$ toga, nata koji vz srpsku svijest, hoćemo pa: rodne i politične važnosti u Dalmaciji, nije dosta da se prizna, da ima Srba u Dalmaciji. Nećemo istoričnoga prava, nećemo politično-narodne indi: vidualnosti hrvatske; i najodlučnije odbijamo sje- dinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Da nam se pak narodnost nekida na vjerske stranke i da tako pri- bavimo što veći broj Srbo-katolika, gojićemo u- pliv slobode .. .“ 1) Ovo je bistro ! Nego još se prepišuje Hrvatim, da su samo oni krivi današnjoj žestokoj razmirici. 2) Ko baš kvari slogu? Ljudi, koji ili neće ili nemogu da spozoadu istine, ili još bolje, ljudi, kojima je stalo, da se ne dogje na čistac u hrvatsko-srpskom sporu, čes- to su mas prekorili, da mi tobože bezrazložno na- padamo na Srbe, i time kvarimo slogu. Da je taj prigovor neopravdan, to je valjda već sto puta bi- lo dokazano u za hrvatstvo zaslužnoj ,Crvenoj Hrvatskoj.“ Naše je hrvatsko stanovište samo o- brana od napadaja, a nipošto napadaji. Kamo sre- će, kada bi Srbi imali onoliko slavenskoga osje- ćaja, koliko ga mi imademo i kad barem ne bi svuda i vazda podkopavali hrvatstva. Da primje- rom potvrdim. U Kninu se je ustrojilo ,hrvatsko starinars- ko družtvo“ zaslugom njegova predsjednika nese- bičnog, skromnog, radišnog i učenog fra Luigja Maruna : pa što Srbi ne učinise, da osujete, ocr- ne, unište plemenite namjere fra L. Maruna, koji bi bio dikom i ponosom i kod naprednijih naro- da? Komu nije još živo u pameti napadaji na fra L Maruna? Ko se ne spominje, kako je on, u svom znanstvenom radu, morao bježati pred raz- jarenom svjetinom uslijed srpskoga fanatizma ? Koliko puta nije on stavio na kocku svoj život iskopavajući starine svoga naroda? Dakle veliki je grijeh, što fra L. Maruu radi za hrvatski narod? Eto dakle kakvi su naši Srbi. S nama se je Jako složiti ; ali kako ćeš se složiti s ljudima, koji nikako ini pod koji način neće sloge! Kad bi se mi Hrvati odrekli sasvim svoga imena, kad bi se mi odrekli svoje budućnosti, kad bismo pustili, da se s nama radi, što ko hoće, onda bi se složili i Srbi. Ali ko će razborit i pošten od nas da to zahtjeva ? Da Srbima, t. j. onim Srbima, koji vode ri- ječ u politici, nije do sloge, nego samo do kav- ge i inata, eto nam žalostooga dokaza u politič- kim srpskim listovim. Uzmimo, primjerice list ,Sr- bobran“, što izlazi u Zagrebu. Taj list, premda izlazi u Zagrebu, u hrvatskom glavnom gradu, pa zemljištu meprijeporno hrvatskom, u središtu hr- vatskoga života, u ognjištu hrvatske kulture i hr- vatske književnosti, ipak bezprimjerno grdi sve, što je Hrvatima milo i što im mora biti sveto, Taj list izvrće najplemenitije nakane najplemeni- tijih Hrvata, ter ih bezobzirno poprskava blatom i izvrgava ruglu svjetine, koja ništa ne misli, niš- ta ne osjeća. Članci primjerice, što il ,Srbobran“ pisao o ,Balkanu“ i o piscima ,Balkana“, toli su nedostojni da se čovjek mora čuditi. A ,Balkan“ je ipak pisan tonom pomirljivim, te dopušta i pra- voslavnim, dapače ih ljubezno poziva, neka i oni pišu tamo svoje dokaze, da se stvar bistri. Ali da- kako ! Lakše je grditi, nego li razlozima svoju lo- Šu stvar potkrepljivati. (Slijediće se.) 1) »Srpski List“ god, 1880 Ar. 1 i 2. 