U DOBROVNIKU 2. Februara 1899.

Godina TX.

 

RVENA HRVA

Tit izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: pro čuičata ej -

seca& juna, jula, avgušta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih p

ijek po polovinu arka više, Cijena je listu unaprijeda u Otpravmštvu lista: na
Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa

imadu ji

godinu tor. 4:50, na po godine tior. 2:25; za
Austro-Ugarsku, i Bosnu inu 8 zna
2:80; sa inosemstvo fior. 4:50, poš troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč.

 

   
 
  
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
  
 

Ovaj broj izlazi, radi Blagdani, dva
dana prije.

OOO

Izmećari tugjinstva.

U koliko nam naše stvari dopuštaju, pozor-
no pratimo rad i rasprave hrvatskog sabora u
Zagrebu.

I evo ćemo da u kratko izložimo naše mni-
jenje; da u cjelovitosti, velikim potezima, uhvati-
mo sliku parlamentarnoga položaja u Hrvatskoj.

Magjaronska ili vladina stranka sačinja ve-
ćinu. Patrijotična hrvatska opozicija složno i Zza-
jednički bori se proti većini i proti — poznatom
— gistemu. Ali premda je većiva poslušna, a broj-
no jača i nadglasuje, ipak je njezinim vogjama
mučno slušati one gorke istine 0 zapostavljanju
hrvatskih pravica na korist ugarske ideje i svega
inoga što im tu opozicija pred brvatskim narodom
i svijetom kaže, a njima je teško, da ne rečemo
ne moguće, to pobijati.

Grof Khuen mora da se nalazi u velikoj ne-
prilici, jer njegovi ljudi nijesu dorasli ni ljudima
ni razlozima opozicije, a, što je glavnije, u veći-
ne nema mislimo ni uvjerenja za stvar koju brane.

Kako dakle omesti i pomutiti nastojanje hr-
vatske opozicije, koja je ozbiljno i velikim žrtva-
ma pregoula, da radi oko hrvatske stvari?

U drugim prilikama, grof Khuen, kao pame-
tan političar, imao bi bio svoje zastupnike sazvati
in camera caritatis, pa im od prilike kazati ovo:
— ,Drsgi prijatelji! Nastojanju mojem pošlo je
za rukom, te u saboru, kako vidite imamo ve-
liku većinu. Dva, tri glasa manje ili više, to u
dannšnjem razmjeru ništa ne čini. Za bolje pobi-
janje opozicije nalazim za shodno, da od vas tro-
jica mene, prividno, ostave i da progju na opozi-
cijonalne klupe. Tamo ćete udariti u najradikalni-
je note — ali ne po meni — već po istoj opozi-
ciji Kežite da sve ono što oni rade nije napro-
sto ništa, da vi hoćete još veću Hrvatsku nogo
li oni, proglasite ih izdajicama načela itd. Naći
će se opozicijonalaca, koji će vam vjerovati, t&
ovaj je narod vrlo naivan!1Ivi ćete tako našoj
stvari mnogo više koristiti, nego li da sjedite u
redovima de&nice“.

Ovako bi mogao reći gosp. grof, Khuen. Ali
to mu je danas sasvim suvišno, jer tu ulogu u
hrvatskom saboru igraju ma dr. Frank sa Milom,
a sad evo na žalost i sa Davidom Starčevićem,
da on bolje ne moše ni pomislit i to ne samo u
saboru, nego i vani u narodu hrvatskome.

