AA a a a a o IVE NI NJ RN NNNIINNNNNSNSIIJENSNNNIIHIDEsIEININ EINEN

1 za ovim oto plejade apostola mira od Gou- -

dona, Alberika Gentili-a, Karla Fouriera, Saint
Simona do Charles Lucasa i Mancini-a do sir
Richarda i Bonghi-a.

Praktičniji, Rikard Cobden, podnio je S$a-
bornici Zastupnika predlog o rasudi dobrih ljudi
u svim ugovorim, što bi se morali sklapati izme-
gju Eugležke i ostalih Država ; dok je isti Napo-
leon III. sazvao sastanak za mir, koji nije imao
nikakova uspjeha, jer je on težio za nekom no-
vom vrsti svetoga saveza, biva, kako bi učvrstio
jaram statu quo na vratu naroda, gnječeći time
ono pravo, koje pripada narodnomu principu, &
koje mora triumfirati, prije nego se može i na-
dati — drugi bi rekao ,sanjati“ — kojekakvom
općemu razoružanju.

Tolika plemenita nastojanja, što društva i
sastanci za mir slijede baš čudnom stalnošću, na
žalost ostaju bezuspješna.

New Jork, biti će tomu 80 godina, bio je
započetnik ovih društava, u koja su se, baš pra-
vim oduševljenjem, upisali Amerikanci, čiji sa si-
novi lane zahtijevali rst, bivajući tim tegljeni u
zavojice onoga militarizma, kojega su prije toliko
kudili i prezirali. 3)

Ne manje od po stoljeća, baš kada se je
rasplodište za mir činilo sve to življim, Europa
je pomnožila od dva skoro na 16. milijuna broj
svojih vojnika, i, kada ne vojuje, ćuti, poput Atlan-
ta, težinu ovoga zatornoga sistema oružanoga mi-
ra, što mnogi sude, da je gori od istoga rata.

Mir nije normalno stanje ljudstva, usprkos
čežnjama velikodušnih.

On je iznimka više ili manje dulja te se na-
meće ili od slavodobitnih neprijatelja, ili se na-
meće iz strave, jer se nije u stanju održati straš-
nim oboružavanjim bližnjega, ili takmaca, kako
se to dogagja u Europi.

Da glas Carev, koji danas zatvara dugi red
vitezova mira, ne bude poslan u času straha ?

Da će baš, baš ovim, putem, izobraženo na-
stojanje i napor biti okrunjen sretnim uspjehom ?

-. usuprot ne bude predteča nastajućega
rata

Vrijeme će odgovoriti na moje upite, a me-
dju tim Svemogući dao, da iz Haaga odjekne ši-
rom svijeta: Mir ljudim dobre volje!

3) Ovdje ću iznijeti jedan primjer i to najnoviji, koliko
jednu državu stoji ratovanje.

Za vrieme lanjskoga špansko-amerikanskoga rata
Sjedinjene Države su potrošile za svaki mjesec i to za

Vojsku : Mornaricu; Ukupno:
Dolar&
April 6,298,814. — 12,556,982; — 18,780,746,
Maj: 17,093,598. — 9,093,577. — 27,187,172.
Jun: 19,723,804. = 9,506,021. — 29,229,826.
Jul: 84,774,153. = 8,514,279. — 43,288,432.
1-8 Aug 8,665,000, — 1,080,000. = 4,745,000.
81,480,886. — 40,700,809. — 122,231,175.

Dakle za niti puna četiri mjeseca rata Sjedinjene
Države. su potrošile ukupno 122,281,176. dolara. K ovoj
svoti, ako nadodamo :

Troškove do odpusta vojnika , . , 250 milijuna
Državne troškove . . . +... . o,
Ratne naknade , , , 2... . Og
Dobit Da ratni dug . . e . < e 90 »
Mirovine ,2 42.2 ....... 380 =,
Obrtne gubitke , . o. + + + .. 7% .

mi vidimo, da je ukupni trošak Sjedinjenih Država i&no-
sio 929,281,175 dolara. A gdje su ljudske žrtve ?

