AA a a a a o IVE NI NJ RN NNNIINNNNNSNSIIJENSNNNIIHIDEsIEININ EINEN 1 za ovim oto plejade apostola mira od Gou- - dona, Alberika Gentili-a, Karla Fouriera, Saint Simona do Charles Lucasa i Mancini-a do sir Richarda i Bonghi-a. Praktičniji, Rikard Cobden, podnio je S$a- bornici Zastupnika predlog o rasudi dobrih ljudi u svim ugovorim, što bi se morali sklapati izme- gju Eugležke i ostalih Država ; dok je isti Napo- leon III. sazvao sastanak za mir, koji nije imao nikakova uspjeha, jer je on težio za nekom no- vom vrsti svetoga saveza, biva, kako bi učvrstio jaram statu quo na vratu naroda, gnječeći time ono pravo, koje pripada narodnomu principu, & koje mora triumfirati, prije nego se može i na- dati — drugi bi rekao ,sanjati“ — kojekakvom općemu razoružanju. Tolika plemenita nastojanja, što društva i sastanci za mir slijede baš čudnom stalnošću, na žalost ostaju bezuspješna. New Jork, biti će tomu 80 godina, bio je započetnik ovih društava, u koja su se, baš pra- vim oduševljenjem, upisali Amerikanci, čiji sa si- novi lane zahtijevali rst, bivajući tim tegljeni u zavojice onoga militarizma, kojega su prije toliko kudili i prezirali. 3) Ne manje od po stoljeća, baš kada se je rasplodište za mir činilo sve to življim, Europa je pomnožila od dva skoro na 16. milijuna broj svojih vojnika, i, kada ne vojuje, ćuti, poput Atlan- ta, težinu ovoga zatornoga sistema oružanoga mi- ra, što mnogi sude, da je gori od istoga rata. Mir nije normalno stanje ljudstva, usprkos čežnjama velikodušnih. On je iznimka više ili manje dulja te se na- meće ili od slavodobitnih neprijatelja, ili se na- meće iz strave, jer se nije u stanju održati straš- nim oboružavanjim bližnjega, ili takmaca, kako se to dogagja u Europi. Da glas Carev, koji danas zatvara dugi red vitezova mira, ne bude poslan u času straha ? Da će baš, baš ovim, putem, izobraženo na- stojanje i napor biti okrunjen sretnim uspjehom ? -. usuprot ne bude predteča nastajućega rata Vrijeme će odgovoriti na moje upite, a me- dju tim Svemogući dao, da iz Haaga odjekne ši- rom svijeta: Mir ljudim dobre volje! 3) Ovdje ću iznijeti jedan primjer i to najnoviji, koliko jednu državu stoji ratovanje. Za vrieme lanjskoga špansko-amerikanskoga rata Sjedinjene Države su potrošile za svaki mjesec i to za Vojsku : Mornaricu; Ukupno: Dolar& April 6,298,814. — 12,556,982; — 18,780,746, Maj: 17,093,598. — 9,093,577. — 27,187,172. Jun: 19,723,804. = 9,506,021. — 29,229,826. Jul: 84,774,153. = 8,514,279. — 43,288,432. 1-8 Aug 8,665,000, — 1,080,000. = 4,745,000. 81,480,886. — 40,700,809. — 122,231,175. Dakle za niti puna četiri mjeseca rata Sjedinjene Države. su potrošile ukupno 122,281,176. dolara. K ovoj svoti, ako nadodamo : Troškove do odpusta vojnika , . , 250 milijuna Državne troškove . . . +... . o, Ratne naknade , , , 2... . Og Dobit Da ratni dug . . e . < e 90 » Mirovine ,2 42.2 ....... 380 =, Obrtne gubitke , . o. + + + .. 7% . mi vidimo, da je ukupni trošak Sjedinjenih Država i&no- sio 929,281,175 dolara. A gdje su ljudske žrtve ? Nego u istinu, ako su to ogromne svote, ipak za to Sjedinjene Države glava ne boli, jer lanjski godišnji ca- rinarski prihod — koji se je zatvorio na 30 juna 1893 — imao je eksportaciju od 1,200,900,000 dolara, sa plus-om od 160,000,000 više nego li godine 1897.; dok je poljo- djelstvo imalo svoj dio od 854,627,929 dolara, t. j., 170,000,000 više nego li godine 1897. Ovdje se samo po sebi nameće pitanje ; kako i ko- jim sredstvom, da Crna Gora, koja državne blagajne i ne- ma zaposjedne Hercegovinom; a Srbija, u čijoj blagajni tije“, ne možemo, a da ne uskliknomo sa Horacem: ,,dif- ficile ost gatiram non scribere“, jer su svi i svuda njihovi sahtjevi — mnogo vike, a ni zašto. Pošto sam i ja_ potpisao onu dičnu izjavu moje hrvatske braće Škaljara, dopisnik uze i mo- ju osobu, da tobož time omalovaži škaljarsku iz- javu, pa me nazivlje djetetom. Neznam zašto laži- vi dopisnik nazivlje me