ta # zi Š . so pozabaviti malo ša g. prof Jakšićem. pa nA& ; poz evo na stvar. Pitamo g. Jakšića kako opravdava svoje ponašanje prama g. prof Golobu. Pročulo ge neime po gradu, da je on u V. razredu pred gvim učenicima govorio proti spomenutom profe - goru, da ovaj ništa ne znade i da će oni bude li im on još pr.fesorom, kad budu u VIIL razredu biti tukci. Pročulo se jošte i to, da je gjak R (Srbin) upitao Jakšića : je li Golob još ijedak, na što mu je on odvratio, da će mu on i Katić spra- viti linoaadu. Kako će on opravdsti to, da je on javno u slastičarnici zanovetao jednom učeniku pi- tajući ga o g. Golobu, s kojim je dotični učenik imao neko malo nesuglasje ? Kad nam bude na ovo odgovorio pitaćemo ga i drugo, megjutim javljamo da je Jakšićev sin, pošto ih je toliko opravio a izmegju ostaloga i to, da je u razredu prijetio g. Golobu kamenom u ruci, bio kažnjen sa 14 sati zatvora poslije toliko istraga i formalnosti. Ne pišemo ovo jer nam je možda žao, što sin Jakšićev nije bio iztjeran nego da štovani či- taoci vide kako se postupa sa Hrvatom Uzumom a kako sa Srbinom Jakšićem. Kotor 12 Februara. Srbi i talijunaši w Boci. — O gotovim či- njenicam suvišno je svako raspravljanje, ali ih tre- ba zgodno konstatovati. Premda smo znali da će dubrovački kompromis naći odraza u Kotoru, kon- statujemo dakle da je sinošnji talijanaški ples, ko- kojemu su prisustvovali svi vidjeniji Srbi, pa i medeni zastupnik Vukotić, učvrstio srpsko-auto- nomaške spone u južaoj Dalmaciji. Bog nam je svjedok da im ne zavidimo, prije svega jer ih is- kreno žalimo, pa za to što ih se ne bojimo ; ali kao kroničari imamo istaknuti da vidjeniji izmegju ono malo kotorskih autonomaša nijesu prisustvo- vali, da je uz gospodu zastupnike, sudbene činov- nike i profesore bila i po koja sluškinja, kojima ćemo do potrebe i imena iznijeti. Autonomaši kli- ču Dru. Trojanoviću i Srbadiji, a ljuta srpčad pje- yuckala pjesmicu ,del si.“ Vojnika niti jednoga, nasuprot tri li četiri Crnogorca, izmegju kojih — kažu — i šavac Knjaza Nikole; te, kako vidi- te, falio je još samo kakav debeli kum iz Zadra ma da i nije stasit i uplivan kao gospar Niko, koji je — premda mudar i obziran.... zaboravio onu staru: ezusatio non petita, accusatio manifesta! Pogled po svijetu. Položaj u Austro-Ugarskoj. — Zamrše- nost situacije danas je mnogo gora u Ugarskoj nego li u Austriji. Razbiše se dogovori sa opozi- cijom, te nema sumnje da će Banffi morati da ostupi. Na mjesto njega misli se da će doći ge- neral Fejervary. U Italiji je vlada navijestila reforme u zakonu štampe, koje pobudiše veliko nazadovolj- gtvo kod svih novinara, što joj može donijeti mno- go neprilika. Na Filipinam. — Premda je kongres Sje- dinjenih država izjavio da one ne misle anektira- ti Filipine, ipak tamo bijesni veliki rat proti us- tašama, koji proglasiše republiku. Amerikanske čete redovito pobjegjuju. Presjednik Republike Frnnceske Felix Faure umro je od kapi kako žicom javljaju, pre- kojuče. Faure je bio vrlo spretan državnik, na svo- me mjestu. U današojim teškim nutarnjimi vanjskim odnošajima republike vrlo je zamašno pitanje ko će ga naslijediti. Domaće vijesti. Dalmatinski Sabor sazvan je za 22 februara. Slavensko kazalište u Trstu. — Vlasni- ri teatra Politeama Rossetti zaključiće, da ga vi- še neće unamljivati za slavenske prestave i za- bave. Ovolika je mržnja tih srpskih saveznika pro- ti svemu što je naše. La pensće Slave Narodni Dom troškom dosta naših glavničara, ova misao morala bi se oživotvoriti — tim prije jer joj se Talijanski li- stovi pošprdno smiju. Dubrovniku“ na odgovor, ako nije znao neka zna, da nije bio Pavich onaj, koji je činio zapostavit katoličkog biskupa u Kotoru, jer otkad postavi u vrlo neugodnu situaciju. Dr. Potočnjak. — Smutljivci, mu- ževnom nepouzdauicom proti šaranju Davida Star- pavaljuju na ,Crv. Hrv.