da bi & njima malo po malo mogao dosegnuti i do Nijemača, da &e magjarska hegemonija što prije privatne neodvisnosti najneodvisnijega, pa ili ga | oslabi i skrši, neka nastane neko, ako i relativno, pokoriti, ili...... To se je u stotinu prigoda vi- | političko ravnovjesje. Zato ne valja ni najmanje djelo. Prvaci opozicije moraju da se bore ne sa- | zdvajati. Kucnuo je čas njemačkoj, kucnuti će i mo proti tugjim idejama, nego i proti ovim naka- | magjarskoj supremaciji. Ali dok se to dogodi, na- nama, koje se vrlo često i ostvaruju. Magjarska | ša braća u Banovini moraju da izdrže dugu, teš- je politika vrlo prozaična. Za Magjare malo vri- | ku i režnovranu kušnju; moraju da se suprostave jedi ona, da čovjek ne žive samo o kruhu, već o- | protivniku daleko silnijem, koji u njihovu wvlasti- ni, kao žitničari, misle da čovjek, ili barem veći- | tom.taboru imade svoju četu. na ljudi, poglavito o kruhu živu, pak prama to- Rodoljubi s one strane Velebita vide i znadu me postupaju, a mnogo puta, na žalost, i poga- | sve to, niti je potreba da im napominjemo. Jedno gjaju. Borba ideja, načela prenosi se potajice na | im samo na dušu stavljamo: da u ovim teškim drugo polje, u nadi, da čovjek koji nema materi- | časovima ne klonu duhom; dan pobjede nije da- jalnih srestava, nema ni moraloe sile, da uzdrži, | leko. Zaklinjemo ih, da pregaraju i žrtvuju sve očuva i vodi narod. male razlike, koje bi mogle da ih pocijepaju. Ne- Da nas delikatnost ne obvezuje, mogli bis- | ka budu složni u ideji i u radu, bez obzira na mo iznijeti Bog zna koliko živih primjera, koji će | pojedine ličnosti, jer se bolno dojimlje, kada se nam potvrditi naše riječi. Zakupi, trgovina, lifera- | vidi, da w ovim momentima osobnost igra onako- cije, odvjetnikovanje, vršenje slobodnih zvanja, po- | ve uloge. Sloga i sporazum opozicija njim je be- duzeća i sve ino, a nadasve raznovrsne službe slu- | zuvjetno potrebita, ako misle da nešto postignu, že kao sretno, da se utvrdi gornja deviza. I u | du odole ovom stanju, koje ih toliko tišti. drugim zemljama miljenici sistema imaju prednost. Baš zato mora svakog patrijota bolno da se Ali nigdje kao u Hrvatskoj nije sistem tako ne- | primi ponašanje nekijeh pravaša u Dalmaciji. Ili milosrdno izboksirao sve svoje protivnike Da 88 i ne vide kako je nama teško? Ili ne čuju za ža- to u danima, koji nemaju velikih zgoda, nemilo- | zogne prilike naše braće s onu stranu Velebita ? srdno osjeća ne treba ni dokazivati. . _, | T& može li im biti nesretnije? Pak mješte da sa- Turobnost Banovine polazi u glavnom i od vjetom i dobrom rijeći upućuju na zajednički rad, općeg položaja u Austro-Ugarskoj monarkiji. U | oni svojim bezdušnim pisanjem hoće da pomognu Cizlajtaniji je sve živo, narodna borba u naponu | rastrovati i ono što opstoji. Lozinka im je: ras- svoje snage i žestine, pa i ako je pod sjenom $. | cijepat opoziciju! Tu su lozinku primili od tugjia- 14 parlamentarizam i ustavaost samo riječ, opet | skih izmećara iz Zagreba i vijerno je slijede, bez uz taj režim iz Poea Pia mak obzira na to koliko štete donose narodnoj stvari. nih odnošaja države. Česi, Hrvati, Poljaci, Sloven- | Qui vele da čiste. Nož, koji zabadaju u tijelo Hr- ci, Rusini najžilavije nastavljaju svoj rad puni