list izašao i ovaj broj imade svoj prilog.

Izopačivanje / povijesti.

Fakat je da su starija Dubrovačka Narodna
Društva posvojili Srbi.

Dubrovačka Narodna Štionica, utemeljena
prigodom narodnog preporoda u Dalmaciji, bijaše
ogojište dubrovačkog pokreta u prilog sjedinjenja
Štionici okupljahu se oni ljudi,
koji u saborim Zadra, Beča i Zagreba, i u sva-
koj prigodi podizahu svoj glas za ostvarenje na-
rodnog hrvatskog programa. Simbol toga progra-
ma bijaše trobojnica hrvatska, kojom se Štionica
odmah okitila.

Nema nego kakovih 12-14 godina da je hr-
vatski duh iz Štionice odletio, a zamijenuo ga
srpsko. talijanaški. Svak zna da se to dogodilo pri-
godom m4čkog odaslanja vijenca na grob onoga
Ljubiše, koji je krivac i početnik ovoga razdora
u Dalmaciji. Srpski omladinci, poduzetniji od sta-
rijih ljudi narodne stranke, usudiše se da taj vi-
jenac, bez snanja članova, na ime Društva poša-
lju. Pred skupštinu Uprava lakoumno primi kao
članove tolike novoskovane Srbe, samo pro forma,
i Hrvatima, na taj način majoriziranim ne preo-
sta nego izaći iz draštva i utemeljiti Čitaomicu.
1 ako je Štionica ostala tako u rukama sklonijim
srpstvu, ipak sve do nazad 5 godina, sramili su

nosti, u kojima se nalazi naš narod, sveisto kao
što uspijeva srpstvo u Hrvatskoj njegovano od
Khuena, glagjeno od Magjara. Ovo je klin tugji-
na, da se rascijepa narodno hrvatsko jedinstvo.
Čim nastupe normalni odnošaji — srpstvo mora
da čisti s naših obala, jer eksotična biljka.

Za Srpstvo se u Dubrovniku nije ni znalo.
Isti Srbići ne smjedoše, da se u početku. srpskim
imenom nazivlju, jer je to ime našemu puku ne-
poznato i tugje. Politički inad stvorio je na svi-
jetu i drugih renegata nego li su naši Srbi; on
će ih i uzdržati, ali im zemljište ispod noga pro-
pada. Uzalud novci, uzalud naporni rad, uzalud
moćan strani upliv, uzalud svaka agitacija : što je
nenaravno mora da propane — budućnost ima i
u gradu Dubrovniku jedino Hrvatstvo, kao što na
cijelom teritoriju republike ima već i sadašnjost.
A budućaost naša ima svoj temelj u hiljadugo-
dišnjoj prošlosti Dubrovnika, koji nikada srpski
bio nije, a hrvatski uvijek, bar onoliko koliko su
prilike vremena mogle dati znakova emanaciji na-
rodnog načela.

a Srbi, u činjenici, što su bezobzirno pri-
svojili gradska društva, prvobitno hrvat-
ska, vide tradiciju srpstva, oni ne samo povijest
izopačuju, aego vrijegjaju naše gragjanstvo, usu-
gjujuć se da mu prišivaju tako krupne laži. Ali
— mi se i ne stavljamo — ove stvari pišu se za
one u Srbiji i Crnoj Gori, & ne za Dubrovnik !

 

Razoružaj.
Piše Ivan Andrović.

Jednom prekoren grof Sellon, stric grofa
Cavoura, utemeljitelj još iz god. 1830. mirovnoga
društva u Genefa, jer su njegove ideje bile pučke,
demokrstične ideje, ideje proste bez velebnosti,
odvrati :

— ,Di, moje ideje nijesu one od velikih i
vladajućih klasa: one započinju širiti se po o0-
mnibus-im, ali će dovršiti, da unigju iu kraljev-
ske kolesnice“.

Grof Sellon imao je potpunoma pravo.

Humanitarno čuvstvo strni, a razum grozno
zaustavlja se pri jeditoj pomisli, da bi imao buk-
nuti rat sa zatornim sredstvim, kojim su danas
snabdjevene vojske; a sve to većma ustravljeni
razum uzmiče, kada pomisli, da kimika, ova veli-
ka istražiteljica naravi, izumlja, otkriva, upotri-
jebljava uvijek nova i brža sredstva, da pokosi

 

ha Europi, već iznemogloj i bolesnoj od ostarje-

losti: sa Nevskih žila mladi i plemeniti ruski a

utokrat učinio je da na krilim brzojava leti riječ :

razoružaj; dok o tomu niti su u snu snijevale

tobožnje civilizirane Države.
Ragorušaj !

Ove četiri riječi, pune puncate veselih nada
pregjoše kroz malo i u kratko brda, doline, gore,
a vasiono mnoštvo upeljilo svoje oči u veličan-
stvenu i genijalou sliku Onoga, koji je prvi po-
dao jasnu i jedru dobru vijest. ut

Nek je dobrodošla i blagoslovljena slatka
riječ — jer nam ona obetaje velike ekonomične
koristi na proračunim, koji toliko užasno tlače i
gnjeće narode i vlade. 1)

Slatka je riječ, ali . . . . doista, ovdje nam
se nameće namrgogjeni ali. No hoće li td. riječ
postati konkretnim činom, ili će da još za mnuo-
go godina ostane u kraljevstvu utopija? i

U ovomu času i kao na odgovor scijenim
pretium operis“, da spomenem inauguralni go-
vor, kojeg je gjene:0 Tiirr držao na mirovnomu
sastanku u Budim-Pešti još god. 1896,

Paladin megjunarodne razsude dobrih ljudt
nakon što je spomenuo p&d lenstva, to izčeznuće
povlastica vlasteočeta, nadodao je:

,Sam čin (da se prikažemo pred vrhovno
Sudište mješte da sami po sebi pravdu krojimo)

ostale male Države slijediti će ih; slobodno 'uje-
dinjenje europejskih Država biti će gotov čin.

Tada će se jedino uzmoći manje
naoružani mir, a više i korisnije trošiti za
jalne koristi.“

Hoće li gjenerd Tuhrr
pogoditi ? Hoće li se Velevlasti gdružiti u veleb-
noj ideji razoružaja? Koji li će duh u sobama sa-
stanka nadvladati? Doisto niko neće smjeti da

gurnu korist, jer je čovjek danas smatran kao
kanička sila, a kao takomu
Što da se učini tolikim milijunim :mla-

ima-

ž
:
E
ž