————— SSsrLvrYmzemeEEEEEEEEEnIdndnđnttšš»šsNisNN . emljišta pod svojim nogama i bore se korak za korakom proti Pravdi, koja hoće da postane po- kretom, proti pokretu, koji hoće da ureduje og- njem očišćenja. Besposličenja megju tim otvaraju puteve drugim i ozbiljnijim narodnim preokretim ; s dru- ge strane otkrivaju se čete urotnika proti držav- noj sjegurnosti sa vojničke strane. To je državni udarac, za kojim teže bedaci | i varalice : pad je republike kako se hoće: od na- roda da se očisti narod, od drugih da se prepri- ječi očišćenje. Sred ove čete pijanih, mrzlih nemarnih diže , se vedra (? Op. Ur.) slika Emilija Zole. blijeda slika mučenika Vražjega otoka. — J' accuse, on iznova viče, a cijela Fran- cuzka strepi na zvuk ovoga glasa. — J" accuse, opetuje Dreyfns i ježurine sva- koga spopadaju. — J" accuse, odvraća Pravda, i Francuzka tuče se u prsi i pepelom posiplje svoju glavu. A za ovom trojnom veličanstvenom slikom trči prevareni narod klicajući: — La vćritč n' est d aucunne nation, nč d' aucun parti. Jezično pitanje u Dalmaciji. Po obećanju donosimo u hrvatskom prijevodu OKRUŽNICU 10 Decembra 1887 Br. 640/pr. c. k. pokrajinskog financijskog Ravnateljstva u Zadru (dodatak listu naredaba Br. 23 od god. 1887). Kojim se od dvajuh zemaljskih jezika u Dalma- ciji imaju služiti vlasti i financijski ur«di sa stran- kama i s autonomnim organima. Uzimljući prigodu jednog posebnog slučaja, iznovice se opominju postojeći propisi izdani o- dlukama 24 Svibnja 1866 br. 23695, 14 Listopa- da 1869 br. 3292 i 26 Veljače 1870 br. 2941 c. k. Ministarstva Financije, kako se vlasti i financijski uredi u Dalmaciji imaju služiti obim zemaljskim jezicima u saobraćaju sa strankama i s autonom- nim organima e da se tačno izvršavaju. 1. U pogledu kako se vlasti i financijski u- redi imaju služiti jezicima u kraljevini Dalmaciji u saobraćaju sa strankama i 8 autonomnim orga- nima, treba da se poštuje načelo, da je svakoj stranci i svakom autonomnom organu prosto, po svome izboru, kada prikazuju spise, i kada nau- stice ili protokolarno raspravljaju kod vlasti i fi- nancijskih ureda, služiti se jednim od dvajuh se- maljskih jesika, naime srp.-hrvat. ili talijanskim. 2. Spisi se imaju uvijek rješavati u onom je- ziku, u kome su bili napisani. 3. Vlasti i financijski uredi dužni su da se kod usmenih i protokolarnih rasprava, služe 0- nim zemaljskim jezikom, kojim stranka govori i da u tom jeziku sastave i dotične zapisnike. 4. Isto tako kase i uredi moraju primati namirnice, bile da su napisane u jednome ili dru- gome semaljskome jeziku. 8. Posvjedočenja izvoda iz uredovnih regi- sabilješenja. 6. Pri sastavljanju izjava od robe (dichiara- sioni di merci) i odaosne pisanije carinarskih or- gana, treba se složiti, jedino talijanskim jezikom, kako to naregjuju postojeći zakonski propisi. 7. Inače saobraćaj vlasti i financijskih ure- RI S EEE uvijek u onom zemaljskom jeziku, kojim se organi.“ sada istiniti i istinoljubivi , Dalmata“ ? g il iz ri : 3 i “ pi i zle dalje dokaživati našu tvrdnju : da u Delmaciji ne postoji nikakav zakon za nikakav ured — osim za prizivni sud — koji bi odregjivao, da je unu- trnji jezik talijanski, ili koji bi zabranio državnim činovnicima da s drugim državnim vlastima do- pisuju hrvatski. Evo ko su naši ,,Srbi“! Kotor, svrhom Juna. Godina je i godina, da nam se sa strane | braće nebraće do dosade predbacuje kroz srpske Jistove, da smo mi starosjedioci Boke, dogoni, pri- i bjeglice, dopuzi