Godina IX. , OD. U ĐOBROVNIKU 21. Jannara 19890. " List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: subolu mje- sech juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih prazn i imadu uvijek po polovinu arka više. Cijena je listu jeda u Otpravništvu lista: na godinu flor. 4:60, na po godine tior. 2:25; sa sa donašanjem u kuću s sa | sto A ustro- i Bosnu Hercegovinu s poštom: na godinu fior. 5, na ine fior. Za oglase. priopćeno. 2:50; sa sinosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. 3 Me više tiskaju po Pojedini broj stoji 10 novč. se ne Pabirci. limo najljepši uspjeh u njegovim istraživanjim. * Na dnevnom je redu dalmatinsko željezničko pitanje! Ono zanima sve krugove i stranke, a o- sobito ova naša južna željeznica do Gruža i Bo- ke, makar da je o njoj već odlučeno. lažiniri su već tu i za dvije godine, a možda i prije, ona će biti gotova. Zanimivo je kako se naprama ovoj željezni- ci držala i drži naša srpska stranka. šrpski za- stupnik Baljak — kome po narodojačkom kom- promisu dopane, da zastupa jedan hrvatski izbor- ni kotar — i glasovao je i govorio proti izgradnji ove pruge. Njega pak jače ili blaže sekundiraju naši srpski organi, a razlozi, koje navedoše dadu se svesti na ovo par riječi: Mi mećemo ove že- ljesnice, jer je ona naperena proti Crnoj Gori! Ovdje su Baljak i družina potpuno raskrin- kali Srpstvo i srpsku politiku. mGlas Crnogorca,“ ko da nije njegov posao, jednostavno prenosi ove govore, kojim Srbi, rade proti interesima vlastite domovine svoje, jer tako želi — stanovita direktiva, koja ih vlada. I ako ova srpska galama stvari ni malo ne škodi, ipak je uzrujala vladine krugove u Zadru. Osobito su ogorčeni vojnici na ovo srpsko bocka- nje (znajuć ko se iza njega skriva), a vladina — inače Srbima nekud prijazna ,Smotra“ vodi oštre polemike. Veli se da je sam namjesnik gosp. Da- vid u ovoj stvari zauzet. Biće tome i kaXovih za- kulisnih razloga. Zua se, kako se u Zadru upra- vo stvaralo i podupiralo Srpstvo, izvješćujuć Beč, di je srpstvo vrlo potreban ustuk hrvatstvu i ideji sjedinjenja. A sada ovo srpstvo tako ružno iznenagjuje! Gospoda u stanovitoj palači u Zadru, megju kojim takogjer imade Srba, vrlo su se uz- žurbala. ,Srpski“ zastupnik (hrvatskog kotara) Baljak govorio je odviše neoprezno — on je mno- go šta grdno izložio ...... # * * Čudnovato, ovaj Baljak ima baš, ono što se veli, pegulu.3 Pokojni Sava Bjelanović bio je, ako se dobro sjećamo, naumio da učini kako bi ,Srp- ski Glas“ izlazio dva put na sedmicu. U to ime počeo sabirati fond Srpskog Glasa. Srbi se obil- no odazvaše ovomu pozivu i ne bješe broja, u ko- me se ne vidjahu znamenite svote fundu prilože- * ne. Upadalo je u oči, mimogred rečeno, da ovih prinosa nije dolazilo iz pravih srpskih zemalja. Ili ge, radi oprezne politike, nijesu objelodanjivali? Kako mu drago <— i ono što naši dadoše, sači- njalo je znatau sumu Umre Sava, Srpski Glas i dalje izlazi jed+ nom na sedmicu — a fond? Gdje je fond? pitaju == no mi, jer u to prava nemamo <—- nego naši ovejani Srbi, sa ovog Srpskog primorja.