Prilog ,Črvene Hrvatske“ br. 32.

Propaganda.

Dok je narod južne Dalmacije glasovima svo-
jim posvjedočavao, da je ovo hrvatska zemlja, do-
tle naši Srbi iz Dubrovnika i Boke listom pohrli-
še na Cetinje, da prisustvuju vjenčanju crnogor-
skoga prijestolonasljednika; u istinu pak da se
malo ohrabre od pretrpljenih narodnih poraza i
osokole za novu borbu protiv težnja i aspiracija
ovoga naroda čisto-hrvatskoga

Ovi naši Srbi bijabu na Cetinju isto tako
primljeni, kao da su došli iz Nikšića ili Podgori-
ce, a ne iz Kotora i Dubrovnika. Oni bijahu po-
gebice odlikovani pozdravim i odzdravim, dapače
Trojanović držao je i veliki govor. Vratiše se ku-
ći oduševljeni. Ali ih je ovamo dočekala tužna
realnost: u Kotoru i u Dubrovniku hrvatske op-
ćine! Iz veliko-srpskih sanjarija padoše u hrvat-
sku zbilju. Priznajemo, to im ne bijaše ni malo
ugodno. I zato se dadu rastumačiti ove mahnite i
bjesomučne navale na Hrvate, koje sada zaredaše
u srpskim listovima; ove grdnje, podvale i izmiš-
ljotine. To je u neku ruku utjeha slaboga: kad
ne može da se drugčije osveti, on se dobro ispsu-
je i onda mu bude lakše pri duši.

Njih, Srbe, dakle razumijemo. Ali ne razumi-
jemo kako se mogu praviti ovakovi izleti, ovako-
ve demonstracije na Cetinju. Lanjske godine Du-
brovački Hrvati poduzeše jedan izlet u Kotor.
Kotor je i onda bio hrvatska općina, pa govorili
Srbi šta hoće, ne samo kotorski, nego još 8 dru-
gih načelnika Boke poslaše izjavu radosti, što im
braća iz Dubrovnika u susret dogjoše. Ali Srbi
ne samo što su kušali, da izvedu smutnju, nego
dovedoše iz Grblja, iz strane općine, ljude, koji su
pod svaku cijenu morali da zametnu kavgu. I bi-
jaše i smutnje i nereda i kavge za ništa drugo,
nego što Dubrovčani odoše u potjete braći Ko-
toranima !

A evo vigjite ovamo što se radi! Još jedan
dokaz više, da se nijesmo prevarili, kad smo pr-
stom označili otkuda dolazi glavna direktiva srp-
skoj propagandi u Dalmaciji.

 

.

Sa Cetinja misao nam pada odmah negdje
drugdje.

Bijaše neko doba, kad se je misljelo, da su
već jednom uvidjeli, kako baš nije korisno pro-
tiviti se ogromnoj većini zemlje, Ali ta iluzija tra-
jala je ssmo časak! Pokajali su se i sada se
skrušeno vraćaju na svoju prvašnju politiku, nasto-
jeć da sruše ono, što je narod po svojoj slobo-
dnoj volji uradio.

Mi ćemo se na ovaj predmet još povratiti, a
sada ga semo bilježimo. Bilježimo, da je stari zlo-
duh opet nadvladao; da su antipatije napram

Bit će mi tada bilo po prilici oko 50 godi-
na na plećima. nijesam bio, jer bijah tvr-
do odlučio ne ženiti se, da u pogled svoga siro-
maštva, ne množim siromaštvo, da ne zaveživam
tugje meso na ovome nevoljnome svijetu. I pa-
metno uradih.

Jedan dan bijah sam za stolom u krčmi, kad
malo po malo, počeli pridolaziti. Na moj se stol
smj tS oo mladića, a na srcu, kuka-
vice, 4

Evala srbine otkle ti ovdje, jedan će mi od
te četverice.