3) Prvi beogra list Male Novine“ u broju 815. god. 1806 u u članku pod naslovom; ,Prilike u Hrvatskoj“ pisale su: ,No i mi Srbi, i tamo w Trojedni« oi i ovde u Srbiji, imamo razloga, da se izboru Davida Starčevića radujemo. Istina, ismegju nas i Hrvata odavna već postoji žestoka razmirica i to sbog toga, što su Hr- vati krenuli putem, koji škodi i njima i nama, i koji je insugurisao pok. stric Davidov, dr. Ante Starčević u ne+ čudnoj i nerazumljivoj sabludi svojoj“, pl. G. Dubrovčanin“ u svojoj knjišici; ,Srpsko- g u" činio +s Gilj ,Lege Nazionale“ i Srbi. U Kotoru, 5 veljače. Ima prilično vremena, da je vidjeti amo na prodaji nekih osuvbito značajnih dopisnica ,Lege“ na kojima je slikovito izražen legin program u- prav u najiridentičnijem smislu. A evo opisa, pa neka svak prosudi. Sva je dopisnica otraga ze- mljopisna karta. Tuj ti eno Istre potpune s Trstom i Primorjem, tobože što je edicija V. Stramski, Trieste, kad čovjek još ne bi imao oči, jer tu vi- diš Rijeku s Kvarnerskim otocima, pak Pag i Rab djelomično, a naravno ne smije faliti ni bar ko- mad Dalmatinskog kopna kraj Nina; inače kako bi bile sve zemlje za koje se ,Lega“ u Austriji brine. Nego da bude slika potpuna, a da se pro- gram legaški do kraja, rekao bih, zaokruži, put zapada ovih zemalja je nacrtana Italija, i lijepo i veoma jasno se vidi, kao ono ti naumice, Mletač- ki kraj. Dočim se ostala Italija po malo splinuje u nejasan oblačak, kako legaši vele, neka bi se tim izrazilo, kako će se ove zemlje, za koje ,le- ga“ vojuje, splinuti eolla madre patria. Novac se odasvud zgrće u kase društva a navlaš nastoja- njem i sustavnim radom njenih članova, za koje znamo svi dobro, da su ponajviše c. k. činovnici, ovdje pače u Kotoru skoro isključivo oni, u koje ako si dirnuo, dirauo si u zenicu oka Zadarskog »Dalmate“ i slične družine. — Ovome budi dokaz pisanje ,Dalmatovo“ na obranu pregledača ovdješ- nje divone u brojevima 6 i 7 od 20 i 25 prošloga mjeseca, kako razdražen mlati desno i lijevo, a ni sam ne zna što, premda je uprav dopis zadnjeg brvja napisao neki niži činovnik iste divone uzno- seć svog starešinu do nebesa, ubrajajuć ga u pr- ve činovnike svoje struke u Pokrajini, dočim se silno srdi, što ga je bio neko pretekao u br. 6. — Sad ajmo napred Dopisnicom. Onamo se k za- padu, taman u kraljevini Talijanskoj, ovio neka- kvi ko grmečak oko grbova nesjedinjenih zemalja;: Dalmacije, prvi odzgora, pa zatim Istre, Trsta, Primorja i Gorice, a pri dnu Tirola, kojeg lako da ne zapaziš nacrtana na geografičnom dijelu dopisnice, pošto se Trentino, posve jednak Italiji po boji, — ta on ima biti prvo na redu, — kao skrio, samo što ga megjašne crte još označuju iza ovjenčane glave velikog talijanskog prepuro- ditelja, Danta Alighieri, majstorski oličena u cr- vemoj togi, gdje pri srcu drži knjigu svoje Bo- žanske Pjesme, a gleda ni! na riječ , Lega“, što je upletena u spomenutom grmečku med grbom Dalmacije i lstre, dok se riječ ,na-zio-nale“ po- razdijeljuje ovako med ostalim grbovima otisnuta. To bez sumnje, neka se istakne, kakva je tijesna sveza megju talijanskom ,Lega nazionale“ u Au- striji s talijanskim par excellence iridentističkim društvom u Italiji koje nosi ime naslikana pjesni- ka , Dante Alighieri“, kome je dobro poznata svr- ha: združenje, nesjedinjenih tobož talijanskih