“ Gdje je fond? o... O tome se u intimnijem krugovima Srbadije veoma mnogo priča. Pronose se ražne stvari, iz- tose imena vanka <- ali u četiri oka, Bog uču- vaj da Hrvati obaznaju ! niko živ ne bi mogao o» Btati, Baljsk siromah po smrti Saviooj primio je na sebe teško breme urezjivanja organa srpske narodne stranke. Breme bilo teško, pa mu brzo dodijalo i on ga prebaci na legja naivnijeg 09 | o make AA vjeka. Episkop Milaš bude izabran nekim nadzor« | Luje je gikom ovog organa, te čujemo da siromah vledi« teta čika je moj ideal; 0%, 1 NAUCNA BIBLIOTEKA, DučaGVdik vio zakladu lista, nego je dalmatinskoj Srbadiji predao u amanet i vodstvo stranke. Ni ovo se, čudna li slučaja! jošte nije našlo. Po smrti Savi- noj, naši Srbi zbilja nemaju čovjeka čija gdje je dična dubrovačka Srbadija ? Polagano! I ako je — u teoriji — ,brat mio koje vjere bio,“ vem ove šačice u Dubrovniku, drugovdje i nema. bima za sramotu: velika braća — na jeziku, ali u du- ši nekako im ne mirišu vele; — kamilavka im ne otvara nikakav apetit. Oni drže njih nekim polu- u velikodušnosti za braću prizoaju i pred Hrvati- slijedit njihove odluke. U četiri oka reći će ti svaki od njih: ,da se u Piaha nije fidat, da će on učinit kako mu reče pop i kalugjer“ — ali na javi, e na javi je posve drugčije: brat mio koje vjere bio, liberalizam, napredak, devetnaesti :vi- jek itd. Ipak Srbi-katolici nemaju nikakva oslona u svom puku, oni valja da računaju na pravoslavne, kojim žele da bude vogjama. Ali kako? .... Tako se porodi misao o ustrojenju Srpskog-Brat- stva, u kome pravoslavni samo figuriraju, glavnu ulogu igraju uprav — srbi katolici. Mi naše Srbe, ni katolike ni pravoslavne, ne smatramo genetičnim Srbima. To su odregjeni si- novi hrvatski. Ipak radovalo bi nas kad bi doče- kali dan, te pravoslavnom srpstvu bude iz ruke izbito vjersko oružje, kojim se slaži, Srbi katoli- ci nijesu nam nikada tako pogibeljni — niti se njihovo srpstvo može ozbiljno da uzme, i ako se mnogi više na njih ljute, jer nema u sebi onog kvasca, po kom svaki pravoslavni istim časom mora da postane i postaje finatičoim Srbinom. Kad bi vodstvo u stranci preuzeli srbi katolici, ka- lugjer bi morao da sluša, & onda je 24 sve lako. Jer Srbi-katolici nijesu nego eksotična biljka, o- sugjena da pogine čim na žrak — u narod dogje. U ostalom Lovćen se u ovom sporu jošte drži vrlo neutraloo — &'on — hoćeš nećeš — ima zaključnu riječ, Srpstv 0. (Za ,Orvenu Hrvatska“ piše Joan Andrović). i I Laćam se pera, da mojem srcu dadem oduš- ka i da bude pobudilo u drugim onu ljubav pra- ma otačbini, koju ono ovaj čas ćuti, Ne pitam | | miu zahvale i ost. plaća-s6 10 novč. po retku, & oglasi koji se pogodbi i us razmjerni i traćaja. Lisiove nefraakirane no prima ni uredništvo ni uprava. | i ka i dan danas traži dno (fond) lista. Mi mu že- se vrtjeti moje djelovanje. Za to ustajem jedino “| da, u ovo doba tmuše i buloga, širom hrvatske domovine, ražjasnim neke stvari svakomu nepo- * * Ali pokojni Sava Bjelanović nije