u, izuzev 5 puta i Broj prije i broj a Izbori. Evo dakle do malo dana biće Dubrovnik pozvan, da odluči kome će da povjeri upravu svo- je općine, a po tome da otsiječe izjavu svoju i u narodnom pitanju. I ako je u nas općinsko izborno pravo vrlo široko, to se ipak češće puta dogodi, da općina ne prestavlja želje i namjere puka. Tako je u Dubrovniku bilo i dosle. Treće izborno tijelo, sa- činja preko 2000 birača, dok drugo i prvo nema ih u sve ni četvrtinu. U drugom tijelu većinom su trgovci, dobar dio pravoslavnih, došljaci i medu- brovčani. U prvome su tijelu pak, izim malo do- maćih pripadnika, činovnici. Puk, narod nalazi se u trećem tijelu — u kome se za naknadaih izbo- ra naši protivnici ne usudiše ni prikazati — & ipak općina ostade u srbo-talijanaškim rukama ! Harakter ogćine, protuhrvatski, ne odrazivaše mni- jenje većine gragjanstva, nego umjetno sklepane, nenaravno složene manjine. Devet je godina, što je ta manjina zasjela na općinu Dubrovnika, puštena od našijeh ljudi, koji se povukoše, da se okupe i_uzdrmane svoje sile saberu. Svakome je još u pameti prva navala na narodnu općinu. S kojim patosom, kojim samopo- znanjem i hrabrošću zauze smjela družba njezinu upravu, obećivajući narodu zlatna brda, raj i bla- gostanje, pravičnost i krepost ! jezika. Pak su slijedili drugi čini, u ovom ku i zadnji trag Hrvatstva uduši. noj Hrvatskoj.“ sadašnjost. godišnjeg srpskog gospostva na općini. Prvi korak od svega toga bijaše: ostranjenje hrvatskih trobojnica i uvedenje tugjeg talijanskog Pregjimo ragje na drugo polje. Čujemo sa njihove strane vječni psalam, da se je Dubrovnik za srpsko-talijanaške uprave i načelnikovanja pok. baruna Gondole preporodio. Slušamo o velikom napretku, kojim nas oni, stran- ka n a, do vijeka zadužiše. Govorila je Salačka: ,Ako me pohvali, a ko će drugi?“ Srbo-talijanaši postupa- ju uprav po ovoj izreci. Jest, Dubrovnik je u ovo zadnje doba nešto napredovao. Slučaj je htio, da je zadnjih godina povratilo se kući dosta naših gragjana, koji u ši- roku svijetu sticahu novac. Imetak ovih ljudi mo- že se računati na milijune. I drugim načinom, 08- tavštinam, došlo je u Dubrovnik dosta kapitala. A novac ne muči, nego buči, kaže naša riječ. Imuć- ni ljudi počeše da se promeću, neko gradi, neko kupuje, neko troši — osjeća se život i napredak. _ rodnog suda, uz Očajnost naših protivnika da se spase ispred na- već ih je jednom dovela do nasilja. Nasilja se ne smjedoše više ponoviti, pak smo do- i živjeli da će nam barem biti slobodno prikazat se | i glasovati po osvjedočenju. Otole krika i vika na- gih združenih protivnika, koji baš toga ne žele i moj jezik ne | svakim se srestvom poslužiše, da to zapriječe. x * * Izbori su na vratima, pak nas zanima neko- liko kombinacija. Hoćemo, biva, da ustanovimo kako misli i osjeća, većina dubrovačkog puka: dali hrvatski, ili srpsko-talijanski ? Neka se prikažu naši protivnici, sdruženi, kompaktni, brat i tugjin. Da se pobrojimo! Pak ćemo odlačiti strance od Dubrovčana. Da vidimo koga je puk! Ovo protivnicima. Hrvatima pak preporuču- More, prekomorje donijelo je skoro sav taj novac ; jemo: da ne izostane nijedan. Jer sramota je u — u more se opet i uložio. U ovo zadnje doba | ovakim prigodama za časovitu udobnost ili ino ne Dubrovčani pokupovaše dosta i velikih parobroda | naći ge na mjestu, za znatne sume novaca, osnovaše tri parobrodar- ska društva, koja rade po svemu svijetu, donaša- juć Dubrovniku zlatnih lira, napretka i života. Ka- kove tu zasluge imade srpsko-talijanaška