Prilog ,Črvene Hrvatske“ br. 32. Propaganda. Dok je narod južne Dalmacije glasovima svo- jim posvjedočavao, da je ovo hrvatska zemlja, do- tle naši Srbi iz Dubrovnika i Boke listom pohrli- še na Cetinje, da prisustvuju vjenčanju crnogor- skoga prijestolonasljednika; u istinu pak da se malo ohrabre od pretrpljenih narodnih poraza i osokole za novu borbu protiv težnja i aspiracija ovoga naroda čisto-hrvatskoga Ovi naši Srbi bijabu na Cetinju isto tako primljeni, kao da su došli iz Nikšića ili Podgori- ce, a ne iz Kotora i Dubrovnika. Oni bijahu po- gebice odlikovani pozdravim i odzdravim, dapače Trojanović držao je i veliki govor. Vratiše se ku- ći oduševljeni. Ali ih je ovamo dočekala tužna realnost: u Kotoru i u Dubrovniku hrvatske op- ćine! Iz veliko-srpskih sanjarija padoše u hrvat- sku zbilju. Priznajemo, to im ne bijaše ni malo ugodno. I zato se dadu rastumačiti ove mahnite i bjesomučne navale na Hrvate, koje sada zaredaše u srpskim listovima; ove grdnje, podvale i izmiš- ljotine. To je u neku ruku utjeha slaboga: kad ne može da se drugčije osveti, on se dobro ispsu- je i onda mu bude lakše pri duši. Njih, Srbe, dakle razumijemo. Ali ne razumi- jemo kako se mogu praviti ovakovi izleti, ovako- ve demonstracije na Cetinju. Lanjske godine Du- brovački Hrvati poduzeše jedan izlet u Kotor. Kotor je i onda bio hrvatska općina, pa govorili Srbi šta hoće, ne samo kotorski, nego još 8 dru- gih načelnika Boke poslaše izjavu radosti, što im braća iz Dubrovnika u susret dogjoše. Ali Srbi ne samo što su kušali, da izvedu smutnju, nego dovedoše iz Grblja, iz strane općine, ljude, koji su pod svaku cijenu morali da zametnu kavgu. I bi- jaše i smutnje i nereda i kavge za ništa drugo, nego što Dubrovčani odoše u potjete braći Ko- toranima ! A evo vigjite ovamo što se radi! Još jedan dokaz više, da se nijesmo prevarili, kad smo pr- stom označili otkuda dolazi glavna direktiva srp- skoj propagandi u Dalmaciji. . Sa Cetinja misao nam pada odmah negdje drugdje. Bijaše neko doba, kad se je misljelo, da su već jednom uvidjeli, kako baš nije korisno pro- tiviti se ogromnoj većini zemlje, Ali ta iluzija tra- jala je ssmo časak! Pokajali su se i sada se skrušeno vraćaju na svoju prvašnju politiku, nasto- jeć da sruše ono, što je narod po svojoj slobo- dnoj volji uradio. Mi ćemo se na ovaj predmet još povratiti, a sada ga semo bilježimo. Bilježimo, da je stari zlo- duh opet nadvladao; da su antipatije napram Bit će mi tada bilo po prilici oko 50 godi- na na plećima. nijesam bio, jer bijah tvr- do odlučio ne ženiti se, da u pogled svoga siro- maštva, ne množim siromaštvo, da ne zaveživam tugje meso na ovome nevoljnome svijetu. I pa- metno uradih. Jedan dan bijah sam za stolom u krčmi, kad malo po malo, počeli pridolaziti. Na moj se stol smj tS oo mladića, a na srcu, kuka- vice, 4 Evala srbine otkle ti ovdje, jedan će mi od te četverice. Kakvi srbin, rekoh ako Boga znadeš. Hrvat sam ja dušom i tijelom, jer takav biti moram, ri me hrvatska koljevka, Dalmacija moja, od- nji Oni se načeše smijati, onda podrugivati, a kasnije moje ustrpljeustve izazivati. Branijah se do goh, rekoh ti da bija cim i ja popustih. Od toga dana bijah srbin. Al ne zaboravi sine moj, kupljeni srbin. Dakako ni stid sa ni prvi ni zadnji. Dakako da moga čela, ni žutaci medsale olutroniti. Ulbita. RJE. ŠI o oi soo Ro udri sutra, već ne čuh crva du- Jer sam bio (ce zamjeri mi, ne misli da se falim) malo pametniji jiko ovaj bo orgije Hrvatstvu proklicale još jače nego li su prije bile. x Srbi su osjetili, da im se pomoć približa i upotrebili prigodu Izbore u Dubrovniku ue mogu da zaborave. Tu je hrvatski narod sa brojem gla- sova dosle ne polučenim pokazao svoju svijest i snagu. Ali Srbi to priznati ne smiju, jer tim ubijaju svoju ludu teoriju da su Dubrovčani Srbi. Da mi sutra osvojimo listom sve Dubrovčane; da ne o0- stane nego cigla tai Srbina u ovome gradu, ova tri Srbina sveisto će naš narod proglasiti srpskim, a našu pobjedu umjetnom, darovanom. To je po teoriji Save Bjelanovića, koji je proglasio, da svud gdje se tri Srba nagju, nastaje njihova Srbija. Hrvatsku pobjedu u narodu ne smiju Srbi priznati ni radi onijeh na Cetinju, kojim je njeka lažna pisanija u prvom redu i namijenjena. Dakle valja naći onoga koji je kriv, da šaka Srba ne može nadvladati ogromnu većinu Hrvata. Zadar ne; ergo kriv je Toačić! ' Dosadašnji kotarski