samo osta- | znate, eda bi tako potaknuo onu slogu bratske i ozbiljne ljubavi prama zavičaju, koja bi mogla koristiti opć.j stvari. — Negdje stoji pisano: ,Ko od vas nije pripravan na žrtve, mučeništvo i smrt bi se | za hrvatska rod i dom, ne primi zamao u usta i- riječ od svijeh štovala i — slušala. Reći ćete: & ; mena lijepe, nu žalosne i bijedne domovine hr- - vatske“. Hoće li moja namjera uspjeti, ostavljam razboritim da prosude ponos hrvatski i dostojan- u praksi pak to ti je sasvim drugčije i Srbi pra- ' stvo Hrvatske, pa da se po tomu vladaju. voslavni puno zaziru od Srba katolika, kojih, 08-: Kada sam u br. 49, 50, 51 ,C. H“ objelo- danio članak: Muhsmedansko pučanstvo na Bal- Ne vjeruju im :mnogo, ne drže ih pravijem Sr- | kanu“ na odgovor Dubrovnikovu članku: ,Bosna i Veliko Hrvati“, mnogi su me bud usmeno bud Srbi katolici pak, i nehote, vraćaju im žao | pismeno pitali: što će reći, da se a Dubrovnik“ na moje pisanje ne osvrće? Ovim putem mojim milim znatiželjnicim odgovaram; nkoliku ljudi, tv“ liko ćudi“. Dubrovnik, taj veliki i neustrašivi za- szijatskim matražnjacima, koje oni, srbi katolici, ! govarstelj i branitelj ,srpstva“ na Jadranskim -o0- balama, nije se osvrnuo na moje pisanje s toga, ma u protekciju uzimlju. Na izmjenu ne vjeruju | što nije mogao niti je znao pobiti zgoljou istinu ni ovi njima,, niti se uzdaju, da će pravoslavni i mojih činjenica. Contra factum non datur argws men(um, to dobro znade ,Dubrovnik“ i za to.je mramorkom šutio, — a ko šuti taj potvrgiujes Qui tacet consentire videtur“. a. =, »Dubrovnikov“ muk neka nam: bide živim primjerom, koliko je kod paše ,braće“ neoborivo srpstvo. Da je danas Balzac još u životu, mogao bi napisati dodatak k svojoj ,Comćdie humaine“ sa naslovom ,Comćdie politique“. Političke-su se komedije doduše prikazivale u svako vrijeme, md možda nikada na pozornici toli prostranoj, kao to je današnja, niti sa toli zanimivim glumcima, kao što su današnji. NT E Narodno čuvstvo, sin najljepših i pajnježbi- jih čuvstava ljudskoga srca, mora da buđe u ##. like štovano; i pošto ko ga kuša i odviše ga lju- bi, mnogo mu se takogjer i: oprašta. :.... i. Ali i ono novo obilježje naobr.ženih ljudi, ima: de manu opću ljudskim stvarim, ma koliko d& -u u unutarnjosti dobre i krasne, %t. j. da su neiscr- piv izvor dobra i podjedao kobni: uzrok zla, \ me- gju ovim najosbiljnije, najuvažnije i najpogibeljui- je čini mi se izgubljenji u onomu Koji to narod- no čuvstvo imade odviše živo, & nije.mu upravlje- no od razuma; od poštena srca, od umjerenosti i od savjesti svoje vvlje. A u ovomu slučaju očito- vanja narodnoga čuvstva dvlaze do pretjeranosti, koje jedre za ludilom i uzimlju tako obilježje, da ih čini skoro mrskim i prezirnim, što naravno uzbugjuje u onim, kojim se ona očitovanja groze, opravdano ogorčenje, opravdanu osveta. Ove misli padaju mi na pamet prisustvojući svegjeravm (rienju srpskog elementa, koji bi nam ovdje htjeo imponirati i zap wjedati, Ovoj provali, koja nam dolazi sa strano t. x. ,hfa$e“, mi mo- x“