Nego u istinu, ako su to ogromne svote, ipak za to
Sjedinjene Države glava ne boli, jer lanjski godišnji ca-
rinarski prihod — koji se je zatvorio na 30 juna 1893 —
imao je eksportaciju od 1,200,900,000 dolara, sa plus-om
od 160,000,000 više nego li godine 1897.; dok je poljo-
djelstvo imalo svoj dio od 854,627,929 dolara, t. j.,
170,000,000 više nego li godine 1897.

Ovdje se samo po sebi nameće pitanje ; kako i ko-
jim sredstvom, da Crna Gora, koja državne blagajne i ne-
ma zaposjedne Hercegovinom; a Srbija, u čijoj blagajni

tije“, ne možemo, a da ne uskliknomo sa Horacem: ,,dif-
ficile ost gatiram non scribere“, jer su svi i svuda njihovi
sahtjevi — mnogo vike, a ni zašto.

 

 

Pošto sam i ja_ potpisao onu dičnu izjavu
moje hrvatske braće Škaljara, dopisnik uze i mo-
ju osobu, da tobož time omalovaži škaljarsku iz-
javu, pa me nazivlje djetetom. Neznam zašto laži-
vi dopisnik nazivlje me djetetom, pošto sam već
izslužio i vojničku službu, a zdruge strane, kao
najstariji sin poslije smrti mog oca, ja se brinem
za urdržanje obitelji i keo domaćin odgovaram za
svoju braću i sestre. Sad mi kaži lažni dopisniče,
da li sam mogao i ja kao domaćin potpisati onu
izjavu potpisanu od svih domaćina, ovog hrvat-
skog gnijezda.

Ovoliko samo nuzgredno lažnom dopisniku, a
da je imao obraza, da sa potpisom izagje, kao što
ga moja braća pozvaše, još bi mu koju poručio.
Ne zamjeramo , Dubrovniku“ što uvršćuje onake
dopise iz Kotora a o Škaljarima ; to će drugčije
možebit kogod za istinu držati, ali ovamo ko ih
čita, te poznaje stvari i osobe znade, da su sve
prijesne laži, i da ih piše niko drugi nego pravo
pravcato poludjelo dijete. = TZripo P. Petrović.

Kuna, 12 Maja.

Već je bila najavljena u ,Crv. H.“ svečanost
koja se je imala obaviti na Kuni dneva 10 maja,
biva: stoljetnica da je naša Gospa od Loreta po-
stavljena na mjesto gdje se danas nahodi. Svak
radosno isčekivao taj dan, kao nešto neobična, a
svečanost je i zbilja neobična za nase mjesto bila.
Evo u kratko tečaja svečanosti, za koju ide hva-
la m. p. O. Evangjelistu Braenovića, koji se neu-
morno trudio da svečanost čim ljepša bude. —
U oči svečanosti slavljenje zvon4, pucnjava topo-
va i bacanje vatrometa navijestiše puku sutrašnji
radosni dan. Kako je ružao vrijeme bilo, svak se
bojao da ova lijepa svečanost ne bude ometena,
te je vapio moćnu svoju pokroviteljicu, Bl. Dje-
vicu, da bi sutra lijep dan osvanuo. Vapaje puka
svoga uslišala Bl. Djevica, te premda je ranim ju-
trom rosilo, kašnje je vrijeme okrenulo na lijepo
a već oko 7 sati hrvatska Metkovska glazba na-
javlja se Kuni sa ,Lijepa naša“. Ko da opiše ve-
selje, koje se svakomu na licu zrcalilo, kada se
začuše više sela ti milozvučni akordi, jer se baš
svak najveće bojao da se nebi kršni Metkovčani
prepali ružna vremena, te ne došli.

