prion; si am \ svake subote kroz cijelu godin polovinu arka više. Cijena je listu un i :40, na po godine flor. 2:25; sa sa donašanjem u kuću i sa # S E inu s CI ivanaa < kara E : 5043: or. 4:50, troškovi. tiskaj pogod' razmj 8 pojedini broj stoji 10. nori pisi se ne vraćaju. Listove avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i broj poslije vvih praznika a dopisi salju se Uredništva. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje sa ! o list kad mu pretpista mine, smatra se da je predbrojen i sa doia- A elena; priaplano. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Pa no prima ni uredništvo ni uprava Pošto u prošlu subotu, po programu, nije lisy izašao i ovaj broj imade svoj prilog. U ime sloge! Naša slatka braća Srbi naumiše da proslave pedesetgodišnjicu književnog rada Zmaj Jovana , Jovanovića — u bijelom Zagrebu. i Svečanost je zamišljena plemenito, i pevino: vesele se braća veselju svog pjesnika — ko da , im na to zamjeri? Ali je pripravljena i udešena ! himbeno i podmuklo — upravo po srpsku ! Srbi znadu da je Zagreb središte hrvatske kulture. Oni htjedoše u tom središtu da inšenira- ju srpsku demonstraciju, proglašujuć — ime slo- \ ge! — na usta Bogdana Medakovića taj naš Za- greb — središtem kulture srpske!! Hrvati na ovu provokaciju moradoše mučati — u ime bratske sloge! | Na svečanost moralo je da dogje što više Srba iz Bačke, Banata, Srijema i Srbije — neka | brojem začine i barem za jedan dan učine, da se o Zagrebu govori kao o gradu, u kom se može sabrati i slaviti velika srpska slava. Ali za to je trebalo prostorija hrvatskijeh društava. Obratiše se na ,Hrvatski Soko“, da im svoje ustupi. Naša braća Zagrebčani ne umjedoše da prozru u namjere bizantinske i ustupiše Druš- tvo. A braća Srbi iz zahvalnosti, na Posivim is- , pustiše ime ,Hrvatsko*, pa metnuše, da će se svečanost obdržavati samo u ,Sokolu“. I ovo o- pet u ime sloge! U ime sloge hrvatsko akademsko društvo »Zvonimir“ u Beču nazvaše: slavensko potporno društvo Zvonimir“ — samo da ne spomenu na- Pozvani, dogjoše mnogi Magjari iz Ugarske i tu u Zagrebu, u srcu Hrvatske, ostentativno držahu magjarske govore, u kojim izrazivahu svo- | | je simpatije Srbima. A magjarski listovi u ovoj | | prigodi stadoše jaukati, da Hrvati progone Srbe u Banovini. I jedni i drugi zaboraviše u ovoj pri- , godi na Banat i Bačku. Na banketu u čast Zmaju u pri»uću Magja- ra i Srba ustao je jedan Srbin, dr. Dimović i nazdravio gosp. grofu Khuenu Hedervary. U isto doba, kad je Bogdan Medaković, uz oduševljenje Srba i Magjara, ,proglasio“, da je Zagreb postao ,centar srpstva“! I ovo je sve uragjeno — u ime sloge i brat- ske ljubavi! I dobroćudnim Hrvatima bijaše toga previ- še. U Zagrebu dogje d» demonstracija. Omladina sveučilišta gnjilim jajima napane goste. Redarstvo i vojska morade izaći da brani njih i prostorije, gdje su se ove nevine provokacije kovale. Na to zaori bizantinski plač srpskijeh novi- na o nesnošljivosti i fanatizmu ,braće Hrvata“. * * * Evo u kratko cijele afere sa Zmajevom ,sve- čanosti, na kojoj vidjesmo Magjare i Srbe, gdje ih je u duhu spojila jedna namjera, jedna ideja. U Dalmaciji s Talijanašim — u Hrvatskoj g Magjarim — u Srijemu sa Nijemcim (u Mitro- vici Srbi proti Hrvatim sklapaju kompromise s nje- mačkim došljacim) uopće svukud sa protivnicim slavenstva — kao prava slavenska, narodna stranka. Ne treba ovim činim nikakovih komenata. Ali treba osude, i to žestoke, onijem Hrvatima, koji još meće da vide, da je sa Srbima — sa o0- | žlijebom istine, koja hoće i mora na svaki način unići u zadimljene moždane. Moralo je, mora ovako biti! Treća republika nije nikada imala ničije na- klonosti: (? op. Ur.) stvorena sa demokratičkim vidom i u časovim narodaog uzhićenja bila je pozdravljena kao spasajuće drvo sred užasne olu- je vjetroćudnoga francuskoga naroda; galski na- rod u bjesnilu svog očajanja pograbi ono jedito | | spasajuće