ze- malja kao Tirola, Gorice i Primorja, Trsta, Istre i Dalmacije s materom zemljom. Da o ovoj skrbi društva ,Dante Alighieri“ pak ne bi ko posum- njao još eto mu smisla govora Enrika Panzachi, koji je izrekao na ovogodišnjoj skupštini u Rimu pozdravljajuć samu kraljicu talijansku, kako to donosi jedan talijanski list: ... Acceno (Panzac- chi naime) ai fratelli che vivono in prvssime rive del bel regno italico. E volto alla regina tratto dei nemici che insidiano la nostra cultura (jer hrvati Primorja Istre i Dalmacije ne smiju braniti svoj jezik i svoja prava. Ovo cilja na gimnaziju u Pisinu medju ostalim kao i ovo što slijedi:) Sa- piamo disse quali nemici essa ha e a quaati pe- ricoli sia esposta. Ia alcuni luoghi la valorosa lingua resiste; in altri iuoghi & circuita e insi- diata da uno stuolo di circostanse avverse & Cor- re rischio di soccombere, pur sempre combattendo gdje jur nije do sada bila potisnuta. A svršava con un caldo appello agli Italiani, da slijede glas svoga srca, pa svak pritekne u pomoć kako 1m- že braći oltre i confiai u borbi, jer je budućnost po naravskim zakonima onih, koji krepkom voljom rade za svoj cilj. A kako oni jako dobro shvaća- ju, koje je srestvo u ovakovoj borbi iza ovoga govora su se prodavali razni predmeti došli u dar društvu a prezzi considerevoli, Za prosti ocrt Monteverda u glini dala je kraljica ništa manje no 500 lira. Ovako oni znaju priticati u pomoć, premda statistika broji u Ita- preko 3 milijuna prepuklih siromaha. S ovim što smo:do sada iznijeli 0 društvu Dante Alighieri“ i ovoj zadnjoj njegovoj tkup- štini, kao na vlas se podudara stih naveden na na- šoj dopisnici : Nor sbigotir, ch' io vincerd la pro- va (Dante Pakao Pjev, VII. s, E i i arogaji zaljeva ojenstu zno A a vrata : da se ne plaši, jer neće mnogo će im brso doći i IO njem stihu, dočim je drogo u slijedećimi). Što sti pak oni neki znakovi u obliku vrha koplja po 1- taliji na dopisnici, dalo bi se jošter nešto kazati, no oni to znaju bolje. Svakako je toga Dantoya crvena i rastvorena, čeka na nešto zaisto. I ove su dopisnice s ovim nevinim sličicama javno na predaju i šalju se Austrijskom poštom! Pače le- gaši u Kotoru, kao što će i drugovdje, tvrde da se mora njom ponositi ,album“ svake obitelji pra- vog autonomaša. Pamtit je dakle svim nama, da su ovo oni, kojima naši Srbi, vrli Slaveni, pruža- ju obe ruke na zator braće Hrvata, jer tako ho- će do dvije perjanice njihove, dva Nika, jedan to- bož ,gospar“ srske Boke, kako dobro piše ,Va- teriand“ a drugi+gosrar Dalmacije. Neka, dobri su im kumovi, ima» pravo cijenjena naša .,, Crvena !“ pa se s ovoga ovo sve i propušta, neka prije do- zrije. Čekamo da vidilno ove subote pri plesu Le- ginom. (O tom imamo drugi dopis. Ur.) Koliko će im naši Srbi iskazati iskrene ljubavi svoje učes- tvujuć, da se ne bi legaši osramotili svojom ma- l ibrojnosti. ,Dubrovnik“ već piše, da će osvojiti Kotorsku općinu Srbi braneći svoga pokrovitelja od ,Vaterlanda“, sigurno uvjeren o uspjehu onih napoleona, što su se slili u Kotoru, Mi sad zna- mo na čemu smo, a Vi ćete, veleuč. g. Uredniče izvolit primiti jednu dopisnicu, o kojoj sam Vam ogorčen eto pisao, da .se osvjedočite i da je mo- žete i Vi držati na uspomenu, kako je u nas mno- go dopušteno, kad je