itd. Kleveće se da su naši oci ot- S jedne strane stoji nu Pravla, a 8 druge i padsici, koji su pod noge bacili vjeru svojih pra- | djedova, prikaraju nas da smo im oteli njihove svetinje, hramove i manastire Na ovake odurne klevete već je vrijeme da im se sustavno odgo- vori i da ih se za uvijek ušutka, Za danas ogra- ničit ćemo se samo na prvu klevetu, što nam predbacuju. Naš je odgovor lak i gotov u službenom do- kumentu koje iznosimo na vidjelo a čiji izvornik nalazi se u arhivu kotorske općine. Ovu važnu ispravu donosimo do slova tačno prepisanu po iz- vorniku, ne mjenjajući ni starog pravopisa samo izostavljamo bilješke što su u križaljci pod nas- lovom: ,Quale condotta tenga.“ To činimo iz u- mjesnog obzira, premda znamo da takoga obzra naši protivnici ne bi imali prama nama. Izostav- mo i dobu dotičnih došljaka, jer suvišna. Za svakoga čovjeka koji umije štiti i broji- ti nije potreba ovome dokumentu pridodati nika- kvog tumačenja, pa ga i mi nećemo popratiti ne- go sa njekoliko prostih opasaka. Po našoj ispravi imamo do 120 obitelji, što se ozgora s brda amo u Kotor i bližnju okolicu doseliše do godine 1831. A koliko ih je opet pri- došlo posljedvjih 68 godina? A koliko u ostala mjesta naše Duke? Ako se ovo uzme u obzir, on- da je bjelodana istina, da nijesmo mi Hrvati koji smo u Boki od pamtivijeka — pribjeglice, nego da su srpski prvaci pridošlice, koji se danas ba- ne u Kotoru i razmeću njekakovim srpstvom za koje se dvaestak godina natrag na ove strane nije ni znalo. Pu čem je takogjer živa istina, što je našim srbima nječo skoro dobacio: ,pomnjivo po- tražite kroz vaše stanove, pak ćete sigurno još naći one opanke, s kojim na nogama oci vaši slje- goše s brda.“ Još ćemo nješto opaziti. Nazad kakav mjesec dana razne naše novi- ne izniješe što je srpski učenjak Dr. Milan prof. Rešetar u ,Anzeigeru“ pisao o našim hrišćanima, da naime nema u Kotoru ni cigle njihove poro- dice koja ovdje živi od 100 godina nazad. Naši listovi ovo izniješe kao njeko znamenito otkriće !!, a kad tamo mi od davna ovu staru pjesmu gudi- mo i pjevamo. Nego se može i nama opaziti da smo bro- jem otančali. Istina je to, ali ne jer se od nas od- metnuše u Srbe one tri četiri bijele muhe, jed- noć vatreni Hrvati, & danas srpski katolici. Drugi je tomu uzrok, koji neće biti na odmet ovdje spo menuti radi mlagjih, koji ga možda ne poznaju, & dobro je da ga znadu i zapamte. Još u našem vijeku mi pamtimo naših imuć- nih obitelji koji ostaviše Boku i eno njihovih si- nova danas naseljenih po Mlecims, Trstu, Cari- gradu i drugovdje. A što ih je prisililo ostaviti zavičaj i sapustiti očevinu, svoje lijepe kuće i gos- podske palače? Evo glavnog i istinitog uzroka Naš pomorac pošto bi za 30 ili 40 godina užasni boj bio s morskim valovima povratio bi se doma da počine i da se u starosti prehrani & onim što je teškim trudom i mukama stekao na sinjem moru. Dok bi bilo ljeto i u ljetu kratke i vedre noći dobro; nu prispjela bi i zima a tad sto jada i nevolje, Kada je mislio počinuti izmoreni pomo- rac i cijenio da je prošao zeman, kada mu je trebalo na palubi noći noćevati bdijuć i stražeć da se ne bi kakvom nesrećom s drugim kojim bro- dvm sukobio ili na morsku hrid razbio, eto mu na nogama je do po noći a drhga polovica u po noći valja da ustane i do zore stražu izmjeni. Kuću valja pretvoriti u malu tvrgjavu. Velika vra- ta iznutra tvrdim gvožgjem utvrditi, sva ostala zazidati, na prozore puškarice otvoriti a kuća nek