da bi & njima malo po malo mogao dosegnuti i do Nijemača, da &e magjarska hegemonija što prije
privatne neodvisnosti najneodvisnijega, pa ili ga | oslabi i skrši, neka nastane neko, ako i relativno,
pokoriti, ili...... To se je u stotinu prigoda vi- | političko ravnovjesje. Zato ne valja ni najmanje
djelo. Prvaci opozicije moraju da se bore ne sa- | zdvajati. Kucnuo je čas njemačkoj, kucnuti će i
mo proti tugjim idejama, nego i proti ovim naka- | magjarskoj supremaciji. Ali dok se to dogodi, na-
nama, koje se vrlo često i ostvaruju. Magjarska | ša braća u Banovini moraju da izdrže dugu, teš-
je politika vrlo prozaična. Za Magjare malo vri- | ku i režnovranu kušnju; moraju da se suprostave
jedi ona, da čovjek ne žive samo o kruhu, već o- | protivniku daleko silnijem, koji u njihovu wvlasti-
ni, kao žitničari, misle da čovjek, ili barem veći- | tom.taboru imade svoju četu.
na ljudi, poglavito o kruhu živu, pak prama to- Rodoljubi s one strane Velebita vide i znadu
me postupaju, a mnogo puta, na žalost, i poga- | sve to, niti je potreba da im napominjemo. Jedno
gjaju. Borba ideja, načela prenosi se potajice na | im samo na dušu stavljamo: da u ovim teškim
drugo polje, u nadi, da čovjek koji nema materi- | časovima ne klonu duhom; dan pobjede nije da-
jalnih srestava, nema ni moraloe sile, da uzdrži, | leko. Zaklinjemo ih, da pregaraju i žrtvuju sve
očuva i vodi narod. male razlike, koje bi mogle da ih pocijepaju. Ne-
Da nas delikatnost ne obvezuje, mogli bis- | ka budu složni u ideji i u radu, bez obzira na
mo iznijeti Bog zna koliko živih primjera, koji će | pojedine ličnosti, jer se bolno dojimlje, kada se
nam potvrditi naše riječi. Zakupi, trgovina, lifera- | vidi, da w ovim momentima osobnost igra onako-
cije, odvjetnikovanje, vršenje slobodnih zvanja, po- | ve uloge. Sloga i sporazum opozicija njim je be-
duzeća i sve ino, a nadasve raznovrsne službe slu- | zuvjetno potrebita, ako misle da nešto postignu,
že kao sretno, da se utvrdi gornja deviza. I u | du odole ovom stanju, koje ih toliko tišti.

drugim zemljama miljenici sistema imaju prednost. Baš zato mora svakog patrijota bolno da se
Ali nigdje kao u Hrvatskoj nije sistem tako ne- | primi ponašanje nekijeh pravaša u Dalmaciji. Ili
milosrdno izboksirao sve svoje protivnike Da 88 i ne vide kako je nama teško? Ili ne čuju za ža-
to u danima, koji nemaju velikih zgoda, nemilo- | zogne prilike naše braće s onu stranu Velebita ?
srdno osjeća ne treba ni dokazivati. . _, | T& može li im biti nesretnije? Pak mješte da sa-
Turobnost Banovine polazi u glavnom i od vjetom i dobrom rijeći upućuju na zajednički rad,
općeg položaja u Austro-Ugarskoj monarkiji. U | oni svojim bezdušnim pisanjem hoće da pomognu
Cizlajtaniji je sve živo, narodna borba u naponu | rastrovati i ono što opstoji. Lozinka im je: ras-
svoje snage i žestine, pa i ako je pod sjenom $. | cijepat opoziciju! Tu su lozinku primili od tugjia-
14 parlamentarizam i ustavaost samo riječ, opet | skih izmećara iz Zagreba i vijerno je slijede, bez
uz taj režim iz Poea Pia mak obzira na to koliko štete donose narodnoj stvari.
nih odnošaja države. Česi, Hrvati, Poljaci, Sloven- | Qui vele da čiste. Nož, koji zabadaju u tijelo Hr-
ci, Rusini najžilavije nastavljaju svoj rad puni na- | gatske, nije, kažu, nož razbojnika, Aa ki-
de u sigurnu pobjedu. Ali dok nam sve ovo kao | rurga, koji mora da ,bolesno“ reže i ne smije da
zapostavljenim narodim u velike pomaže, Cizlajta- | nas dirne vapaj i jaukanje. Ali u tom se oni
nija nalazi se oslabljena Naprotiv Tranzlajtanija, ljuto varaju. Njihov nož nije nož ni razbojnika ni
u kojoj sama jedna narodnost — magjarska — | kirurga, nego li nož bjesomućajaka, koji s njime
vodi glavnu i odlučnu riječ, nalazi se u vanredao | kida i bode, uvjerenjem da vrši veliku misiju i
boljem položaju, tako te ona danas dominira u ci- | gvetu dužnost Ovake je teško uvjeriti; jedini lijek
jeloj monarkiji. Vidjelo se je to u pitanju nagod- | protiv njih bio bi: ne slijediti ih, ostaviti ih o-
v Ako se e Mt gene Me e samljene i tako ih neškodljivim učiniti.

