-nostera che la pluralith della cittadinanza non ća-
pisce affatto il gergo croata“!

Biva, da ,Crv. Hrv.“ neće da pripozna, da
pripozna da većina gragjangstva u Dubrovniku ne
razumije poništo hrvatski jezik!!!!!

Molimo slavno uredništvo Dalmate, da se po-
kaže kolegijalno prama nama i da nam učini sli-

*jedeću uslugu: neka nam pošlje fotografiju svoga
pisnika i onog urednika koji je onaj dopis uvr-
stio. Dajemo mu poštenu riječ, da će te fotografije
uz najstrožu tajnu služiti lih za naše lično uživanje.
“7 Ovo su srpski saveznici!

Ministri u Dalmaciji. — Stignuo je u
Dalmaciju i ministar poljodjelstva barun Kast, ko-
ji će se sadržati više dana i obići mnoge krajeve
— a osobito zapuštenu Zagoru. Posjetiće i južne
krajeve. Ovo je peti ministar što nam ove godine
dolazi u pohod.

Trešnja. — Opet se u Sinju i Trilju poče-
lo nemilo tresti, te je popadalo zidova i ima ranjenih.

Magjarska zastava na moru. — Po dr-
žavnim zakonima koji vrijede za austro-ugarsku
monarkiju svaka lagja, koja spada ovoj zastavi,
mora da na prvom svom mjestu izvjesi zastavu
austro-ugarsku.

Ta zastava, kako je poznato sastoji od dva
dijela: od austrijske (crveno-bijelo-crvene sa gr-
bom) i od ugarske (crveno-bijelo-zeleno, takogjer
s grbom) zastave. Ovo je takozvana trgovačka zastava.

Samo ratni brodovi i yachti koji pripadaju
klubu u Poli služe se crveno-bijelo-crvenom zas-
tavom sa austrijskim grbom. Drugim ta zastava
nije dozvoljena, kao što uopće osvem gornje a. u.
nijedna druga zastava na prvom mjestu, a izriči-
to ne one sa grbovima.

Ako na primjer jedan brod želi da na prvi
jarbol izvjesi hrvatsku zastavu, njemu to najprvo
nije dozvoljeno sa grbom, a, uz prostu hrvatsku mora,
da na krmi vije austro-ugarska. U Hrvatskoj hrvats-

ka zastava s grbovima dozvoljena je, ali uvijek uz
uvjet, da trgovačka ima prvo mjesto.

Na ove se propise u Cislajtaniji strogo pa-
zi, ali u Translajtaniji mi vidimo na Rijeci bro-
dića i parobroda sa isključivo magjarskom zasta-
vom na krmi!

Magjari vole, da se na magjarskom moru
vije sama, magjarska zastava, pak je ističu gdje-
god mogu. O tome se više puta pisalo — ali u-
zalud. Dočim u nas oblasti brižno motre, da naši
brodovlasnici ne izvješaju hrvatskih zastava &8a

m.

Hoće li i za Magjare vrijediti ono što vrije-
di za druge narodnosti? Idemo da vidimo.

Qd vinarske udružbe. — Odbor vinarske
udružbe za Dalmaciju sjedištem u Spljetu raspi-
suje u smislu zaključka upraviteljnog vijeća odo-
brenog na glavnoj skupštini dne 7 Travnja t. g.
natječaj za nagradu u iznosu od for. pedeset (50),
za najbolju pučku radnju 0 vinarstvu, koje u glav-
nome ima se baviti, o jamatvi, o bačvama i vin-
skim posudama, o sumporanju istih, 0 smaštenju
i učenju masta, o točenju vina, 0 turnjanju, 0 ti-
home vrenju, 0 nadolivanju bačava, o upravljenju
vinom, o konobi i o bolestima vina. Natječaj tra-
je do 31 Srpnja t. g. do kojega roka imade se
rukopisi čisto i čitljivo napisani u olićanoj formi
dostaviti Odboru Vinarske Udružbe u Spljetu. Po-
gebni odbor odlučiti će kojoj će se radnji dosu-
diti nagrade, Nagrada biti će plaćena iz blagajne
Vinarske Udružbe u Spljetu. Radnja nagragjena
posti će vlasnošću vinarske zadruge o čijem troš-

biti će i tiskana. Spljet, & Svibnja 1899, od
Odbora Vinarske Udružbe za Dalmaciju, potpred-
sjednik Dr, L. Tommaseo.

