s dale u zagrebačku i njezin marljivi rad oko sve- ga što ie kadro da podigne hrvatsku trgovinu i industriju! I ova knjiga u kojoj je vrlo vješto ori- gan napredak Italije u tom pogledu, začinjena sa poučnim refleksijama dokazuje zauzeće zagrebačke komore, koja je ce samo prva, nego megju svo- jim družicama i najhrvatskija. Pišu nam iz Boke Kotorske, 11 tek: Jučer se je od nas odijelio uvaženi propovijednik O. A. M. Miškov, koji je prošle korizme propovi- jedao u Kotoru, u Dobroti, Perastu, Prčanju i Mu- li na opće zadovoljstvo mnogobrojnih svojih sluša- telja. Dobar mu put! Molimo p. n. gg. predbrojnike, da se pošu- re sa pretplatom i tako nam prištede trud % tro- šak oko neprestanih pismenih pozivanja. Gradska Kronika. Lične Vijesti. — Viši fin. savj. Tacconi o- tišao je na dopust u Spljet. — Prispio je sa Wurmbrandom barun Kalchberg. — Lučki kape- tan Mirošević otišao je na Korčulu, da prisustvu- je 50-godišnjici liječničke prakse, što je slavi nje- gov otac. Čestitka Strossmayerova. — Prigodom vjenčanja gjice Celestine Grgurević sa g. kap. Rikardom Ravasini, preuzv. biskup Strossmayer, koji je gji.cu Grgurević upoznao u Djakovu, otpo- slao je slijedeću brzojavnu čestitku : »Otajstvo svete šenitbe koje primate, bilo Vam isvorom svakoga blagoslova, svake sreće i svakoga blaženstva. U to ime Vas i Vašeg saruč- nika od srca blagoslivljem. Strossmayer, Biskup.“ Pir. — C. k. sudb. pristav na Orebiću g. Riko Vernazza vjenčao se sa dražesnom gji.com Kuničić iz Gruža. Cestitamo ! Malo odgovora. — ,Dubrovnik“ usprkos izjavi preč. kan. Liepopili opet bezočno tvrdi, da naš urednik ide u župnički ured, gdje se sklapa- ju dopisi i diskorsi. Dapače našao je još bezočni- jeg dopisnika, koji ga uvjerava, da našeg uredni- ka ,čeljad“ vigjaju svakog četvrtka po podne, a katkad u petak prije podne dolaziti s kanonikom Pištom u žopnički ured. Kolike su ovo laži mogu najbolje znati sa- mo dvojica: oni 0 kojim se pišu i oni koji ih pišu. Naš urednik ne zna je li « cijelom svom ši- votu bio u župničkom uredu u Dubrovniku 5-6 puta, pa i to, u koliko se sjeća, uvijek za kakav posao, koji se ne tiče lista. Može dati riječ od poštenja, da se nikad u tom uredu nije ni srio, a kamo li došao s kan. Pištom. Ali čemu ovo? Srbi i onako neće vjero- vat. Njima ide u hator, da se m'sli e popovi, pa još furesti, pišu diskorše i sastavljaju članke , Crv. Hrv.“ Pa kad će im to da koristi, eto mi smo velikodušni, pa im nećemo uskratit tu radost. Nego Liepopili tek je od lani u Dubrovniku, a ko je prije njega pisao u ,C H.“? T& naravno dum Mato Pišta ili koji drugi pop! Hajde druže ti s tom naprijed! Upaliće ti — ,Dubrovnik“ se tuži. da se sada u oči izbora iz Dubrovnika premještaju Srbi činovnici, a na njihovo mjesto doleze Hrvati. Ovim bi htio da dokaže, kako ih vlada progoni. Da je ovo od početka do kraja izmišljena laž, to znadu vrlo dobro u uredništvu ,Dubrov- nika“, Biće se u sebi smijali i onda kad su je b e istina, a ako ,Dubrovnik“ hoće mi ćemo ga tcima poslužiti, da smo u ova zadnja dva-tri mjeseca izgubili iz Dubrovnika dosta Hrvata činovnika, a Srbi su svojih dobili. Sa sa- mog suda « to doba premjestilo je iz Dubrovni- ka 5 Hrvata, bez da ih drugi Hrvati zamijeniše. Ali ako ovi Srbi znadu da ,Dubrovnik“ pi- še laž, oni na Cetinju misljeće da piše istinu — a to je njima glavno. Eda im dogje, ako