srestvo, i nije imao ni vremena ni že- lje da opaža ako li je sredstvo bilo zdravo ili oštećeno, sjegurno ili pogibeljno; za to ne bijaše vremena, dok jedita tadanja želja, da se spasi od hujećih i proždrljivih talasa. Francuski narod bio je prevaren te je sama sebe varao, jer je to drevna kob, koja teži nad onim ljudim, pravim galskim baštinicim, koje nam Julije Cezar tako krasno opisuje u svomu De bello Gallico“: lasni ljudi, koji ,semper de novis , rebus student“. ' ' vim Srbima — nemoguć svaki sporaznm; da je | ona je U ovomu amor novi bijahu zaista zadovolje- ni Francuzi za kratkoga razdoblja njihove treće republike : ali jedno neprestano zadovoljstvo izra- gja se u nepriliku, koja pak daje mjesto novim željama, daljojim istraživanjim i češnjama za no- vostim Poviiest ovih zadnjih godina i odveć je po- zoata, a da ju mi sada pa i u najkraćemu izvat- ku dademo. Zgoljne su činjenice, što se zbivaju u onoj nemirnoj kćerci latinštine, koju ćemo da proučimo. Dreyfus isčezniva, jer se je poosobio u Ne- vinosti, a ova je nešta više od prognanika na Vra- žjemu otoku; nešta je više od Zole i Francuske : jedan dio božanstvenosti i vejmeh se sve- še hrvatsko ime! doba, da od njih branimo ime i opstanak, a na- | togrdcim, koji preziru, peuju, ismijavaju, progone, U ime sloge u pozivu na izlet na Plitvička Jezera naštampaše da su to srpska jezera. Srpska | jezera ? Srpska jezera u Hrvatskoj! | Ovakovijem se provokacijama misljela pro- slavit pedesetogodišnjica Zmaj Jovana Jovanovića | Reći će nam 806: to su sitnice! Jest, sitnice su; ali sitnice, koje pokazuju jednu tendenciju, ' koje pokazuju veliku i prikritu mržnju na sve 0- no što je hrvatsko. | 1 htjedoše da Hrvati oslijepe i da im na tu slavu dogju! Mi se ne čudimo onim izrodim hrvatskim u Zagrebu — td to su pitomci pravoslavnih Hrvata ili doseljenih trgovaca Grka. Oni se svojeg imena odrekoše i dosljedno tome moraju da ga i mrze. Najužasniji brvatožderi jesu baš ovi odoarogjeni Hr- vati u sred Zagreba. Jer kudgod se okrenu sve im je hrvatsko — kao biku crvena boja. -- Ali se čudimo Zmaju Jovanoviću — tome de o ,slozi“ da ostavimo za budućnost. Uz ovake pojave sloga je nemoguća. Brat nam pruža ruku sa farizejskim potemjehom na ustima. U drugoj mu šaki sakriven je nož, dok tugjinac svake dla- ke u potsji čeka, da mu u pomoć priskoči, ako mu do nevolje bude Mi se tome bratu ne može- mo približiti, ako nam je narodni život drag. Branimo se — pa što Bog da i sreća junačka | J' acceuse!... piše Ivan Andrović. *) Dogjoše činjenice i dadoše nam potpuno pravo. Dreyfusovo pitanje skoro isčeznjiva : ono je stvorilo vas sadanji metež u Francuskoj. Moralo je, mora ovako biti! U jednoj zemlji, u kojoj se je počinila kr- vna poruga pravdi, uzalud se obmanjivati u ča- I | razglašenom pjesniku sloge Srba i Hrvata. Zmaj ' sovitomu štropotu pljeskajuće svjetine, jer opoje- kao značajan čovjek nije smio dopustiti, da se ' na svjetljenjem pozlaćenih divizija: uzhićenje o- njegovo ime upotrebljuje sa provokaciju i uvredu | pojena naroda, prestaje kao čarolija pod mraznim plemena, koje on nazivlje bratskim i megju koje —— se naselio kao gost. | *) Rado donosimo ovaj členak našega saradnika, pri+ Kaži zd ooo a or san e Ae aru i smejao) hoće reći, da je i on kao i oni — | nak s jevrejskog gledišta. = | : da su svi jednaki, a riječi mu o slosi i ljubavi ' Ne slažemo se s njime u mnogim moijenjim israže« NAĐPODNA REPUBLIKA HTVA TSKA MAUNA BIBLIOTIKA, DUBROVNIK tlače božanstvo! Dreyfus isčezniva, jer je napokon francuski narod shvatio da je bio prevaren u svojoj dobroj nakani i u svojim rodoljubnim ushićenjim : jer je ovaj narod napokon rasposnao u progaanikovim optuženicim nekoličinu koji se uro- tiše proti domovini i za Francuze je Dreyfus ne. . svoje gorke suze, duša se njezina raduje, jer na- pokon stalna da će ogrliti onoga, kojeg je toliko ljubila, toliko obožavala, sada kad joj dolazi o-