»Srpstvo“, %) što izlazi u Vršcu, a organ je
ujedinjene srpske stranke“ piše: ,Hrvati nisu
što i Srbi, niti su oni sa Srbima jedan narod. O-
ni su austrijska avangarda i ništa više !“

Pošto u dojduću subotu po programu spada
praznik, s toga ovaj broj imade svoj prilog.

 

 

Povijest kratkovidnosti.

(Piše Ivan Andrović.)

Ko iz malih, neznatnih dogagjaja hoće svom
silom nagagjati na zamašne stvari, taj se može
ubrojiti u red kratkovidnih, prostodušnih političa-
ra. U našoj domovini takvih je na pretek, a naj-
više ih iznosi na svjetlo božje naša ,bratija“. To-
me se mi ne čudimo, jer većina naših Srba nije-
su više u normalnoj kolotečini, oni su potisnuti
na takovo poprište, gdje ne može biti nikakove
izvjesnosti, niti istine. Pogledaš li njihove listove
moraš se diviti potpunomu neshvaćanju odnošaja,
prihka i povijesti; moraš se ljutiti nelogičnomu
mišljenju, nesuvislom pisanju, djetinskomu zaklju-
čivanju; i tako sjetiv se one Voltairove, da nema
gluposti, koja se ne bi dala proširiti u narodne
mase, uvigjamo, da na tisuću običnih ljudi otpada
tek jedan čovjek, koji misli. Po tomu je srpstvu
možda još sugjen prilično dug život, a srpskomu
narodu svakako trajna perijoda razočaranja, usre-
dotočećiga se u onu latinsku: ,nec jugi patiens,
nec libertatis capax.“

To je neizbježivo, jer je dan ,redde ratio-
nem“ na vratim. Dogje ,le quart d' heure de Ra-
belais“. Srpstvo mora da se kaje radi svojih po-
grešaka otcijepljenja od Hrvatstva. Srbi to već u-
vigjaju i hoće da se brane. Nego riječi nijesu
dosta, dok je naša hora da im doviknemo :

,S ognjišta milog bježi mi, kugo,
Zajam ti moram vraćati već.“ ')

Srpstvu na jadranskim žalim odregjeno je
da pane, jer slabi ljudi, neuvigjavni, površni, pro-
žigaći života i nehajni, sačinjavaju jezgru njegova
vodstva. Otkada se otcijepiše od Hrvata, oni su
postali plijenom najljućih hrvatskih protivnika ;
postadoše sljedbenici one prepredene političke stru-
je, koja se od vajkada potrbuške valja pred tu-
gjim idolim i sluša na tugje migove, vjerujući,
da narodu nije stalo do imena ni do prošlosti,
da je narod ravnodušan sa svoj udes i da sdm
želi naći takovoga osvajača, koji bi s njima po-
stupao kao skupljenim robljem, ali mu ipak da-
vao toliko hrane, koliko je potrebno sa očuvanje
nagloga šivota.

Košut, kada je bio sa više strana osumnji-
čen, da radi Beča zapostavlja interese zemlje —
rekao je 11 juna 1848 megju inim i ovo: — Bi“
je svaka zimnica u interesu zemlje, pa narod, ko-
ji teži sa slobodom, najlakše dolazi u ropatvo,

 

 

Ovo je rječito, kako i koliko su nam Srbi
,oraća“ u pravom smislu riječi. Mi ne inožemo

nego im čestitati, a k tomu i zahvalit im, što
nas tako otvoreno, iskreno i po srpsku napadaju,
jer će se tako ta bolest razviti u paroksizam, pa
čim prije do vrhunca dogje, prije će pasti.

Ova zaslijepljenost, koja vodi i vlada Srbim

za sve što diše hrvatskim duhom, izbija na povr-
šinu i u 33 broju ,Dubrovnika“. U uvodnomu
članku toga lista čita se i to
Đubrovnik bez srpske zemlj&ne može ži-
vjeti, što u izvornim riječim glasi: Ragusi senza
esso paexe de Schiavonia non puč far.“

paim slovim :

Dakle ,Schiavonia“ odgovara u prijevodu
Srpskoj zemlji“. Ja bih jedino htjeo znati, da li

ljudi oko ,Dubrovnika“ poznavaju povijest. Čini

mi se, da povijest sa sojima stoji u odnošaju,

kao velika ideja sa malim moždanima.