ništa drugo, barem moralna bratska pcomoć, jadnijem ovako — a. da ni Rački o otkriću lićeva di i a se u Dadrovai- ndu ka srnko Treća Na lo šloval Rački, i o Gun- uz hiljade troboj hrvat- puno ko 8 gjavolom tikve sadi, o glavu mu se lome“. Oni će nam reći: I vi nas lažima napadate, vi nas klevećete, da težimo put Cetinja. — Ne, po- lagano. Mi vam govorimo suštu istinu, samo što biste vi željeli, da je me kažemo. Izmegju nas, dakle, ima ipak neka razlika. Pohvalno. — Prigodom smrti g.gje Jelisa- ve ud. de Ivellio, bi udijeljeno na uhar siromaha od Obitelji prof. Posedel kr. 6. — Prigodom smrti ggje Pere Kelez bi sakupljeno megju osobljem CREE. i kotarskog Suda kr. 20 mjes. dječijem oništu. Dubrovački parobrodi. — Balkan iskr- cava drvlje u Kandiji. — Beatrice na putu iz Barcelone u Trst sa preostatkom pamuka i že- ljeza. — Galeb prispio na Rijeku prazan iz Pole. — MHartington popravlja se u Trstu. — [Istok kr- ca u Fernandini rudu za Stettin. — Napried na putu iz Carigrada u Nikolajev prazan. — Plat is- krcava u Cette. — Prasattus krca ugljen u Cardiffu. Diskoras na Poljani. Vlaho. == Moj Ivo, na čudu sam s ženom. Neko jom je zavrtio u glavu, da sam ja pop e per conseguenza naše vjenčanje ne valja. Jadna Marija, ne stucaj, oli si krenula glavom? Da što će bit ovoga lulja kad prižari! Kakav pop zlo te ne smelo — nije mi nikad ni na pamet palo. Jes istina, pokonja majka (Bog joj do slavu rajsku I) uzdahla bi, da ne bi niš- ta više voljela, nego da je sin pričesti, A ja sam u sebi govorio: ,kantaj ti moja, kantaj | nije se Vlia- ho rodio za misnika, koliko ni ciganin za cara,“ De resto... ko zna? može bit da bi je bio i po- glušo da nije pokonji Luketo marangun imo onu ćer... ne znam jesi li je pozno?... i ona je sad na onemu svijetu. Ivo. — Kako ne, o njezinoj se ljepoti govorilo; bilo jom je ime Luigja ma su je zvali Gjigja! Ponijela je dubrovačka, Vlaho. — (Uzdahne). Iza tega ja sam pošo u Ameriku i učinio u Navijorci dva godišta, a u Navrljanu de- set. Onda su bila vremena kad se moglo učinit dva solda. Govorio sam da sam imo u Navrljanu lokan- du, ma — kad promislim što je svijet — šokeca | tebi mogu rijet: lokandu je imo jedan Olandez, a ja sam u njega bio in servizio — kad nije bilo njega, ja sam. Fido se u mene kako u sina. I evo ti me ovdi. Sad otkle sam došo pop? A ona šjor no | Sospeta da se nijesam obuko u Americi, pa se svuko doma! Bella questa ! Prima di tutto, ludno luda, gje ti ja znam latino; secondariamente nije- sam nigda čuo da naši po moru idu u misnike, piut- tosto u framasune za njihovu nesreću; a na svrhu reci mi zašto bi se bio svuko ? Za uzet tebe, to li- jepo rošpo? Insomma, Ivo, u mege je Marija za Ši- benika. Jadne žene | Još govori da su to pisali fo- lji. Kakvi folji ? Ivo. — Jadan Vlaho, ne jedi se ja te slušam i smijem se, Kvestijon ti je kjara. Onomadne je ,Dubrovnik“ pi- 80 da smo mi od diskorsa popovi. Biće to pošlo od usta do usta, svak što pridodo, dokle se našla ka- kva ženica što joj je rekla, ona od tega učinila sto- riju i sad hajde joj ti izbi iz glave — tim gore što su pisali folji. Roba za puknut od smijeha | Vlaho moj kakva te tokala! Ma dobro je to, ma ako do- gje do uši mojoj — onda ću bit regjen i ja, alme- no za fratra. Komedije ! Ma bi je, duše mi, s gus- tom ispovidio ! Vlaho. — Ti se smiješ, a ja sam podnio dizgust. Pro- misli