“ zašto ne osudi i dr. Potočnjaka. S nut'ivce ostavlja pamet. g. dr. Potočnjak počeo skretati sa pravaš- orivao na stranputicu. Gosp. Potočnjak može slobodno te listove, ako ih još ima, pokazati dum Ivu Prodanu ili Franku, koji će se uvjerit, da u- | rednik ,Crv. Hrv.“ nikomu ne popušta, kad se o načelu radi. A kad ni to ne pomoglo, onda je Crv. Hrv.“ lanjske godine otvoreno i bezobzirno / stala pobijati struju Potočnjakovu i to ne šupljim frazama, nego se trsila da dokaže narodu, kako je ta struja Hrvatstvu pogubna, a samo srpstvu ko- risna. Takovih članaka bijaše nekoliko u našem listu i slijedili su sve dok smo vidjeli, da su nuž- ni. Na njih sa više strana primismo toplih priznanja. Ali od dra. Potočnjaka ne smije se u današ- njim prilikama zahtijevati, da položi mandat svog kotara, koji ga je birao kao pravaša i koji će i opet pravaša birati. Pogibelj je da se u ko- taru, uplivom nekih uplivnih vladinovaca na Suša- ku, ne dogodi smutnja i tako stavi na kocku us- pjeh novog izbora te izgubi glas. Dr Potočnjak povukao je posljedice svojih , te istupio iz stranke prava, a nije je kušao rastepsti kao neko drugi. Nadamo se da će on isti uvidjeti ne- mogućnost svojih maštanija. Ali on danas ne po- maže sistem kao neki tobož-pravaši, dapače Khue- nova vlada i nema skoro oštrijeg opozicijonalca od njega. Naše je mnijenje dakle da izbornici bakarsko-sušački dobro postupaju. Cetinje i ,Jedinstvo.“ — lako ne zaslu- žuje obzirat se na Stražičićevu pisaniju po ,Je- dinstvu“, ipak upada u oči da organ narodae hr- vatske stranke onako brani Crnugoru, odakle se Hrvatima neprestance lijepe popare spremaju : Ei- lježimo kao dokaz uarodnjačkoga šeprtljanja, koje nikada ne bješe na čistu ni sa programom ni sa idejom hrvatskom. Ljudi se ljute da je Stražićić na ,Jedinstvu“, a mi bi rekli, da je Stražičić per- sonifikacija narodnjačke politike. Preporučamo i njega i gospodara mu g. Morpurga za Danilov red. Zubar. — Gosp. Ivo ptjepović-Dabrović, zubar u Dubrovniku, doći će u Kotor na 22 t.m. i boraviće malo dana. Pristanište ,K Lovcu.“ Liječnik očiju dr. V. Lukšić Matković pri- marni liječnik u Zagrebu biće u Dalmaciji od 28/9-29/3 i to: u Zadru 28,2 do 3/3, Š'beniku 4/3 i 5/3, Spljetu 6/3 do 18/3, Korčali 19/3 do 22/3 i Dubrovniku 22/3 do 29/3. Gradska Kronika. Opet dinamita. — I na Pelješcu se dogo- dio isti slučaj sa dinamitom u dramima kao i prošlih dana u Gružu, ali ovaj put bez zlih po- sljedica. Trebalo bi tačno istražiti otkuda, gdje i kako se dinamit uvlači u cigarete, jer ako se ovi slučajevi ponove, biće do brzo svakoga strah za- paliti kupljeni smotani cigar ili cigaretu. Upada u oči kako je gosp. Ravnatelj finan- cija u Zadru mogao dati izjavu, da su ove eksplo- zije samo stvar osobnih osveta, kad to istragom još nije ustanovljeno, a po iskazim glavnih svje- doka proizlazi sve protivno? Cijenimo da se je g. ravnatelj onom tvrdajom odviše prenaglio. Sudac istražitelj. — Ovih dana radi raz- nih provala, napadaja, eksplozija što se u nas do- godiše dubrovački sudac j mora da ima puneruke posla. Mjesto sudca istražitelja za koje se traži hitar, pronicav, domišljat pravnik, posta- je u Dubrovniku vrlo zlamenito, osobito kad se uz- me u obzir, da radi željeznice i raznih gragja na stotine svakakvih stranaca ovamo dolaze, pa se svega čuje. Naš sudac istražitelj jest sudbeni pris- tav gosp. dr. Andro Svilokos dan mladić, biće i valjan možda i darovit, ali uza sve to, čini nam se, da ga Bog nije stvorio da pokrije ovo mijesto, Ovo je naše mnijenje, koje, kao javna stam- pa cijenimo da imamo pravo da ga izrazimo. 