upravitelj u Dubrovniku, namj. savjetnik Tončić učinio je ove zime napra- ma Srbima užasan grijeh: glasovao je za kandi- data hrvatske stranke, i ako je taj bio narodnjak. Ovo mu Srbi ne mogoše oprostiti, premda neki drugi činovnici kotarskoga poglavarstva glasovaše za Srbina Matijevića, a tako i činovnici ostalih ureda, Srbi i Talijanaši. Od onda se oborio oganj na toga gosp. Tončića. Skoro da su upisivali nje- mu u grijeh, što u Dubrovniku ima Hrvata. Stvar je prijavljena bila pok. Gondoli, koga su Srbi držali u svoje svrhe kao čovjeka, koji je u Zadru imao veliki upliv. On se odmah zauzeo i jednom na povratku u Dubrovnik, već ove zime razglasio, da će Tončić bit premješten i to baš u Šibenik. Kako smo obaviješteni, to se je zbilja ima- lo još lani dogoditi. Ipak u Beču, nagjoše da se ne može premjestiti jednoga savjetnika zato što je glasovao za Hrvata (koji je, mimogred rečeno, ipak propao) a ne za Srbina i stvar je ostala tako. Ali Srbi nijesu mirovali. Njihovi ljudi htje- doše na svaki način da uklone čovjeka, koji im ge toliko zamjerio. Nije bilo broja ,Srpskog Gla- sa“ i ,Dubrovnika“, u komu nije izražena ova že- lja i — napokon što htjedoše i postigoše : -Tončić bude iz Dubrovnika premješten, baš onamo ka- mo su ga Srbi prvobitno zaželjeli bili — u Šibenik. Ovo je jedan dokaz, kako su naši Srbi, i ako u narodu svoj upliv sasvim proigrase, u viso- kim sferama mogući, jer tamo susreću svoje pri- jatelje i pokrovitelje. Odlazak Tončića iz Dubrovnika neće u na- rodu promijeniti položaj u prilog Srba. Za Gun- dulićeve slave, za izbora 1894 i još prije vidio je svak kako ovaj narod misli i osjeća. S tog po- gleda nas ni malo ne boli glava. m a ———————_(———— ————————= Ali nam je čudnovato kako oni isti Srbi, na povratku sa Cetinjskog hodočašća, malo dana kasnije, uspješe da isposluju sve ono, što su i ka- ko su željeli! Nijesmo li mi dakle imali pravo, kada smo ono označili prava legla srpske propagande .u Dalmaciji ? Leglo propagande ne nalazi se ni .u Dubrovniku ni u Kotoru — ono treba tražiti u mjestima na prvi pogled toli oprečnim, & po pro- timbi na Hrvate toliko blizkim. Čitatelji nas razumiju — a mi ćemo o Srps- koj Propagandi do brzo nastaviti, jer vidimo da je potreba. ugarski poslanik na Cetinju. Ne znamo da li to do- lazi u ovu rubriku, ipak, mješte u Otvorene Do- pise, odgovorićemo ovdje. Ministar-resident na Ce - tinju zove se g. barun Macchio, čovjek dobar, ve- oma, veoma dobar. Prije toga bijaše barun Mac- cehio kod poklisarstva u Carigradu, gdje je imao prigode.da stupi u srdačno prijateljstvo sa obite- lji našega preuzv. g. Namjesnika. Naši dopisi. Iz općine Janjine, 28 Avgusta. Zašto smo mi jedni u osjećaju, & drugi ma djelu ima tomu mnogo razloga. Jedan je od glav- nih, što nam fali značsja u načelu, jer toga bilo uopće, mnogi bi razlozi po sebi pali. nas na žalost nema još toliko svijesti, da se sna razlikovat, da borba za načelo nema niti može i- mati posla sa osobom; osoba ma koliko vrijedna bila, može se poštovat samo dotle, dok se ne gu- bi od svoga načela Ovo će nam mnogi na rije potvrdit, ipak u djelu rade drugčije. A zašto? pr- vo osobni obzir, a drugo, strah se u izborim ne propane, i tako pade u nemilost općine. A dade li se ovaj strah opravdat? stim, ako sve uvažimo, kod mnogih dade. Mogli bi mi lijepih stvari pripovjedat što se obečaje nima što su uz općinu, a što čeka proti, ali ograničićemo se samo na jer ga ne smijemo mimoići, a i ovaj ilustrira naše odnošaje. Ako ne rečemo spravni smo u svako doba sve opozvati. Nakon konstituiranja općine, koja još posluje, došlo je na red imenovanje seoskih Jedan odlomak predložio je jednoglasno A ak! ovrmalnost je one, jer p bude biran glavarom. Prvi imenovani od zbora u dotičnom odlomku bio je sjednik osoba vigjena i poštena, ni ie #3: HE! ii * 3 manjeg razloga da općina ovoga ne potvrdi i u- godi želji odlomka Ipak na čudo vijeće imenuje trećeg od oženih, po- štenu, ali preko šesdeset godina, bez dovoljnih spo- sobnosti, malo vještu čitanju i pisanju, osobu željnu mira. Ovaj naravno podnio je ostavku ne htijući te časti primiti kso njemu ipak uspjelo se da je ME stao, a prvi imenovani za poniženje menovan seoskim rondarom ! bacivale, ne bi niko bio na njih niti okom | s : 3 pij E ido | osta : ze rešičasne usnice te djete. Pristupih da obaznam ko je. A usto kad se toliko kavalira doli u salonu na sloš- ne zabora-