uže na uštrb cizlajtanskih na ue Našoj braći u Banovini veoma je mučno. U-
će upotre biti, da ze jačaju E REM s SU 0 zroci tome nabrojeni su i poznati. Ako im pomo-
na neki način pod njihovim direktnim uplivom ? | g 15 možemo, kako bi htjeli, nemojmo ih za Boga
Nema sumaje! i posije Sedeto silosa još više trovati i cijepati. Imadu oni i doma ele-
gjarska moć u monarkiji bila tako he . menata, koji su spravni da za osobni prkos zapa-

je danas. Što jači Magjari, to o. " : ai ia | 19 Hrvatsku. Čemu povećavati takova kliku?
Po E S ED E |[ oo ove roka sta
: ljubima, koji misle, da stranka prava u Dalmaciji

u napona svoga djelovanja. A magjarski sistem, tii oak : :
: je dužnosti nego psovati združenu opo-
kako već rekosmo, toki kroz prste gleda. sicija u Banovini!

   
 
 
 
   
  
 
 
  
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
  
  

Hrvati i Srbi."

Pretpošljedna , lllustrazione Italiana“, u svo-
joj malenoj političkoj rubrici, baveći se s Drey-
fass-ovom parzicom, završila je od prilike ovako :
»I nije sram jednu državu kako; Francusku, da
pri kraju XIX. vijeka pala na moralni niveau je-
dne države kano Srbije !“

Ove su me riječi štakle radi njihove suro-
vosti, tim više ako se promisli da su ugledale/svi-
jetlo u nepolitičkom listu, pa pobudiše u meni
njeka razmišljanja — što se tiče Srbi — e m-
gjoh da su spomena vrijedne. Zato ću ih ovdje
nanizat.

Postaviću najprije, da motrimo ovaj spor
megju Hrvatima i Srbima — rekao bi ,s višeg
gledišta“, da nije zloporabom ova fraza smiješnom
postala — dakle rijeću: tiho i bez strasti, sine
ira et studio. Stavljajuć se na teoretičnoj podlo-
zi, pošto je pitanje ,pripadnosti“ tako zamrseno
kano gordijski čvor, mislim da teoritačar — ho-
će li kano takav prosugjivat mora ovo pitanje
s početka, ako ne odbacit, dajbudi odgodit. Tad
mu ne preostaje no pitanje ,narodne probitačnosti.“

Ove će posljedne riječi biti valjda komu ma-
lo mutne: za to ću da ih razjasnim.

Priznavši da su Srbi i Hrvati narodnošć
jedni, a tek plemenom dvojaki, gornjem teoreti-
čaru biće ravno da li će se Srbi slit u Hrvate i-
li Hrvati u Srbe; jer, i u prvom i u drugom slu-
čaju, narodnost — što je glavno — biće potpu-
no očuvana. Oa dakle, prije no prihvati jednu
stranu, treba da razvidi koja mu od tih dvoje
pruža boljih tvrgja za narodni razvitak, za opsta-
nak jezika, za očuvanje individualnosti, običaja,
morala, slobode, što sve razumijevam sa ,narod-
nom probitačnošću.“ Prema tome red mu je da
prouči najprije harakter obih plemena, način ži-
vota i mišljenja, prikladnost za kulturu, žilavost,
moralaost i napokon sadašnju njihovu povjest —
velim sadašnju“, jer prošla zasjeca u pitanje
pripadnosti.

