| sastanke, posljedice kojijeh su oni česti dopisi Il Dalmate“ sa ovih strana. Nami nije žao da c. k. činovnik Marinkovich talijanski osijeća, ali nam je žao da se upliće u naše posle. Preporučamo ga za Danilov red. 3 S Pelješca, početkom godine. Nesebičnom patrijotu duša zebe kad se o- bazre na naš politički život. Zusmo kako pam je, a kakovi bi morali biti da budu poštovana naša prava, i da budemo svoji u svomu. Naprotiv vidi- mo da stranke (osobne strančice) niču kao gljive, umjesto da bi imali složni biti, na temelju hr- vatskog a ne osobnog načela radit, i to postavit na prvo mjesto, to je postala sporedna stvar. Je- dan dio naših ljudi nije prožet onim nutrnjim pa- trijotizmon i iskrenim osjećajem za svoj narod i jezik, već je za to uz narod, da postane kakav zastupnik, vogja, itd. Oo umuje: ja ću biti Hrvat ko zna neće li moj rad čim osobitim biti nagra- gjen? Kad ne bi ovijeh i ovima sličnih pogibelj- nih patrijota opstojalo, zanago ne bi mi gledali ove žalosne prizore što se po našoj domovini odi- gravaju. Dao Bog da nam se narod u opće čim prije prosvijetli, jer on će sam biti kader ovu ra- nu radikalno izliječit. Više puta čitamo tužbe na vladu. Jedna stran- ka tuži se da je progoni; druga joj bolje pru- ža ruku za pomoć; treća je kad psuje, kad kadi itd., a većina svijeh žali se: ,Vlada stvara stranke jer joj ide u račun.“ Ako je sve ovo istina zar da se tužimo na vladu? Mi držimo da nije umje- sno. Vlada možda ima svoje cilje, a mi imamo naše. Mi ne držimo da su nam u političkom po- gledu isti i zajednički. Ako nijesu, kako možemo očekivat da će meko proti svomu interesu učinit a da zadovolji nas? Ludost je kod zdravih očiju vjerovat da je dan, a kad nije nego noć, a kaš- nje tužit se na onoga koji te zaveo, to nema smi- sla. Za našu malodušnost, hramljivo rodoljublje i političku nezrelost tražimo uzroke osugjujmo i po mogućnosti popravljajmo u prvom redu sami sebe. »Kakav narod, taka i vlada.“ Kad budemo us- trajni i kompaktni, naše pravo mora biti poštova- no i ostvareno, jer zakonito. Svaka zakonita čisto narodna stranka ne treba da traži nikakvih izvan zakonitih privilegija. Gospodine Uredniče! Šaljem Vam ove neke p»zgre, vagjene iz duše amošujih rodoljuba, koje as Hrvata pobliže tiču. O srpskoj tako zvanoj iči drugi put! Gruž, 5 Januara. Štuvani gosp. Uredniče! Molim Vas, e biste izvoljeli tiskati ovo par redaka u svoj cijenjeni list : Već se je više puta opazio i zamjerio po jekoji nered kod poštarskog ureda u Gružu. a i ne govorim o dijeljenju pisama, koja se di- jele neuredno, i kod primanja poštarskih dozna- čica ima takogjer koja opaska. Poznato je, da su u zabotne dane uredovni sati za čitav ured od 8 sati u jutro do i ud 4 sata poslije podne do 6. Već se je njekoj meni dobro poznatoj oso- bi dogodilo, da joj se nije htjela primiti poštarska doznačica 3-4 minuta prije 6 sati, a sinoć se je meni dogodio mnogo gori slučaj, biva, da mi se nije htjela primiti poštarska doznačica