4 Petar Ljubić ljekarnik na pokrajinskoj bonici umro je u utornik nakon kratke ali teške bolesti. U četvrtak bijahu mu umrli ostanci pre- nje gospodin Karnevo. Srpsko-talijanaško bratimstvo. — Naši Srbi ne samo što prisustvovaše plesu ,Leghe“, koja navijesti borhu našemu jeziku, (a taj je i je- zik Srba) — nego takogjer u veliku broju pogjo- še u Gabinet, da se tamo naslušaju ,8%“ i da se poklone talijanašima. Talijanaši pak odvratiše im na ples u Štionici — u onoj Štionici, koju podi- guuče stari Dubrovčani za borbu protiv talijan- štine, a sada upade u srpske ruke! Ovo na znanje češkim srbofilim oko Narod- nih Listy u Pragu, navlastito gosp. Holečeku, ko- ji je za njegove protuhrvatske članke bio nagra- gjen od kneza crnogorskog dekoracijom Danilova reda Evo ovo im je srpsko slavenstvo ! Hrvatska Glazba. — U nedjelju imala je naša glazba Pred Lužom svoj koncerat. Najviše se je dopala Ouvertura iz Opere ,Libuša“ od Smetana. Iita je bila tako odigrana da smo se morali diviti napretku naše mlade glazbe. Komad je u sebi sasvim težak, sliči mnogo Wagnerovoj kompoziciji. Taj smo komad u opće za prvi pot čul u Dubrovniku; pianissimo i drugi di čki znakovi bijahu tako majstorski izvedeni, da stra- nac, koji je to slušao, morao ,je misliti da naša glazba već godina opstoji. Drugi komad, koji nam se je takogjer mnogo svigjao bio je walzer ,Hi- tri“ od Miillera. Istaknuti nam je ovdje instru- mentaciju istog komada, koji najbolje dokazuje vještinu i iskustvo kapelnika gosp. Novaka. Ostali komadi jedan bolji oa drugoga svakoga se dojmi- še. Svaka hvala vrijednome učitelju gosp. Novaku, koji, osvem toga što je sve partiture ravnao, dao nam je prilike da napokon čujemo nešta nova, jer nam se je i dodijalo bilo slušati komade iz Lu- cie, Trovatora it.d. Uhvamo da kad bi naša glazba ovako napre- dovala, pod svojim kapelnikom gosp. Novakom, mo- gla - u malo doba steći glas prve dalmatinske glazbe. Teatar. — Opera La forza del destino ko- ja se dala nekoliko puta regbi da se našem op- ćinstvu svigja. Gja. Malaspina ugodila bi bila još bolie, da joj inače simpatični glas ne podrhtava. Najbolje se istaknuše tenor g. Corbetta i bari- ton g. Zara. U četvrtak serata g. Corbette, vještog tenora. sa Forza del destino. Van toga pjevao je iz Pagliacci: , Vesti la giubba....“, što je morao ponoviti na opće zadovoljstvo. Dobio je i nekoliko uspomena sa strane prijatelja, uprave teatra i svojih drugova. Ove sedmice čusmo I Puritani, u kojim je vje- šta pjevačica gji.ca Motta imala u četvrtak svoju seratu, gdje je takogjer bila obdarena. Opera sa- ma, stara i dobro poznata, ne bješe izvedena ona- ko kako smo očekivali. Bellinijeva muzika zahti- jeva izvrsnu esekuciju. Otvoreno Pismo. Časnom Ocu Izidoru Santiću upravitelju župe. Rožat u Rijeci. Mi Oče! Prigodom mog odlaska iz Parokije Rožata Ti si tvjedok koju iskrenu sinovsku lju- bav moji bivši mili i nezaboravni parokijani meni iskazaše; kako me uprav kraljski počastiše i ka- ko me sjajno ća do Gruškeluke dopratiše. Ganut u srcu, suzam na očima zahvaljujem Tebi, mili oče, pa obljubljenom narodu i sva- komu napose; te Te molim da budeš tumač pred svima duboke moje harnosti i vječite zahvalnosti Dok Te za ovo molim, od srca Vas svih skupe pozdravljam i želim da Vas Bog dobri blagosovi Kuna, 14/11, 1899. O. Evangjelist Brajnović. JAVNA ZAHVALA. Potpisani smatraju dužnošću svojom, da izraze čuvstvo harnosti svijem znanci- ma i prijateljima, koji su prigodom smr- ti i sprovoda nezaboravnog im oca TOMKA bilo na koji mu drago naćin sauseli 46, da iskažu obitelji našoj uz izraze saučeš- ća svoju naklonost i prijateljstvo, & na- šem premilom pokojniku i njegovoj uspo- meni zadnju počast, Svima Višnji Bog naplatio ! U Dubrovniku, 14 Februara 1899. Ane Popović Niko Matičević Kate Šuiterit t sio oo ka | š Popde IRN Pavle