napereno protiv Hrvata, a i da možete i drugome pokazati, kad bi ju Vau je ko tražio, Uz hrvatski pozdrav Vaš Bokeljski starosjedioce. gt ki Naši dopisi. _Dubrovačka Rijeka, 8. Februara. Ovih dana na opću 1 neprebolivu nasu ža- lost, poslije sedamgodišnjeg boravka megju nama, ostavio nas je vrijedni i velezaslužni naš župnik otac Evangjelista Brajnović. Ko da ocrta, ako i u najkraćim potezima, neumorno i spasonosno dje- lovanje ovog uzor — svećenika, pravog apoštola gospodnjeg? Živući po zakonu božjemu bijaše krotak, plemenita srca, pua ljubavi sa svakim a bistar i vesele ćudi u svojem tihom krugu. I zbi- lja njegov neumorni i požrtvovni rad uradio je obilaim plodom, koli na moralnom, toli na mate- rijalnom polju. Koliku je ljubav i popularnost otac Brajnović megju nama stekao, najboljim je doka- zom, da, kad se je razglasio njegov odlazak, svak ostane žalostan, a naši glavari uz mnoga odlična lica pohrle odmah u ime cijeloga puka do pres- vijetlog biskupa i mnogo postvvanog provincijala franjevačke redodržave u Dubrovnik, u nadi, kao da će zapriječiti njegov polazak. Ali ne bilo po- moći. Tad gorko i neprebolivo čuvstvo zavlada u našim srcima, te s teškim srcem moradosmo se sakupiti u nedjelju u maticu da čujemo posljed- nju riječ našeg općeg obljubljenog pastira, koja je svakoga duboko pretresla i u srce dirnula, ta- ko da plaču i jauku ne bilo kraja. U srijedu, da- na moradosmo se s njim rastati. U jutro na 8 ura, premda radni dan, sakupilo se je pred fra- njevačku crkvu cijelo pučanstvo sve prostrane žu- pe. Netom se pomoli na crkvena vrata pravi slu- ga božiji, glasno zaplače i zajeca malo i veliko, te svak od malog djeteta, do najstarijeg starca i starice, bez iznimke, pobrza k njemu da mu još jednom poljubi ruku i natopi je suzom zahvalni- com. U tom strašnom za nas času, zvona počeše slaviti na svijem crkvama, gromorno pucanje pe- (resa brda i doline, urnebesni ,živio“ iz tisuće gla uz glasno plakanje i naricanje razlijega se na sve strane, a lagja se hitro zaveze niz romantić- nu rijeku i odnese nam našeg milog i nepreža- ljenog oca Evangjelistu, a cijeli narod pohrli nis ubala da ga prati sve dok mu ga daljina vidu ne ugrabi, a naša mladost i sve što je sje ga pod zastavama uz pucanje otpratiše ga u e sve do Gruža, gdje mu dadoše zadnji s ogom. Otac Brajnović u istinu ostavlja lijepu i ne- izbrisivu uspomenu u srcu ovoga puka, njegovim polaskom cijela župa gu Og pa- stira, nego opće obljubljenoga, miroljubivog i ple. menitog oca, zagovaratelja reda, mira i braske u. gajamoe sloge i ljubavi. Dočim mi svi šalimo i plačemo njegov azak, ti pako uretaa i čestita DA + MAE u I Kuni vese. se i pouosite, gdje u svoje primate va. zemljaka, tog rijetkog božjeg ugodvika. Ti dobri i nesaboravni oče, budi uvjeren, da ćemo te u haraoj uspomeni uvijek držati; sveti nauk u djelo postaviti i kao amanet naši ga unucima mem & uz to svagdačnja naša molitva biće, da te Svemogući na dugo zdra- va i sretna požive i obdari te svim onim, što s polag tvog čelik — karaktera i dubukog shvaća« nja dolikuje, & nama, da bi nam opet u brzo og« vanuo omaj sretni dan, da se k nama povratiš i evangjeosko sjeme megju nama giješ, te u toliko gi tu 8 por ali ožalosćenog, srca kličemo ; ivio! Živio! Živio! Riječanin. 8