Ova čeljad imadu uvijek u žepu šaku praha,
da zaslijepe oči naivnome i dobroćudnom rodolju-
bu hrvatskom. Neće oni malu Hrvatsku, kako ovi
glavosrbi, ove izdajice narodne: sdruženi pravaši i
obzoraši | Oni hoće hrvatsku: daleko veću, od Ba-
varske pa sve do Carigrada i Egejskoga mora —
a slobodnu i ujedinjenu!! . . . Z+r to nije krasao,
veličanstven program? Koji Hrvat na to ne pri-
stane i za njima ne okrene, taj nije vrijedan da
ga sunce grije. Ali odmsh za tim bombastičnim
frazama — odkrenu oni, ne proti magiaronskoj
većini i sustavu, Bog učavaj! nego proti hrvat-
skoj opoziciji, koju psuju majrušnijim riječima,
izmisljajuć svakojake priće, iznoseć svakakve lu-
dorije, & da opos'ciju diskreditiraju pred hrvat-
skim narodom, kome neprestano pripovijedaju, da

<
:
4

Pretplata i

će se ova svaki čas zavaditi i pocijepati. A ma-
gjaroni grofa Khuena pleskaju ovim govorima, po-
vlagiuju im sa: ,Tako je!“ ,Živio!“ i inim. Ro-
doljub koji je zaveden ili malodušan, gubi, gleda-
juć one sablazni, svaku volju na žrtve i rad. Naši
protivnici veselo taru ruke, Neue Freie Presse i
Pester Lloyd donose o tome opširna izvješća po-
slana im od istoga Franka preko svog brata a
grof Khuen sjedi mirno i zadovoljno, te uživa
prizor, koji ni u snu snijevao nije.

Evo ovo je slika rasprava u hrvatskom 8a-
boru; ovo je rad političke špekulacije, koja ko
sumporna kiselina od nekoliko vremena rastvara,
truje i razjeda zdravi organizam naroda hrvatskoga!

Ima na žalost sebičnih i ambicijoznih ljudi,
koji radi vlastitih i skroz osobnih hira, nastoje
da ovu kugu pretade i megju dalmatinsku stran-
ku prava, čim joj daju snage i kreposti i onamo
u Banovini. Hoće li uspjeti, ne znamo. I u nas
ima neupućenih ljudi, zatim ljudi koji sjajnom va-
pjštinom ,načela“ pokrivaju niske i sebične svoje
strasti i žele da im udovolje. Ali u koliko Dal-
maciju poznamo, uvjereni smo, da svi oni koji
svojom glavom misle, a imaju zericu srca i lju-
bavi za svoj jadni narod, neće nasjesti; uvjereni
smo, da i u Dalmaciji bolji dio stranke prava,
koji dosle gleda, a šuti i u sebi vri, na ove aten-
tate, koje počinjaju špekulacija i ambicija podu-
prte sa gluposti, neće dopustiti, da se ovako ne-
dostojno igra sa hrvatskim svetinjama.

U Hrvatskoj i Slavoniji narod je već kazao
gvoju. Sloga i sporazum opozicije u Hrvatskoj na
temelju hrvatski načela, a proti sistemu: — to je
pravi blagosov za naš narod i svaki onaj koji tu
slogu hoće da pomuti, nije drugo nego izmećar
tugjinstva. Ma kako sjajne fraze titrale na njego-
vim ustima, on ne djeluje za Hrvate nego za hr-
vatske dušmane. Radio tako iz inada i perfidije,
iz taštine ili iz bedastoće, on je jednako pogibe-
ljan hrvatskome narodu i narodna je dužnost, da
se što prije otrese ovakovih ,spasitelja“, ako se
neće kajati, kad mu više na vrijeme ne bude.

Srpstvo.

(Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović).
I

Ala li eterogenijskih elemenata u divnoj slo-
zi Srba i autonomaša jeli de ,Dalmata,“ ,Srpski
Glasu“ i ,Dubrovniče ?“ Naprijed, Srbi, ta je slo-
ga od Vas nužda i zahtjevana, jer Vam tako dik-
tuje Vaše veliko i čisto Slavenstvo, za ljubav ko-
jega ste spremni uletiti i u tabor ., . . Magja-
rona, kao što su se Polit i Miletić godine 1866
sdružili na hrvatskom saboru sa magjarskom stran-
kom prvti narodnoj stranci, koja se borila proti
Pešti. A još prije toma knes Mihsjlo po-
gagjao se & Mogjarim, im preda srijemsku žu«
paniju; pa Ristić i Blasnavac opet šivo preporu-
čivali hrvatskim prijateljim, koji su potekli u Deo-
grad na svjet, da se ma pod koji način pogode
sa Magjarima.!)

