NE NOSNI OO. Br. 4. vo ED. ROG - _ U DUBROVNIKU 98. Januara 19800. Godina IX. GRVENA HRVATSKA za WEŽIRK iš mo List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i t0: prvu sech juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih praznika imadu uvijek po polovinu arka više. Cijena je listu seagrijeća u sa godinu nor. 4:60, na po godine tior. 2:25; sa Dubro Austro- Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s : ma godinu flor. 5, na po godine fior. 2:50; sa snosemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. subotu mje- i Kuće i sa | sta donašanjem u i sa pr: teni više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni Rukopisi se ne vraćaju. Listove n Pretplata i placi pladeja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su ve tt pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- no, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji s6 pust. e ne prima ni uredništvo ni uprava. Pabirci. Nastavljamo od prošloga broja. U Trstu bijaše velika skupština načelnika, zastupnika i inih prvaka talijanske stranke Pri- morja. Tu se je prosvjedovalo proti ustrojenju hrvatske gimnazije u Pazinu, proti vladi koja tim činom tobož tlači svete pravice Talijana i ispu- calo se nekoliko bombastičnih govora. U krvi je talijanskoj teatralnost ; njihovi naj- trijezniji, najozbiljniji ljudi ne mogu da sakriju u sebi onu žicu komedijaštva, koja odava narodni im značaj. Ovaki su oni u Napulju, u Rimu, pa donekle i u samom Milanu, koji, pomno sakriva- juć ovu narodnu manu, pada u kirikiranu i nena- ravnu mu ozbiljnu skrsjnost. Ali ako su ovaki svi skupa — Tršćani se ipak odlikuju od ostalh. Nigdje se ne glumi više nego u Trstu. I signori triestini! to je neka po- java, kojoj se ozbiljan čovjek drugoga naroda vr- lo teško svikne, Mladi i stari bez razlike imaju u sebi nešto, što nam se čini naprosto smiješno. Njihova važnost, u koju su uobraženi, njihova tr- govačka zlamenitost — il negosiante di Trieste misli da je prvi na svijetu —; njihovo javno dje- lovanje, demonstracije, provokacije i sve ono što poduzimlju skupno i individualno, ima tako izra- ziti tip triještinerije, da su zbilja vrlo zanimivi. Grehota, da i njihova zadnja demonstracija nije o igrana na kakovoj kazališnoj pozornici! ,..,. Jadnici! Tvliko muke za umjetnost kojoj ni- ko ne plešće! Prosvjedi i buratinski govori dei signori irredenti, koji su sigurno došli macifrani po najzadnjoj modi, da učine lijepu figuru (a to je u pjih glavno) nas Hrvate i Slovence neće ni malo razljutiti. Pošto su Hrvati i Slovenci jedan narod —- Primorje je hrvatska zemlja! Mogu se oni nadimati koliko hoće — svud na okolo na- valjuje jak, svjež i nepokvareo hrvatski elemenat, koji će bujicom narodne svijesti poplaviti i Trst i Poreč i Goricu, jer potlačeni kmet osjeća, da je došlo i njegovo doba. Ispred njegove hrvatske duše mora da isčezava gnjila latinska dekadenca. Neka prosvjeduju gospoda Triestini : hrvatski ži- valj raskopao je kompaktuost Trsta već odavna: hrvatski težak, radnik, posjednik, trgovac, činov- nik, svećenik, advokat, liječuik, učitelj, pisac 0- svaja Trsat, kao sto će osvojiti Primorje, a tali- janska iznemogla prepotencija samo uskoruje o- vaj dan. Ko se boji jedne jedine gimnazije što će