U DUBROVNIKU 18. Maja 1899. pise, tiskanice, adrese i pečate, nego su njemački i sastavljeni. A kako je na financiji tako je i na pošti. Najniži poslovi vode se doduse još talijan- ski. Ali viši poštarski uredi drže svoje knjige, u- pravne, blagajničke i sve ine, na njemačkom jezi- ku. Već se opazilo, da se ta nijemština i u sudo- ve pomalo uvlači, kako je 0 tom bilo govora u zadnjem saborskom zasijedanju — a takogjer i oružničke oblasti je upotrebljuju. Koliko ovo ištetuje narodnom duhu pučan- stva nije od potrebe ni dokazivati. Naši mlagji činovnici moraju da na svu hitnju izučaju tugji jezik, ako hoće da su ,in vista“, jer ko znade bolje koncepirati njemački, taj je pretpostavljen. Za hrvatski malo se pita. Dosta ga je tek o- noliko razumjeti, koliko trebuje za općenje sa strankama. Mi se dakle u jezičnom pitanju nalazimo u veoma žalosnom stanju. Dok se okolo Češke to- liko glavu razbija; na nas se niti ne misli — da- pače: Todore svaki dan to gore | Hrvate u Dalmaciji ne može zadovoljiti ako vide, da se imena fioancijaluim parobrodima na- dijevaju — i hrvatski; da se tablice po uredima pišu — i hrvatski. To je prosta formalnost — iluzija, ako unufrima, za stolom tih ureda, gdje se radi, piše, kruh zaslužuje, domaći sin 8a svo- jim jezikom ne može da bude ništa! Vanjskoj formi pretpostavljamo suštinu stvari. Kada Česi, koji imaju oko 35%, Nijemaca, i- maju dobiti svoj uredovni jezik — kada Poljaci koji imaju 50% Rusina već ga uživaju — zašto Dalmatinski Hrvati, gdje druge narodnosti nema moraju, da gledaju kako jedan tugji jezik, koji je u zemlji vjekovima gospodovao, po malo isčezava, a zamijenjuje se drugim, još odaljonijim i narodu nepristupnijim jezikom ? Ovo je vrlo mučno gledati, pak još k tome i podupirati većinu, koja se tako malo za nas za- uzimlje. Dalmatinski narodni zastupnici morali bi da postave svoje zahtjeve odlučno i aeopozovivo. Nije ih doista nego deveterica, ali u današnjim e e 8 Jezično pitanje. Ovo pitanje najviše ističe na površinu u na- rodnim borbam Austrije, i s razlogom, jer je je- zik najodlučniji čimbenik u narodnom životu. _ Jezične naredbe u Češkoj, koje proizveše toliko kriza i borba, poznate su. Sada bi grof Thun htio nekako da ih preinači i u tu svrhu i- šao je u Prag ministar financija dr. Kaizl, da kao mladočeh dogovori se sa svojom strankom i sklo- ne je na nove preinake. Mladočeški listovi primiše ministra vrlo ne- prijazno i razglašuju, da njegovo putovanje nije u klubu polučilo nikakva uspjeha. Novim jezičnim projektima navijestiše formalni rat, jer da ni ma- lo ne odgovaraju interesima češkoga naroda. Nijemci pak uvjeravaju, da ova galama nije nego pepeo u oči. Česi su, vele, zadovoljni, samo viču, a da suzbiju eventualne prigovore sa nje- mačke strane, koja da je jedina oštećena. 1 zato da Kaizl neće demisijonirati, a nove narebe biće provedene na temelju $ 14. Što će od svega toga da bude, još se ne zna. Fakat je da se spravlja nova borba. Ako Če- si budu zadovoljni, neće Nijemci i obratno. Izmi- renje Češke postade kimerom više no ikada prije. Pitanje leži u tome, što Nijemci nikako neće da popuste od svog kao jedinog državnog jezika u Austriji. Sve ostalo nijesu nego doskočice. U- mjereni moraju da se siluju na radikalizam, ina- če će podleći Wolfa i Schčnereru, a ova dvojica Teutonaca o kakovom popuštanju napram Slavea - stvu neće ni da čuju. Česi pako nerado gledaju, da se Češka di- jeli u češki i njemački predjel. Jednom toga nije bilo — sve nastavaše čisti češki narod. Iz ovoga škripca teško je izaći i najokretnijem ministru i državniku. Tu više nema nego borba za prevlast dvaju rasa, obje napredne, jake i žilave. Koja će da pobijedi? ... Ali ako u Češkoj stvari su vrlo zamršene, tako #w Dalmaciji. U nas takogjer opstoji naše pučanstvo govori jednim jezikom, sačinja jednu narodnost; drugo pak što Dalmacija, po 8a- mom zakonu, samo privremeno spada Austriji, već Hrvatskoj, u kojoj je hrvatski jezik jedini uredovni. Gospodo kršćansko-slavenskog kluba ! Ne za- dovoljavajte se slatkim pogledim ispod monocia ni mnedemim potsmjesim sportsmana | Kujte gvoš- gje -— htijasmo reći paragraf 14 — dok je vruće | ' nije Za ognae: priopćeno zahvale i ost. plaća se 10 nov. po retku, a oglasi koji s0 po pogodbi i uz razmjerni pisi se ne vraćaju. Listove no prima ni uredništvo ni uprava be zemlje panuti u krilo Srpstva kao zrela jabu- ka — ili pak od muke zdvajaju, da su ih na vi- jeke izgubili. Tako prelazi njihova pisanija iz skrajnosti u skrajnost: od žive nade u očajnost. Što će i kako će biti sa budućaosti ovijeh zemalja, to mi ne znamo, jer nijesmo upućeni u kojekakve tajne, kako naša braća Srbi.. Ali da se to tako brzo i definitivno neće riješiti, sjegurno je. Pa dok traje ova neizvjesnost četverica se otimlju ili barem aspiriraju na Bosnu i Hercego- vinu, Nijemci, Magjari, Srbi i Hrvati. Vrijedi malo iz bližega osvijetliti ovu utak- micu pojedinih naroda i plemena. * o # # Počinimo sa Nijemcima. Njemački narod u Austriji zabavljen je sada sa toliko zagletaja i protivnika, ali usprkos tome ostaje mu vremena, da misli i na Bvsnu. No Cislajtanija ne može u Bosnu već jedino preko Dalmacije i to je uzrok, što se u našoj pokrajini misli, da neopazice uredi kao neka ,luka za ugljen“ (Kohlenstation) otku- da bi njemačka ideja filtrirala put istoka po onoj glasovitoj Drang nach Osten. Velika protimba koju pitanje sjedinjenja nalazi u Zadru i Beču po- tiče poglavito od one nakane, & vijesti o sjedinje- nja Bosne-Hercegovine s Dalmacijom — koje se u češće proturaju — kao da pipaju terrain. Što se pak same Bosne tiče, tu je njemač- ka misao počela raditi iz temelja — seljaštvom. Naselbine u sjevernoj Bosni sa njemačkim župa- ma, školama i crkvama jasno odavaju namjeru pangermanizma. Njemački narod je dosta jak, bro- naselbine pokreće: vlasti - dine zemlje na istoku, poznaju sve prilike i onda davaju svojim zemljacima korisne upute, koje su im u naseljenju zlata vrijedne. U svojoj državi u poljskom narodu ovakovo naseljenje podupire jav- no sama Pruska stotinama milijuna marska, koje a s : a :