Pohvalno. — Učiteljsko osoblje iz Stona,
da počasti blagu uspomenu nezaboravnog upravi-
telja V. Danila, dagelsijeki je na korist Štedio-
ničke Pripomoćne Učiteljske Zadruge ovog kota-
ra kruna 6.

Prigodom smrti gosp. Antuna Račića iz Cav-
tata udijeliše Javnoj Dobrotvornosti u Cavtatu na
uhar siromaha: g.gja Kate ud. Račić kr. 100; gg.
Ivo i Ilija Račić pok. Nika iz Cavtata, Pavo Dro-
bac, Antun pl. Rendić-Miočević i Ivo Jelić svi iz
Dubrovnika svaki po 25 kr.; dalje udijeliše: obi-
telj Kalačić iz Cavtata kr. 10 ova zadnja u za-
mjenu vijenca.

Gradska Kronika.

Česi u Dubrovniku. — Ne nalazimo vri-
odgovoriti ,ispravcima“ , Dubrvvnika“ 0 srp-
ponašanju glede Čeha, Izjava g. Heisera,
dolje donosimo, rječito obara sve ono, što su
ismislili. Srbi najbolje znadu, kako su bili
— i panctum.

Sa Općine. — Pišu nam iz Postranja: Ivo
Maslać imao je, kako avi znadu, na odavna
kuću sa prodajom, no kad se je EA,

je i on sići u niše sa svojom radnjom
ti drugu kućicu. Sada pak, kad će da pro-
i jedna i druga Maslaćeva kuća
(stoje bes vrijednosti i Maslać je podignuo treću

 

ži

35

i

 

zgradu od drva, na zgodnu mjestu zvanom Mićina
Gustijerna na zemljištu hercegovačkom, nedaleko
granice, sa dopustom kotarske oblasti u Trebinju,
čemu se uprava željezničkih radnja nije ni ma-
lo protivila.

Neki zavedenjak pošao na dubrovačku općinu,
da tuži Maslaća, a g. barun Gondola ni pet ni
šest. nego izdade naredbu, da se ta baraka ima
odmah razvalit!! Čudne li sile i moći u g. načel-
nika ! Čudimo se, da mu ne pane na um, kako
on u Hercegovini načelnik nije, kako on ne može
izdavat onakove naredbe, kojim se naravno i dje-
ca smiju, a mi ih donosimo samo za to, da se vi-
di, dokle bi se g. barun usudio da ugodi svojim
pristašama.

Imenovanje. — Za ljekarnika Zemaljske
Bonice u Dubrovniku bi imenovan g. Ivan pl. Ber-
sa. Čestitamo |

Telefon. — Već je po cijelom gradu raza-
peta telefonska mreža, koja funkcijonira, razmjer-
no naprama poslima i potrebam našega mjesta.

Pohvalno. — Prigodom smrti g.gje Made
Koludrović bi udijeljeno mjes. dječ. zaklonistu od
Obitelji Tončić kr. 6. — Prigodom smrti gosp.
Jova Marića bi udijeljeno od gg. Lujo Suhor kr.
2, Antun Valle ljekarnik u Gružu kr. 4, Stijepo
Golubović kap. parobroda ,Galeb“ kr. 20.

Izjava. — Na napadaje Dubrovnika“ pro-
ti mojoj skromnoj osobi odgovaram koliko slijedi :

Ja sam Čeh dušom i tijelom, a pošto na-
stanjen u hrvatskoj zemlji, megju bratskim hrvat-
skim narodom, te me patrijotična dužnost, i kao
Čeha i kao Slavena, veže, da budem svom dušom
odan pravednoj stvari rogjenoga brata.

