list izašao i ovaj broj imade svoj prilog. Izopačivanje / povijesti. Fakat je da su starija Dubrovačka Narodna Društva posvojili Srbi. Dubrovačka Narodna Štionica, utemeljena prigodom narodnog preporoda u Dalmaciji, bijaše ogojište dubrovačkog pokreta u prilog sjedinjenja Štionici okupljahu se oni ljudi, koji u saborim Zadra, Beča i Zagreba, i u sva- koj prigodi podizahu svoj glas za ostvarenje na- rodnog hrvatskog programa. Simbol toga progra- ma bijaše trobojnica hrvatska, kojom se Štionica odmah okitila. Nema nego kakovih 12-14 godina da je hr- vatski duh iz Štionice odletio, a zamijenuo ga srpsko. talijanaški. Svak zna da se to dogodilo pri- godom m4čkog odaslanja vijenca na grob onoga Ljubiše, koji je krivac i početnik ovoga razdora u Dalmaciji. Srpski omladinci, poduzetniji od sta- rijih ljudi narodne stranke, usudiše se da taj vi- jenac, bez snanja članova, na ime Društva poša- lju. Pred skupštinu Uprava lakoumno primi kao članove tolike novoskovane Srbe, samo pro forma, i Hrvatima, na taj način majoriziranim ne preo- sta nego izaći iz draštva i utemeljiti Čitaomicu. 1 ako je Štionica ostala tako u rukama sklonijim srpstvu, ipak sve do nazad 5 godina, sramili su nosti, u kojima se nalazi naš narod, sveisto kao što uspijeva srpstvo u Hrvatskoj njegovano od Khuena, glagjeno od Magjara. Ovo je klin tugji- na, da se rascijepa narodno hrvatsko jedinstvo. Čim nastupe normalni odnošaji — srpstvo mora da čisti s naših obala, jer eksotična biljka. Za Srpstvo se u Dubrovniku nije ni znalo. Isti Srbići ne smjedoše, da se u početku. srpskim imenom nazivlju, jer je to ime našemu puku ne- poznato i tugje. Politički inad stvorio je na svi- jetu i drugih renegata nego li su naši Srbi; on će ih i uzdržati, ali im zemljište ispod noga pro- pada. Uzalud novci, uzalud naporni rad, uzalud moćan strani upliv, uzalud svaka agitacija : što je nenaravno mora da propane — budućnost ima i u gradu Dubrovniku jedino Hrvatstvo, kao što na cijelom teritoriju republike ima već i sadašnjost. A budućaost naša ima svoj temelj u hiljadugo- dišnjoj prošlosti Dubrovnika, koji nikada srpski bio nije, a hrvatski uvijek, bar onoliko koliko su prilike vremena mogle dati znakova emanaciji na- rodnog načela. a Srbi, u činjenici, što su bezobzirno pri- svojili gradska društva, prvobitno hrvat- ska, vide tradiciju srpstva, oni ne samo povijest izopačuju, aego vrijegjaju naše gragjanstvo, usu- gjujuć se da mu prišivaju tako krupne laži. Ali — mi se i ne stavljamo — ove stvari pišu se za one u Srbiji i Crnoj Gori, & ne za Dubrovnik ! Razoružaj. Piše Ivan Andrović. Jednom prekoren grof Sellon, stric grofa Cavoura, utemeljitelj još iz god. 1830. mirovnoga društva u Genefa, jer su njegove ideje bile pučke, demokrstične ideje, ideje proste bez velebnosti, odvrati : — ,Di, moje ideje nijesu one od velikih i vladajućih klasa: one započinju širiti se po o0- mnibus-im, ali će dovršiti, da unigju iu kraljev- ske kolesnice“. Grof Sellon imao je potpunoma pravo. Humanitarno čuvstvo strni, a razum grozno zaustavlja se pri jeditoj pomisli, da bi imao buk- nuti rat sa zatornim sredstvim, kojim su danas snabdjevene vojske; a sve to većma ustravljeni razum uzmiče, kada pomisli, da kimika, ova veli- ka istražiteljica naravi, izumlja, otkriva, upotri- jebljava uvijek nova i brža sredstva, da pokosi ha Europi, već iznemogloj i bolesnoj od ostarje- losti: sa Nevskih žila mladi i plemeniti ruski a utokrat učinio je da na krilim brzojava leti riječ : razoružaj; dok o tomu niti su u snu snijevale tobožnje civilizirane Države. Ragorušaj ! Ove četiri riječi, pune puncate veselih nada pregjoše kroz malo i u kratko brda, doline, gore, a vasiono mnoštvo upeljilo svoje oči u veličan- stvenu i genijalou sliku Onoga, koji je prvi po- dao jasnu i jedru dobru vijest. ut Nek je dobrodošla i blagoslovljena slatka riječ — jer nam ona obetaje velike ekonomične koristi na proračunim, koji toliko užasno tlače i gnjeće narode i vlade. 1) Slatka je riječ, ali . . . . doista, ovdje nam se nameće namrgogjeni ali. No hoće li td. riječ postati konkretnim činom, ili će da još za mnuo- go godina ostane u kraljevstvu utopija? i U ovomu času i kao na odgovor scijenim pretium operis“, da spomenem inauguralni go- vor, kojeg je gjene:0 Tiirr držao na mirovnomu sastanku u Budim-Pešti još god. 1896, Paladin megjunarodne razsude dobrih ljudt nakon što je spomenuo p&d lenstva, to izčeznuće povlastica vlasteočeta, nadodao je: ,Sam čin (da se prikažemo pred vrhovno Sudište mješte da sami po sebi pravdu krojimo) ostale male Države slijediti će ih; slobodno 'uje- dinjenje europejskih Država biti će gotov čin. Tada će se jedino uzmoći manje naoružani mir, a više i korisnije trošiti za jalne koristi.“ Hoće li gjenerd Tuhrr pogoditi ? Hoće li se Velevlasti gdružiti u veleb- noj ideji razoružaja? Koji li će duh u sobama sa- stanka nadvladati? Doisto niko neće smjeti da gurnu korist, jer je čovjek danas smatran kao kanička sila, a kao takomu Što da se učini tolikim milijunim :mla- ima- ž : E ž