zin eničsnNid aa dr Fo ti a Po List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta i to: prou sta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije ovih imadu wvije, olovinu arka više, Cijena je listu jeda u Otpravmštvu lista: na godinu nor. 4:40, na po godine flor. 2:25; za EE donašanj i : na godinu fior. 6, na p0 godine for. sec& juna, je av; A ustro- , & Bosnu Her 8 2:50; sa inosemstvo fior. 4:50, Pojedini broj stoji 10 novč. Talijanci ?! Impertinencija, koja obvlada našim razna- troškovi. ' | rogjenim izrodima po Dalmaciji, prelazi svaku , granicu. Čitamo u , Dalmati“ sitnu vijest iz Dubrov- nika: napadaj na presvj. bisaupa dr. Marčelića, _ zašto nije svoju korizmenu poslanicu objelodanio i na talijanskom jeziku? Ili dubrovački Talijanci nemaju pravo da znadu i razumiju riječi erkovnog starješine? pita dopisnik Dalmate. Pitanje, samo po sebi, prije je kadro da po- budi smijeh, nego li da dade motiv jednome član- ku. Ali u. Dalmaciji, zemlji iznimaka, vidimo da je sve moguće. A uz to vidimo staluu tendenciju sta- novitijeh izroda, da u našu pokrajinu presade tu- gji narodni značaj. Tako više Dalmata ne piše : autonomi di Cattaro, Ragusa, Spalato, Sebenico, Zara, nego ih zove: GU Italiani! A kako svukud ima bedaka, koji misle da je neka velika stvar isticat se vno što nijesi, tako vidimo da ta nami- sao megju autonomasima korjena hvača, pak će- mo do brzo čitati, kako svi oni tipovi u širokim gaćama i crvenim kapicama postadoše preko noći pravi pravčati Kalabrezi. Glavna zasluga ide i ovdje našu ,braću“ Sr- _be, koji ne sauwo politički kompromis učiniše i o- vu eksotićnu stranku u životu podrže — nego i- du i podupiru Leghe, namijenjene iskorijenjenju našega jezika — idu i podupiru njihova drustva, u kojim se mrkim okom gleda, ko se čuje da go- vori hrvatskim — & po braći Srbima, njihovim "srpskim jezikom. Qvo će se takogjer upisati u zlatnu knjigu ' srpskih zasluga za Slavenstvo. Dubrovački Tahjanci?! Gdje su? Ko su? na dvor s imenima | Prigodom ustrojenja politič- kog talijanskog društva za Dalmaciju bi otposlan iz Dubrovnika brzojav sa potpisom: Dubrovačka talijanska omladina. Na ovaj bezobrazluk zatra- žismo, da nam iznesu dva, cigla dva! mladića Du- brovčanina, koji će se usuditi reći da su Talijan- ci, Naš upat, kako je naravno, ostao bez odgovo- ra. Ali nakana izroda nije zaostala, kada dopisnik, pa bio on ko. mu drago, govori 0 nekakvom du- ' brovačkom talijanstvu ! ' .Na ovu nečuvenu drzovitost i izazivanje ne imože se odgovorit nego ovako; : ' Prije, dok je talijanski jezik bio, uz mate- rinski, neki pomoćni jezik kulture i saobraćaja “sa ostalim svijetom — i ako se za nj zaklanjala jedna protunarodna stranka — ne bijaše nam ta- :ko opasan. Ali danas kada se pod tim jezikom razumi- je i-narodni značaj naroda, koji u Dalmaciji ne opstoji; kada“ se talijanski jezik smatra simbolom protuhrvatstva i najboljim srestvom raznarogjenja djece naše — e onda je dužnost svakoga pravo- iga Hrvata, da taj jezik goni iz svoje kuće. Jer on više ne prestavlja kulturu, nogo ideju tugjega Ne radi se tu dakle o pobošnoj šelji radi korismene pošlanice; radi