U DOBROVNIKU 2. Februara 1899. Godina TX. RVENA HRVA Tit izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: pro čuičata ej - seca& juna, jula, avgušta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih p ijek po polovinu arka više, Cijena je listu unaprijeda u Otpravmštvu lista: na Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa imadu ji godinu tor. 4:50, na po godine tior. 2:25; za Austro-Ugarsku, i Bosnu inu 8 zna 2:80; sa inosemstvo fior. 4:50, poš troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ovaj broj izlazi, radi Blagdani, dva dana prije. OOO Izmećari tugjinstva. U koliko nam naše stvari dopuštaju, pozor- no pratimo rad i rasprave hrvatskog sabora u Zagrebu. I evo ćemo da u kratko izložimo naše mni- jenje; da u cjelovitosti, velikim potezima, uhvati- mo sliku parlamentarnoga položaja u Hrvatskoj. Magjaronska ili vladina stranka sačinja ve- ćinu. Patrijotična hrvatska opozicija složno i Zza- jednički bori se proti većini i proti — poznatom — gistemu. Ali premda je većiva poslušna, a broj- no jača i nadglasuje, ipak je njezinim vogjama mučno slušati one gorke istine 0 zapostavljanju hrvatskih pravica na korist ugarske ideje i svega inoga što im tu opozicija pred brvatskim narodom i svijetom kaže, a njima je teško, da ne rečemo ne moguće, to pobijati. Grof Khuen mora da se nalazi u velikoj ne- prilici, jer njegovi ljudi nijesu dorasli ni ljudima ni razlozima opozicije, a, što je glavnije, u veći- ne nema mislimo ni uvjerenja za stvar koju brane. Kako dakle omesti i pomutiti nastojanje hr- vatske opozicije, koja je ozbiljno i velikim žrtva- ma pregoula, da radi oko hrvatske stvari? U drugim prilikama, grof Khuen, kao pame- tan političar, imao bi bio svoje zastupnike sazvati in camera caritatis, pa im od prilike kazati ovo: — ,Drsgi prijatelji! Nastojanju mojem pošlo je za rukom, te u saboru, kako vidite imamo ve- liku većinu. Dva, tri glasa manje ili više, to u dannšnjem razmjeru ništa ne čini. Za bolje pobi- janje opozicije nalazim za shodno, da od vas tro- jica mene, prividno, ostave i da progju na opozi- cijonalne klupe. Tamo ćete udariti u najradikalni- je note — ali ne po meni — već po istoj opozi- ciji Kežite da sve ono što oni rade nije napro- sto ništa, da vi hoćete još veću Hrvatsku nogo li oni, proglasite ih izdajicama načela itd. Naći će se opozicijonalaca, koji će vam vjerovati, t& ovaj je narod vrlo naivan!1Ivi ćete tako našoj stvari mnogo više koristiti, nego li da sjedite u redovima de&nice“. Ovako bi mogao reći gosp. grof, Khuen. Ali to mu je danas sasvim suvišno, jer tu ulogu u hrvatskom saboru igraju ma dr. Frank sa Milom, a sad evo na žalost i sa Davidom Starčevićem, da on bolje ne moše ni pomislit i to ne samo u saboru, nego i vani u narodu hrvatskome. Ova čeljad imadu uvijek u žepu šaku praha, da zaslijepe oči naivnome i dobroćudnom rodolju- bu hrvatskom. Neće oni malu Hrvatsku, kako ovi glavosrbi, ove izdajice narodne: sdruženi pravaši i obzoraši | Oni hoće hrvatsku: daleko veću, od Ba- varske pa sve do Carigrada i Egejskoga mora — a slobodnu i ujedinjenu!! . . . Z+r to nije krasao, veličanstven program? Koji Hrvat na to ne pri- stane i za njima ne okrene, taj nije vrijedan da ga sunce grije. Ali odmsh za tim bombastičnim frazama — odkrenu oni, ne proti magiaronskoj većini i sustavu, Bog učavaj! nego proti hrvat- skoj opoziciji, koju psuju majrušnijim riječima, izmisljajuć svakojake priće, iznoseć svakakve lu- dorije, & da opos'ciju diskreditiraju pred hrvat- skim narodom, kome neprestano pripovijedaju, da < : 4 Pretplata i će se ova svaki čas zavaditi i pocijepati. A ma- gjaroni grofa Khuena pleskaju ovim govorima, po- vlagiuju im sa: ,Tako je!“ ,Živio!“ i inim. Ro- doljub koji je zaveden ili malodušan, gubi, gleda- juć one sablazni, svaku volju na žrtve i rad. Naši protivnici veselo taru ruke, Neue Freie Presse i Pester Lloyd donose o tome opširna izvješća po- slana im od istoga Franka preko svog brata a grof Khuen sjedi mirno i zadovoljno, te uživa prizor, koji ni u snu snijevao nije. Evo ovo je slika rasprava u hrvatskom 8a- boru; ovo je rad političke špekulacije, koja ko sumporna kiselina od nekoliko vremena rastvara, truje i razjeda zdravi organizam naroda hrvatskoga! Ima na žalost sebičnih i ambicijoznih ljudi, koji radi vlastitih i skroz osobnih hira, nastoje da ovu kugu pretade i megju dalmatinsku stran- ku prava, čim joj daju snage i kreposti i onamo u Banovini. Hoće li uspjeti, ne znamo. I u nas ima neupućenih ljudi, zatim ljudi koji sjajnom va- pjštinom ,načela“ pokrivaju