Narod pošao odušeljen sa svih strana vrviti
iz sela na čete, hrli mlado i staro, a svakomu na
licu čitaš neobično veselje. Na 9$ ura počimlje
svečana služba božja, sa ophodom s Matice u Gos-
pe od Loreta : sveta himna izmjenjuje se sa milo-
zvučnim akordima hrvatske glazbe, a narod u ne-
preglednoj povorci bogoljubno ushićen stupa u u-
zornom redu. Slijedi sv. Misa, otpjevana uz prat-
nju četvorice sveštenika, od Prep. O. Antuna Ka-
zilari, provincijala ove redodržave franjevačke, ko-
ji nas je svojom prisutnošću htio počastiti i sve-
čanost uzveličati. Preko sv. Mise nas m. p. da. Ni-
ko Buntjelić, podžupnik Janjine, zanio i do suza
ganuo svojim lijepim govorom u čast BI. Djevice.
Sve je bilo lijepo i izvrsno, ali vrhunac svega bi-
jaše u pjevanju sv. Mise, koju pod upravom vr-
log učitelja svoga i hrvatske Metkovske glazbe,
brata čeha g. Rikarda Krestina, zbor djevojčica
pjevačica iz Metkovića prekrasno otpjeva. Nemo-
guće je opisati kojom preciznošću oni andjeoski
glasovi ispjevaše krasnu i tešku Misu od Palestri-
pe. Njihov slavulji glas svakoga je zanio, opčarao
i one koji se slabo ili ni malo u glazbu ne razu-
miju, a po sudu jednog muzikalnog auktoriteta,
koji ih je čuo, mogle bi se s njima ponositi i na-
še prve katedralke.

Po podne bio pred Gospom probrani konce-
rat kojeg je metkovska glazba pod upravom go-
rihvaljenog svog učitelja Krestina izvrsno izvela.
Nijesi znao da li ćeš više diviti milozvučnim a-
kordima, ili vještini i uzornom ponašanju naših
kršnih Metkovčana. Narod razdragan, uznesen do
kasna se naslagjivao hrv. glazbom, koju u večer
zemjeni pucnjava topova i bacanje vatrometa.

U četvrtak glazba, pošto je uzveličala pro-
branim sviranjem ophod iz Matice u Spasovu Cr-
kvu, veselo pozdravljena s nami se oprosti uz u-
daranje Lijepa naša“ i klicanje: živjeh | Živjeli !

Pogled po svijetu.
Po u Austriji. — Ovih dana

se roje njemački A a, da 1. Sajedaidki
r +++. &ko se sporazumiju, o čem
či majainje izgleda. S" ' NOS

leska u Africi. — E im na-
dak mačio kako bi posve odio malo u >
fričku republiku Transvaal, pak su sad našli izli-
ku o koncesiji dinamita, da na nju navale zahtje-
vima, kojih i

mira sastala se juče u Haa-
i Bugarska

repuštena kao suverena država. Niko na svijetu
PRED SSR DOMET

na uspjeha.
Kriza u Italiji završila je što je Peollvux
vo uvevši megju ostalim

 

kabinet i Visconti-Venostu. Sve umjerene stranka
obećaše potporu kabinetu, što je majbolji znak
skorog mu pada.

Domaće vijesti.

Molimo p. n. gg. predbrojnike, da se
sim sa pretplatom, jer se evo već pri-
ližamo i kraju 1.9 semestra.

Česi u Sarajevu. — Javljaju otuda, da su
Česi u glavnom gradu Bosne bili vanredno doče-
kani. Na kolodvoru ih primi gradsko poglavarstvo
sa načelnikom i bosansko-hercegovački turistički
klub, sarajevska češka kolonija, hrvatsko pjevačko
društvo ,Trebević“ i mnogo gragjana. Na sveča-
nom komersu u Društvenom Domu pozdravi gos-