se podići većini pučanstva pokrajine — taj je narod zbilja u desperatnom stanju. Naprijed junački naši Primorci, budućnost je hrvatska | Trš- ćanski kougres nije bio drugo nego stenjanje pro- tivnika na umoru, Nebojte ga se! Oa je čest one rase, kojoj budućaost ne namijeni više nikakve uloge u povijesti svijeta, Sad nastupa naša era! s , # I Srbi su — dični saveznici ovih i ovakih Talijana — imali svoj sastanak — u gradu gdje ih nema, u Spljetu. To će se razglasiti po plaće- ničkim i inim novinama. Spljet i srpski sastanak doći će ovih dana više puta skupa, Neupućen čo- vjek, kada to usćita, misljeće, da je taj Spljet srpski grad. A na to oni i računaju, i njima je u prvome redu do prolasnog efekta, Nego ovaj , put srpski rad na sastanku bio je vrlo plodan i mi im na njemu iz svega srca čestitamo. Tako zvanim Srbima katolicima pošlo je za rukom, da zavežu i zamotaju Srbe pravoslavne, kako baš treba. Srbo-katolički ,Dubrovnik“ proglašen je or- ganom stranke u priznanju, koje mu se je izjavi- lo. ,Srpski Glas“ ne samo što nije spomenut, nego mu je još izrečena i nepouzdanica u onoj istrazi o upravi lista, koja je naregjena. Bilo je doduše tamo nekoliko i Srba pravoslavnih, ali jedan dio njih samo su služili pro forma, a drugi je tu, jer ne vjeruje ni u palicu. Tako se barem oni isti javno razmeću. A sad, draga srpska vjero, i ti pravoslavno srpstvo, mi vas najljepše pozdra- vljamo, radosni na uspjehu što ga polučiste, Što tražili to i našli! Sastanak u Spljetu razbio je gospostvo pravoslavnih popova i kalugjera u srp- skoj stranci. Ovo je megjutim tek početak, ali ko dobro počne polovinom je gotov. U ostalom ide- mo da vidimo je li ovim zbilja sve dovršilo kako se to uobražuju srbi kstolici i oni pravoslavni koji su, na dobre ili na zle, prisiljeni da ih slijede. « x x Pa pošto je u današnjim pabircima na dnev- nome redu neko umjetno naduvanje i posiranje hrvatskijeh protivnika, to ćemo ih završiti trećom kiticom (jer bez treće nema sreće), ako samo po- gledamo malo na istok. Na Cetinju regbi da su poprimili, uz srostyo i savezništvo, i nešto malo talijanske ćudi. U Crnoj Gori zamišljaju se veli- ke osnove — Bar će se pretvoriti u trgovački emporij prvoga reda, ispred koga će da se sakri- ju New-York i Liverpool; podižu se tvornice na šećer i kalcijum karbid, koje će da prave konku- renciju velikoj srednjoeuropskoj industriji; tjera se racijonalna sječa prašuma, — i toliko drugijeh lijepijeh stvari. Dobro obaviješteni ljudi smiju se ovijem pokušajima, koje pokazaše nepraktičaost i pjesničku faotaziju crnogorskih državnika. Sve te lijepe ideje propadoše jedna za drugom, jer bijahu kule na oblacima. Bar bi postao trgovački grad prvoga reda, al niti ima što da iznosi, ni za koga da uvozi; crnogorski puk mogao bi da in- dustrijom pravi konkurenciju Rajni i Mancheste- ru, al on niti umije niti hoće da radi; sječa pra- šuma može da unese 60.000 fior. godišnjih, koji u budgetu bijahu već uvršteni, al tih prašuma naprosto nema; tvornica za šećer uspjela bi bila, kad bi bilo polja za sladornu repu; ona za kalci- jum karbid donijela bi velike koristi, ali Nijemci, za to pozvani, povratiše se kući. I tako flasco za fiascom / Kada ko čita ove retke, a ne zna još nešto drugo, reći će: Ej