ništa ma- nje nego 10 minuta prije 6 sati, Na silu mi se je tvrdilo, da je već prošlo 6 sati, dok je još u istini bilo 10 minuta do 6 sati. Pak uzmimo lije- po, da nije bio nego još cigli jedan minut, dapa- če 5 sekunada do 6 sati — i u tomu je slučaju moja poštarska doznačica morala biti primljena, jer tek onda, kad na zvoniku udara 6, ured mo- že, da se zatvori. Ja nemam svjedoka, koji bi mi svjedočili, da opda još nije bilo 6 sati, ali mi da- je pravo čista savjest, koja više vrijedi nego sto- tina svjedok&. Uvjeren sam, da se ovo dogagja kriomice od upravitelja ureda gosp. Ismaelli, koji što se tiče reda i uljudnosti u općenju sa stran- kama zaslužuje svaku hvalu i priznanje; s toga bi ga Lijepo zamolio, da unaprijed nastoji zaprije- čiti svake stvari, jer ako nijesam ovaj put, a to bi sigurao drugi put učinio daljnje korake X. XK. Ston, 6 Januara. (Hrv. Rad. Društvo). Na prvi od godine imalo je Stonjsko Hrv. Rad. Društvo glavnu go- dišnju skupština za god. 1890, na kojoj bijahu izabrani: presjednikom g. Ivan Kubiček, re- njednikom g. Frauo Fardić, tajnikom g. kuže kl. narić, pe g. Niko ravnateljima gg. Miho Ante Mekišić i Joso if & sudcima uard Milovčić, Pavo i Niko ija. Sretno | Domaće vijesti. Pišu tam iz Zadra! — Na vašu vijest o umirovljenju Afrića javljam vam, da pa seveo nego tnjesto da 8, topo bit o Ne Slovenac i s njime se služi. \ Karanac Oprejioo bacio u i mt+ Sava, — 4 zašto njima valja doć? miti, nadamo se, svi pravi hrvatski političari u Dalmaciji. Viška afera. — Čitamo u ,Nar. Listu“, da će se na 29 ov. mi. pred vrhovnim sudištem voditi rasprava o utocima viškim. Poznate su ne- zakonitosti, koje su tamo proti pravašima počini- li udruženi narodnjaci i talijanaši. Gradska Kronika. Pir. — Dražesna gji.ca Elsa Liiftner vjen- čala se sa gosp. Martinom Bedjanićem ravnateljem gimnazije u Mostaru. Čestitamo ! Akademija u sjemeništu. — Ob ovoj krasnoj zabavi u našem sjemenistu govorimo op- širnije na drugome miestu. Imenovanje. — Za upravitelja sjemeništa, na mjesto novoimenovanog prepozita sarajevskog kapitula kan. Palunka bi imenovan velečasni ka- teheta gosp. Antun Maffioli. Zaista vrlo sretan i prikladan izbor, na kome se može sjemeništu u- prav najsrdačnije čestitati. U našim društvima. — Čitaonica još ni- je razaslala pozive na svoje pokladne zabave. — Hrvatska Radnička Zadruga obdržavaće plesne zabave na 15 januara, te na 3, 12 i 14 februara. — Hrvatsko pjev. društvo Gundulić biralo je no- vu upravu za god. 1899 i to: prisjednik dr. M. Čingrija, potpr. K. pl. Ghetaldi, blag. da. M. Vla- hušić, taj. Vlaho Turčinović, arh. Ivo Stjepović. — Hrvatska Glazba ide sutra, pozvana, u našu Rijeku. Došaste nedjelje, ako bude vrijeme, na- mjerava poći u Župu, da pozdravi naše vrle i ju- načke Župljane i da im se prikaže. Parobrodarska društva. — Dubrovačka Plovitba povisila je glavnicu za 25%, jer namjera- va kupiti veliki brzi parobrod poput Pannonije ug -hrvatskog društva. Srpska izazivanja. — Na pravoslavno badoje veće pjevalo se po gradu u sve glase: , Što je handžar ovčjem vratu — To nek bude Srb Hr- vatu.