EO DR AN žak aoc Po programu tiskanu na čelu lista u došas- tu subotu pada prazvik, te list neće izaći. U dru- gu subotu izaći će, kao i ovaj broj, s prilogom. Složna braća. Divota je vidjeti ovih dana po Dubrovniku, kako se Srbin i Talijanaš ispod ruke vode; kako se šapću, sastaju i. rade; kako zajedno snuju grob Hrvatstvu našijeh krajeva. Prošlih dana bila je velika Srbo.-Talijanaška skupština, u kojoj se raspravljalo o došastim op- ćinskim izborim i... . utanačilo toliko stvari. Ako dobiju, harakter općine Dubrovnika (pomisli- te: Dubrovnika!) biće srpski i talijanski! Srbi su talijanštini zajamčili ravnopravnost — u gradu gdje talijana i nema!! Ovaj fakat dosta je da, bez ikojih komena- ta, osvijetli mržnju Srba na sve ono što se hr- vatskim imenom nazivlje. Oni vole da Dubrovnik postane polu-talijanski, tugjinski, nego li hrvatski. Izgovor, da su oni, prije nego Talijanašim, ponudili kompromis Hrvatim pada. Jer ponuda i njihovo držanje bijaše takovo, da se je podrazu- mijevala ova prijetnja: ,Ako nećete s nama, mi ćemo sa tugjinom proti vama.“ Svaka poštena stranka, koja drži do svog značaja, morala je da odbije takovu slogu; hrvatska je to jednodušno brovnik, taj slavni grad, Atena Slavenske knjige cijeloga srednjega vijeka — provodič i barjaktar jugu, gdje svak, svak domaći, govori svojim na- š i udruženim protivnicima, pa što Bog na — cigla dva slova: ,ne!“ i svega ovog škan- dala ne bi bilo. Zuak da se on provagja uz odo- brenje onih, kojim ,N. Listi“ toliko tamjana pale. Hrvatska stranka u Dubrovniku odbila je svaki nenaravni savez. Pod geslom: Dubrovnik je hrvatski grad! stupiće ona na megdan proti raz- dade i sreća junačka. Naša je budućnost, jer je narod, puk, taj izvor političke snage, s nama. Na- rod je naš i zato mi se ne bojimo. Grijesi naših protivnika osvetiće se na njima samijem, narod će biti osvetnik. U to ime mi-im želimo da i u naprijed uzdrže ovu divnu slogu, koja ih sada o- duševljava. —- Jezično pitanje. Bili smo obećali u predzadnjem broju da ćemo se baviti okružnicom izdatom po presjedniš- | tvu prizivnog Suda o uporabi jezika u unutraš- njem saobraćaju sudova s drugim vlastima, ali od- govor ,Dalmate“ na taj članak sili nas da se pri- je svega osvrnemo na taj odgovor. »Dalmata“ dakle u br. 47 nazivlje vaše tvrd- nje ,buffonate“. Mislili smo da će iznijeti tvrde dokaze, e smo mi hametom poraženi, Kad tamo | povratu zajma, koje primi vjeresijski zavod (ze- on u svome odgovoru daje nama pravo. Mi smo rekli, istina, da za Dalmaciju ne po- stoji sa nijedan ured nikakav sakon, koji progla- | šuje talijanski jezik uredovnim jesikom, a još ma- nje koji bi zabranjivao da se činovnici u uredov- | m gale (čitaj illegale) consuetudine; &a to opetuje dvaput. — Običajem dakle, zloporabom dakle, vi ! se oko ,Dalmate“ branite? Eh to vam je staro i jedino oružje. ,Dalmatove“ bufonate završuju pravom buf- fonatom : kaže naime neka starčevićanci pišu hr- vatski, a ako hoće i turski, da će morati uvijek talijanski odgovarati, rješavati njegove spise, služi- \ ti ga talijanski. To ima pravo, po postojećim sa- konima, mi priznajemo. Ali to je jedna stvar, a druga je stvar naša tvrdnja: da se činovnik može u uredovnom saobraćaju s drugim državnim vlas- tima služiti + hrvatskim jezikom, da mu se to ne | može branit, jer mu nijedan zakon ne brani. A »Dalmata“ svojim stranputičnim odgovorom, po- zivljuć na N. M. P. od 1872, na okružnicu finan- cijskog ravnateljstva od 1887 i...... na vecchie consuetudine, dalo nam je potpuno pravo. Do vidova. Kredit u Dalmaciji. A Odnošaj centrale prama zemaljskom odboru, dotično zemaljskom hipotekarnom zavodu, reguli- = šu poprilici ovakove ustanove: 1) uplete pojedinih zadruga, bilo na štednju ili maljski odbor) danomice se ulaže u založnice i- stoga zavoda, dokle ih je u zalihi ; 2) iznosi, koje nije moguće tako plasirati, radi nestašice založnica ili jer tvore slomak od 100 nom unutrnjem saobraćaju mogu služiti hrvatskim , for. — bivaju uloženi na intores, koji vjeresijski u borbi narodnog preporoda, jedini grad na našem | jezikom i da sa to nije potreba nikakav sakon da \ se u Dalmaciju us talijanski uvede hrvatski jezik kao rodnim jezikom; pa taj grad uručivati ua milost | «redovni. To tvrdimo i opetnjemo jednom samom i nemilost nenarodnom konubiju, spletki mržnje odroda i zavedenjaka, da nam pred crkvom Sv. Vlaha udare tugjinsko obilježje!? Je li moguća tolika smjelost ? Evo jest! | Moguća je, jer potaknuta raznim strastima i raznim faktorima, kojim je u interesu vlastitih . 