općins- ka uprava? Srbo-talijanaši hoće sebi da pripišu u zas- lugu, što se je podiglo micanje stranaca u našim krajevima i aalaze onih koji im vjer:ju. Dalmaci- ja je u zadnje doba postala u modi za turistične izlete; o njoj se toliko piše, da se svijet počeo živo zauzimati za ovu dosle zaboravljenu pokraji- nu. Pa ko je prvi probudio interes za Dalmaciju? Naš narodni zastupnik Biankini, koji je kroz go- gdje nas narodna dužnost zove. Pohrlimo svi složno, ko jedan čovjek da pre- damo naš glas u obranu hrvatstva hrvatske Ate- ne — pa što Bog dade i sreća junačka! Jezično pitanje u Dalmaciji. (VA Br. 22. 24. 25.) Evo sada hrvatskog teksta. NAREDBE Ministarstva Unutrašnjih Posala i Pravosugja dne 20. Travnja 1872. o upotrebljenju zemaljskih jezika u vanjskoj slu- žbi političko- upraviteljnih Vlasti, Sudova i držav- koje je suvišno i ponavljati, jer toliko puta istaknuti i komentiraci om listu. Srpsko-talijanaški kompromis pre- tvorio se je bio u pravu kliku, koja boycottirajuć naše, a pomažuć svoje, nastojaše, da u Dubrovni- U tome joj pomagaše terorizacija ulice, Hr- vat u ona vremena nije bio siguran noćno proći gradom, s da ne bude insultiran od srpskih pla- ćenik&. Tučojave, zatvori i ine radosti onijeh vr$» mena bijahu takogjer potanko opisane u ,Crve- Koliko je pak našijem protivnicima pošlo za rukom, da Hrvatstvu Dobrovnik otugje, dokazuje Srbi su ipak nešto postigli. Dokazaše da je mržnja proti Hrvatima u njih tako pakljene, da se ne žacaše baciti u krilo najljućem dušma- ninu našeg jezika. Ovo je moralni uspjeh devet- nih Odvjetništva u Dalmaciji. g 1. Upraviteljne Vlasti, koje su podredjene Ministarstvu Uautrašnjih Posala, C. k. Sudovi i državna Odvjetoištva u Dalmaciji riešitbe pisme- no prikazanih spisa, ili ustmenih prošnja, što se straukam ili Općinam priopćiti imadu, dužni su nap sati onim od dvaju zemaljskih jezika, kojim spis bi napisan ili je ustmena prošnja uložena. Prilozim, koji su jednim od zemaljskih jezi- dine i godine u bečkom parlamentu neprestano crtao materijalne nevolje i prirodae krasote naše zemlje! Evo on je početnik ovog nekog pokreta, njegove riječi porodiše zanimanje uplivnijih fak- tora i amateura prirode. Malo po malo opažala se je potreba novih brzih sveza i Lloyd sagradi naj- brži parobrod Wwrmbrand, stavljajuć se u živu konkurenciju sa Ugarsko-Hrvatskim Draštvom Da konkurira Opatiji odluči Lloyd sagraditi par hote- la i u to ime osnuje društvo, u koje ugjoše ve« ćinom bečki novčari. Ovo društvo podigne Hotel Imperial, a Srbi ga jednostavno prisvoje i upišu u zlatnu knjigu svojih zasluga, zaboravljajuć da sam Hotel svojom nepopustljivom nijemštinom protiv toga najodlučnije prosvjeduje. Micanje stranaca po Dalmaciji upisati u zas- lugu srpsko-talijanske dubrovačke općine, to je najveća smjelost naših protivnika, koja graniči sa smiješnosti. Imamo od nje doduše nove kazerme, u ko- pokazala toliku vješ- Ali treba zabilježiti i uspjeh politički, a taj je sbilja velik: Srbi uskrisiše dubrovačke autono- maše, a, koja je izdisala pred svijetlom na- rodne , Danas se u Dubrovniku sa talija- pašku stranku ni snalo ne bi. Srbima se ima gahvaliti, ako se podignuo Gabinet, ustrojila po- družnica Zege i osuovala skupina zavedenjaka, koji ne vele, kao stari, da su ,slavi-autonomi“, ne- No spominjati moralne uspjehe srpsko- talijanske fljirave na narvdnom polju ? Ili oni shva- 'ćaju sramota njibova tugjinskog djelovanja ? Ili oni tiRĆ voor odmetnički korak, što ga po- 4 NAROONA REPUBDĐLIKA tiv a * A NAUCNA BIBLIOTEKA, Du6ROY