaratelje, koji su svemu svijetu poznati. Kaez Solaro, Cha- tubriand, O. Connel, Dondes Reggio, Vinthorst, o bok Franzoniju, Duppanloupu, Leodohovskiju, uz vodstvo velikijeh Pija IX i Lava XIII, crkvu su uzvisili, da i ako je lišena svake svjecke pot- pore, ipak priznata je, i od dana do dana prolazi od slavlja do slavlja, do potpune slave, do kra- ljestva Spasiteljeva. A kakav je tebi bio mili hrvatski Dubrovni- če ovaj vijek? Taj je vijek počeo najvišom nevo- ljom za tebe. Došli čopori francuski, i pod ime- nom slobode, bratimstva, jednakosti, tebe zapre- mili, digli barjak sv. Vlaha svetitelja tvoga, zau- zeli tvrde tvoje bedeme, i okrenuli topove da te razore. Rašćerali tvoju vladu, porobili tvoje crkve, odnijeli nepovratom i srebro i zlato, Ah! jadna sloboda, bratimstva i jednakosti, koja se ne osni- va na Božijem zakonu! Oko tebe rumene jabuke, navrvjeli pusti osloboditelji; a tamo silegjije, koji ti svaki život, svaki polet ugušili. Unutra fraucu- zi, iz vana crnogorci, drpi jedan, drpi drugi, o- stavili te prosjaka i nevoljnoga, da bi i kamen proplako. Ruka sveta velikoga Parca tvoga sv. Vlaha, od najljuće potištenosti oslobodi te, i novi ti život udahne, da uskrsneš kako fenix iz pepela svoga! Neko si doba kuburio, novi Pracat pretr- pio si grozni brodolom; podigo si se na novo i tvoje jedrenjače zaplovile širom mora; ali drugi brodolom obori te; i po treći put ti se osoviš na svoje noge, i tvoji parobrodi križaju se po silnoj pućini, i do tebe dopire željeznica, žila kucavica, da ti prinese nove krvi nove snage; i u tebi se udobnosti, i isprepliču se žice, koje će te obasjati | novim svijetlom. Tebe ostavlja u materijalnom do- bru vijek koji zalazi, & da ti priskoči u boljemu dobru i sreći novi vijek, koji se eto načimlje. Pi- ruj i veseli se mili grade, desnica sv. Vlaha ču- dotvorca tvoga tebe prati, da se domogneš slave koju si od davna uživao! Hrvatska se tobom po- nosi, tvoje veleume proučava, grimiznu tvoju ha- ljinu novim nakitima resi. Stolna tvoja crkva di- že Spasitelju spomenik dostojan tebe, slave tvoje, da svjedoči potomcima pitomost tvoju, sreću tvo- ju, vjeru tvoju. Jest Isukrst Bog i čovjek u tebi žive, u tebi kraljuje i vladsa, mili Dubrovniče. Ah! vladao na vijeke, i tebi mili puče udijelio dug ži- vot, svaku sreću i blago u ovoj zemlji, & spas podanim dušama na nebesima. To je čestitka, mi- li štioci, koju vam upravljamo, prvim danom nc- voga vijeka, i dao dobri Spasitelj da svi dočeka- mo radosni dao, da vidimo jsrećnu, slobodnu, u- jedinjenu milu našu majku Hrvatsku ! Kapituo Dubrovački i Dum Ivo Stojanović *) (Nastavak. Piše A. L.) A ako ne odobravate, kako možete kazati da su to misli mnogijeh filosofa svjetskoga glasa, i tijem neuke navoditi u napast; jer ovi će razlo- žito zaključiti: ako tako misle mnogi filozofi, za- što ne bismo i mi? Mogu li se zvati filozofima ta- kovi skoti? — Mi smo pokojziku zamijerali da je prevagjao zabranjene auktore. Nevini ,Dubrovnik“ odgovara nam: ,Gleda se kojom je namjerom pokojnik prevagjao.... to je časovita pomrčina velikijeh planeta, sićušna tačka u lijepoj slici, madež na licu cure“. Putine i rutine je li? Neka »Dubrovnik* upita pouzdanika svoga; pak će o- bazoati, koji je to gol+mi grijeh, i koje kazne so- bom nosi. Suztežem se jasnije pisati, jer o nekim stvarima dosta ih je natuknuti, a da se odma vi- di. kako svaka obrana ne može a da topljenjaka posve ne zaduši. Ali što ćemo kad ,Dubrovnik* gluh je ste strane. — Prigovarali smo da nije bilo dopušteno pokojniku po izričitim propisima zakona općiti in sacrio sa rišćanima, a na to nam »Dubrovnik“ doslovno odgovara: ,U pohagjanju rišćanske crkve, po našem skromnom mišljenju, nikakva protivna propisa nema u dogmatici, a dr- žao se valjda onoga što je nekijem popovima iz naše pokrajine rekao jedđom učitelj morale u Ri- mu, koji se ovom prigodom izrazio: vi ste dužni ne samo javno, nego i u pjihovijem crkvama po« štovati njihov cbred, pošto i oni imaju na sebi isti red i posvećenje... Uvjereni smo & pouzda- ne strane, da kad bi koji pravoslavni svećenik prešao s njihove u našu crkvu, ne rukopoloži se izaova.“ Nema propisa u dogmatici? Ćaj ,Dubrov- niče“, i vi katolici koji želite biti pravi katolici, naputak S. Kongregacije: ,Jer su često i od dav- na ovoj kongregaciji po vjerovjestoicim i bisku- pim bila postavljena pitanja, uz izliku koristi, nuš- de, pogibelji, dosagjivanja ili progonstva vjernika, da li je dopušteno katolicim općiti in divinis sa jereticim i skismaticim, i jer je uvijek ova kon- gregacija odgovarala : to nije dopušteno, po odred- bi izdanoj g. 1719, koja se osniva na načelu, da je općenje sa jereticim i skismaticim i» prazi podišu zgrade, velebni zaselci, znak blagostanja | +) Za ove članke Uredništvo ne odgovara, Ur.