3 iša stbaii ridikio >.

— ate Giro —

ia SA A ETCS URED m e

 

CRVENA HRVAT

List izlazi svake subote kroz cijelu ičica, ise ol oN Sapi dj so Urdn se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, gdje su

septembra i oktobra. KRK prije 'i s

ec& juna, jula, avgusta, se

i uvijek po polovinu arka više. Cijena so

godinu tior. 4:60, na po godine tior. 2:25;
ustro-

oprezni

A
2:50; # a inosemstoo 6
Pojedini broj stoji 10 novč

Općinski izbori i stranke u
Dalmaciji.

Ove godine dakle obaviće se po cijeloj Dal-
maciji sveopći izbori za općine, na temelju no-
voga zakona, koji evo prvi put stupa u praksu,
a izabrana općinska zastupstva ostaće na vlasti
6 godina dana.

. . Kad se pomisli na veliku ulogu, koju, po
svojoj autonomiji, igraju općine u našem narodnom
životu, ova godina je za Dalmaciju veoma zna-
menita, a borba, koja se već sada započela i ko-
ja će u jula i avgustu doseći svoj vrhunac, biće,
kako se čini, u nekim mjestima vrlo žestoka.

Novi općinski zakon, po priznanju svijeh,
mnogo je bolji od prvašnjeg. Ipak ljudi narodne
stranke, kad su ga proveli, misljeli su, cijenimo,
poglavito na sebe. Narodna stranka u pokrajini,
ostarila idejam, voljom i radom, po naravnom za-
konu mora da do brzo isčezne i ostavi polje mla-
gjem elementu hrvatskom, koji se sav kupi u re-
dovima stranke prava. Ovo je naravno, ali za sta-
ru stranku sveisto. mučno, i zato će ona gdjegod
može nastojati, da se što dulje uzdrži. Novi op-
ćinski- zakon znači produljenje života stranke na
daljnjih šest godina, a poslije što Bog dade! Aprćs
moi le dćluge! Ako pogledamo na način, kojim sta-
< narodni borci po svoj pokrajini nastojahu, da

u svoje ruke svekoliko sadrže; kojim ostranjiva-
hu mlagji naraštaj od svakog utjecaja u javnost,
možemo sjegurno zaključiti, da je gornja rečenica
narodnjačka stranačka deviza.

Ovo se najbolje opaža u kakvoći saborske ve-
ćine. Dok srpska i talijanska stranka nastoje da tamo
odašalju najbolje sile, megju kojim osobito se is-
tiču mlagji ljudi — narodnjački prvaci ljubomor-
no se okružiše starim, većinom istrošenim ljudi-
ma, brižno čuvajuć, da naš mlagji naraštaj ne pro-
dre, a da se ne bi potamnila slava Bulata i dru-
žine. Regbi da oni žele da vodstvo i politika po-
krajine, u najgorem slučaju, ostane u obitelji. Od
kolike je to koristi po. hrvatsku stvar, vidjećemo
do brzo, kada stari budu, silom naravi, ustupati
mjesta. Skok će biti tako očit i velik, da će Hr-
vatatvo mnogo pretrpjeti.

Ele gornja namjera mora da je vodila na-
rodna stranku i pri zamišljanju općinskog zakona
8 produljenjem vijeća na šest godina.

No sada nije kuda, mora se računati sa fak-
tom koji postoji.

U borbi koja je nastala mi vidimo, da su se
Srbi i Talijsnaši posvuda zdrožili kao prava i u
svemu jednaka i sebe dostojna braća.

Njihov slavenski savez najbolje se je razvio
dolje kod nas u južnoj Dalmaciji, & Dubrovnik i
Kotor dva su grada, na koja će navalit svim svo-
jim silama, služeći se svakim srestvima, tražeći
pomoći iz doma i izvana, samo da ih potpun
osvoje.

U ovakim prilikama dužnost je svijeh pra-
vijeh PRN i zabija
prostave hrvatsku

e
i

iaai a
a godiuh ila. & na po godine for

 

U DUBROVNIKU 4. Matja 1899.

ostaje
poslije ovih arh paze ree “pisa

ašanjem u kuću i #6 sto polugodište.

Ali s druge strane stranka prava ne smije
da smetne s uma njezino zvanje i budućuost, ko-
ja je čeka u pokrajini. Zahtjeva se od pje, da
svukud, gdjegod nije pogibelji da će se tugjin-
nehrvat okoristit, stupi junački i samostalno u
borbu proti mlitavosti i antikvarnim presudama,
Šest godina općinskog života, to je i odviše duga
perijoda, a da stranku prava ostavi ravnodušnom
— kroz to vrijeme obaviće se jedni izbori za sa-
bor, bar još jedni za Beč, a svak zna što znači
imati općinu u rukama. Istina, u nas u Dalmaci-
ji vidimo nekijeh pojava, koji su prije kadri da
te omlohane nego li osokole, nego to su pojavi
posve naravni u narodu gdje inteligencija nije još
jaka ili mu je otugjena, u narodu koji se nalazi
u ovako tužnom stanju kao što je naš. Ne valja
zato očajati. Vidimo kako su se neprijatelji hr-
vatski veselo poinadili, da nam učine, da u svo-
joj kući budemo posvema tugji. Nedajmo im, ne-
dajmo se!