Da vidimo.
Pod izrazom ,Slavoniae“ shvaća se sva tro-

jedna kraljevina: ,Imenom same Hrvatske ili ti

Slavonije obično znače tri ilirička kraljevstva :
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“. “)

Po Nijemcim: ,Slavonija se stere, od Golfo
di Venezia do Drave i obuhvaća Dalmaciju, Bos-
nu, Hrvatsku i Slavoniju u ,užem“ smisla.“ *)

Mažarović Kristo, vlastelin iz Perasta u Boki
(1712) prevagja iz latinskoga u jezik ilirički
aliti slovinski“, a oglašuje ,broj knjig hervatskih
... na rivi od Harvatov (dei Schiavoni).“

Ovoliko, cijenimo, biti će i odviše, & da u
laž utjeramo ,Dubrovnikov“ prijevod »Schiavonia“
za ,srpske zemlje“, dok misaonu čitaocu puštamo
da prosudi na što spadoše, i na što će još srps-
tvo pasti uslijed svoje pretjeranosti i mržnje.

Pravom pisao je jedan od najuvažnijih srps-
kih listvva: Historija još nije pokazala ni u
jedne države nehaj i nemar za svoju bu-
dućnost, koliki pokaza Srbija.“ *)

Ewo do kojih se zaključaka dohodi, kada se
trijezmeno piše! A kamo li sanjarije o velikosrps-
teu i ob otimačini tugjega!

Nego mi smo duboko uvjereni, da ,Dubrov-
nik“ sa družinom piše jedino za opejeniti uvoje
čitaoce, a drugim dokasati istinitost poznate re-
čenice bivšega ministra predsjednika Svet. Niko-
lajevića: ,Srpstvo je šuplja fraza i gorka
obmana“, o čemu nas, naravno, uvjerava i naj-
novije iznašašće ,Dubrovnika“, da ,Schiavonia“

Koliko je istine, što ,Dubrovnik“ kaže, da
»Dubrovnik ne može bez srpske zemlje“, neka 0-
mjeri put, što su ga dubrovački Hrvati prevalili
od god. 1894, nakon poznatih klanja. Cijeli je da-
brovački narod danas naoružan hrvatskom idejom ;
u njoj oni pozdravljaju svoju moć, u pjoj svoja
prava; hrvatskoj ideji oni se utiču, u nju se už-
daju, jer znadu da će jedino snjom ojumačiti svo-
ja srca, ojačati svoje mišice, spremiti svoju od-
važnost na borbu za cjelokupnost Hrvatske.

Minuli dubrovački izbori dokazali su, da se
Hrvatska ne smije bojati za svoju budućnost, jer
je time vječni, jaki Bog uskorio hrvatskomu na-
rudu ljepše dane, kada će biti gložalji, u radu
ustrajniji, za svoj dom _zagrijeniji.

Dušman pade i umine u grobnicu, a ti slo-
bodna pjeemo, plivaj daleko, daleko zelenom go-
rom, gdje no se razlijeva sjajna rumen probugje-
ne gore, gdje niču na nebu ruže iz m 4
krvi hrvatskoga naroda što ga časovito pogazi o-
holi bijes dušmanski u prosnutku zlatne slobode.
Cvati ružo rumena, simbolu slobode i nade, cvati
posvećeni cvijete, a ti ga hrvatski mladiću za ka-
pu djeni i ponosi se s njime pred svijetom i vije-
kom, dušmanim dovikujući sa pjesnikom :

Ni rječi više! Već ste dosta
Nagraktale se crne vrane,
Dogrdila nam vika prosta

I kleveta vam na sve strane;
Uzavrila je naša krv,

Uzkipila je nama žuč,

Gdje potajice ruje crv,

Gdje himba gasi našu luč,
Gdje zlobnik svuda baca blata
Amanet ružeć nas Hrvata.

 

Mrtvilo u Banovini.

Ko i malo pomnjivije prati odnošaje s onu
stranu Velebita,  opaziće kako je u Hrvatskoj i
Slavoniji od nekoliko vremena savladala prava
pospanost. U Istri, u Dalmaciji, Bosni i Hercego-
vini ima nekog micanja, ima života, borbe u na-