slobne li ,Crvene Hrvatske“ | Ta zar nije svakome, pa i Crnoj Gori, slobodno i dužnost, da se brine sa svoje dobro i napredak ? Polagano, ljudi, da se u osudi ne prenaglite, Jest, slobodno je i dužnost je i mi mne bi isticali neuspjehe onijeh pokušaja. Ali ovi pokućaji bijahu po ovamošnjim srpskim listovima — osobito kros Slavenstva, biće zar i nama dopušteno, da se od ovih Slavena — ako ništa drugo, barem obrani- mo! Prijatelji ,bratske sloge“ neće nam valjda uskratiti ovo naravno pravo. Ele poslije tolikih fiasca, na Cetinju sada premišljaju kako bi spasili siromašni narod (ili namakli novaca za svoje svrhe) sa — lutrijom ! Lutrijom dakle, koju vas izobražni svijet smatra kugom za blagostanje prostoga naroda, misle ta- mo da će se prikupiti crnogorski kapital. — I »Srbobran“ je sasvim ozbiljno donio ovu vijest | Srpstvo. (Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović). IL Potvrda narodne svijesti jednoga naroda je- ste jedan medju najljepšim dobitcim duha našega stoljeća, a težnja Hrvata, da skrše prevlast sviju inostranih elemenata, koji teže za raznarogjenjem narodnoga značaja od pokrajina, u kojima oni 0o- bitavaju, jeste sahtjev moderne prosvjete. Zaista; čemu je potrebitno tražiti Hrvatsku u Arhivim, kao Mletačku Republiku i Anseatički Savez, da uzmognemo narodno ustvrditi, da zaključimo, što hrvatski narod ima pravo da bude i da zahtjeva budućnost? Gdje je povjest slobodnih Amerikan- skih Republika i nekih moderno-prosvjetljenih naroda ? Većina narodnosti od žitelja odlučuje onu od pokrajine, dočim listine, povelje, zakoni nijesu ne- go nuzgredna stvar. Svako pak istraživanje na- rodnosti mora da stoji u suglasju sa povješću i naravi, Govoraše glasoviti povjesničar Mommsen : »Durch die Verdammung der Nationalititsbestre- bungen kommt man in Widerspruch mit der Ge- schichte und Natur. Allerdings steht das Men- schenthum, die Humanitit, iiber die Nationalitat, aber allgemeine reine Menschenthum soli und kann sich eben nur in Individualismus und in der Na+ tionalitšt entwickela.“ Narodnost ma koje mu drago pokrajine nije u tvarnim stvarim, nego u osjećanju ljudi. Čigo- va su brda? Hrastovi, koji od vijekova trajaju bi« jesnoći oluja, nijesu niti hrvatski niti srpski, da li naravski. Hanibal je prešao megju Alpa, i Na- poleon ih prešao; obadva su kušali da su megje od naroda uvjetue, Ovu je istu stvar kušao i kralj Alboino, kada u društvu Longolarada, Sasona i ji lil lili Hilir 3 Srbobran“ — obješeni na veliko svono; s njima | Tanslingher, koji sasvim da je bio tugjeg pori- se insinuirala i jedna politička, nama veoma pro. | jekla, došav u Dalmaciju, dičio se je hrvatskim tivna misao; oni našoj srpskoj štampi služiše kao | imenom, tako da u predgovoru prvoj knjizi Ae« reklama sa srpsku ideju — pak je sato i naša | neide, hrvatski po njemu prevedene (Mletci 1688 dužnost, da ih pokašemo u svoj svojoj golotinji. | kod Juliani-a) brojeć i sebe megju dalmatinski Jest na Cetinju su Slaveni, ali i mi smo | narod, veli; Tako da svi Hrvati jesmo. Slaveni! Pa kad se oni drugi Slaveni ne žacaju Činjenica je pako kojoj se pokloniti mora- protiv nas zdrušati i pomagati najljuće dušmane , mo, da od Raba do Spiče to je hrvatska pokra« NAROD+ PEPUDLIKA +. SMA NAVČNI OAVNIH