“ Sutra dan, veli ,Dubrovnik“, da su Hrvati vrijegjali Srbe (iza ovakih provokacija) i još ima obraza da zove u pomoć policiju !! Molimo odgovor ! — U zadru se ustroji- lo talijanaško političko društvo, kome su tom pri- godom odaslani neki brzojavi. Iz Spljeta va pr. neki Bozich (Božić, ili Boksić?) želi da društvo ne bude ,monopolio di pochi.“ Buon privcipio ! Nego ima i iz Dubrovnika brzojav potpisan : La gioventi italiana di Ragusa. Mi nećemo da ispitujemo jesu li taj brzojav skalupili i poslali kakvi saratini kao činovnici premješteni u Dub- rovnik, ali bismo samo ovo željeli: da nam Dal- mata iznese imena od cigla dva mladića Dubrov- čanina, koji će izjaviti da su talijanci. Cigla dva, eto ne pitamo mnogo! Molimo odgovor! U ,Smotri“ ima jedna izjava, koja se nas tiče i ma koju ćemo se osvrnuti u došasto- me broju, jer nam je za ovaj prekasno. Dubrovački parobrodi. — Balkax na putu u Trst krcat rude. — Beatrice iskrcava u Cardifu. — Galeb na putu pt Milazza sa žitom. — Hartington krca u Savannah za Trst. — Istok na putu u Filadelfiju sa šećerom, —- Napried is- krcava u Genovi. — Oskar krca u Uastle za Ve- neciju. — Prasattus na putu iz Sivannah u Trst. Diskoras na Poljani. Jovo, — E, Sava, srpsko ti dobrojutro! -. Sava. — A kako ti srpsko zdravlje, srpski sine Srbine? Ama, brate, da te nešto srpski pitam, Jovo. — Pitaj, po Bogu brate! Sava, — Eno ovi naši kumovi puljiški čine do brzo tu njihovu besjedu sa Legu. I nas posvaše. Ima li se otić, ja li kući ostat? i Jovo. — Otić — otkud ostat!? Ukazali bismo, da smo još divlji i da ne znamo cijenit talijansku — kako ono kašu ? — kulturu. A nijesmo li sad u slo- si? I mi ćemo njih posvati na svetoga Savu. Sava. — A spominješ li se Jovane, srpskoga ti imena kako smo se ono lani rugali s njihovom Legom? Jovo. — Dosta je od onda vode proteklo, Sava. — Ne volim ja to nogo m ma, treba li što bacit? Jovo, — Vrgni krunu | Sava. — Čuj, brate Jovo, imam doma jedan kvarat od fiorina — niko neće da g& uzme «= kako bi bil& .... : Jovo, — A ti vrgai njega, samo ko je nov. Niko se neće stavit, misljeće da ga je je valjalo doć. ze hrvatski značaj pokrajine! Ovo će geslo pri« ; Jova. — Da činu broj . . . . ama ovoga puta | ne treba, kad se pokaže kita dične Srbadije, a Sava? Sava. — Ne treba, srpske mi vjere! Nego prekinimo raz- govor, eno Iva i Vlaha , 2.2 2.2... .. Ivo i Vlaho. — (Prolaze naprijed). Vlaho. — Duše ti, Ivo, reci mi zašto je ,Dubrovnik“ o- nako skočio kontra ovoj novoj stradi ferati, što će se u nas počet fatigat? Toliko smo žudjeli bokun linee i toliko čančili, a sad kad će mo je imat, sad ovako viču. Ivo. — Baš si i ti tonad. Ali ne znaš, da Crnu Goru ova ferovia ni malo ne gusta, Vlaho. — Pa što ,Dubrovnik“ više gleda interese Crne Gore nego Dubrovnika ?! Ivo. — Reklo bi se, po onemu pisanju. Vlaho. — I Baljak je, a