se o nakani koja očito prodire: da se naime- megju nas posadi i raširi 'tugja narodnost. Mise tome moramo opirati svi- jem srestvima, koja nam ustav, zakon i ljudsko pravo dopuštaju. | sova U DUBROVNIKU 25. Pebruara: 1899. subotu mje- em u kuću i sa Kamo pak teži i što hoće ova umjetno go- jena talijanština, to se jasno vidi iz njezina rada, a još jasnije opisa ona glasovita Leghina dopisni- ca, o kojom bi govora u zadnjem broju. A zani- mivo će biti da se i to zna, da sve ovo misle, goje, rade i napućuju ljudi, koji su većim dijelom e. k. austrijski činovnici. Regbi da to stanovitoj gospodi u Zadru ni najmanje u oči ne upada. Njima je glavno da se oni ne bi zauzimali za sjedinjenje sa Hrvatskom. Ta Hrvatska je ona, koja valjda stoji van gra- nica habsburške monarkije?!..... Srpstvo. (Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović). VI. Spomenuli smo primjer ,hrvatskog starinar- skog društva“ u Kninu, a sada da spomenemo samo nešto. ' Nesugjena naša braća Srbi prečesto prigo- varaju Hrvatima, da hrvatski biskupi i svećenici neprekidno misle na to, da silom, intrigom ili na prevaru pounijate ili pokatoliče Srbe. U poznatoj raspravici: ,Evo što ste riam krivi“, zamjerio je Dimitrija Ruvarac, šćo smo mi Hrvati ,»uviše ve- liki Hrvati.“ 1) Ova Ruvarčeva neumjestna za- mjera odskače nam najpače kada je križevački grko-katolički biskup Julij Drohobeczki otputovao na kanoničku vizitaciju grko-katoličkih župa u Dalmaciju. Biskupov put u Dalmaciju uzrujao je kriv- ce. Najviše smetoja pravilo se grko-katoličkoj žu- pi u Vrlici, Tamo je, načelnik Srbin Kulišić) i 1) Ovdje ću spomenuti dvije činjenice iz moga života. Kada sam na 20 septembra 1896 na prolazak u Beograd, imao čast biti primljen od slavnoga biskupa J. J. Strossmayera, kao takogjer za njegovim stolom obje- dovati, reče mi slavni vladika; ,Sinko, mene u velike ra- duje, kada vidim, da i naši mladi ljudi rade za slogu je- dnokrvne braće Hrvata i Srba“. U istinu Strossmayer je prvi sin Hrvatske; on je prvi i najveći Hrvat, Ali pored toga, hrvatsko-srpska slo- ga nema zagovaratelja, ni većega auktoriteta, ni tvrgjega osvjedočenja, ni čišće iskrenosti. Ipak je ,Srpski List“ u broju 6 godine 1881 pisao; ,Biskup Strossmayer svoja vjerska načela prostiruć, crnim pečatom pečati svoja dje- la, orugje je bratskoga pokolja.“ Nije li ovo, kao što i napadaji na zaslužnoga fra Luigja Maruna, po srpsku ? Druga bi činjenica bila, kada sam bio u Beogradu. Ispovijedam — a čemu tajiti? — da kada sam nogom svojom stupio na slobodno i sveto tlo srpsko, kao nekak- va me stuga minula, odahnuo sam dahom slobode, To je bilo na 24 septembra 1896, prije dakle nego je Milan do- šao u Srbiju. U Beogradu sam odajeo u plotelu Novi Svi.