djetetom, pošto sam već izslužio i vojničku službu, a zdruge strane, kao najstariji sin poslije smrti mog oca, ja se brinem za urdržanje obitelji i keo domaćin odgovaram za svoju braću i sestre. Sad mi kaži lažni dopisniče, da li sam mogao i ja kao domaćin potpisati onu izjavu potpisanu od svih domaćina, ovog hrvat- skog gnijezda. Ovoliko samo nuzgredno lažnom dopisniku, a da je imao obraza, da sa potpisom izagje, kao što ga moja braća pozvaše, još bi mu koju poručio. Ne zamjeramo , Dubrovniku“ što uvršćuje onake dopise iz Kotora a o Škaljarima ; to će drugčije možebit kogod za istinu držati, ali ovamo ko ih čita, te poznaje stvari i osobe znade, da su sve prijesne laži, i da ih piše niko drugi nego pravo pravcato poludjelo dijete. = TZripo P. Petrović. Kuna, 12 Maja. Već je bila najavljena u ,Crv. H.“ svečanost koja se je imala obaviti na Kuni dneva 10 maja, biva: stoljetnica da je naša Gospa od Loreta po- stavljena na mjesto gdje se danas nahodi. Svak radosno isčekivao taj dan, kao nešto neobična, a svečanost je i zbilja neobična za nase mjesto bila. Evo u kratko tečaja svečanosti, za koju ide hva- la m. p. O. Evangjelistu Braenovića, koji se neu- morno trudio da svečanost čim ljepša bude. — U oči svečanosti slavljenje zvon4, pucnjava topo- va i bacanje vatrometa navijestiše puku sutrašnji radosni dan. Kako je ružao vrijeme bilo, svak se bojao da ova lijepa svečanost ne bude ometena, te je vapio moćnu svoju pokroviteljicu, Bl. Dje- vicu, da bi sutra lijep dan osvanuo. Vapaje puka svoga uslišala Bl. Djevica, te premda je ranim ju- trom rosilo, kašnje je vrijeme okrenulo na lijepo a već oko 7 sati hrvatska Metkovska glazba na- javlja se Kuni sa ,Lijepa naša“. Ko da opiše ve- selje, koje se svakomu na licu zrcalilo, kada se začuše više sela ti milozvučni akordi, jer se baš svak najveće bojao da se nebi kršni Metkovčani prepali ružna vremena, te ne došli. Narod pošao odušeljen sa svih strana vrviti iz sela na čete, hrli mlado i staro, a svakomu na licu čitaš neobično veselje. Na 9$ ura počimlje svečana služba božja, sa ophodom s Matice u Gos- pe od Loreta : sveta himna izmjenjuje se sa milo- zvučnim akordima hrvatske glazbe, a narod u ne- preglednoj povorci bogoljubno ushićen stupa u u- zornom redu. Slijedi sv. Misa, otpjevana uz prat- nju četvorice sveštenika, od Prep. O. Antuna Ka- zilari, provincijala ove redodržave franjevačke, ko- ji nas je svojom prisutnošću htio počastiti i sve- čanost uzveličati. Preko sv. Mise nas m. p. da. Ni- ko Buntjelić, podžupnik Janjine, zanio i do suza ganuo svojim lijepim govorom u čast BI. Djevice. Sve je bilo lijepo i izvrsno, ali vrhunac svega bi- jaše u pjevanju sv. Mise, koju pod upravom vr- log učitelja svoga i hrvatske Metkovske glazbe, brata čeha g. Rikarda Krestina, zbor djevojčica pjevačica iz Metkovića prekrasno otpjeva. Nemo- guće je opisati kojom preciznošću oni andjeoski glasovi ispjevaše krasnu i tešku Misu od Palestri- pe. Njihov slavulji glas svakoga je zanio, opčarao i one koji se slabo ili ni malo u glazbu ne razu- miju, a po sudu jednog muzikalnog auktoriteta, koji ih je čuo, mogle bi se s njima ponositi i na- še prve katedralke. Po podne bio pred Gospom probrani konce- rat kojeg je metkovska glazba pod upravom go- rihvaljenog svog učitelja Krestina izvrsno izvela. Nijesi znao da li ćeš više diviti milozvučnim a- kordima, ili vještini i uzornom ponašanju naših kršnih Metkovčana. Narod razdragan, uznesen do kasna se naslagjivao hrv. glazbom, koju u večer zemjeni pucnjava topova i bacanje vatrometa. U četvrtak glazba, pošto je uzveličala pro- branim sviranjem ophod iz Matice u Spasovu Cr- kvu, veselo pozdravljena s nami se oprosti uz u- daranje Lijepa naša“ i klicanje: živjeh | Živjeli ! Pogled po svijetu. Po u Austriji. — Ovih dana se roje njemački A a, da 1. Sajedaidki r +++. &ko se sporazumiju, o čem či majainje izgleda. S" ' NOS leska u Africi. — E im na- dak mačio kako bi posve odio malo u > fričku