ispred sarajevskih Čeha ravnatelj Studnička
odnačelnik Nieć pozdravi ih ma ime glavnoga
grada, presjednik Trebevića advokat Maadić ispred
društva i Hrvata, profesor Svidaršić ispred slo-
venačke kolonije. Glavar češkog turističnog klu-
ba, arhitekt Pasovsky zanosno zahvaljuje bratskom
dočeku, koji daleko nadmašuje svako očekivanje.
Naglasuje ljubav Čeha sprama južne braće kojom
ih vežu trajne žarke nimpatije. Glazba zasvira :
Hej Slovane!i Lijepa naša! koje se himne uz
burno aplaudiranje slušaju stojeći. Vrhunac odu-
ševljenja postigae pozdravna prigodnica od Kranj-
čevića, komponovana od Piente, otpjevana od
Trebevićana.

Na dan Sv. Ivana Nepomuka, češkog patro-
na, bi svečana služba božija u stolnoj crkvi uz
pjevanje starih crkvenih pjesama, zatim više izle-
ta. Poslije boravka u Sarajevu otputovaše Česi u
Jajce otpraćeni na kolodvor muoštvom gragjana.

Kako se poštuje uzajamnost liječena na
Cetinju. — Poznata je urbi et orbi uzajamnost
liječenja izmegju naše Monarhije te Knjaževine
Crne Gore.

Danas pako ta klauzola malo se poštuje od
zanimane gospode na Cetinju, a dokaz tome nek
služi slijedeći slučaj.

Imali smo prigode govoriti nekim Vilimom
(Guglielmo) Burlimi iz Trsta, koji pripovjeda, da se
od nazad mjeseca u jako slabom zdravlju nalazi
te ko taki se prekazao u Boaicu na Cetinje; ali
zanimana gospoda ga opremiše odgovorom, da ne-
ma mjesta. — Ne možemo podnijeti slični slučaj,
jer cijenimo da ista, kako bi se reklo, imala su ga
stvoriti, te humanitaraost i uzajamnost u podpu-
nom redu poštovati.

Upozorujemo pak unaprijeda podanike naše
Monarhije, da se u ovim slučajeaima prekaža ć.k.
zastupstvu iste, usljed koje prijave biti će im od
istog izdata svjedočba, s kojom će se prikazati za-
nimanoj gospodi.

Na razjašnjenje. — Ima neka polemika
izmegju g. dra. Drinkovića i g. dra. Tresić-Paviči-
ća, koja se protegla i na naknadni izbor što se
lani obavio u Dubrovaćkim vanjskim općinam,
gdje je uz u nas poznate prilike biran g. dr. Pe-
ro Klaić.

Vidim da su tu rečena gospoda upleli i mo-
ju osobu, pa je red da se obranim.

Nije istina, što tvrdi dr. Tresić-Pavičić, da
on kao tajnik odbora od dubrovačkih pravaša
nije bio obaviješten. Ako ga niko nije obavijestio
jesam ja, opisav mu položaj i izgled, koji se
na vlas zbio kako sam predvigjao.

Dr. Tresić veli: ,Odlučilo se da se kandida
pe rije U SMES nema sloge ni volje

ušaju naputke. Supilo i Liepopili su odgovo-
rili, do raki kako Koće osi Mi o

to je preč. Liepopilli otpisao, ne znam.
S moje strane znam, da sam pisao, da imponira-
nih kandidatura ne prihvaćam. Kad mi se piše:
»Mi smo odlučili, da u Vašem kotaru nosimo Pe-
tra ili Pavla“ — bez pitat nas, koji smo rogjeni
u kotaru, koga želimo, naravno je da sam morao
prosvjedovati proti takom postupanju. Ujedno ot-
pisah, da su izgledi za pravaša vrlo slabi, u sva-
kom ERA ako o postavit pravaša, da će-
mo postavit ne onoga koga su nam odlučili“ u
Zadru ili Spljetu, nego pravaša, koga
rta E e ćemo se vladat i u
uće, &a ko je u gornjem slučaju radio netakti-
čno, neka sudi općinstvo, — S.
Tvrgjava kninska. — Hrvatsko starinar-