je vavjek snabdjevena dobrim ubojitim oružjem i obilnom džebanom. Ovo je istinita povjest koja dosiže do otragu kakovih 40 godina; spomenici još su tu navlaš kroz susjednu Dobrotu, pak ako se nama neće vjerovati, neka rasp'taju Prevlačkog Igumana, on će najbolje zvati potvrditi što pišemo. Evo zašto amo donekle mi otančasmo. * * & Što se tiče druge klevete da smo apostate ili sinovi i potomci apostata, ako budemo još jed- nom izazvani unapred navještamo kakovim ćemo dokumentom na polje, pak mi nećemo biti krivi ako se ko bude za prst ugristi. Mi ćemo se po- truditi naime — dobivši dozvolu duhovne vlasti — da sastavimo iz parohijalnih matičinih knjiga tačni popis svih onih obitelji, koje su se od po- četka XVII. vijeka do danas odmetnule i iznevje- rile pravovjernoj katoličanskoj materi crkvi. Iz davnije dobe ne možemo, jer u opće parohijalne naše matične knjige ne sižu do dalje. Dug i tru- dan će biti ovaj posao, ali ugodan i pravedan, jer se tiče časti i vjere otaca naših, onih otaca koji su za čast i vjeru prigorjeli i blago i zlato i sops- tvenu svoju krv prolijevali. * Glede treće klevete da smo im oteli njihove svetinje: crkve i manastire, — cijenimo da bi bi- lo suvišno dalje pisati jedno jer se do sad dovolj- Do 0 tome pisalo, a svakomu je poznato da su vr- lo lošo prošli i Petranovići i Stratimirovići i Cr- nogorčevići itd, koji su mislili da se na pijesku mogu kule graditi, a drugo što naši protivnici tru- dili se kvliko hoće, neće nikad potamnjeti neisti- nama našu slavnu prošlost, a mašklinom razrova- li do doa zemlje — mi im ne smetamo kao što oni smetaju kopati hrvatske starine u kninskoj okolici, — neće iznaći u Boki nego samo i is- ključivo katoličke spomenike gdje kako svaki ka- men tako i svaka razvalina i gomila nosi na sebi katolički biljeg. Znamo da i naša dva vrla i učena prijatelja amo na tom polju znanstveno rade, pak se nada- mo da veće vele proći, a da će svojim radom još jednom i ovu treću klevetu temeljito i znaostve- no što jedino vrijedi odbiti. (Zvanična ieprava, o kojoj se u članku go- vori, nalazi se na predzadnjoj stranici današnjeg broja. Op. Ur.) Naši dopisi. Metković, 28 Juna. U nas u Metkoviću do dana+ ništa o novim općinskim izborim, regbi da smo i ovog puta na istom prijašnjem mjestu, to jest da su ,srbi“ i talijanaši“ mrtvi, jer jim je ugašena svijeća. Mi smo na čistu da smo e jek ostali prava- šim bez ljulja ni al kaše Pi Ljetina je iz poćet- ka išla dobro, Rt kiše nanijeli su O bi bijeli ielim 4 nikad al bi rek da se je počela jur "o oš. io. ća ukazivati. Svijet 44 sipanjem sumpora i polijevanjem. Nu na žalost u varošu nigdje ne +qa ra na minut za nižu težačku ruku, tako is- g S Ovih dana amo kod nas svakdano ši, sva polegla vri neda da se žanje! živih Šrroa =a S. B. Dobrsta, početkom Jula. Na 25 Juna pred većer turobni zvuk zvona Dubrotom se razlijegaše navještajuć žalosnu vijest da je umro vani i općeljubljeni Monsignor Dom Ilija Andrić # Sv. Mateja, poslije d Fteiko bolesti, pokrijenjen 8 umirećih Naš vrli pokojnik rodio se je u Dobroti od stare obitelji And:ića dne 21 Novembra 1823. Pr- ma Memla ia oo sio A ri rea, dal e na pomorstvo. Nu kašnje u»0- znav pravo svoje zrije kao 18 mladić ugie u jezuitski savod u Loretu. Tu je o g 1860 svoje nauke i bio svećenikom Vra- tivši se satim u svoju PREMA % oda qee» davao je u školi. Iza toga bi poslat za ka- pelana na Rose, pak u Le Godine 18569 bla- O kare E E a imenova ga oim ula. U Muli, ko i u prvaš-