niske i sebične svoje strasti i žele da im udovolje. Ali u koliko Dal- maciju poznamo, uvjereni smo, da svi oni koji svojom glavom misle, a imaju zericu srca i lju- bavi za svoj jadni narod, neće nasjesti; uvjereni smo, da i u Dalmaciji bolji dio stranke prava, koji dosle gleda, a šuti i u sebi vri, na ove aten- tate, koje počinjaju špekulacija i ambicija podu- prte sa gluposti, neće dopustiti, da se ovako ne- dostojno igra sa hrvatskim svetinjama. U Hrvatskoj i Slavoniji narod je već kazao gvoju. Sloga i sporazum opozicije u Hrvatskoj na temelju hrvatski načela, a proti sistemu: — to je pravi blagosov za naš narod i svaki onaj koji tu slogu hoće da pomuti, nije drugo nego izmećar tugjinstva. Ma kako sjajne fraze titrale na njego- vim ustima, on ne djeluje za Hrvate nego za hr- vatske dušmane. Radio tako iz inada i perfidije, iz taštine ili iz bedastoće, on je jednako pogibe- ljan hrvatskome narodu i narodna je dužnost, da se što prije otrese ovakovih ,spasitelja“, ako se neće kajati, kad mu više na vrijeme ne bude. Srpstvo. (Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović). I Ala li eterogenijskih elemenata u divnoj slo- zi Srba i autonomaša jeli de ,Dalmata,“ ,Srpski Glasu“ i ,Dubrovniče ?“ Naprijed, Srbi, ta je slo- ga od Vas nužda i zahtjevana, jer Vam tako dik- tuje Vaše veliko i čisto Slavenstvo, za ljubav ko- jega ste spremni uletiti i u tabor ., . . Magja- rona, kao što su se Polit i Miletić godine 1866 sdružili na hrvatskom saboru sa magjarskom stran- kom prvti narodnoj stranci, koja se borila proti Pešti. A još prije toma knes Mihsjlo po- gagjao se & Mogjarim, im preda srijemsku žu« paniju; pa Ristić i Blasnavac opet šivo preporu- čivali hrvatskim prijateljim, koji su potekli u Deo- grad na svjet, da se ma pod koji način pogode sa Magjarima.!) 'To su fakti, Eto Vam velikoga Slavonstva a u ss upiruri:;Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su « ka |i otalivi, s “lop ja se rodite list kad mu pretplata mie, smatra se da je predbrojen i za doša- ković uz braću. A može li bit inače, kada su *Sr- bi svuda jednaci? I da je sve to samo! Nego gdje Srbim ne pomaže vlastita snaga i brvatski očaj- nici, tu zovu u pomoć same svrzimantije i raspo- pice katoličke, da sa podnožja globodoumja i sla- ve trube u svijet: ,Hrvatska klerikalna stranka špijuna da nas umori. Narodnjaci primite svrdlo. Narodnjaci dignite svoje svetogrdne ruke na nas vo SVEVI Rim koji vama zapovjeda i nalaga svoje nezajazive i pakljene strasti, odriješit će Vas i od takoga grijeha .. ...- Budite klevet- nici i špijuni. Vam je ćud one zvjeradi što se koti u mraku, što u mraku živi, i u mraku mora crknuti. Ljude one, koje ,Obzor,“ »Narodni List“ i ,Vienac“ kaju u zvijezde, Dalmacijo, plodna majko, poznaj ih, tvoji su izrodi, pa se sgadi. Od metala i od tikvenoga lišća pleti vitezima vi- jence, da ih naraštaj novi vidi, pa da hrakne i pljune. Čobani naši krasni, neka svrnu rogove ko- zama i jarcima, i neka im svire. Ribari naši, ne- ka zanjore u duboko more, dugih i debelih peste- lja neka izribaju, da počaste njihove ljube dra- GO 2525..... « 2) Ako je istinita znamenita Buffonova izreka, da je stil čovjek, tada neka sude p. n. gg. čitate- lji kojoj vrsti pripadaju ljudi, koji se ispovijedaju Srbim. Ko je uzeo u ruku povijest — velim povi- jest, koja se temelji na istini i sgoljoim činjeni- cam, uvjeriti će se koliko je Dalmacija srpska, & koliko hrvatska. Porfirogenit, kada tumači, što znači riječ Hrvati veli: ,T4 08 xowBdro ri) TO» ExhaBwv Gvakćuro ic uevevrat, vovrćari» oi ri)» zeokkijy xugav xarčxovreg,“ što pohrvaćeno: ,Hr- vati slavenskim narječjem znači narod, koji mno- gu zemlju posjeduje.“ 8) Za Srbe kaže isti Porfirogenit, da su došli na Balkan kasnije iza Hrvata4), te upravo nigdje 73) Srpski List“ br, 32. 3) »Ileqi vd» Isudrwv* str. 148. 4) TO G8 v0v sig Hćuarog TA&» zexuarilov Gnocakovixq zai ačed Max&doviago ućqog tvyxd- yoe.“ Nav. dj. str. 80, — Ne ćemo se ovdje pozvati na Račkijev sad, kako su Srbi — kako on to svjedoči u svo- jim neoborivim ,Documenta* — u X. stoljeću radi straha od Bugara utekli se Hrvatim, i kako da im Hrvati tada ne pritekoše u pomoć, danas ne bi bilo niti jednoga Srbi- na, nego ragje zabilježiti ćemo, što kažu isti Srbi o dolas- ku Srba. Srpski povjesničar D. Medaković u svojoj hva- Qjenoj ,Povjesnici srpskoga naroda“ LI. str, 6 piše: Pot gjekova, pet stotina godina proteklo'je od vremena, u ko- je se srpski narod u današnje svoje zemlje naselio do blaženoga onog časa, u kom je Bog narodu našemu dao