či) = ot Godina TX. KAJA Br. 10. U DUBROVNIKU 11. Marta 1899. CRVENA HRVATSKA Meo a se_ upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su List izlazi svake subote kroz cijelu tion, inner i gola i to godi ke list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. tembra i oktob broj posl ri prazni isli a do ta, mbra i oktobra. a polovlač ovie Cijena je listu unaprijeda u Otpravnsštvu ; na : godinu tior. 4:50, odine flor. 2:25 ; kuću & polugodište. Ugarsba i Bčona Iler oi 8 št "a godinu Bor. 6, na p0 godine flor. "ua Za odana priopćeno, sabrl | st plaće se 10 noi po retku, a oglasi koji se ; sa inosemstvo flor. 4:50, troškovi. pogod razmjerni popust. 2.003 Pojedini broj stoji 10 nov&" Rekopisi be 24 čoedaja. Listove netraakicene no prima ni urodništvo si iron. Megju narodom.... U nedjelju u jutro krenuo je Našljednik Habsburškog prijestolja iz Dubrovnika preko Žu- pe i Konavala u Boku. U Župi je imao spontani narodni doček bez ikakve službene ukočenosti i parade. Naši junački Župljani, od Dupca do Obo- da, cijelim putem, na noge, na konjima, muško i žensko staro i mlado, pod barjacim i hrvatskim trobojnicam pričekaše i pozdraviše nadvojvodu Fra- na Ferdinanda. Na rastanku sa Župljanim, na Obo- du, dočeka ga konavoski načelnik da ga otprati kroz ponosno Konavle i tu je narodni priček bio ne samo veličanstven nego s nekoga pogleda i značajan. Njemu na susret izagje nebrojno mnoštvo naroda pod 20 i više barjaka, koje sve predvodi- la hrvatska trobojnica. Na sve strane, kud god se okrenuo, vidio je hrvatske znakove. Konavljani, njih 700 na broju, poredaše se, te na njegovu po- javu sasuše oganj iz 700 pušaka, da se je do ne- ba čulo. U drugim krajevim i državam mnogo- brojua policija sapioje čvrste kordone izmegju pu- ka i kralja ili kraljevića. Našljednika Frana Fer- dinanda dočeka na našem jugu narod hrvatski, o- ružan do zuba, bez traga policije i kraljević je prolazio u ognju puščanoga praha, pozdravljen ur- nebesnim hrvatskim pokličom, došao je na Grudu vas posut od silne pucnjave, koja mu je, kako je svak vidio, očito srce razdragala. Živio Prestolo- nasljednik! Živjela Hrvatska! Živio Frano Ferdi- nand! Živio! to se miješalo i razlijegalo Kona- voskijem poljem — & ubava Gruda dočeka ga kao mlada nevjestica nakićena i urešena sve hrvatskim zoakom, našom narodnom zastavom. U dekana konavoskog, preč. kan. Crnice, od- sjedne Njeg. Visost sa svojom pratojom na objed. Služiše ga mlade Konavoke, lijepe kao cvijet, u bogatoj narodnoj nošnji. Tu je panulo prigodnih i smijernih sdravica, kako je u nas običaj. A u toliko dolje na čistini zavrglo se kolo. Nadvojvo- da pohita u narod, da vidi naš narodni ples, raz- govaraše se s narodom i promatraše njegovu noš- pju, nakit i vez, pokazujuć najveće zanimanje za naše narodne običaje. Tri Konav koja se boriše proti srp- skom ustanku u Krivošijama, pristupe k njemu. Jedan mu pokaže ranu koju zadobi, drugi mu da- rova pušku, a treći nož. Nadvojvoda ostane o%so- bito iznenagjen ovom prostodušnošću i srdačnoš- ću naroda. Isa kako dade nalog, da se narodu na ovom pričeku izrazi najsrdačnija zahvala, oprosti se sa svima i krene dalje otpraćen neopisivim entuzi- Nama je neimijerno milo da je gosp. Nad« jvoda prošao ismegju našega naroda, da se ta- o mu je biio neprestance srdačnim Ž : # g š = | = ilo u g i ile H i sl žz : $5 i uta seiere Tugja misao, izvanjske ekspetoracije i splet- ke neće u našem narodu nikada korjena uhvatiti. On čuva svoje i znade šta je vjera. Mi i pe tra- žimo drugo nego da nam se to prizna a tražimo nadasve, da oni ljudi, koji stoje izmegju naroda i najvišeg mjesta, budu pravedno i iskreno izvje- šćivati o željam, težnjam i osjećaju našega naro- da. Činjenica, da se neke strane težnje u nas po- gogjuju i protežiraju; činjenica, da najveći dio našeg činovništva, koje je tako pokorno i posluš- no, a ipak tako odrješito i bezobirno prkosi narodnom karakteru zemlje i ovoga puka — dovela nas je više puta u sumnju: nije li možda u sredini iz- megju naroda i prijestolja kakova nenaravna za- prjeka. I zato, b&$ zato, neizmjerno nam je dra- go, što je Njeg. Visost Nasljednik Prijestolja, do- šao onako otvoreno, srčano i pouzdano megju naš narod — iz koga je bez sumnje ponio sobom nsj- ugodniju uspomenu. Dvije struje. Ove sedmice užasno napadnuše ,Crvenu Hr- vatsku“ i našega urednika dva pokrajinska lista: Spljetsko ,Jedinstvo“ i Prodanova ili bolje Fran- kova ,Hrvatska Kruna.