quanto pare, viko contra u Beču. Ivo. — Jes, ma adesso viene il bello. Baljak govori, a »Dabrovnik“ piše svega i svašta — a Vlaho Mati- jević, ti veliki srpski sin, nastoji kako bi uzo, u kumpanjiji ben inteso, imprezu od ove fatige, ko- ju Srbi toliko ostegjaju. Vlaho. — Jes. ma ovo su riječi, koje vjetar nosi, a tu bi se Vlahu tratalo za dobit. Ivo. — Dunque vidiš. U toliko notaj da se piše kontra našijem interesima, za ulizat se Lovćenu. Vlaho. — Ne samo da pišu, nego oni tako s nama i upravljaju. Čuješ li je komunala skočila na sedam- deset i pet po sto? Ivo. — Bože zdravlje pasat će i stotinu. Znaš da ti sad u našijem gradskijem poslima dečidavaju talijanaš- ki impjegati iz Dalmacije? A oni ne plaćaju adi- cijonala ni solda. Prema njima! vitelj, izdavatelj i urednik Doag IPodiio Spoeiiei SE SN Svileni Damasti 75 nč. do fi. 14.66 po met. — kao i crna, bijela i je »Hennebergova Svila“ od 45 nč. do fior. 14.65 po met. — u modernijim pregjam, i macrtim. An pri- vate porto i poreza franco u kuću, Uzorke odmah. 6. HEHNNEBERG-VUVE FABRIKE SVILE (c. i kr. dvor. dob.) ZURICH, Wilhelmov sok od trava .MABKE SGHNEEBRAG po lyečničkom propisu iz najljekovitijih, friško istiješte- nih sokova trava sastavljen i mnogostrano upotrebljen. Ovaj sok po osvjedočenju najglasovitijih liječnika odliko- vao se na venredni način pod kašlja, prostaktesti, nat hlade, prsne stege, zasluženja, t66k0g a, stranog ubadanja itd te ga uzimahu uju da im je ovaj sok postao neophodam i da mj i. u zahvali ub je i mirne noći, Osobito se ruča osobama katarhu podvrženim za oštra vremena gla kao preservatih, navlastito za putovanja po oštru vre. menu. Ondjeluje na upaljivu duznu kožicu j čnih cijevi i njihovih odjelaka (Bronchi, ! i jača; po bacanje jer u prsima pr boa TEK u donjem dijelu, zaprij kroz blago-aromatičine svoje djelove "dapače | svoga ugodnog okusa on je ne samo djeci ugodan i stan, nego i starim kašljivim i na plućnim bolesnim s ma kao potreba, a javnim govornicima i pjevačima h E B dii došlo srestvo za hrapavi glas ili promuklost. Uzimlje se le -oaknoi O koIi TOJ sv ut uro prije ili pojelu, o dvije pune lako i povisice do nekoliko dana na tri ožice, Kod za- starelih sl uzimlje se uvijek dvije ožice pune, no tri do četiri puta, naime u jutro i u večer, kao i a još 1 ura prije i 3-4 ure poslije jela. Dj ie bori uć je M o po jodas a votuj dvije do tri za sas Oi re žestoka pića i opaljiva, razaraživa jela. Cij : sti di uporabe Wilhelmova soka trava ,Marke toji u mesu lako probavljivu i frišku, zajedn naputkom 1 tior, 25 novć, & Yy. — sandučića računa se 20 novć, Pošt, sandučići sa uz pouzeće, šalju se sa 6 fior, franco na svaki Fi : ured austro-ugarske monarkije, šSvakdanje naručbe soo a ravo samo kod Frana Wilbsliti, jekaraika s Nomnkirehona kod Beča, gdje se ri naručbe, ti s. O SUTA u Dvorani Bačićevoj - ŽUPSKI. PLES od 2 do 6 ura po podna. Ulaznina 10 novč. U večer; ža! VELIKI asia aci PLES: od 8 u večer do 4 u jutro.