“ Objedujući za istim stolom ajedne i Dr. M., koji me znatiželjno upita : otkuda sam ? Ja mu odvratih is Dal- macije, Na to on mi reče: dakle vi sto Hrvat? Ja mu ječno odgovorih ; pa smo se stali razgovarati o nesretnom današnjem hrvatsko-srpskom sporu. Tekom rasgovora o- pasio sam, kako Dr. M., svaljiva većma krivnju na Srbe na Primorju, nego li na Hrvate, posivljući se često na Po- lit Desančićeve riječi, govoreći, da stavimo za čas, da Dalmacija nije hrvatska, ipak zagonetno mi je, sašto Srbi u Hrvatskoj, o kojoj se ne moše dvajiti, da nije hrvatska, ne rade složuo sa Hrvatim proti Magjarim, nego podupi- raju Khuena ?..,.... Rasgovor sa Dr. M, ostati će mi neizbrisiv u mojoj pameti do hladna groba, Istina je da će Dr. M. biti aois rara, ali ime hrvatsko — govorim onda, a sada pod Mi- lanom ne znam, nije toliko zasorno, kako se 2) Neka se tvrdo sapamti i ova, Kada je iutriguom srp- skom propao Klaić pajprvi radi Klaićeva neizbora svojom NAROONA REPUBL!KA Hir? KA NAUČNA BIDLIOTEKA, 50240734 srpske toleraacije vjerske i gragjaske pod načel- ništvom posrbljenoga Kulišića, gdje su oni u vla- sti i većini, kada ne bismo imali već drugih ilu- stracija te tolerancije. Srpski Glas“ imao je povodom pohoda bi- skupa Drohobeczkoga u Dalmaciju dopis: iz oko- | lice Drniša, gdje se ironizuje maleni broj i sito- tinja grko-katoličkih vjernika u Dalmaciji. Vidi se, da je bratiju smeo biskupov dolazak, kad :za- boravljaju, da taj maleni broj uz tolike neprilike sa srpsko-pravoslavne strane dokazuje još silu os- vjedočenja tamošnjih grko-katolika i nemoć naj- većih bizantinskih intrigua proti njihovoj ustraj- nosti u uniji, koja baš radi svoje unutarnje sile njih tješi u teškim prilikam i crnim danima, dok se pred njom tresu kao neko pred tamjanom oni, što proti njoj intriguiraju tamo, gdje se danas u Dalmaciji vedri i oblači. — Svoju opaku, pokva- renu, bizantinsku ćud iskalio je pisac toga dopisa u ovoj izreci: ,Maogi od poštovanih čitalaca -ne- će može biti ni zvati, da ovamo kod nas, uz :08- tale nevolje, ima nešto i wmijata, koji u crkve- nom odaošaju stoje pod jurisdikcijom križevačko- ga biskupa.“ 8) iu Šta bi rekao ,Srpski Glas“ i-braća Srbi, da ko njihovu pravoslavnu vjeru nazove:. ,nevoljom?“ Našoj nesugjenoj braći, što i u majnošije do- ba toliko viču na propagandu rimpapizma, na in- trigue proti pravoslavju i na netoleranciju kato- ličkih Hrvata, stavljamo na srce, neka zabilježe ove srpsko-pravoslavne intrigue proti grko-katoli- cima u Dalmaciji, pak neka, podmećući drugima intoleranciju, razmisle o smislu 0ne::,Medice, ca- ra te ipsum.“ Kada je jedan srpski književnik riapisso 3em broju god. 1897 ,Brankova Kola,“ što izlazi u Srijemskim Karlovcima članak: ,Pred srpski literarni kongres, u kojemu je izlagao, da bi taj kongres bio nepotpun, kad se ne bi postavio na širu osnovu, t.j.ako ne bi obuhvatio sobom i hr- vatske književnike. Taj članak tako je triježno, lijepo i objektivno napisan, a u želji, kako 'veli pisac, ,ut audiatur et altera pars,“ da se je,to- mu pozivu odazvao i ,Obzor,“ dok je o takovom kongresu on pisao već godine 1896 u mjesecu uktobru. "5 Mud Mi nećemo pisati o koristi takova kongresa jer o tomu, ako Bog dade zdravlja i sreće pisati "ćemo drugom prilikom, i jer to sle spada. na stvar, koju ovdje hoćemo da raspravimo. Mi hoćemo sa- mo da pokažemo, ko je protiv sloge. Što se je "dogodilo? Eto ,Srbobrau“ pisao je protiv kon- gresa književnika, ako bi se tu sastali i hrvatski knjiševnici, pak navagja od riječi do riječi ove