'spiracija, da se hrvatska svijest u ovim krsjevi- , ma uguši i razvrgne. Moguća je, jer nalazi oslo- .-ma u presudama. pojedinaca, koji o načelu i ideji parodnosti nemaju ni pojma. Moguća je (a ovo je | ! prijevodu. mom stranke i stranaka traže svoj lični komodi- uprav najgore) jer ima elemenata, koji pod fir- tet, & možda i interes. Svemu ovome skupu Hr- vatsko na putu stoji. Jer Hrvatstvo se bori u ime jedne ideje, koju oni ne shvaćaju; hrvatstvo ne traži Dubrovnik, da može imati masna mjesta, sakupe i ino, traži ga za narodnu stvar. I sato mržnja tmine protiv svjetla mora da bude pak- ljena. Dotle smo doprli, da su stari i zakleti duš mani svega što je srpsko i hrvatsko ; dušmani s\e- ga što osjeća na jezik, kojim ovo pišemo — da su velju ovi ljudi nošeni na dlanu i puku prika- givani kao spasitelji Dubrovnika! Evo ovoliko su protivnici pasti duboko pali! Dušmani Hrvate, koji nam u praškim ,Na- rodnim Listym“ na srpski račun ime diskrediti- raju, neka sad dogju u Dubrovnik — neka vide šta rade njihovi miljenici, pak neka im junačka i ' zavod sam prima za svoje vložke; 3) dan«mice se objavlja centrali, (jer vjeresij- \ ski zavod ne dopisuje sa pojedinim zadrugama iznimkom, da zastarijelom carskom poveljom od , koliko je dvšlo novca, i uručuje joj sve odnosae god. 1821 sa prisivni sud unutrnji je jezik tali- janski. Ali to samo za prizivni sud, a nipošto sa sudove prve molbe (kotarske, okružne sudove i ze- maljski sud). — Naredba pak od 20 Travnja 1872 ministarstva pravde uregjuje kojim jezikom +udo - vi imaju da opće sa strankama i s autonomnijem vlastima, a ne s dršavnim vlastima. Isto tako i okružnica 10 Prosinca 1887 Br. 640 ravnateljstva ' financije. — Da se općinstvo bolje uvjeri donije- ' ćemo obe u nastajnim brojevima u hrvatskom A za ostale urede? Što nas ,Dalmata“ ne u- či koje su te naredbe za poštu, za političku vlast , da se mora isključivo talijanski uregjivati? Nema ' ih kao ni za sudove, kao ni sa fioancijalne vrede 1 za to ih ne može iznijeti. \ Nego pošto nam je draga istina i hvćemo da ovo pitanje raspravimo sasvim objektivno, ka- | zaćemo mu, da ima još jedan slučaj gdje se po zakonu činvvnik mora služiti isključivo talijans- kim jezikom, a to su carinare jedino kad isdava- ju tako svane izjave 0 robi (dičhiarazione di mer- spise ; 4) sve isplate centrale, bilo kao ulošci, kao po- vrate ili zajmovi, poslani su od blagajne vjetesij- = skoga zavoda ravno pojedinim zadrugama. Te po- šiljke idu po naputku centrale ili putem čekov- nog ureda c. k. poštanske štedione ili osjegura- nim pismom Iznosi preko 500 for. prijavljeni su posebnim listom ; 6) sve uplate i isplate bilježe se na ,Račun Centrale“ te i te, a na isto ime su deponirane i sve nabavljene založnice ; 6) dva puta na godinu, % i %%, zatvora se račun i šalje izvadak centrali. 7) Sve troškove manipulacije i poštarine nosi Centrala. Osim toga zemaljski vjeresijski zavod otva- ra centrali kredit do 50. ili 100 hiljada forinta, % * t Govcrilo se u zadnje doba, da bi trebalo W Dalmaciji zemaljske banke kao i u drugim zemlja- ma, a na zadnjem gospodarskom sastanku u Splje- tu, zaključeno je, da se osnuje banka na dionice, ci) ali nipošto u uregjivanju s ostalim državnim | vlastima. Koncesiju za ustanovljenje dioničke banke, i je danas još dosta teško zadobiti, & da se ju Što nam pak ,Dalmata“ citira rasudu 24/10 dobije, ne znam bili poljodjelatvo od nje : 1896 Br. 221 Cesarevinskog Suda, ona nas ne po- , koristi imalo Banke cvate gdje su razvijeni bija, jer prije svega rasude nijesu zakon, one ne- | i trgovina, gdje se novac promeće & jedno = maju sakonske snage, a drugo ona ne kaže, da je glavnih pravila i teška briga dobre u Dalmaciji isključivo uredovni jezik talijanski, prave, jest uprav ta, da joj kapitali budu. uvijek Ali ,Dalmata“ najbolje potvrgjuje našu tvr mobilni. Posudama na seljačke posjede brso bi we daju time što hoće da mas pobija — nemajući kapital imobilisirao, ostao bi kao čavlom drugih oslona — tw omaggio ad wna vecchia e le- i banka bi se našla u sto neprilika. Mogla bi o- ; NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA 4 NAUČNA BIBLIOTEKA, DVDICINIK Rae MESS SEEK SSSR ERI