na- | gatske, nije, kažu, nož razbojnika, Aa ki- de u sigurnu pobjedu. Ali dok nam sve ovo kao | rurga, koji mora da ,bolesno“ reže i ne smije da zapostavljenim narodim u velike pomaže, Cizlajta- | nas dirne vapaj i jaukanje. Ali u tom se oni nija nalazi se oslabljena Naprotiv Tranzlajtanija, ljuto varaju. Njihov nož nije nož ni razbojnika ni u kojoj sama jedna narodnost — magjarska — | kirurga, nego li nož bjesomućajaka, koji s njime vodi glavnu i odlučnu riječ, nalazi se u vanredao | kida i bode, uvjerenjem da vrši veliku misiju i boljem položaju, tako te ona danas dominira u ci- | gvetu dužnost Ovake je teško uvjeriti; jedini lijek jeloj monarkiji. Vidjelo se je to u pitanju nagod- | protiv njih bio bi: ne slijediti ih, ostaviti ih o- v Ako se e Mt gene Me e samljene i tako ih neškodljivim učiniti. uže na uštrb cizlajtanskih na ue Našoj braći u Banovini veoma je mučno. U- će upotre biti, da ze jačaju E REM s SU 0 zroci tome nabrojeni su i poznati. Ako im pomo- na neki način pod njihovim direktnim uplivom ? | g 15 možemo, kako bi htjeli, nemojmo ih za Boga Nema sumaje! i posije Sedeto silosa još više trovati i cijepati. Imadu oni i doma ele- gjarska moć u monarkiji bila tako he . menata, koji su spravni da za osobni prkos zapa- je danas. Što jači Magjari, to o. " : ai ia | 19 Hrvatsku. Čemu povećavati takova kliku? Po E S ED E |[ oo ove roka sta : ljubima, koji misle, da stranka prava u Dalmaciji u napona svoga djelovanja. A magjarski sistem, tii oak : : : je dužnosti nego psovati združenu opo- kako već rekosmo, toki kroz prste gleda. sicija u Banovini! Hrvati i Srbi." Pretpošljedna , lllustrazione Italiana“, u svo- joj malenoj političkoj rubrici, baveći se s Drey- fass-ovom parzicom, završila je od prilike ovako : »I nije sram jednu državu kako; Francusku, da pri kraju XIX. vijeka pala na moralni niveau je- dne države kano Srbije !“ Ove su me riječi štakle radi njihove suro- vosti, tim više ako se promisli da su ugledale/svi- jetlo u nepolitičkom listu, pa pobudiše u meni njeka razmišljanja — što se tiče Srbi — e m- gjoh da su spomena vrijedne. Zato ću ih ovdje nanizat. Postaviću najprije, da motrimo ovaj spor megju Hrvatima i Srbima — rekao bi ,s višeg gledišta“, da nije zloporabom ova fraza smiješnom postala — dakle rijeću: tiho i bez strasti, sine ira et studio. Stavljajuć se na teoretičnoj podlo- zi, pošto je pitanje ,pripadnosti“ tako zamrseno kano gordijski čvor, mislim da teoritačar — ho- će li kano takav prosugjivat mora ovo pitanje s početka, ako ne odbacit, dajbudi odgodit. Tad mu ne preostaje no pitanje ,narodne probitačnosti.“ Ove će posljedne riječi biti valjda komu ma- lo mutne: za to ću da ih razjasnim. Priznavši da su Srbi i Hrvati narodnošć jedni, a tek plemenom dvojaki, gornjem teoreti- čaru biće ravno da li će se Srbi slit u Hrvate i- li Hrvati u Srbe; jer, i u prvom i u drugom slu- čaju, narodnost — što je glavno — biće potpu- no očuvana. Oa dakle, prije no prihvati jednu stranu, treba da razvidi koja mu od tih dvoje pruža boljih tvrgja za narodni razvitak, za opsta- nak jezika, za očuvanje individualnosti, običaja, morala, slobode, što sve razumijevam sa ,narod- nom probitačnošću.