“ »Jeuinstvo“ je organ narodne stranke, ,Je- dinstvo“ tjera opoziciju proti Pešti — proti Ma- gjarim. Narodna stranka time daje pepela u oči i zabašuruje svoju austrofilsku politiku. Faktično vidimo, da dok se ,Jedinstvo“ junači na Peštu, o Beču, a navlastito o Zadru šuti kao riba. Nje- gov gazda dr. Bulat radi ono švo hoće zadarska vlada. Eto u zadnjem poslu na raspravu o kra- ljevoj poruci. Vladi nije bilo milo da to dogje na tapet i Bulat je istim časom doskočicama zaba- šurio pitanja Biankinia i Trumbića — proti oči- tom njihovu pravu, proti zdravom razumu i proti hrvatskom patrijotizmu. Ipak ovi ljudi sa ,Jedin- stvom“ na čelu junače se na Magjare, Jer su Ma- gjari daleko; da smo slučajno u njihovoj sferi gospoda Bulat i družina igrali bi onu ulogu koju u Banovini igraju Kovačević, Spevec i ostali, što se dade lasno predvidjeti i zaključiti, kad se po- misli, da je danas u narodnosnom, a osobito u jezičnom pitanju u Dalmaciji moogo gore nego li u Banovini. Ako je dakle g. Bulat sa svojima us ovako teške oduošaje po Hrvatstvo naše naprama gore blag kao janje, & naprama pravašima mrk kao vuk — kakav bi to vuk t&k bio u Banovini | Obratao od ,Jedinstva“ i Bulata radi Frank NAROOD* NAUCNA BIBLIOTEKA, DUG. gi tvorom, od službenih listova pak pohvaljen i istaknut. I tako dok Balat i njegovi čine lijepu figu- ru kao junaci proti Magjarim, Frank je sa svo- jim čini proti Austriji. Ni jedan ni drugi neće da budu junaci ondje, gdje su, po položaju mjesta iz koga se bore, u prvom redu posvani. Ozbiljni ljudi rekli bi da je ovo neka poli“ tička komedija — ali kod nas je dan danas malo ozbiljnijih ljudi. Kod nas se tome dapače i aplau- dira u ime Hrvatstyva, u ime Slavenstva — ijaoh onome koji se usudi da digne svoj glas protiv 0- ve političke švind..... , (ae nećemo izreći riječ jer je preblaga) pa da pokaže narodu, kuda bi ga poveli ovakovi ljudi i zašto ga tamo vode. Za Frankom i njegovom politikom zagreznuo je i dum Ivo Prodan. Zagreznuo bez spasa. On je svoju političku eksistenciju vezao za Franka i za njegove pogreške. On nije danas samostalan pravaš, koji može da hladnokrvno sudi i piše. On se 8 Frankom podiže i pada. Naravno je s toga da će biti uzanj i da će ga braniti i onda kad od magiarona mandat i službe prima — kad u Peštu ide, kad slogu hrvatske opozicije ruje. Prodan je uuvjeren“, da to Frank radi u samjeri da kori- sti Hrvatskoj, Prodanu je ta namjera dosta i nje- mu je savjest mirna. Evo dakle ovi udariše po nama, , Jedinstvo“ i Hrvatska Kruna“. S Hrvatskom Krunom“ brzo ćemo obraču- nati. Donosi nam pod nos odlomke zadnjih govo- ra Frankovih u saboru. Zbilja pod tim govorima mnogi bi mogao ,Hrvatskoj Kruni“ da dade pra- vo. Ali mi, koji smo Franka dobro upoznali, ne pitamo što i kako on govori, nego što on radi. Razlika izmegju njegova govora i rada učinila je, da mu u Hrvatskoj nijedao opozicijonalac ne vje- ruje. Ta i u pitanju stranke prava on je uvijek govorio, da polaže sve časti u stranci, da će se povući da se u stranci bori kao prosti vojnik, da on neće da njegova osoba bude stranke prava. Naivni ljudi & la Kumićić, Prodan et comp. odobravahu i klicahu: Koli krasno! koli požrtvovno | kakve li samozataje! — Ali Frank niti se kad povukao, niti je htio da postane pro« stim vojnikom, nego je iz slavohleplja prkosio i iz osobne taštine napravio svu ovu smutaju u stranci, ,koja se jošte nije stišala. Tu je izmegju riječi i rada, kako nam se čini, neka mala razlika, Iiozaii