tu je bilo plača, konvulsijoni; strašio sam se ako joj da u oganj, počet će rasbijat, a onda je va- lja vezat. Sad i meni dolazi smijeh, ma da mi je znat koji je kretin ono upiso i meni učinio ovaki skandd | i Ivo. — Pušti, Vlaho, ne šokaj, anci izišo je lijep pazar. Sad ću te svat dum Vlaho. Reci ti meni što ima novo? Vlaho. — A što? Govorio sam s našijem, što imaju ru- ne počet činit oni. Čela bi se i ta! Kad bi se to dogodilo, valjalo bi ;i rijet puku u ko- ga ima kupovat, Vigjeli bi bi stali, Ma dina. ra imadu — & I Ivo. — A otkle? Vlaho, — A vrag ti ga zno | Ivo. — A što si čuo, kad bi dobili koga bi učinili ss potestata ? Vlaho. — Para da još nijesu na čistu, Jedni su kontra Visho. — Pop, nepop — me? Adio Ivo Otvoreni Dopisi ,Cevene Hrvatske.“ Prijatelju u Boku. — Osu (sas je tako) 080- ba naš uredaik olje ni čuo ni vidje. “ zloku izroda, koji se osvem toga usugluje tvrditi po Ko- toru, da je s našijem urednikom igrao na karata. Tu se ipak u stupicu grdno ulovio, jer naš urednik naprosto me zna nijednu igru, niti ga je ikad iko vidio za kartaš- kim stolom. Ako su mu naši Srbi učinili slavlje — na di- ku im! Ni oni nijesu drugo do li renegati naši. Hrvatski Vam pozdrav! JAVNA ZAHVALA. Prigodom svečane mi predaje zlatnog krsta reda Franje Josipa I.ga primio sam toliko iskaza Nini: 8a mi je nemoguće svakom po napose U prvom redu srdačna hvala svim domaći- nami Grudske kaznačine, koji su ne žaleć ni tru- da. ni troška priredili onako sjajno veselje i tim mi podali novi dokaz ljubavi i naklonosti, a ta- kogjer i onim iz Radovčića i Zastolja, koji su me počastili lijepim darovima. Lijepa hvala članovima odbora biva časnoj gospodi: Dr. Bendoni, Luki Čupiću, Ivu Deranji, Andru Magudu, Pavu Buškoviću, Božu Paljetku, Mihu Bratošu, Vuku Radoniću, Niku i Mašanu Magudu, koji su se svojski zauzeli, a da sveća- nost što bolje ispane. Hvala svim mojim parokijanima na složnom i oduševljenom učešću, pa braći mm. pp. župnici- ma ovoga predjela i inim odličnim domaćinima kršovitih Konavala. Budite uvjereni, mili moji Ko- navljani, da kako do sad tako i od sad svoje ću sile ulagat, za vaš materijalni i moralni nr predak. Napokon najljepše zahvaljujem veleučenoj gospodi toli iz Cavtata, koli iz Dubrovnika, koja se potrudiše do nas doći i svojim prisućem uzve- ličat svečanost, kako i svim onim te su mi pis- meno ili brzojavno čestitali. Gruda u Konavlima, dne 4 Travnja 1899 Dum Joso Crnica. Frano Supil , izda i urednik Svileni Damasti 65 ač. do fior. 14.65 po met. — kao crna, bijela i boj Hennebergova svila od 45 nč, do fior. et — u modernim pregjam, bojam i na An private Pr NNEBERG.OVE FABRIKE SVIKE (o i kr dvor. dub.) ZURICH. WILHELMOV OBLOG Ovaj oblog koji se isključivo pravi u (bona slučaje ni Frana Wilhelma u Neunkirchenu potrebljuje se izvrsno u - vima, u kojim je potrebit oblog. Osobito koristan (og se kod starih, neupaljivih bolova na p. od kurjih očiju, žulja, smrznutih udova i zastaranih čira, i to kad se iza izvedenog či- šćenja na dotično mjesto na platnu ili koži prikjevi. ci 40 novč,, 1 t 4 fior., 5 tu po tucetu 3 fior. 50 novč. Ne šalje se, manje od 3 kutijice, a stoje franko poslane 1 fior. a. v. FRANA WILHELM A čaj za čišćenje nabavlja se kod Frana Wilhelm, ljekarnika u Neunkirchen, Dolnja Austrija, i u svim drugim fior. 1 svaki omot, Hir i s H i: iičjet HE i i: i jeni