Ele, u tom proučavanju, red je priznat, da
Srbi neće istraživaoca ama ni malo sadovoljiti i
da Hrvati — usporegjeni sa Srbima — davaju
mnogo boljih i tvrgjih jamstvd za srećnu budućnost.

Odveć bi mjesta zagrabilo potanko činkanje
pojedinijeh spomenutijeh uvjeta i svojstva obih
plemena; to je uopće radnja, koju može svaki
iole uglagjen čovjek samosam ovršit — tim više
što je po sebi zabavna i vrijedna da ge promu-
čiš, zato ća samo štogod napomenuti, a i to u
velikim potezima.

*) Od prijatelja našeg lista. Ur,

Dalje u prilogu.

jaditi, al da se prije sastadoše, oh koli jače nad
udesom domovine svoje nebi bili naricali. Danas
i ako ih vijenac slave ne kiti, ipak nješto je tros-
kota počapano. Vrijeme taj najbolji poštenjak po-
čeo je svakoga na svoje mjesto dovagjati.

Opet tisina, opet mrtvi mir. Mjesec taj vjer-
ni svjedok noćuijeh tajna, plovi, plovi visoko, da
i“ najzabitoije ulice njegovim se svijetlom odjevaju.

Na uglu jedue ulice, jedan se osjea pojavi,
a uput se i hod čuje, al hod umjeren, hod težak :
pa opet tišina, opet mir.

One sjene poustadoše, poustadoše te se svo-
jim plastima zaogrnule kao da kakav važni sud
sa njihovijeh usana kapnuti mora.

Što će biti? Koga će suditi? Za jedan tren

  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
  
 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
 
 
 
   
  
   

 

*
Očito je da ovo stanje ne može dugo potra-
jati. U interesu je ne samo Slavena, nego i istih

PODLISTAK.

SJENE.

Tek otsjev mjeseca kroz oškiljeni prozor,

Ba noi ai la e

ih mi dana. Svijeću bi-

jab šte olale. SO sjeni mjesečine mašta mi

je nešto bujnija i ako melanhonična, al opet me-
mome siromašnom srcu godi.

U kući do u E JO
tipke po glasoviru. je a tugja ,aria“ jer
ei žalost, toli e. po kosnaje ee

naše e spogjice, ne e,
ea hrvatštinom, Ze ju uglagjena
del si“ nazivlju, vrijegjati fina uha go-

 

 

 

um===—=—=—=——=====—=—mmum—zmm
zora njegovijeh bijaše neoborivi svjedok mrtvila

njegova. Tako li prolazi slava svijeta, i nehote
srce šane. Al nije daleko, vrijeme, kad će opet
barem za tri dana oživjeti, kad će u njemu pra-
vica zasjati, kad će hrvatstvo ponosom i potpu-
nijem pravom uz one velićajne skaline penjati 8e,
dok ga trulost i zavist iz ništavila svoga bud is-
pod ruke gledala, i tako bi.

Na jedan put u njegovijem arkadama nješto
korakne, nešto uzdahne, nešto zasija. Zoatiželj-
nost pomješana sa strahom, silno se napne. Malo
bolje oškiljih prozor, a da me oko ljepše poslaži,
sasvijem udunuh svijeću. I gle čuda.

Sjena za sjenom koracala, al sve ponosno,
Sve RIEN e ra > lica vidjeti
bilo, ipak mjesec bijaše aa. Duge, zlatom | mjesec ostade oblakom a e
optočene haljine, nakon malo, vigjahu se nehajno | j iv goa k O o Sai

reko širokijeh pleća prebačene, ljuti mačevi kao Rečeno je da svjetlost i istina na dugo sa-
drhću, o pločaik udarahu, a zvečeće mamuze kriyene ostati ne , Je li to istina neznam, al
glasao odzvanjahu. mjesec opet bljesne, b

Četa junaka mora da je to, rekoh, koja se Skrušen, ponižen, suzam na

u gluho doba noći, na spomenik stare slave 84- pred onijem odvažaijem
k

 

djece

koja bi i već je nema. | je to popraviti dati
Pravi oni domorodci, koji daosšnjoj poplavi koji rub .
niti preko zidina provirii dali nijesu — ali osi | ami domormu svoju dovadok. proodia zi. o