Ako Dubrovnik, Kotor, pa i Spljet zahtije-
vaju, da se mnogo šta propušti i proguta — nije
tako u drugim mjestima. Tu stranka prava treba
da pokaže svoj bujni život. Ston i naše okolne
dubrovačke općine ; rodoljubni Pelješac, korčulan-
ski otok; Hvar, Vis, Brač; Neretva i Makarsko
primorje; Poljička krajina; Biokovsko zagorje;
Šibenik i njegove okolne sestrice; 4adarske vanj-
ske općine; ravni Kotari — i ostali predjeli na-
še Dalmacije mogu, smiju, pa i moraju, da se is-
kažu u duhu stranke prava, jec nije nikakve bo-
jazni, da će tugjin u ikakvu slučaju i usudit se
da pomisli na kakav uspjeh.

Ako bi pako narodna stranka, kao i za prošlih
saborskih izbora sama u pomoć sazvala tugjina ili
izroda — a nadat se je da neće — neka to stranku
prava ništa ne ženira. Grijeh ne ide na njezinu dušu.

Postupajuć ovako, kako u gornjim crtama
na široko označismo, stranka će prava u Dalma-
ciji najbolje odgovoriti svome hrvatskome načelu
i dužnosti. Taktika se ova dade sintetizirati u ma-
lo riječi: ne bježati od dogovora i uzajamna spo-
razuma gdjegod je pogibelj od tugjina ili izroda;
gdje -pak te pogibelji nema, izaći na megdan sami.

Je li ovako pošteno ?

Katolička Propaganda ? !

Srbobran“ (pokojni ga je Ilija Guteša zvao
Smrdobran) u broju od 9 Februara (28 Januara)
donosi ovaj tendencijozni člančić :

»Nema propagande ! Poznato je kako su se grdno
utvrdile jezuvite u Travniku, Banjoj Luci, Sarajevu itd.,
a sad se podiše opet u Visokom nov kolosalan jesuvitski
seminar. Osim toga vrti se nekoliko stotina opatica po
balkanskim zemljama, pa opet nas jednako ućutkuju, da
nemamo propagande, da propaganda ne radi ama bas
ništa |

Da sabilježimo na ovaj list još i ovo: po cijeloj se
skadarskoj okolini podižu velike katoličke crkve i kloste«
ri, Gdje li je Skadar u Turskoj, a gdje li je Sarajevo u
sred Bosne, pa ipak sarajevski vladini iošenjeri i arbitekti
grade te katoličke crkve i klostere po skadarskaj okolici |
Sam bi bog snao, od kuda je i kakva li je ta sveza? i?

Očita je tendencija , Srbobrana“, za koga se

Beograda

 

 

Se redespiata maine, smatra se_da je predbrojen i za doša-

zahvale i 10 novč. i koji'se
i oo ost. plaća se po retku, a oglasi koj
DAI

Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

tiče Bosne i Hercegovine, biće onakove, kako ih
želi onaj, koji ,Srbobranu“ ovu i slične vijesti
padahnjiva.

Pošto se to i nas kao Hrvata tiče, jer zna-
mo za namjeru, koja u ovim pitanjim vlada, a na-,
perena je proti nama, reći ćemo dvije-tri 0 gor-
njoj ,Srbobranovoj“ vijesti.

Laž je da u Banjojluci imade jezuvita i da
se u Visokom vidi ma i najmanji kamičak jezu-
vitskog seminara! Ovo je inspirator ,Srbobrana“
naprosto izmislio.

Laž je da se po okolici skadarskoj podižu
velike crkve i klosteri. U koliko nam je poznato,
u cijelo zadnje doba nije se gradila ni počela ni-
kakva nova crkva ni kloster, nego se samo obno-
vio trošni krov katoličke crkve, koja od davnine
postoji. Skadarski katolici pozvaše za inžinira
jednoga iz Sarajeva, a bili bi možda i sa Ceti-
nja, jer je ovo bliže, no ima li pod Lovćenom
čovjeka sposobna za takav posao?

Eyo dakle Srbobranove grozomorne katolič-
ke propagande. Kako je pak u tom pogledu kod
njegovih inspiratora, dosta je spomenuti, da na
Cetinju ni dan danas ne dopuštaju gradnju kato-
ličke crkve, za one katolike što su tamo nasta-
pjeni. Konkordat ne opstoji, a nadbiskup Milino-
vić nalazi se u nemilu položaju, tako da se čuju
glasovi o njegovu skorašnjem odlasku.

Ne katolička propaganda, nego vjerska into-
lerancija naših Srba i njihove političke osnove
stvaraju svu ovu halabuku. Evo u toliko godina
njihove vike na katolike neka nam nabr je, koli-
ko je pravoslavnih prešlo na katoličku vjeru ?

 

Srpstvo.

(Za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović).
VII.
Opazili smo već, kako je. ,L. G. Dubrovča-
nin“ pisao da su razdoru krivi Pavlinovićevi Ras-

govori. Kada su ugledali svjetlo Pavlinovićevi ,Ras--

govori“ pisala je ,Zastava“, da je kupljeni Pavli-
nović donio iz Djakova novi program nesrpski,
razdor podmićenih. ,Razgovora“ .i želju, da se ne
utvrdi šizmatička srpska država. 1)

Koliko odgovara istini, ko misli poput ,Za-
stave“ poslužiti ću se za dokaz riječim istoga Pa-

vlinovića. Govoreći o svojim ,Razgovorim“ pisao

je pok. Don. M. Pavlinović: ,Pošto j& moj jedini
cilj bio uručiti narodu što jeftiniju knjižicu, koja
bi mu pripomagala da razgoni tmine, što mu tra-

"1) Zastava“ br. 149 god. 1877.
9) gdlarodni List“ br, 76 god. 1670,

 

AP