Kakvi srbin, rekoh ako Boga znadeš. Hrvat
sam ja dušom i tijelom, jer takav biti moram,
ri me hrvatska koljevka, Dalmacija moja, od-
nji

Oni se načeše smijati, onda podrugivati, a
kasnije moje ustrpljeustve izazivati.

Branijah se do

goh, rekoh ti da bija
cim i ja popustih. Od toga dana bijah srbin. Al
ne zaboravi sine moj, kupljeni srbin. Dakako ni

stid sa ni

 

prvi ni zadnji.

Dakako da moga čela, ni žutaci
medsale olutroniti. Ulbita. RJE. ŠI o oi soo
Ro udri sutra, već ne čuh crva du-

Jer sam bio (ce zamjeri mi, ne misli da se
falim) malo pametniji jiko ovaj bo orgije

Hrvatstvu proklicale još jače nego li su prije bile.

x

Srbi su osjetili, da im se pomoć približa i
upotrebili prigodu Izbore u Dubrovniku ue mogu
da zaborave. Tu je hrvatski narod sa brojem gla-
sova dosle ne polučenim pokazao svoju svijest
i snagu.

Ali Srbi to priznati ne smiju, jer tim ubijaju
svoju ludu teoriju da su Dubrovčani Srbi. Da mi
sutra osvojimo listom sve Dubrovčane; da ne o0-
stane nego cigla tai Srbina u ovome gradu, ova
tri Srbina sveisto će naš narod proglasiti srpskim,
a našu pobjedu umjetnom, darovanom. To je po
teoriji Save Bjelanovića, koji je proglasio, da svud
gdje se tri Srba nagju, nastaje njihova Srbija.

Hrvatsku pobjedu u narodu ne smiju Srbi
priznati ni radi onijeh na Cetinju, kojim je njeka
lažna pisanija u prvom redu i namijenjena.

Dakle valja naći onoga koji je kriv, da šaka
Srba ne može nadvladati ogromnu većinu Hrvata.
Zadar ne; ergo kriv je Toačić! '

Dosadašnji kotarski upravitelj u Dubrovniku,
namj. savjetnik Tončić učinio je ove zime napra-
ma Srbima užasan grijeh: glasovao je za kandi-
data hrvatske stranke, i ako je taj bio narodnjak.
Ovo mu Srbi ne mogoše oprostiti, premda neki
drugi činovnici kotarskoga poglavarstva glasovaše
za Srbina Matijevića, a tako i činovnici ostalih
ureda, Srbi i Talijanaši. Od onda se oborio oganj
na toga gosp. Tončića. Skoro da su upisivali nje-
mu u grijeh, što u Dubrovniku ima Hrvata.

Stvar je prijavljena bila pok. Gondoli, koga
su Srbi držali u svoje svrhe kao čovjeka, koji je
u Zadru imao veliki upliv. On se odmah zauzeo i
jednom na povratku u Dubrovnik, već ove zime
razglasio, da će Tončić bit premješten i to baš u
Šibenik.

Kako smo obaviješteni, to se je zbilja ima-
lo još lani dogoditi. Ipak u Beču, nagjoše da se
ne može premjestiti jednoga savjetnika zato što
je glasovao za Hrvata (koji je, mimogred rečeno,
ipak propao) a ne za Srbina i stvar je ostala tako.

Ali Srbi nijesu mirovali. Njihovi ljudi htje-
doše na svaki način da uklone čovjeka, koji im
ge toliko zamjerio. Nije bilo broja ,Srpskog Gla-
sa“ i ,Dubrovnika“, u komu nije izražena ova že-

lja i — napokon što htjedoše i postigoše : -Tončić

bude iz Dubrovnika premješten, baš onamo ka-
mo su ga Srbi prvobitno zaželjeli bili — u Šibenik.

Ovo je jedan dokaz, kako su naši Srbi, i
ako u narodu svoj upliv sasvim proigrase, u viso-
kim sferama mogući, jer tamo susreću svoje pri-
jatelje i pokrovitelje.