'To su fakti, Eto Vam velikoga Slavonstva

  

a

u ss upiruri:;Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

«

ka |i otalivi, s “lop ja se rodite

list kad mu pretplata mie, smatra se da je predbrojen i za doša-

ković uz braću. A može li bit inače, kada su *Sr-
bi svuda jednaci? I da je sve to samo! Nego gdje
Srbim ne pomaže vlastita snaga i brvatski očaj-
nici, tu zovu u pomoć same svrzimantije i raspo-
pice katoličke, da sa podnožja globodoumja i sla-
ve trube u svijet: ,Hrvatska klerikalna stranka
špijuna da nas umori. Narodnjaci primite svrdlo.
Narodnjaci dignite svoje svetogrdne ruke na nas
vo SVEVI Rim koji vama zapovjeda i nalaga
svoje nezajazive i pakljene strasti, odriješit će
Vas i od takoga grijeha .. ...- Budite klevet-
nici i špijuni. Vam je ćud one zvjeradi što se
koti u mraku, što u mraku živi, i u mraku mora
crknuti. Ljude one, koje ,Obzor,“ »Narodni List“
i ,Vienac“ kaju u zvijezde, Dalmacijo, plodna
majko, poznaj ih, tvoji su izrodi, pa se sgadi.
Od metala i od tikvenoga lišća pleti vitezima vi-
jence, da ih naraštaj novi vidi, pa da hrakne i
pljune. Čobani naši krasni, neka svrnu rogove ko-
zama i jarcima, i neka im svire. Ribari naši, ne-
ka zanjore u duboko more, dugih i debelih peste-
lja neka izribaju, da počaste njihove ljube dra-
GO 2525..... « 2)

Ako je istinita znamenita Buffonova izreka,
da je stil čovjek, tada neka sude p. n. gg. čitate-
lji kojoj vrsti pripadaju ljudi, koji se ispovijedaju
Srbim.

Ko je uzeo u ruku povijest — velim povi-
jest, koja se temelji na istini i sgoljoim činjeni-
cam, uvjeriti će se koliko je Dalmacija srpska, &
koliko hrvatska. Porfirogenit, kada tumači, što
znači riječ Hrvati veli: ,T4 08 xowBdro ri) TO»
ExhaBwv Gvakćuro ic uevevrat, vovrćari» oi ri)»
zeokkijy xugav xarčxovreg,“ što pohrvaćeno: ,Hr-
vati slavenskim narječjem znači narod, koji mno-
gu zemlju posjeduje.“ 8)

Za Srbe kaže isti Porfirogenit, da su došli
na Balkan kasnije iza Hrvata4), te upravo nigdje
73) Srpski List“ br, 32.

3) »Ileqi vd» Isudrwv* str. 148.

4) TO G8 v0v sig Hćuarog TA&» zexuarilov
Gnocakovixq zai ačed Max&doviago ućqog tvyxd-
yoe.“ Nav. dj. str. 80, — Ne ćemo se ovdje pozvati na
Račkijev sad, kako su Srbi — kako on to svjedoči u svo-
jim neoborivim ,Documenta* — u X. stoljeću radi straha
od Bugara utekli se Hrvatim, i kako da im Hrvati tada
ne pritekoše u pomoć, danas ne bi bilo niti jednoga Srbi-
na, nego ragje zabilježiti ćemo, što kažu isti Srbi o dolas-
ku Srba. Srpski povjesničar D. Medaković u svojoj hva-
Qjenoj ,Povjesnici srpskoga naroda“ LI. str, 6 piše: Pot
gjekova, pet stotina godina proteklo'je od vremena, u ko-

je se srpski narod u današnje svoje zemlje naselio do
blaženoga onog časa, u kom je Bog narodu našemu dao