republiku Transvaal, pak su sad našli izli- ku o koncesiji dinamita, da na nju navale zahtje- vima, kojih i mira sastala se juče u Haa- i Bugarska repuštena kao suverena država. Niko na svijetu PRED SSR DOMET na uspjeha. Kriza u Italiji završila je što je Peollvux vo uvevši megju ostalim kabinet i Visconti-Venostu. Sve umjerene stranka obećaše potporu kabinetu, što je majbolji znak skorog mu pada. Domaće vijesti. Molimo p. n. gg. predbrojnike, da se sim sa pretplatom, jer se evo već pri- ližamo i kraju 1.9 semestra. Česi u Sarajevu. — Javljaju otuda, da su Česi u glavnom gradu Bosne bili vanredno doče- kani. Na kolodvoru ih primi gradsko poglavarstvo sa načelnikom i bosansko-hercegovački turistički klub, sarajevska češka kolonija, hrvatsko pjevačko društvo ,Trebević“ i mnogo gragjana. Na sveča- nom komersu u Društvenom Domu pozdravi gos- ispred sarajevskih Čeha ravnatelj Studnička odnačelnik Nieć pozdravi ih ma ime glavnoga grada, presjednik Trebevića advokat Maadić ispred društva i Hrvata, profesor Svidaršić ispred slo- venačke kolonije. Glavar češkog turističnog klu- ba, arhitekt Pasovsky zanosno zahvaljuje bratskom dočeku, koji daleko nadmašuje svako očekivanje. Naglasuje ljubav Čeha sprama južne braće kojom ih vežu trajne žarke nimpatije. Glazba zasvira : Hej Slovane!i Lijepa naša! koje se himne uz burno aplaudiranje slušaju stojeći. Vrhunac odu- ševljenja postigae pozdravna prigodnica od Kranj- čevića, komponovana od Piente, otpjevana od Trebevićana. Na dan Sv. Ivana Nepomuka, češkog patro- na, bi svečana služba božija u stolnoj crkvi uz pjevanje starih crkvenih pjesama, zatim više izle- ta. Poslije boravka u Sarajevu otputovaše Česi u Jajce otpraćeni na kolodvor muoštvom gragjana. Kako se poštuje uzajamnost liječena na Cetinju. — Poznata je urbi et orbi uzajamnost liječenja izmegju naše Monarhije te Knjaževine Crne Gore. Danas pako ta klauzola malo se poštuje od zanimane gospode na Cetinju, a dokaz tome nek služi slijedeći slučaj. Imali smo prigode govoriti nekim Vilimom (Guglielmo) Burlimi iz Trsta, koji pripovjeda, da se od nazad mjeseca u jako slabom zdravlju nalazi te ko taki se prekazao u Boaicu na Cetinje; ali zanimana gospoda ga opremiše odgovorom, da ne- ma mjesta. — Ne možemo podnijeti slični slučaj, jer cijenimo da ista, kako bi se reklo, imala su ga stvoriti, te humanitaraost i uzajamnost u podpu- nom redu poštovati. Upozorujemo pak unaprijeda podanike naše Monarhije, da se u ovim slučajeaima prekaža ć.k. zastupstvu iste, usljed koje prijave biti će im od istog izdata svjedočba, s kojom će se prikazati za- nimanoj gospodi. Na razjašnjenje. — Ima neka polemika izmegju g. dra. Drinkovića i g. dra. Tresić-Paviči- ća, koja se protegla i na naknadni izbor što se lani obavio u Dubrovaćkim vanjskim općinam, gdje je uz u nas poznate prilike biran g. dr. Pe- ro Klaić. Vidim da su tu rečena gospoda upleli i mo- ju osobu, pa je red da se obranim. Nije istina, što tvrdi dr. Tresić-Pavičić, da on kao tajnik odbora od dubrovačkih pravaša nije bio obaviješten. Ako ga niko nije obavijestio jesam ja, opisav mu položaj i izgled, koji se na vlas zbio kako sam predvigjao. Dr. Tresić veli: ,Odlučilo se da se kandida pe rije U SMES nema sloge ni volje ušaju naputke. Supilo i Liepopili su odgovo- rili, do raki kako Koće osi Mi o to je preč. Liepopilli otpisao, ne znam. S moje strane znam, da sam pisao, da imponira- nih kandidatura ne prihvaćam. Kad mi se piše: »Mi smo odlučili, da u Vašem kotaru nosimo Pe- tra ili Pavla“ — bez pitat nas, koji smo rogjeni u kotaru, koga želimo, naravno je da sam morao prosvjedovati proti takom postupanju. Ujedno ot- pisah, da su izgledi za pravaša vrlo slabi, u sva- kom ERA ako o postavit pravaša, da će- mo postavit ne onoga koga su nam odlučili“ u Zadru ili Spljetu, nego pravaša, koga rta E e ćemo se vladat i u uće, &a ko je u gornjem slučaju radio netakti- čno, neka sudi općinstvo, — S. Tvrgjava kninska. — Hrvatsko starinar-