Odlazak Tončića iz Dubrovnika neće u na-
rodu promijeniti položaj u prilog Srba. Za Gun-
dulićeve slave, za izbora 1894 i još prije vidio je
svak kako ovaj narod misli i osjeća. S tog po-
gleda nas ni malo ne boli glava.

 

m a ———————_(———— ————————=

Ali nam je čudnovato kako oni isti Srbi,
na povratku sa Cetinjskog hodočašća, malo dana
kasnije, uspješe da isposluju sve ono, što su i ka-
ko su željeli!

Nijesmo li mi dakle imali pravo, kada smo
ono označili prava legla srpske propagande .u
Dalmaciji ? Leglo propagande ne nalazi se ni .u
Dubrovniku ni u Kotoru — ono treba tražiti u
mjestima na prvi pogled toli oprečnim, & po pro-
timbi na Hrvate toliko blizkim.

Čitatelji nas razumiju — a mi ćemo o Srps-
koj Propagandi do brzo nastaviti, jer vidimo da
je potreba.

ugarski poslanik na Cetinju. Ne znamo da li to do-
lazi u ovu rubriku, ipak, mješte u Otvorene Do-

pise, odgovorićemo ovdje. Ministar-resident na Ce -
tinju zove se g. barun Macchio, čovjek dobar, ve-
oma, veoma dobar. Prije toga bijaše barun Mac-
cehio kod poklisarstva u Carigradu, gdje je imao
prigode.da stupi u srdačno prijateljstvo sa obite-

lji našega preuzv. g. Namjesnika.

Naši dopisi.

Iz općine Janjine, 28 Avgusta.

Zašto smo mi jedni u osjećaju, & drugi ma
djelu ima tomu mnogo razloga. Jedan je od glav-
nih, što nam fali značsja u načelu, jer
toga bilo uopće, mnogi bi razlozi po sebi pali.
nas na žalost nema još toliko svijesti, da se sna
razlikovat, da borba za načelo nema niti može i-
mati posla sa osobom; osoba ma koliko vrijedna
bila, može se poštovat samo dotle, dok se ne gu-
bi od svoga načela Ovo će nam mnogi na rije
potvrdit, ipak u djelu rade drugčije. A zašto? pr-
vo osobni obzir, a drugo, strah se u izborim
ne propane, i tako pade u nemilost općine. A
dade li se ovaj strah opravdat?
stim, ako sve uvažimo, kod mnogih dade. Mogli
bi mi lijepih stvari pripovjedat što se obečaje
nima što su uz općinu, a što čeka
proti, ali ograničićemo se samo na
jer ga ne smijemo mimoići, a i ovaj
ilustrira naše odnošaje. Ako ne rečemo
spravni smo u svako doba sve opozvati.

Nakon konstituiranja općine, koja još
posluje, došlo je na red imenovanje seoskih
Jedan odlomak predložio je jednoglasno
A ak!
ovrmalnost je one, jer p
bude biran glavarom. Prvi imenovani od
zbora u dotičnom odlomku bio je

sjednik osoba vigjena i poštena, ni

 

ie
#3:

HE!

ii

*
3

manjeg razloga da općina ovoga ne potvrdi i u-
godi želji odlomka Ipak na čudo

vijeće imenuje trećeg od oženih, po-
štenu, ali preko šesdeset godina, bez dovoljnih spo-
sobnosti, malo vještu čitanju i pisanju, osobu
željnu mira. Ovaj naravno podnio je ostavku ne

htijući te časti primiti kso njemu
ipak uspjelo se da je ME
stao, a prvi imenovani za poniženje
menovan seoskim rondarom !

bacivale, ne bi niko bio na njih niti okom

|

s
:
3

 

pij E ido | osta :

ze rešičasne usnice te djete.
Pristupih da obaznam ko je. A usto kad se
toliko kavalira doli u salonu na sloš-
ne zabora-