I ja, kao i svaki misaoni čovjek koji ovdje
živi, smatram srpsku stranku nenarodnom, umjet-
nom i neslavenskom. Nenarodnom i umjetnom jer
je sačinjaju odnarogjeni Hrvati — neslavenskom,
jer se druži s neprijateljima Slovana.

Govorim kako mi moje i svakog Čeha srce
kaže, a rečeno nikada ne poričem.

Što se pak tiče mog držanja prigodom do-
laska moje braće iz Čaške, ono je opravdana, po-
što Vi Srbi — jerbo ja Vas smatram za ljude i-
zobražene — imali ste na parobrodu prvo dopustiti
da Čeh govori, a poslije govoriti sami, ali ako ste
bili neuljudni prama meni, što sam ja kriv?

Kad bi bio načelnik dubrovački došao i go-
vorio, svakako bi mu ustupio prvenstvo, i ako
smo bili na parobrodu, koji je u onaj čas bio češka
kuća. Ali načelnik nije došao. Gosp. Dr. Vlaho
Matijević, kome čast i poštenje, nema pravo da
traži privilegij, jer on nije načelnik, niti prestavlja
općinu. On je narodni zastupnik grada i kao ta-
kav prestavlja ga samo u saboru u Zadru i nigdje
drugdje, a najmanje pak — na gruškoj obali.

Na ponašanje Srba prama mojoj osobi ne
odgovaram jer smatram ispod moga dostojanstva
odgovarati na onakve lakardije, koje su o tom
napisane.

Šta sam rekao ,,naš stari Dubrovnik“, ne
nalazim pogreške. Znati će urednik , Dubrovnika“,
da ono što volimo rado nazivljemo svojim, dakle
kakav je tu bezobrazluk, ako jedan Čeh, nastanjen
u ovom slavnom gradu usudi se kazati ,naš“ ? Tim
ga nije htio počesiti, nego mu je iskazao izraz
simpatije.

Žao mi je da se urednik ,Dubrovnika“ toli-
ko srdi na mene — ali što ću mu ja? Ja sam
Čeh i kao Čeh u hrvatskoj e volim biti sa
Hrvatim nego sa saveznicima Talijanaša.

U Dubrovniku, 16 Maja 1899.
Dragutin Heiser
zubar.

Dubrovački Parobrodi. — Balkan u Tr-
stu iskrcava rudu. — Beatrice prispjeo u Geni-
šev da krca žito. — Galeb krca ugljen za Tivat
i Polu. — Gundulić prispio u New-York krcat
voća. — re na popravku u Tratu. — Js-
tok čeka se u Stettinu. — Napried krca rudu u
Ponaronu. — Plat otputovao iz Braile na 17 ov.
mj. put Napulje i Palerma krcat žita. — Prasat-
tus iskrcava ugljen u Trstu.

 

Diskoras na Poljani.

i 0. — re EE je od Jem? siu
sva, — e uo se je, Nadamo se sa
koji dan eko Govorio e mu ja: m Jo-
vo, naudiće ti!“ A on kašikom, kao da je pura;
udri! Isto će, veli, bacit
Vlaho — Vama bit bio veliki disgust ?
Sava. — Ne govori! A ko je kriv? — Fabris! Ono je
sita. Rae BA strija 4-A
vidjet. Be negda '.
vat! Pak se dogodio oni pako —
Nece sa [p- SR su poslušat nas. mi
e nog Jova.
Ivo. — A zašto Frano nije došo ? Što se je skrio u Lapad?
Vlaho. — Nije lud, tudešci !
Ivo. — Reci mi još u:

Vlaho. — Po onemu što sam čuo, za tri stvari. Prvo sa
od ferate. Baljak votava a Vlaho
bi ćio da je gradi. Drugo sa ukazat 1 de.

 

saovirat diskorse Baljaka, koji su bill rečeni u hr«
gjavo doba, e per conseguenza treće, za molit malo
pi, jerbo, ako ih i ovi put ne pomožu, nadaju
se zlu

Ivo. — Lijepe duše mi, a zašto nijesu poslali Frana, on
ima više influence ?

Vlaho. — Jerbo mu više ne vjeraje.

Ivo. — Ko mu ne vjeruje ? U Vijeni — oli Srbi?