“ Prema tome red mu je da prouči najprije harakter obih plemena, način ži- vota i mišljenja, prikladnost za kulturu, žilavost, moralaost i napokon sadašnju njihovu povjest — velim sadašnju“, jer prošla zasjeca u pitanje pripadnosti. Ele, u tom proučavanju, red je priznat, da Srbi neće istraživaoca ama ni malo sadovoljiti i da Hrvati — usporegjeni sa Srbima — davaju mnogo boljih i tvrgjih jamstvd za srećnu budućnost. Odveć bi mjesta zagrabilo potanko činkanje pojedinijeh spomenutijeh uvjeta i svojstva obih plemena; to je uopće radnja, koju može svaki iole uglagjen čovjek samosam ovršit — tim više što je po sebi zabavna i vrijedna da ge promu- čiš, zato ća samo štogod napomenuti, a i to u velikim potezima. *) Od prijatelja našeg lista. Ur, Dalje u prilogu. jaditi, al da se prije sastadoše, oh koli jače nad udesom domovine svoje nebi bili naricali. Danas i ako ih vijenac slave ne kiti, ipak nješto je tros- kota počapano. Vrijeme taj najbolji poštenjak po- čeo je svakoga na svoje mjesto dovagjati. Opet tisina, opet mrtvi mir. Mjesec taj vjer- ni svjedok noćuijeh tajna, plovi, plovi visoko, da i“ najzabitoije ulice njegovim se svijetlom odjevaju. Na uglu jedue ulice, jedan se osjea pojavi, a uput se i hod čuje, al hod umjeren, hod težak : pa opet tišina, opet mir. One sjene poustadoše, poustadoše te se svo- jim plastima zaogrnule kao da kakav važni sud sa njihovijeh usana kapnuti mora. Što će biti? Koga će suditi? Za jedan tren * Očito je da ovo stanje ne može dugo potra- jati. U interesu je ne samo Slavena, nego i istih PODLISTAK. SJENE. Tek otsjev mjeseca kroz oškiljeni prozor, Ba noi ai la e ih mi dana. Svijeću bi- jab šte olale. SO sjeni mjesečine mašta mi je nešto bujnija i ako melanhonična, al opet me- mome siromašnom srcu godi. U kući do u E JO tipke po glasoviru. je a tugja ,aria“ jer ei žalost, toli e. po kosnaje ee naše e spogjice, ne e, ea hrvatštinom, Ze ju uglagjena del si“ nazivlju, vrijegjati fina uha go- um===—=—=—=——=====—=—mmum—zmm zora njegovijeh bijaše neoborivi svjedok mrtvila njegova. Tako li prolazi slava svijeta, i nehote srce šane. Al nije daleko, vrijeme, kad će opet barem za tri dana oživjeti, kad će u njemu pra- vica zasjati, kad će hrvatstvo ponosom i potpu- nijem pravom uz one velićajne skaline penjati 8e, dok ga trulost i zavist iz ništavila svoga bud is- pod ruke gledala, i tako bi. Na jedan put u njegovijem arkadama nješto korakne, nešto uzdahne, nešto zasija. Zoatiželj- nost pomješana sa strahom, silno se napne. Malo bolje oškiljih prozor, a da me oko ljepše poslaži, sasvijem udunuh svijeću. I gle čuda. Sjena za sjenom koracala, al sve ponosno, Sve RIEN e ra > lica vidjeti bilo, ipak mjesec bijaše aa. Duge, zlatom | mjesec ostade oblakom a e optočene haljine, nakon malo, vigjahu se nehajno | j iv goa k O o Sai reko širokijeh pleća prebačene, ljuti mačevi kao Rečeno je da svjetlost i istina na dugo sa- drhću, o pločaik udarahu, a zvečeće mamuze kriyene ostati ne , Je li to istina neznam, al glasao odzvanjahu. mjesec opet bljesne, b Četa junaka mora da je to, rekoh, koja se Skrušen, ponižen, suzam na u gluho doba noći, na spomenik stare slave 84- pred onijem odvažaijem k djece koja bi i već je nema. | je to popraviti dati Pravi oni domorodci, koji daosšnjoj poplavi koji rub . niti preko zidina provirii dali nijesu — ali osi | ami domormu svoju dovadok. proodia zi. o