Vlaho. — Ni jedni ni drugi. Sad je Vlaho divento čo-
vjek od tratativa s Vijenom i Zadrom. Za Cetinje
su Lujo, Toni i... još kogod.

Ivo. — Dobro tili se reklo : umiljato janje dvije majke sisa

JAVNA ZAHVALA.

Svim milim prijateljima, te se s nama svoj-
ski zauzeše, da se prva obljetnica Majke Božije,
Gospe od Loreta na Kuni onako impozanćtno - ve-
ličanstveno proslavi najiskrenije za njihovo pre-
gnuće i nastojanje blagodarimo.

Iskrena hvala budi m. p. Ocu Auti Kazilari
provincijalu, koji je iz Dubrovnika do nas pohitio
da svojim dostojanstvom našu svečanost uzveliča,
takogjar hvela i ostaloj gospodi sveštenicima, ko-
ji nas ugoduom posjetom počastiše, najskoli paka
pošt. žup. upr. Janjine velč. Don Niku Buatjeliću,
koji nemareć na trud i muku pripravio je prigo-
dno ganutljivo slovo, kojim je nas — i mile bivše
svoje parokijane uzhitio i ganuo.

Hvala od srca i opć. opr. Kune, što je kor-
porativno svečanosti učestvovalo i svemu milom
puku Rrćanskome, kojemu u prvom redu čast i
hvala gdje smo onaku divnu spomen-svečanost
priredili, jer se je on našoj odluci 0 proslavi ob-
ljetnice junački odazvao — kidajuć od zalogaja
svojega — samo da se Gospa od Loreta što sve-
čanije proslavi!

Na svrsi veže nas sveto držanstvo, da iz du-
bine srca zahvalimo toli vrijednoj Metkovskoj Glaz-
bi, koja je pod upravom svoga valjanoga učitelja
g. Rikarda Krestina baš sebe proslavila, svirajuć
izabrane komade, tako vješto i majstorski, da smo
joj se uprav svi divili: toli paka i izvrsnom zboru
malih metkovskih pjevačica, te su svečanu svetu
misu otpjevale i to takovom tačnošću i precizno-
šću, da je jedan prisutni auktoritet u muzici, za-
divljen, o njima najveću pohvalu izrekao i uprav
se čudio. Evala vrijednom zborovogji g. Krestinu !

Svima skupa i svakomu na pose odnas hva -
la a od Boga i Gospe obilna plata !

Kuna 15 Maja 1899. 0. B. i B.

 

JAVNA ZAHVALA

Prigodom nesreće koja me snašla gu-
bitkom nezaboravnog i neprežaljenog mi
muža

Antuna Račića

zahvaljujem svijem onijem, koji su mi se
na bilo koji način našli u nevolji; osobi-
ta hvala: Gg. Dr. J. Bendoni i Dr. Fr.
Trošiću, koji su se svom brižljivošću zau-
zimali, da mi milog pokojnika u životu
sačuvaju; mnogo poštovanom Cavtajskom
svećenstvu, mjesnim vlastima i puku, te
braći Župljanima i Konavljanima, koji su
svojom nazočnošću pri pogrebu htjeli oda-
ti svoju posljednju počast i ponoviti do-
kaz ljubavi, koju su gojili prama premi-
lom pokojniku.
U Cavtatu 10. Maja 1899.
Kate udov. Račić rogi. Jelić
za sebe i svojtu.

Prigodom bolesti i smrti, moje ljublje-

pe majke
MAĐE

osobitu zahvalnost izrazujem meni u rod-
bini svezanoj obitelji Tončić, na njeno i
toliko saučešće u mojoj velikoj bijedi.
Srdačno zahvaljujem g. Dum Ivu Fa-
brisu i Dum Matu Vlahušiću, koji su joj

pružili duhovne utjehe.

Takogjer izrazujem svoju duboku har-
nost c. k. činovnicima, svim prijateljima i
poznancima, koji su mi premilu pokojnicu
k grobu otpratili, Neka svima dobri Bog

Dubrovnik, 17 Maja 1899
Anjeza pok. Vice Koludrović
kći, za se i svojtu.